SINDEXPRESS 29.04.2013

LOŠE OTPREMNINE
Bez obzira koliko se sindikati hvalili, ovo su najlošije otpremnine od svih javnih poduzeća, bez obzira bili oni gubitaši ili ne. „Naši“ sindikati su pregovarali po načelu: daj, što daš. S druge strane zahvaljujući toj njihovoj svesrdnoj borbi za „prava radnika“ jedino su profitirali sindikalni povjerenici, profesionalci, a koji su dobili bolje ugovore o radu kao zahvalu za kooperativnost u pregovorima za anekse Kolektivnog ugovora. Hvale se da su dogovorene otpremnine bolje regulirane u odnosu na postojeći Kolektivni ugovor, a što nije istina. Po Kolektivnom ugovoru maksimum otpremnine bi bio i preko 200.000 kuna, stoga su ponovo najvredniji, dugogodišnji, radnici ostali oštećeni. Pitajmo se samo, kako se osjećaju ti radnici koji su odradili trideset i više godina u Pošti, gradeći je, odričući se materijalnih prava u „višem interesu“ i za boljitak nekih novih generacija. Sada se ta „nova generacija“ želi riješiti tih istih radnika, koji su im osigurali radno mjesto. Kao da sindikatima nije bilo dosta njihovog zakidanja, pa je dio njih ostao bez zaslužene nagrade za jubilarni rad od 35 ili 40 godina neprekidnog rada u izgrađivanju poštanskog sustava. Tako okrutno se nije ponašala ni Vlada prema javnim službenicima kojima su ostavili prava na jubilarnu nagradu za 35 i 40 godina radnog staža. Naši reprezentativni sindikati kao da se trude da budu kooperativniji u zakidanju radnika od drugih svojih sindikalnih kolega.
ZAKIDANJE SE NASTAVLJA
Kao što vam je poznato ovo nije zadnji Aneks Kolektivnog ugovora. U tijeku su pregovori za naknadu za prijevoz s posla i na posao. Sindikati su se već odrekli prijevoza za one koji stanuju manje od kilometra od radnog mjesta, no odrekli su se i od naknade prijevoza za radnike koji stanuju manje od kilometra od najbliže postaje javnog prijevoza kao i za one kojima je radno mjesto udaljeno manje od kilometra od postaje javnog prijevoza. Tako da će se u praksi desiti da će radnici pored korištenja javnog prijevoza morati pješačiti i 1998 metara kako bi došli do radnog mjesta. No, ipak to nije konačno. Uprava traži još veća rezanja i kako je do sada bila uspješna u pregovorima s reprezentativnim sindikalnim klimavcima tako se očekuje da će se i sada desiti isto. Većina radnika izgubiti će dio naknade za prijevoz, odnosno ostati će bez oko 5% prihoda. No, sindikaliste to ne brine. Neki od njih „žive“ na izmišljenim adresama, a da ne govorimo o tome da im je sindikat omogućio korištenje službenih automobila s kojima se voze na posao i s posla, a da im pri tome i Pošta isplaćuje naknadu za prijevoz. Tako da imaju duplu zaradu.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatske pošte postavljaju si pitanje, tko bi u Pošti trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Pošte da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Pošte bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet… Priča se da je predsjednica HSP-a napravila scenu u Splitu kada su joj povjerenici otkazali poslušnost.
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata
 IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Pošte i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, a neki od njih bili su u rodbinskim vezama sa čelništvom Pošte što je bio dodatan pritisak na one koji su bili vjerni ideji RSRH, a to je borba za prava radnika. Zahvaljujući dodatnoj inertnosti povjerenice iz Pule te njenoj očitoj bliskosti s poslovodstvom, „novi sindikat“ nagrizao je i Istru.
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u GP6, HSP je osvojio zadnju tvrđavu, prije toga je, tijekom prošle godine, pala GP2. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HSP. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu pošte.
Pred nam su teške godine. Ovogodišnjih 1200 radnika manje, je samo početak. Naša procjena je da će 2016. godinu ugledati tek oko 5000 radnika Hrvatske pošte. 50% manje nego što nas je danas, a to znači svake godine oko 1500 radnika manje. HP posluje s gubitkom, 2015.-te dolazi na naplatu 400.000.000 kuna obveznica, nakon lokalnih izbora slijedi novo zatvaranje poštanskih ureda… a tko će usporiti ove projekte? HSP i RSRH nikako, sada jedino može Feniks, ako ga vi ojačate. Znači, sudbina je u vašim rukama.

S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


ZAŠTO JE SKUPŠTINA TEK U LIPNJU?
Skupština HT-a održati će se tek 17. lipnja ove godine. Do sada Skupština nikad nije održana nakon mjeseca svibnja. Neki zlobnici bi rekli da je razlog isplata dividende i štednja HT-a kako bi dodatno zaradio na kamatama, no razlozi su ipak neki drugi. Dio projekata koji su zacrtani i za koje odgovara Uprava prema većinskom vlasniku još nisu realizirani. Jedan od njih je i izbacivanje „tehnike“ iz sustava HT-a i prepuštanja istog zainteresiranom partneru. Zanimljivo je napomenuti da HT bježi iz dosadašnje temeljne djelatnosti i da traži nove izvore prihoda kao što su profitabilniji plin i električna energija. Samo se čekao trenutak kada će Ht krenuti i uploviti u te vode. Takva mogućnost izrečena nam je još prije desetak godina, no nitko osim nas nije ju ozbiljno shvatio.
DRŽAVA GENERATOR OTPUŠTANJA
Od kada se Država riješila svog paketa dionica u HT-u promijenila se i njena politika prema najvećem i najboljem telekomunikacijskom operateru. Loši potezi ograničavali su investicijske planove HT-a i na taj način dodatno ugrožavali postojeća radna mjesta. Od kada je Država postala maćeha i većinski vlasnik ima dodatnih prohtjeva što se smanjivanja broja radnika tiče. Oni smatraju da nas ima previše i naše stanje kompariraju s drugim državama u okruženju, a koja su u njihovom vlasništvu. Poseban su im primjer Madžarska i Slovačka u kojima je DT maksimalno smanjio broj radnika. Sadašnji broj radnika u odnosu na zatečeni u trenutku stjecanja većinskog udjela DT je u nacionalnim operaterima smanjio za 70 – 80%. No, ukoliko se pogleda koliko je radnika ostalo u kontinuitetu, onda dolazimo do poraznih rezultata svega desetak posto radi u kontinuitetu od preuzimanja do danas.
DVIJE TISUĆE RADNIKA MANJE
Možda nije trenutak da u ovom pred prvosvibanjskim slavljem pričamo o našoj crnoj perspektivi. HT je odlučio da i nadalje smanjuje broj radnika. Za nešto više od dvije godine biti će nas dvije tisuće manje. U ovoj velikoj krizi, dobronamjerna Uprava, odlučila se da će zaštititi budućnost kompanije, smanjivanjem broja zaposlenih. Jedina žrtva biti će radnici i to sve uz svesrdnu pomoć čelnika RSRH, a za kojeg njegove kolege tvrde da je postao glasnogovornik poslodavca na svim zajedničkim sastancima. To nije za čuditi kada znamo da je već bio izdašno nagrađen za kooperativnost s poslovodstvom.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatskog Telekoma postavljaju si pitanje, tko bi u Telekomu trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Telekoma da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Telekoma bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet…
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata. Ne bi se čudili da u njihovom glasilu izostane poziv za svesindikalni prosvjed. Tako vam je to kada politika uđe u sindikat.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.



Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.