KRAJ SOCIJALNOG MIRA
PRED NAMA ŠTRAJK!
JOŠ 96 DANA
SOCIJALNI DIJALOG-IMA, NEMA!?
Svi se bune, reprezentativni i nereprezentativni sindikati, oko socijalnog dijaloga unutar Hrvatske pošte. Određena uhodana procedura kao da se urušila nakon odlaska bivšeg direktora ljudskih resursa. Sindikati, a posebno reprezentativni, prividno su ostali izolirani, čime se nepotrebno stvara utisak nedostatka socijalnog dijaloga. Uprava se još pored toga, na žalost, ni na poslovnom planu nije uhodala. Ono što je do nedavno smatralo kao privid danas je java. Gubitak Hrvatske pošte raste, nema pomaka i u dijelu nagrađivanja radnika, nedorečeni su određeni procesi u temeljnoj djelatnosti, „veliki“ projekti kao da stoje ... Zatišje pred buru ili igrokaz!
Veliku ulogu u tom lošem položaju Pošte te lošoj klimi koja vlada imaju reprezentativni sindikati i njihovi predstavnici u Nadzornom odboru.
JUDINI ŠKUDI
U sadašnjem socijalnom dijalogu veliki teret su Judini škudi (Vidaković, Kovač). Sve dok poslodavac drži „na uzdi“ postojeće reprezentativne sindikate koje obilato novčano potpomaže, a što je u suprotnosti s odrednicama Zakona o radu „socijalni dijalog“ u ovom obliku nema smisla. Zbog ove „otvorene kese“ poslodavca pate najviše radnici. Mogu se sindikati busati u prsa da su napravili ovo ili ono, no sve to je farsa i scenarij uperen na štetu radnika i, naravno socijalnog dijaloga. Kako bi sačuvao „verodostojnost“ sindikata, poslodavac navodno nevoljko pristaje na neke ustupke. Svi ti „ustupci“ se prethodno dogovore na sastancima s poslodavcem. Tako se namjerno prešućuju dogovori na štetu radnika, a veličaju „mrvice“ koje im Uprava prepušta. O navedenim zakulisnim igrama sindikat, radnike slučajno i „nenamjerno“ prvo informira drugi nivo poslovodstva, a kojima navedena informacija „pobjegne izvan kontrole“. Da
se ništa ne dešava za dobrobit radnika vidi se i po škrtim izvješćima,
ako ih tako možemo nazvati, sa sastanaka između Uprave i sindikata.
VLADA TRAŽI RASKID KOLEKTIVNOG UGOVORA
Ono što već najavljujemo dva mjeseca, obistinilo se.
Vlada traži raskid svih kolektivnih ugovora u javnim poduzećima. Takvim
postupkom vlasnika radnici Hrvatske pošte naći će se još u nezavidnijem
položaju. Naime, plaće neposrednih izvršitelja stagniraju već šest,
sedam godina, a što znači da su realno manje (zbog porasta troškova
života) za oko 30 posto. No, njihova primanja su realno manja za oko
40%. Prošli kolektivni pregovori koje je predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, označio kao „katastrofalnim“
i kojeg je potpisao nevoljko na pritisak povjerenika kao što su
Vidaković Sušanj, Seketin, Mendeš, Kovač, Gordana Perković, Bakša...samo
je nastavak materijalnog osiromašivanja radnika Pošte. Umjesto da se
tada, u euforiji uspješnog restrukturiranja i novih usluga, povećaju plaće šaletrskih radnika i dostavljača..., došlo je do daljnjeg smanjivanja prava (prijevoz, dar dijeci...). U isto vrijeme Vidaković dobija povišicu od oko 400%, Kovač 300%...a Gordana Perković, Domagoj Mendeš, Siniša Seketin, Marina Bakša, Ingrid Sušanj dodatak na plaću od 3.600 kuna
ŠTO SU „NAŠI“ SINDIKATI VEĆ DOGOVORILI DA NAM SMANJE ILI UKINU
Božičnicu
Regres
Prijevoz samo dalje od 2 km od mjesta rada
Dar dijeci
Dnevnice (terenski dodatak) na 140 kuna
Jubilarne nagrade
Uskršnjicu
ŠTO NAS SVE JOŠ ČEKA?
- Novi Zakon o pošti i gubitak dijela tržišta što znači i smanjivanje roja radnika (istom se protivimo samo mi i Feniks-hrvatski sindikat, a koji se izjasnio putem tiska)
- Novi sustav plaća ( više od 40% radnika će dobiti manja primanja)
- Uvođenje razdvojene dostave visokovrijednih i niskovrijednih pošiljaka (početak izdvajanja dijela dostave - niskovrijednih - po sustavu Nizozemske)
- Daljnje davanje u zakup ili zatvaranje poštanskih ureda (više od 700 do 2016. godine, popis poštanskih ureda koji bi trebali ostati počinjemo objavljivati u narednom broju)
- Nastavak krize u Hrvatskoj, smanjivanje BDP-a, pad usluga...
- Nova Uprava...
TKO VODI KADROVSKU POLITIKU
Nedavno smo razgovarali s jednim našim kolegom o sindikalnoj sceni unutar Hrvatske pošte i njegovom članstvu u ovom ili onom sindikatu. Očekivali smo
da će se neke stvari promijenii nakon nekih kadrovskih promjena unutar
našeg Društva, no njegovo promišljanje i njegove riječi razuvijerili su
nas u tome. Kako se dugo poznajemo razgovor se u tom smislu i odvijao,
pun povjerenja i otvorenosti.
Naime kolega je razgovarao u „povjerenju“ s jednim „našim čelnikom“ koji mu je, da bi ga „preobratio“ ponudio radno mjesto i to bez obzira što kolega ne studira ono što bi Pošti i trebalo.
No, kako je kolega duboko uz nas ali s druge strane je i zainteresiran
za karijeru unutar Hrvatske pošte, zamolio nas je za diskreciju kako ne
bi izvisio. Svjesni činjenice da se igra prljavo, odlučili smo se, da mu
i pomognemo u toj njihovoj „prljavoj“ igri. Nakon toga, svi smo spremni
izaći na vidjelo s imenima i načinom igre kako bi napokon prekinulii
ovaj za većinu radnika šetan proces.
„Sindikalni čelnik“ otvoreno govori o ovom ili onom direktoru i
mogućnostima pritisaka jer ih on „drži“, a oni će već izmisiti neko
radno mjesto kako bi mu izašli u susret. Nadamo se, da će kolega smoći hrabrosti i prekinuti ovaj „mračni“ niz kako bi napokon struka vodila kadrovsku politiku, a ne trgovina sindikalnim mandatima.
GROMOGLASNA
TIŠINA
Sve je očitije da je Uprava napravila kvalitetan
posao. Za sebe i svoju budućnost normalno, a kako bi oni rekli i za budućnost
Hrvatskog Telekoma. Moramo im odati priznanje za uspješnost u radu kako bi
zadovoljili svog poslodavca. Realizacija njihovih ciljeva je viša od 100%. I to
će njihov „šef“ znati izuzetno dobro cijeniti. Možemo vikati na njih, kuditi
ih, no oni pokazuju da su pravi profesionalci na svojim mjestima. Dok su oni
pravi profesionalci s druge strane, radničke, očito da imaju osobe koje nisu
dorasle situaciji ili su toliko „korumpirane“ pa im nije u interesu obraniti
nekoliko stotina radnih mjesta.
MI NISMO OD JUČER
Ovaj proces najavljujemo već godinama. Najavljivali
smo da će na kraju u HT-u ostati: Mudrinić, njegova sekretarica i fikus.
Sadašnji način funkcioniranja dugo očekivanog kapitalističkog sustava se i
svodi na to: dobro plaćen menadžerski posao i potplaćeni radnici, a sve u
interesu vlasnika i kapitala. Ništa čudnoga i nenormalnoga. Pa to mi radimo i u
svojim kućnim budžetima. Neki, manjina, nam je vjerovala i pripremala se za
ovaj proces, no većina je pod pritiskom lažne propagande (sindikata i
poslodavca) utonula u neke samo njima znane procese. Procese uvlačenja u pužju učicu, depresiju i beznadnog
iščekivanja. Ne moramo posebno napominjati da je to povećalo postotak bolovanja
zbog psihičkih i sličnih smetnji.
MUDRINIĆ: TREBAJU NAM DVIJE AXE CENTRALE
Ovo je izjava koju je naš predsjednik Uprave izrekao
na jednom od skupova radnika prije desetak godina. Izjava pokazuje da mu je
trebalo i desetak godina dok ova konstatacija nije krenula u realizaciju. Mnogi
koji su čuli ovu izjavu ostali su zabezeknuti i odmah spremili kufere za
odlazak iz Društva. Shvatili su da im u HT-u nije siguna budućnost i dok su još
koliko, toliko mladi potražili bolju budućnost izvan HT-a s otpremninom u
džepu. Sama sporost provedbe ove predsjednikove izjave pokazuje da je
poslovodstvo imalo dozu socijalne osjetljivosti i nije žurilo s procesima
ukidanja starih, nerentabilnih tehnologija, a s time i ukidanje pojedinih
radnih mjesta. Već smo i napomenuli da poslovodstvo zbog toga ima i određenih
problema kod svojih „šefova“ u Bonnu.
OKO 1.000.000 KG OTPADA
Pred HT-om je velik posao. Treba se riješiti
nekoliko stotina tisuća kilograma „otpada“ koji će nastati demontažom nekoliko
desetaka centrala i svih nepotrebnih i zastarjelih tehnologija. Kamo će taj
„otpad“? Očito je, da ide tamo, onome tko ga treba: Kina, Malezija, Tajvan...
No, to je manje važno, važno je tko će taj posao obaviti i tko će ga dobiti.
Kako izgleda, prema neslužbenim informacijama, posao će dobiti oni koji
prihvate zbrinjavanje nekoliko stotina naših radnika, koji su preko noći
postali tehnološki višak u matičnoj kompaniji. Na taj način im je radna
budućnost, naša procjena, garantirana u narednih godinu, dvije. Što iza toga?
TKO NAS ZASTUPA U PREGOVORIMA S UPRAVOM
Kada pogledamo tko nas zastupa u razgovorima s
poslovodstvom Hrvatskog Telekoma tada nam je i jasna ova „gromoglasna tišina“.
Čelnici sindikata imaju primanja viša od 20.000 kuna kao i dodatne privilegije.
Ne smijemo im zaboraviti i „nemoralan dodatak“ na plaću kojeg su „prigrabili“
potpisujući novu sistematizaciju (Majdak, Smolčić...). Teško im je stoga
vjerovati iti na jednu riječ kada prvenstveno razmišljaju o sebi i svom
probitku. Postavljamo si opravdano pitanje, kako to, da čelnici sindikata maju
sve veća prava i beneficije, a radnici ih gube sve više iz dana u dan. Kratko
rečeno oni nemaju i ne mogu imati više kredibilitet. Jedini njihov uspjeh je sve
manji broj radnika i sve manja radna i materijalna prava. Čak je i zadnji
prosvjed bio dio igrokaza, poslodavac je omogućavao svima koji su htjeli
nazočiti, da nazoče prosvjedu. Ne želimo ni spominjati da su u blizini
prosvjeda viđeni i službeni automobili kojima su uz blagoslov poslodavca
dovezeni prosvjednici. Onima kojima je ova problematika bliskija znaju da je i
poslodavcu u interesu da se u Bonnu vidi „gnjev“ radnika.
RSRH GUBI REPREZENTATIVNOST
U veljači je RSRH imao oko 8800 članova. Nakon „državnog
udara“ unutar Sindikata, pučisti objavljuju u prvom dopisu u travnju da imaju
10.000 članova (stvarno 8200), u odgovoru na tužbu radnika zbog nezakonitog
otkaza spominju 9000 članova (stvarno 7800), dok u zadnjem dopisu iz kolovoza
navode 8000 članova (stvarno 7600). No, u samom Hrvatskom Telekomu situacija je
još gora. Naime, broj članova je pao ispod onih potrebnih 20% da bi uživali
prava po Kolektivnom ugovoru. RSRH trenutno ima nešto više od 800 članova, a
što je rezultat animoziteta koji vlada između onih koji su uz potkupljivog
Majdaka i svrgnutog Vehara. Na žalost, ovaj trend će se nastavljati te će se
sindikalna scena (namjerno) i dalje urušavati i ostajati na jednom imenu HST-u..
Zahvaljujući poslovodstvu HT-a, sadašnje čelništvo
RSRH uživa velike privilegije, za razliku od ostalih sindikata organiziranih
unutar HT-a. Postavlja se pitanje otkuda im toliki broj profesionalaca. Ni po
jednoj osnovi im ne pripadaju, ni po Kolektivnom ugovoru ni po Zakonu o radu.
Po svim pravilima imaju pravo samo na jednog profesionalca. U Radničkom vijeću
od dvadesetak članova nemaju niti jednog
izabranog predstavnika, jači je od njih i novi Sindikat u HT-u koji ih ima četiri i koji nema naklonost
poslodavca te nema niti jednog profesionalca. Problematičan je i broj zaštićenih
povjerenika, prema Zakonu o radu, maksimalan broj koji mogu imati je šest, a
imaju ih četiri puta više. Broj telefona koji koriste je pet puta veći od onog
koji im pripada, a da ne pričamo o prostoru, o uredskom materijalu... Sve to se
penje na milijune kuna...Recite onda da ne postoji neka trgovina...
BILI SMO PONOVO U BONNU
Početkom kolovoza ponovo smo posjetili Bonn. Razlog
našeg poseta je priprema novog prosvjeda pred zgradom DT-a. Naime, bez obzira
što nismo „na vlasti“ u RSRH to nas ne onemogućava da putem nekih naših
poznanstava ne možemo pripremati određene aktivnosti kako ne bi kaskali za
dnevnim događanjima. U u ovom posjetu
partner nam je bio njihov sindikat policije s kojim smo dogovorili sve
pojedinosti od vremena trajanja prosvjeda do rute kretanja prosvjednika. Jedino
što je ostalo otvoreno je datum prosvjeda.
Novi sastanak dogovoren je za kraj rujna.
UKINUTO 5 KUNA
Platomati se vraćaju? To je pitanje koje nam
postavljaju kolegice i kolege s prodajnih mjesta nakon odluke HAKOM-a da HT ne
smije naplaćivati naknadu za svoje račune u iznosu od 5 kuna. Odluku Uprave da
se naplaćuje 5 kuna mi smo već prilikom uvođenja proglasili štetnom i za HT nepotrebnom. No
tvrdoglavost nekih „pametnjakovića“ bila je veća od tržišnog pozicioniranja
HT-a. Šteta za ugled HT-a je napravljena, hoće li netko iz vrha odgovarati za
to, kao što odgovaraju neki naši radnici što nisu uspjeli nagovoriti korisnika
da ostane korisnik HT usluga i to zbog spornih 5 kuna.