SVIM RADNICIMA ČESTITAMO
1. SVIBANJ
SA ŽELJOM DA SE NIKADA NE ZABORAVI, ZAŠTO JE BAŠ TAJ
DAN, ODABRAN ZA PRAZNIK RADA.
RADNICI,
NE DOPUSTIMO NIKOME DA NAM UKRADE TAJ DAN
NOVI ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA
Pred
nama je izazov koji se zove novi Zakon o poštanskim uslugama. Kada se
donosio stari Zakon sve je rađeno kao da sutra ulazimo u Europsku Uniju,
no od tada do danas prošlo je nekoliko godina, a još cijela jedna nas
čeka do ulaska u «svjetliju budućnost». Jedna od mana starog Zakona bilo
je naprasno ukidanje isključivog prava HP-a na prijenos pismovnih
pošiljaka svih težina i ograničenje na 50 grama. Imali smo šansu da to
bude 100 grama, kao što je to imala većina europskih zemalja prije
prelaska na punu liberalizaciju. Već tada smo upozoravali na nepotrebno
brzanje, a koje nam se sada nemilice vraća kroz smanjivanje broja
usluga.
Novim
Zakonom trebalo bi udariti «glazuru», zbog ukidanja prava Hrvatske
pošte na obavljanje rezerviranih poštanskih usluga od 31. prosinca ove
godine. Prijedlog Zakona je pripremljen i uskoro očekujemo da ćemo ga
dobiti kako bi, kao socijalni partneri, mogli dati i svoje primjedbe na
isti.
Hrvatska
pošta još nije spremna za punu liberalizaciju. Prvi rezultati
restrukturiranja, koji su bili izuzetno kvalitetni, jer su se provodili
transparentno sa sindikatima, zapeli su nakon trgovine poslovodstva,
odnosno pojedinaca unutar ljudskih resursa s nekim od sindikalnih
čelnika (Vidaković, Kovač), a koji su iza toga prihvaćali sve što im je
ponuđeno. Sve to je rezultiralo urušavanjem sustava i vođenjem nakaradne
politike u kojoj je glavnu riječ vodila «siva eminencija», te se time
narušio i socijalni dijalog.
Ono
što predstoji pred nama je pokušaj da se puna liberalizacija ne počne
provoditi s navedenim datumom. Stoga pozivamo sve sindikate kojima je do
naših radnika da nam se pridruže u toj borbi, a sve ostale radnike koji
imaju primjedbe na novi Zakon da nam se jave na našu e-mail adresu: rsrhpt@ri.t-com.ht
OMOGUĆITI RADNICIMA POVOLJNIJE UVJETE
Zašto
smo protiv Pravilnika «o privatizaciji poštanskih ureda» ili o davanju
poštanskih ureda u franšizu, kako to popularno zovu naši u poslovodstvu.
Krivicu za sadašnji tekst Pravilnika ne snosi poslovodstvo nego mi
sami, odnosno Vidaković koji je jednostavno rekao DA, iako je znao da
smo kao Sindikat protiv istog. Naime, navedeni Pravilnik nije povoljan
za radnike i ne osigurava im neke povoljnije uvjete rada i poslovanja.
Što je ono što mi tražimo:
- da se radnicima koji se odluče za preuzimanje poštanskog ureda jamči ista plaća u naredne tri godine,
- da im se u prvoj godini isplaćuju sva prava iz Kolektivnog ugovora u 100% iznosu, u drugoj godini 60%, a u trećoj 40%,
- da im se trošak poštanskog ureda u prvoj godini pokriva 80%, drugoj 50% a trećoj 30%,
- da im se trošak potrošnog materijala u prvoj godini pokriva 100%, drugoj 60% a trećoj 30%.
Ovaj
naš zahtjev još je daleko od onog kojeg je nudio HT svojim radnicima
neosnovnih djelatnosti, te smatramo da je ovo trošak kojeg bi Hrvatska
pošta bez problema mogla podnijeti i na taj način stimulirati radnike da
preuzmu svoju sudbinu u svoje ruke i na taj način razraditi budući
posao i to na korist korisnika i Pošte.
Mi
ne odustajemo od ovog projekta jer je to ispit naše opstojnosti.
Ukoliko se ove godine zatvori još dvije stotine poštanskih ureda, a iza
toga još 200, pa 300, da bi 2016., 2017. ostalo samo 100-tinjak, nužno
je intenzivno razmišljati o našim kolegicama i kolegama koji će zbog
toga prije ili kasnije ostati bez svojih radnih mjesta.
KORNIĆ IPAK OSTAJE?
Jedan
od 45 poštanskih ureda predviđenih za zatvaranje 2. svibnja, ipak možda
i ostaje. Naime, lokalna samouprava pokazala je zanimanje za navedeni
poštanski ured i sada traže još dodatna dva tjedna za realizaciju svoje
nakane. Hrvatska pošta je sada na redu.
MOTORI,MOTORI,MOTORI
Tijekom
ovoga mjeseca kolegica Suzi Hreljac, predsjednica RV GP-6 i koordinator
PZNR za isto područje, Nedeljko Nikolić, obišli su veći dio ureda koji
pripadaju Diviziji pošta u GP-6 i to takozvani uredi 4+4, u kojima se
dio poslova obavlja u uredu, a dio na dostavi. U srdačnim i otvorenim
razgovorima s kolegicama i kolegama pretresli smo problematiku, iznijeli
im saznanja o budućim događajima i saslušali njihove prijedloge i
primjedbe, koje teže još boljem i učinkovitijim radu. Radu koji bi
povećanjem produktivnosti i prodaje pridonio opstanku ureda, obzirom se
početkom provođenja procesa franšize više nitko ne osjeća sigurnim.
Zatvaranje ureda je počelo i ulijeva nemir i zabrinutost. U razgovorima
su iznijeti konkretni prijedlozi koji teže radu sa manje problema koji
se pojavljuju prilikom obavljanja svakodnevnih poslova. Kolegama je
obećano da će se pratiti nadolazeći procesi i da niti jedan neće ostati
bez posla. Zadovoljstvo naših korisnika je ono čemu teže kolegice i
kolege u uredima i na prvom im je mjestu. Velika želja, volja i radni
elan prisutni su u neograničenim količinama. Puno je prijedloga koje
ćemo proslijediti nadležnima da se pokušaju realizirati u idućem
razdoblju u cilju poboljšanja rezultata i opstanka većine ureda.
Korisnici su bez pretjerivanja, jako zadovoljni sa našim djelatnicima,
ali također zabrinuti jer su to većinom uredi na ruralnim područjima i
recimo to tako, jedini su im "prozor u svijet". Većina tih mjesta je
prometno izolirana. Na navedenom području nalazi se 50-tak takvih ureda,
a u 20-tak rade žene. Kolegice su taj težak posao preuzele uz potpis o
znanju vožnje motora i u želji da ostanu u sustavu HP d.d., a i nisu
imale izbora. Jedan manji dio su biciklistički rajoni i tu nema
poteškoća, ali u preostalom dijelu ureda javljaju se velike poteškoće
prilikom obavljanja dostave. Unatoč tome proces se odvija bez zastoja.
Prisutna su velika odricanja i svakodnevne poteškoće koje im oduzimaju i
vrijeme i novac. Kolegice posjeduju motore predviđene za dostavljače,
ali u praksi većina njih se njima ne služi iz niza objektivnih razloga.
Dostavu obavljaju na sve moguće i nemoguće načine. Najvećim
dijelom pješke i da ne nabrajamo sve ostale domišljatosti u obavljanju
svkodnevnih poslova, što ih iscrpljuje. Stoga pokrećemo inicijativu
prema nadležnim službama da se navedeni problem riješi kupnjom
takozvanih automatika. To su motori iste kubikaže kao i ovi koje duže,
ali su manji i lakši i bez mjenjanjanja brzina, što podrazumijeva da
moraju biti atestirani. U razgovoru sa kolegicama kojima je ovo gorući
problem stekli smo dojam da je to ono što bi riješilo navedeni problem.
Iz neformalnih razgovora sa neposrednim rukovoditeljima stiče se isti
dojam, odnosno i oni su suglasni s istim. Zato na kraju apeliramo na
Upravu i nadležne službe da se ovaj problem riješi u okviru cijele HP
d.d. Hitno treba snimiti potrebe i nabaviti
automatike. Dajmo im optimalne uvjete za rad. To je najmanje što su
zaslužile svojim predanim odnosom prema svome poslu i firmi u kojoj
rade.
Za sve možebitne nejasnoće i stručna objašnjenja navedenog problema stoji Vam na raspolaganju koordinator PZNR za GP-6, Nedeljko Niikolić.
PROBLEM PRESELJENJA SORTIRNICE U RIJECI SE NASTAVLJA
Već
je i najvećim optimistima jasno da su riječi jednog vizonara iz naših
redova "Rijeka je predgrađe i spavaonica Zagreba", svakim danom sve više
i više na djelu. O navedenom problemu potrošilo se dosta tinte. Napiše
se, obeća i dok se dogovoreno ni ne počne provoditi, kreće neko novo
razmišljanje uz iznalaženje još "boljeg" rješenja. Tako unedogled. Ništa
ne kreće sa mrtve točke. Samo puste priče koje radnike tjeraju na rub
izdržljivosti. Ako nešto ne štima, odgovor je, sačekajte preseljenje,
jer se ne isplati ulagati obzirom da napuštamo prostor. Žabica se seli
od 2007.g. kada je istekao zakup, ali od selidbe ni pomena. Najnoviji
ugovor ističe 30.06. ove godine. I što dalje? Zadnja informacija je bila
da se našao prostor na Škurinju. Trebala se seliti Sortirnica, HP-
expres, vozni park i dostavljači. Ali i od toga navodno ništa. Nitko ne
može reći datum preseljenja. Promjena na vrhu firme pokolebala je i
najveće zagovornike navedenog rješenja, pa su počeli kritički razmišljat
o nečemu što su do jučer zagovarali i branili. Da li vam je to već
poznato? Tipičan primjer ponašanja dijela rukovodstva. Zato je otišao i
Robert Jukić, koga se isti odriču. Krešimirova će ostati kao kuća
duhova sa par djelatnosti na nebrojeno kvadrata. Uza sve prednosti
navedenoga prostora smatramo da ima još više nedostataka. Stoga ćemo ih
nabrojiti i obrazložiti. Izlaz iz navedenog prostora je na poznatu, u
gradu Rijeci, u vršnim satima, najopterećeniju Škurinjsku cestu. Izlazak
na istu uz postojeći kružni tok, ne bi donio neke velike vremenske
uštede, do izlaska na zaobilaznicu, u odnosu na postojeće neodrživo
stanje, a to je bila ideja vodilja prije kretanja u realizaciju
projekta. To je trenutno najopterećenija i prometno najzagušenija
prometnica u gradu. Sam prostor je veliko skladište sa mnogo korisnika i
mišljenja smo da se proces koji je predviđen, ne bi mogao nesmetano
odvijati. Pogotovo bi to bio veliki problem u funkcioniranju HP
expresa, obzirom na veliku fluktaciju vozila ostalih korisnika.
Najblaže rečeno, kaos. Ostane li se pri toj namjeri, biti će puno
problema. Saznanja smo da je u blizini prostor koristio i City ex, ali
ga je napustio i preselio bliže gradu, zbog svega navedenoga. Predviđeni
sadržaji se neće moći smjestiti i nesmetano obavljati kako bi to bilo
potrebito. Uza sve ne postoji ni informacija o cijeni najma, pošto je to
privatni prostor. Vjerujemo da se trenutno u gradu Rijeci može naći
puno funkcionalniji prostor za prihvatljivu cijenu, obzirom na trenutno
stanje cijena najma. Trebalo bi razmisliti i o prostoru HT-a na Krnjevu.
Ali kao najbolje i najisplativije, kao i najdugoročnije riješenje,
nameće se ideja stara preko desetljeća, izlazak svih dijelova HP d.d. iz
grada i gradnja našeg prostora i smještaja svih djelatnosti na
Kukuljanovu. Nađite ljude vizionare i tehnologe u sustavu koji su
sudjelovali u izradi istoga i besplatno ih iskoristite na dobrobit svih.
Nepravedno su zapostavljeni. Ako se u Zagrebu izgradi Sortirni centar,
onda je ova investicija kap u moru i nužni podstrek za Rijeku i njenu
budućnost. Nastojte da demantirate one riječi našega vizionara. Novoj
Upravi lijep pozdrav iz Rijeke, sa željom da malo osluhne i bilo
radnika. Na nesreću uvijek su u pravu.
HPB SE ŠIRI!
Tijekom
ove godine Hrvatska poštanska banka planira otvoriti 11 novih
poslovnica diljem Lijepe naše. Tako će nove poslovnice ugledati svijetlo
dana u Kninu, Čakovcu, Požegi, Krapini, Sisku, Crikvenici, Pločama,
Zadru, Rijeci, te dvije u Zagrebu – u Španskom i na Remizi.
Zašto se slavi 1. svibanj – Međunarodni praznik rada
Kod nas je odavno 1. maj postao sinonim za nerad, odmor i
roštilj po svaku cijenu. A u vrijeme kad je donijeta odluka da se ovaj
dan obilježava kao Praznik rada stvari su bile totalno drugačije.
Zato nije loše da se podsjetimo šta je dovelo do toga da se
baš 1. svibanj proglasi za Praznik rada. Ako ni zbog čega drugog onda zato
što je u HRVATSKOJ ogroman broj nezaposlenih, a i zaposleni većinom nisu u
situaciji kojom mogu biti zadovoljni.
1. svinja 1886. stotine tisuća američkih radnika su izašli na ulice da
bi zahtijevali opće prihvaćanje osmosatnog radnog dana. Chicago je
bio centar pokreta. Radnici su tamo mjesecima urgirali za osmosatno
radno vrijeme, i uoči 1. svibnja njih 50.000 je već bilo u štrajku. Novih
30.000 pridružilo im se sljedećeg dana; to je dovelo veći dio Čikaške
proizvodnje do zastoja.
Strah od nasilnih klasnih sukoba obuzeo je grad. Nasilja nije bilo u
subotu i nedjelju 1. i 2. svibnja. Ali u ponedjeljak, 3. svibnja tuča u kojoj
su učestvovale stotine izbila je u Mc Cormick Reaper
između radnika članova sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao i
onih koji nisu pripadali sindikatu koje je Mc Cormick zaposlio umjesto
njih. Mnogobrojna i dobro naoružana policija brzo se palicama i vatrenim
oružjem umiješala kako bi povratila red. Ubili su 4 člana sindikata, a
povrijeđenih je bilo mnogo.
Bijesni zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Augustom Spiceom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se i sami naoružaju i
u utorak uveče (4. svibnja) učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Haymarket. Izgledalo je da su demonstracije sa samo 3.000
bile potpuni promašaj. Ali pred kraj osoba čiji identitet nikad nije
utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent, provokator) bacila
je bombu koja je ubila 7 i ranila 67 policajaca.
Histerične gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, optužile ih za ubojstvo i osudile na smrt.
11. studenog 1887. četvorica, uključujući Parsonsa i Spicea, su
pogubljeni. Svi pogubljeni zagovarali su oružanu borbu i nasilje kao
revolucionarne metode, ali njihovi tužioci nisu našli nikakve dokaze da
je iko od njih stvarno bacio bombu. Umrli su zbog svojih riječi, ne zbog
svojih postupaka.
250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Chicaga dok je Parsonova
pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju posramljenost
ovim velikim sudskim promašajem i svoju solidarnost sa nepravedno
pogubljenim radnicima.
Na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je: “Prvi
maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba
da manifestira jedinstvo svojih zahtijeva i svoju klasnu solidarnost”.
Od tada se svake godine obilježava tragični Haymarketovski događaj kao
dan međunarodne radničke solidarnosti u vidu demonstracija. Za radnike i
sindikaliste širom svijeta, Haymarket je postao simbol potpune
nejednakosti i nepravde kapitalističkog društva. Do današnjeg dana, kako
u našoj zemlji, tako i u cijelom svijetu, taj dan se obilježava u
spomen mučenicima sa trga “Haymarket”.
I DA SE NE ZABORAVI ŠTO DANAŠNJI DAN JOŠ OBILJEŽAVA!
Vojno redarstvena operacija "Bljesak"
Operacija Bljesak - vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH započela je 1. svibnja 1995. u
ranim jutarnjim satima napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio
zapadnoslavonskog okupiranog teritorija iz pravca Novske i Nove
Gradiške. Krajnji cilj bio je ulazak u Okučane, središte neprijateljske
pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području.
Na glavnim pravcima napada bile su 81. gardijska bojna, 5.
gardijska brigada, te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade, a u potpori
pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno
topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i
postrojbama specijalne policije.
U operaciji su prvi puta korišteni i masovniji udari hrvatskog
zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u
borbu čime je postignuto dodatno taktičko iznenađenje neprijatelja.
U manje od trideset dva sata hrvatske snage koje su brojile oko 7200
vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad
okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad
autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj
Slavoniji.
Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani.
Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske
vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili
zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota HRZ-a koji je u vrijeme najjačih
napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju.
Vojno redarstvena operacija “Bljesak“ prethodila je operaciji “Oluja“
koja je uslijedila nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala
odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak na cijelom svom području.