PREGOVORI
ZA KOLEKTIVNI
POSLODAVAC – SINDIKATI
1 : 0
Poslodavac
igra svoju igru izuzetno kvalitetno, dok se sindikati muvaju i nikako
da se snađu i prilagode u ovom pregovaračkom krajobrazu i igrokazu.
Na žalost, očekivano. Kako vrijeme prolazi tako se i oštri sindikalni
izričaji gube u magli. Poslodavac sve hrabrije grabi dalje i svaki
njihov korak, za razliku od sindikalnog, ima određenog smisla. Tako
i odluka o ne donošenju poslovnog plana ili odluka da se ne provodi
tehnološki višak u ovoj godini imaju svoju proračunatu nakanu, a
o čemu smo već pisali. Ovaj dosadašnji propust i olako prepuštanje
prednosti sindikati će teško nadoknaditi i sve ponovo dokazuje da
je u igri „velika igra“, igra u kojoj je najvažnije zadržati sindikalna
prava.
UMIRUJUĆE IZJAVE, KUPOPRODAJA
NA DJELU
U prošlotjednom
„njihovom“ glasilu, objavljen je članak „Gdje smo sada“
koji otkriva svu strategiju sindikalnih pregovora. Muka nam je citirati
cijeli članak tako da ćemo ga citirati samo u njegovom, drugom, dijelu:
„U takvom
ozračju nije lako voditi pregovore i nama sa sindikalne strane, ali
i pregovaračkom timu poslodavca. Teško je danas utvrditi koliko volje,
želje, snage i u krajnjoj liniji nekog osobnog interesa imaju članovi
uprave HT-a, kako bi popustili u svojim zahtjevima i barem pokušali
približiti svoja stajališta našima. O tome kako će se oni postaviti
prema nama i našim zahtjevima, ovisi u konačnici i uspjeh ovih pregovora“.
Ukratko: KAKO POSLODAVAC KAŽE
TEHNOLOŠKI VIŠAK
Uprava
namjerno odustaje od dosadašnjeg trenda otpuštanja radnika uoči Božića.
No to će se zbiti samo ove godine, narednih godina ovaj trend će se
nastaviti. Poslodavac ne želi više doći u poziciju da mu se poklope
tehnološki višak s pregovorima za Kolektivni ugovor. Na taj način
jača se i pozicija „sindikata“, naime poslodavac bez većih otpora
uspijeva provesti i jednu i drugu nakanu bez većih otpora sindikata,
a sindikati, posebno večinski, imaju već svoja uhodana opravdanja.
Sindikati se ne iscrpljuju na uvjeravanje članstva o potrebi organiziranja
ovih ili onih industrijskih akcija i s time dobivaju na “vjerodostojnosti“
među članstvom organizirajući minorne prosvjede ispred Ho-To tornja.
Problem
u tehnološkom višku je i sam proces i planirana ušteda u Planu poslovanja.
Iznos uštede se mora, po promišljanju većinskog vlasnika realizirati
bez obzira koji broj radnika u konačnici odlazi. Odlaskom u mjesecu
siječnju, otišao bi najmanji broj radnika jer je i ušteda najveća.
Svakim odgađanjem tehnološkog viška odlazi sve veći broj kako bi
se ostvarila planirana ušteda. Taj sustav radnicima ne odgovara. U
prosjeku sa svakim mjesecom odgađanja odlazi 1/12 više radnika. DT
ima cilj i na sve načine će ih pokušati ostvariti u ovo doba krize
i najavljenih novih nameta.
SINDIKATIMA NEDOSTAJE HRABROSTI
Odlazak u Bonn ili pravi, višednevni štrajk jedino su rješenje za
sindikate. Jedno zahtjeva trošak dok drugo treba kvalitetne pripreme.
Da nije sve to igra u režiji Irene i sindikata nešto od toga bi se
i desilo. Za Bonn je kasno, za same pripreme treba najmanje dva tjedna,
dok za štrajk treba najprije napraviti istinsku, a ne režiranu, „barufu“
na pregovorima i prekinuti pregovore zbog „nerazumnih“ zahtjeva
Uprave, iza toga najaviti štrajk, pa iza toga mirenje… Izuzmemo li
tu i mogući referendum o štrajku, treba ponovo najmanje desetak dana. Štrajk bi trebao trajati do ispunjenja zahtjeva, ne jedan dan i to
ne uoči blagdana kada su ionako skoro svi na godišnjem, slobodnim
danima i sl. Nova godina je tu, pomaka nema ni u Upravi, a i Sindikati ono što
su poduzeli nalik je na bijednu manifestaciju.
Prosvjed pred samu sjednicu Nadzornog odbora dobar je pokušaj, no
samo dvadesetak povjerenika iz dva reprezentativna sindikata je žalost i pokazuje
u pravom smislu kakva je budućnost radnika. Toliko smo samo mi uspjeli
u ranijim prosvjedima, kao manjinski sindikat, skupiti i okupiti. Koliko
je RSRH uključen vidi se po tome da su bila nazočna samo 4 (četiri)
povjerenika, a da se ni predsjednik Sindikata nije udostojio nazočiti.
Ponovo se dokazuje da rade sve kako bi zaštitili broj profesionalaca. Pa čak i ovaj prekid pregovora izgleda kao igra. Idemo prekinuti,
najaviti štrajk, Kolektivni ionako prestaje vrijediti od početka naredne
godine, radnici će biti sretni i biti će nam zahvalni da dobiju bilo
što. Pokvareno ali istinito.
Današnji čelnici jednostavno nemaju osjećaj i potrebu za organizacijom
radikalnijih aktivnosti. Od kada su Pupić i Vehar otišli kao
da je u HT-u nastala sindikalna baruština. Ono što je tada jedan uprskao pokušavao je drugi spasiti, no ovi današnji
rade samo u svoju korist i u korist poslodavca.
NEMA VIŠE GODINA MIRA
Ono što je uspio Vehar dogovoriti prije nekoliko godina, više se
neće desiti. Godina mira bio je skup dogovor, no jamčio je radnicima
mirno disanje. Ubrojimo li tu i njegov dogovor o povećanoj otpremnini
(od 50 do 100%) za zaštićene kategorije radnika onda možemo
i vidjeti doseg njegovog sindikalnog djelovanja, a što se na žalost
brzo zaboravlja. Rađe se pljeska onima koji se podaju i prodaju poslovodstvu.
Nema godina mira, nema više ni uvećanih, a ni onakvih otpremnina koje
vrijede do kraja ove godine. Na žalost članovi sindikata nemaju više
ispred sebe onu snagu koju su do nedavno imali.
POSLOVNI PLAN SE ZNA!!!
Ne trebamo se zamarati s Poslovnim planom za 2013. godinu. Vlasnik zna što hoće, nikakav prosvjed
u Hrvatskoj neće umanjiti njihove apetite. Naime, DT daje smjernice
upravama u svom vlasništvu okvirne planove za tri godine unaprijed.
Oni su ozbiljan vlasnik koji ne planira poslovanje samo za jednu godinu,
on planira poslovanje za tri godine. O tome predstavnik radnika u Nadzornom
odboru zna, tako i zna njihovu projekciju za narednu godinu kao i za
2014. godinu, a iz te projekcije vidljiva je velika ušteda na poziciji
ljudskih resursa. Koliko će se preliti na prava radnika iz Kolektivnog
ugovora, a koliko na leđa onih koji će se tijekom godine naći na
ulici teško je reći.
Hoćemo li pristati na zadržavanje ovih otpremnina i povećati kvotu
radnika koji će otići kao tehnološki višak, pitanje je na koje će dati odgovor pregovori. Otpremnine su sada
ključno pitanje, sve ostalo je „šminka“.
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na
blogu „otporni na sve i svakoga“
RESTRUKTURIRANJE
HRVATSKE POŠTE
Nastavljamo s prikazom poštanskih ureda koji bi trebali biti otvoreni
nakon 2016. godine. U ovom broju navodimo poštanske urede na području
bivšeg Središta pošta Požega:
Požega
U narednom broju nastavljamo s poštanskim uredima bivšeg SP Virovitica
.
Smanjivanje
radnih vremena poštanskih ureda
U tijeku je mirno restrukturiranje Hrvatske pošte i slijed je dosadašnjih
načina restrukturiranja, a koje je započeto prije tri, četiri godine.
Ovo je sporiji, humaniji i na neki način i bezbolniji način rješavanja
„viška zaposlenih“. Poznato je da se u našem susjedstvu zatvaraju
poštanski uredi i da je to neminovan trend i u Hrvatskoj pošti. Broj
poštanskih usluga pada, a nema nekog revolucionarnog trenda koji bi
mogao to spriječiti. To neće spriječiti ni prodaja knjiga, otkup
zlata, donjeg rublja, uredskog materijala… Mogu se izmišljati ciljevi,
maltretirati radnike s njima, slati radnicima „tajne kupce“, kojima
je cilj da samo nekim drugim tvrtkama osiguravaju život, trenirati
strogoću nad operaterima… Sve dok nam je „prodaja“ takva, kakva
je, sve dok trošimo novac za improvizacije i za zadovoljavanje nečijih
hirova nema velikih budućnosti za Hrvatsku poštu. Jedini izlaz je
smanjivanje troškova, a kako su najveći trošak radnici i njihova
prava oni će biti prvi na udaru.
Prema nama dostupnim podacima procjene poslovodstva su u najvećoj
mjeri korektne. Predloženo smanjenje radnog vremena poštanskih ureda
imaju temelja iako bi bile nužne još neke promjene. Jedino sa čime
nismo zadovoljni je činjenica da su sindikati premalo uključeni u
ovaj proces. Ponovo moramo naglasiti da to nije greška poslovodstva
nego nedovoljna educiranost i zainteresiranost sindikata za takve važne
projekte. U ovom dijelu posebno zaostaje RSRH, a koji je izgubio najkvalitetnije
kadrove u nezakonitom „puču“. Poslovodstvo se pokazalo ponovo socijalno
osjetljivije od onih koji bi to trebali biti, čak i suprotno, predstavnici
RSRH umjesto da surađuju sa svojim primjedbama i nađu najbolje rješenje,
rade samo ono što ulazi radnicima u uhu. Oni su protiv svega, pa makar
je to dugoročno protiv radnika. Kod njih je, na štetu radnika, nazočna
politika diletantizma.
HRVATSKA POŠTA U GUBICIMA
Predsjednik Uprave bio je dovoljno jasan: Hrvatska pošta posluje
s gubitkom. Ono što se dugo vrijeme stavljalo pod tepih i što se skrivalo
i od onih koji su to sukladno odrednicama Zakona o radu morali znati,
napokon je izašlo na vidjelo. Nakon „skandalozne“ izjave Vehara
da će gubitak Hrvatske pošte biti oko 50 milijuna kuna, a koja je
podigla ne tako malu buru u Upravi Hrvatske pošte i kod samog vlasnika,
sve očito dolazi na svoje.
Ova Uprava radi nešto što ranije nisu radile, a to je krši Zakon
o radu u dijelu informiranja radničkih vijeća o planovima i rezultatima
poslovanja. S druge strane predstavnici sindikata također šute i ne
stišću Upravu kako bi poštivala odrednice Zakona o radu. Do nedavno
ti isti sindikati bi stiskali uprave, tužakali bi ih Državnom inspektoratu,
a oni bi plaćali i plaćali kazne. Sada se najradikalnije uskraćuje
pravo na informaciju koja radnicima život znači, a svi šute: sindikati
i radnička vijeća. Pitamo se s pravom što će nam takve radničke
institucije, koje štite poslodavca, a ne radnika i koja je to cijena
koja je plaćena ili koja će biti plaćena.
DOŠLA NOVA ORGANIZACIJA
Radničkim vijećima je napokon dostavljena
nova organizacija Hrvatske pošte. Što kazati u kratkim crtama o njoj:
organizacija je loša i povratak je na staro. Ponavlja nam se priča
koju je napravio Skoblar nakon Bolarića. Postajemo tromiji i robovi
nekih promišljanja koja su već odavno odbačena. Imamo sreću da smo
radili i s drugim društvima, naprednijima od Hrvatske pošte te nam
je poznata situacija. Zanimljivo je da Pošti prodaju sada pamet oni
koji su izgubili kredibilitet u nekim drugim društvima. Kako izgleda,
poslovodstvo, na žalost, ne zna procijeniti što je dobro, a što nije
i hvata se za nakaradne programe kao za slamku spasa. Glavna potporu
su im needucirani sindikati, a kojima je najvažnija njihova osobna
dobrobit.
Poslovodstvo novom organizacijom dodatno buja, a ona narodna „puno babica
kilavo dijete“ već je uzelo maha. Iz ovog zagrljaja Pošta će se
teško izvući. Broj direktora je veći nego kada je tadašnji HPT imao
23000 zaposlenih radnika. U svakoj kancelariji, bez kriterija i svrhe,
sjedi po jedan direktor. Što rade to ni sami oni ne znaju, a služe
samo nekima da se dodatno pohvale da su direktori mnogim direktorima.
Zanimljivo je, da poslovodstvo uvijek govori da sluša „glas naroda“,
ova organizacija dokazuje da sluša ali ne čuje.
Prošla Uprava se hvalila kako je smanjila
troškove radnika u ukupnim troškovima, no zahvaljujući zapošljavanju
nadobudnih, neproduktivnih menadžerčića trošak rada se ponovo opasno približio, a možda i preskočio
70%. Jedan od pravih primjera kako se ne treba raditi su ljudski resursi
koji su se u svoj svojoj bezidejnosti prekapacitirali tako da su već
sada počeli izmišljati i „toplu vodu“. Ušli su u labirint i samo
se vrte, vrte.
Rezultat bezidejnosti sadržan je i u Strategiji
razvoja Hrvatske pošte u narednih pet godina. Smatramo da je bilo bolje da su prepisali
Elaborat o razdvajanju HPT-a na HP i HT jer taj Elaborat sadrži više
kvalitetnih ideja nego ovaj uradak. Možda će se netko i uvrijediti
zbog ovakve ocjene i procjene, no ona nije napisana da nekoga uvrijedi
nego da poslovodstvu ukažemo da je put kojim kreće loš i da će na
tom putu jedine žrtve biti oni vrijedni i kvalitetni radnici, koji
sada vuku i pokrivaju sve improvizacije koje im se besmisleno uguravaju.
Jedino što se „kvalitetno“ može iščitati
iz ove Strategije je smanjivanje broja radnika, a na čemu je ova „kratkovidna“
Vlada i inzistirala. Nekoliko tisuća radnika manje nakon ovog perioda
je očekivano i s naše strane najavljivano, no ono neće biti zaustavljeno
nakon ovog perioda. Lošom strategijom „razvoja“ ono će se i nastaviti
pa s takvim promišljanjem možemo očekivati da Hrvatska pošta 2020.
godine imati tri živa „stvorenja“: predsjednika Uprave, tajnicu
i fikus.
MI smo
„Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske
federacije sindikata u javnim službama)
i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Što kazati o sivim košuljama?
Mišljenja su više nego podijeljena, no većina
ipak smatra da nisu dobre i da će ubrzo biti nefunkcionalne. Siva boja
je osjetljivija od žute i one svjetlo plave. Poslodavac u opravdanju svoje odluke
Bolja pošta,
pitaj direktora
Poslovodstvo se pokušava sve više približiti
radniku, no često su to eksperimenti koji su već odavno napušteni
u nekim drugim sredinama. Jedna od tih aktivnosti je i „Bolja
pošta, pitaj direktora!“
DOSTA DIREKTORA
Ono što smo iščitali iz novih pravilnika,
a koji određuju plaće radnika kao i sustav nagrađivanja
MI smo
„Otporni na sve i svakog“