subota, 27. travnja 2013.

SINDEXPRESS 22.04.2013

S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ
MARINA BAKŠA
GORDANA PERKOVIĆ…
Nikad kraja potkupljivosti RSRH. Dio povjerenika, gore navedenih, a možda još i koji, preko noći su postali referenti. Sve je to očito rezultat prošlih pregovora za Kolektivni ugovor. Pristajemo na sve ali dajte našim povjerenicima bolja radna mjesta, to je moto koje hrani RSRH. Uopće ih ne dira što se smanjuju prava radnika, jer njihova ipak rastu. Ono za što se „obični“ radnici moraju boriti godinama, prolaziti svekolike ciljeve, testove, završiti škole i tečajeve, to prodajom radničkih interesa, povjerenici RSRH dobivaju preko noći. Da su to makar neki povjerenici koji su se dokazali svojim radom za prava radnika, oni su se borili samo za svoja, a ulagivanjem poslodavcu ostvarivali su svoje ciljeve. No, nisu oni toliko krivi kao njihov čelnik Željko Vidaković, a koji je zasjeo na mjesto savjetnika predsjednika uprave i što mu je Vehar zamjerio, te mu ništa nije preostalo, nego da u zaštiti svoje plaće od oko 25.000 kuna na nelegalan način smjeni Vehara.
Ovi povjerenici pridružili su se samo ranije prodanim: Siniši Seketinu, Koralini Semren, Mariji Jukić, Cvetanu Kovaču… ostala je jedina usamljena Ingrid Sušanj, a za koju ionako neki smatraju da je nesposobna i da umjesto nje treba nagraditi Marinu Bakšu. Marina je ionako poznata kao osoba koja je voljela povlađivati direktorima. Zahvaljujemo informatoru iz Sindikata o ovoj informaciji, a nama samo to dokazuje da ima sve više onih koji su nezadovoljni ovim lažnjacima kojima ništa nije sveto.
Prava radnika se smanjuju, neki se izbacuju na ulicu i jedino što možemo kazati: SRAMOTA, TO NIJE SINDIKAT.
SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, ovaj tjedan se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor kao i sve dosadašnje. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz HT-ovih nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, Sukošana, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima borave bez naknade.
OTPREMNINE PREMA NAJAVI
Ako dobro tumačimo Aneks 3 Kolektivnog ugovora onda je naša informacija da je otpremnina oko 100.000 kuna točna. Bez obzira što je navedeno da je maksimalni iznos otpremnine 140.000 kuna to je samo zamagljivanje svekolikog pučanstva. Svi „namjerno“ zaboravljaju na to da radnike koji odlaze kao tehnološki višak pripada i otkazni rok i plaća za taj rok. Kako je za ovu ciljanu strukturu radnika otkazni rok u pravilu četiri mjeseca, a to znači i četiri plaće (bruto) dolazimo neminovno da je to iznos u prosjeku od oko 40.000 kuna. Zanima nas, koga to sindikati namjeravaju prevariti ili pak misle da su radnici „ovce“ pa će ih lako prebaciti preko vode. Ne vjerujte više reprezentativnim sindikatima oni vas vode u sve veće siromaštvo. Oni koji vas vode u siromaštvo nisu ni Vlada ni poslodavac to su korumpirani sindikati.

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

 TEHNIKA IZLAZI IZ HT-A
Ono što smo najavljivali, događa se. U HT-u se sve priprema kako bi se izbacila tehnika iz  našeg Društva. Proteklih nekoliko tjedana unutar HT-a se šetaju potencijalni preuzimači. Među njima je i Ericsson – Nikola Tesla. Proučavaju i žele se uvjeriti prije samo preuzimanja, da li su podaci koji su sastavni dio ugovora točni i što bi se eventualno moglo još nadograditi u ugovoru o preuzimanju radnika. Sindikati oni koji se predstavljaju reprezentativnim prave se „iznenađeni i zbunjeni“ novonastalom situacijom. Znali su sve što se događa, no tek nakon što su radnici počeli dizati „frku“ i oni su oglasili zvono za alarm. Prekasno i nadasve neozbiljno. Do nedavno su slali zaluđujuće poruke da se još ništa ne zna, da „tehnika“ ne izlazi iako su ih članica Uprave za ljudske resurse i onaj iz „tehnike“ kontinuirano izvješćivali o tijeku outsourcinga.
Čudo jedno kako sindikati zaboravljaju da je cijeli paket zamišljen kako bi se našao izvođač, koji bi preuzeo radnike, a s druge strane demontirao postojeću tehnologiju i zamijenio je s novom, racionalnijom. Pri tome će se i broj radnika kontinuirano smanjivati. Prema nama dostupnim podacima Uprava je zamislila i „socijalni program“ s kojim bi radnici, koji pređu kod novog poslodavca imali 18 mjeseci ista prava kao u HT-u (šest mjeseci više od minimuma), a otkaz ugovora o radu, kao tehnološki višak, ne bi mogli dobiti u prva 24 mjeseca.
Do nedavno se Uprava hvalila s ovim projektom kao i demontažom opreme koja bi zauzela 7000 kontejnera i koji bi trebali biti zbrinuti negdje na dalekom istoku. Ova akcija spremala se već godinama, a realizacija bi trebala biti sada, sada kada je na tržištu cijena opreme najpovoljnija. Naime, investicije su stale zbog svekolike krize te su skladišta proizvođača puna opreme, a cijena je pala ispod svih nivoa.
Upozoravali smo „reprezentativne sindikate“ da su trebali u proteklim pregovorima riješiti mogućnost kvalitetnijeg zbrinjavanja radnika „tehnike“, no to nisu napravili. Jedan od čelnika je čak izjavio da je to njima prigoda da se proširi sindikat i na poduzeće u kojem će biti „izbačena“ tehnika. Sada su ti radnici prepušteni na milost i nemilost poslodavca. Njihov broj nije malen. Barata se sa oko 700 radnika, tehničara, koji bi trebali zasjesti u novoj firmi.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


 

subota, 20. travnja 2013.

SINDEXPRESS 15.04.2013.

20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
Molim alkotest!
Već smo pisali o „zlouporabama“ alkotesta u jednom od GP-a. No, to nije bilo dovoljno i priča se nastavlja. Nije nam želja da branimo one koji su skloni „kapljici“, no želimo ispraviti nepravdu i želimo da za sve vrijedi isto pravilo. Ne treba nam istjerivanje vještica po sindikalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti, no ipak, izgleda da je to nekima dodatna motivacija. Pojedinci se zdušno prate pa čak i na „facebook-u“. Pa kada oni naivno objave neku svoju slikicu iz prikrajka ih se napadne i kazni. Drugima, koji i na očigled krše pravila ponašanja samo se progleda kroz prste. Sve ovo sliči na zlouporabu alkotesta, ako se već alkotestira, alkotestira se sve pa i direktore, koji su isto ljudi pa znaju potegnuti koju „ljutu“ za vrijeme radnog vremena i u nazočnosti sindikalnih povjerenika.
Zabrana uživanja alkohola trebala bi važiti za sve. Posebno se to odnosi na voditelje i direktore. Pitamo se zašto ne bi jedan običan radnik popio jednu „kratku“ kada njegov pretpostavljeni bez problema i kazne popije jednu „dugačku“. No, jedni su amnestirani kada popiju „zbog potrebe službe“, dok se druge jedva čeka iz prikrajka s kaznom. Poruku kakvi smo mi radnici, oslikali smo i mi sami ne kritizirajući lik „pijanog poštara“ u seriji „Zauvijek susjedi“. Gdje nam je tu sada „korporativna komunikacija“?
TEHNOLOŠKI VIŠAK!
Prošlotjednom izjavom resorni Ministar ponovo nas je podsjetio na bolnu budućnost, na tehnološki višak. Njegova najava da će javna poduzeća napustiti 10.000 radnika do polovine naredne godine, alarm je kojeg nitko ne smije ignorirati, a posebno ne sindikalne središnjice koje okupljaju članstvo navedenih javnih poduzeća. Navedeni alarm o smanjivanju broja zaposlenih u Hrvatskoj pošti nadasve ignoriraju reprezentativni sindikati u Pošti sa svojom nakanom da dodatno smanje otpremnine, a koje su ionako i sada među najnižima u Hrvatskoj. Njihove bivše kolege iz HT-a, starije od 55 godina imaju otpremnine od 450.000 kuna pa i više pa se stoga s pravom pitamo zašto i mi Poštari ne bi imali otpremnine makar 50% manje, odnosno 225.000 kuna. Prema nama dostupnim podacima sindikati bi dogovorili maksimalnu otpremninu od oko 100.000 kuna. Kratko rečeno: katastrofa, niti jedna jednogodišnja plaća.
Na problem tehnološkog viška jedini je javno upozorio Feniks-hrvatski sindikat, organiziravši nedavno prosvjed pred upravnom zgradom Hrvatske pošte u Zagrebu. Svi ostali sindikati su se oglušili na solidarnost i prepustili oko 1200 radnika na milost i nemilost poslodavcu iako će ovim viškom izgubiti ne mali broj članova. Prema našim procjenama od predviđenih oko 1200 radnika, koji bi trebali postati tehnološki višak na HSP-ove članove bi otpadalo oko 750, na RSRH 550, ostale sindikate 50 i na ne članove sindikata oko 150 radnika. Ne, ne nismo se zabunili u računici: oko 300 članova je duplih ili troduplih. Sretno onima koji se nađu na listi s ovakvim sindikatima.

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, uskoro se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
U više navrata pokušavalo se izuzeti odmarališta iz sustava Društva, no nikada se nije našao zajednički jezik dva najveća sindikata. Dok je Vehar i RSRH zagovarao izuzeće odmarališta i davanja istih u najam sindikatima, HST je taj dio opstruirao i puštao da odmarališta propadaju, a da se radnici snalaze kako znaju i umiju u organizaciji odmora. Umjesto kvalitetnih odmarališta s povoljnim cijenama radnici su bili primorani nalaziti na tržištu nepovoljnije aranžmane. Samo zahvaljujući aranžmanu s Hrvatskom poštom radnici HT-a imaju mogućnost korištenja odmarališta.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima bez naknade borave.
NISMO LUDI PA DA I NAS PRIJAVE
Kako su lijepi dani tako i sve više sindikalnih povjerenika izlazi na svježi zrak u šetnju, na kavu. Tako smo slučajno upali u društvo u kojem je bio i jedan naš poznanik iz konkurentskog sindikata, do jučer veliki protivnik. Zahvaljujući situaciji u kojoj se nalazimo bio je pun sućuti i tako mu se razvezao jezik. Govori on meni kako ne mogu izaći na kraj sa čelnicima RSRH, kako ih stalno dovode u neprilike s poslodavcem jer izlete prije zajedničkog dogovora. Kontinuirano vrše pritisak na njih da im ostane dosadašnji broj povjerenika, profesionalaca, a oni se boje da ne dođu u poziciju u koju su nas doveli „anonimnim“ prijavama i iza toga posjetama porezne inspekcije i policije.
Sve u svemu ne zavidim kolegama iz tog sindikata, očito je da imaju putra na glavi. No, ono što je važno mi nikada ne bi priuštili nikome ono što smo mi proživjeli: puno laži, puno objeda, a za koje još nitko nije odgovarao. Naime naše pravosuđe je izuzetno sporo. Tako smo tek nakon godinu dana od objave napisa u Jutarnjem listu dobili zasluženu ispriku zbog objavljenih laži i objeda. I dalje stoji tužba zbog klevete na kaznenom sudu protiv Ivana Majdaka i drugih.
Ipak ono što je najvažnije u ovoj priči, strah vlada u sindikatima, a poslodavac to izuzetno dobro koristi. Dok jedan sindikat drži u šaci drugog, poslodavac radi što hoće jer za uzvrat onom prvom daje sve ono, što mu pripada i što mu ne pripada. Igre bez granica u HT-u i nadalje vladaju, a do kada će to samo poslodavac zna? U trenutku kada bude poslodavac rekao RSRH-u: dosta, onda će biti na redu kvalitetan socijalni dijalog. Do tada je sve trgovina, oliti vašar, a oguljeni će biti samo radnici.
KOREKCIJSKI FAKTOR
Korekcijski faktor prigodom izračunavanja bonusa još jedna je vrsta iskorištavanja i mobingiranja radnika u kojem je aktivno sudjelovao sindikat. Ciljevi su sve rigorozniji, korekcijski faktor gubi smisao u padu materijalnih i radnih prava radnika, a svi oni koji ga zagovaraju, zagovaraju samo rast profita poslodavca. U trenucima kada imamo pad broja usluga, zbog konkurencije i sve veće gospodarske krize, teško je očekivati da će taj koeficijent biti 1 ili veći od jedinice.
Sindikati kao da su zaboravili na žrtvu koju su radnici prihvatili tijekom uvođenja bonusa i smanjivanja materijalnih prava. Tada je HST bio pun razumijevanja prema Upravi i zalagao se da se bonus uvede. Znali smo da nakon jednih „škara“ dolaze druge, što se i ostvarilo. Poslovodstvo je znalo i zna to iskoristiti, tako da sav teret objektivnih događanja pa i njihovih grešaka prevaljuju na leđa radnika. A sindikati klimaju glavom!

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

subota, 13. travnja 2013.

SINDEXPRESS 08.04.2013

BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
SINDIKALIZAM IZ PEPELA PONIKAO
Protekli tjedan pokazao je da ipak ima nade za radnike Hrvatske pošte. Najnoviji i najperspektivniji sindikat u Hrvatskoj pošti, Feniks – Hrvatski sindikat, organizirao je svoj prvi prosvjed ispred upravne zgrade u Jurišićevoj ulici. Ponukan lošom poslovnom situacijom, najavljenim tehnološkim viškom, diskriminirajućim odnosom prema sindikatima, „potkupljivošću“ reprezentativnih sindikata… odlučili su upozoriti javnost na nesigurnu budućnost radnika Hrvatske pošte. Prosvjed je organiziran u netipično vrijeme, kako za radnike tako i za predstavnike medija. Uobičajeno je, da se prosvjed organizira do 11 sati kako bi novinari uspjeli pripremiti tekst ili snimke za objavljivanje, a ne popodne kao što
je to Feniks organizirao. No i taj termin samo pokazuje da se Feniks želi razlikovati od drugih sindikata, a posebno onih u Hrvatskoj pošti, a koji su doveli radnike HP-a do granice održivosti.
Radnici Hrvatske pošte, koji su u petak izlazili iz zgrade u Jurišićevoj ostali su iznenađeni činjenicom da u Hrvatskoj pošti postoji netko tko se brine i bori za njihova prava, da postoji netko kome je do boljih radnih i socijalnih prava radnika Pošte. Više od godinu dana nitko nije ništa poduzimao kako bi se stanje popravilo. Sve se je svelo na klimanje glavom „reprezentativnih sindikalista“ koji Poštu koštaju godišnje 10.000.000 kuna.
Ponuda „Poštara“
Nedavno smo imali ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare i koji na sve načine žele krojiti pravdu najkvalitetnijim članovima. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i  bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova tako radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smijenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo, mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije. Mira neće biti.

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
I DALJE ŠIRIMO ANTIPROPAGANDU
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja, a posebno onima izvan Hrvatskog Telekoma poslati poruku i dati do znanja da je Hrvatski Telekom neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo, no isto toliko, ako ne i više, i kontraproduktivno.
Kontraproduktivno jer „pljujemo“ po sebi, po kooperantima i po radnicima koji obavljaju, ni krivi ni dužni. poslove za te kooperante. Dio njih je naših bivših radnika, a koji su zbog istih tih pisaca tekstova postali tehnološki višak i potražili kruh kod kooperanata. Sada ih najednom svrstavamo u neznalice, nesposobnjakoviće, a sve to zahvaljujući pojedincima zaposlenih kod tih kooperanata, a koji to i jesu. Razlozi su višestruki za takvo njihovo ponašanje. Jedno od njih je niska cijena rada, kako ona koju diktira HT, tako i ona koja prisiljava radnike na preživljavanje. Koliko novaca, toliko i muzike, toliko i kvalitetnih radnika. Da HT bolje plaća i kvaliteta bi bila bolja.
Sindikat umjesto da se pobrine kako bi i ti radnici imali bolje uvjete rada i višu „nadnicu“ stao se igrati vlastele i kritizirati ih. Totalno nesindikalno i nesolidarno. Ti i takvi sindikalni čelnici, koji su lagodno uz svekoliku potporu poslodavca zasjeli na te pozicije samo slijede put koji im i dalje omogućava lagodni život bez velikog rada i truda. Čime ne potkopavaju samo Društvo nego i budućnost svojih članova. Pogledate li samo njihove životopise sve vam je jasno. Nikad od njih neke koristi.
20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
MALO PORAZNIH REZULTATA!
I nadalje se smanjuje promet u nepokretnoj telefonskoj mreži. Prema podacima u prošloj godini smanjen je promet u nepokretnoj mreži dok se povećao u pokretnoj i podatkovnoj te internetskoj mreži. U 2012. godini je, naime, u nepokretnoj mreži zabilježeno smanjenje utrošenih minuta za zabrinjavajućih 15,5 %, na 3,87 milijardi minuta. Samo pad u zadnjem kvartalu iznosio je 20%. Ovaj trend smanjivanja minuta razgovora mora nas zabrinjavati jer predstavlja veliku opasnost za daljnji tehnološki višak.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

subota, 6. travnja 2013.

SINDEXPRESS 02.04.2013

ISTA PLAĆA ZA ISTI POSAO
Zamisao o kojoj mi već godinama govorimo i što zastupamo.
Oni „malo stariji“ koji su prošli „torturu“ socijalizma sjećaju se njihovih „nepravdi“ u određivanju plaće radnika. Sjećaju se i „nepravdi“ koje su činjene direktorima jer je njihova plaća bila svega 3 – 3,5 puta veća od najniže radničke, uobičajeno je to bilo radno mjesto čistačice – čistača. Svi radnici koji su obavljali isti posao (šalterski radnici, dostavljači…) imali su jednaku plaću, a korekcije su rađene na temelju „produktivnosti“, a koja se utvrđivala krajem mjeseca na temelju takozvanog „obrasca 308“. Radnici čija produktivnost je bila viša od 80% pa do 100% primali su plaću sukladno bodovima radnog mjesta. Ukoliko je produktivnost bila manja od 80% u periodu od šest mjeseci ukidalo se radno mjesto, a poslovi su se preraspodijelili na druge radnike. Radnici koji su imali produktivnost do 120%, svaki postotak viši od 100% podizao im je plaću za 1%. Za rezultate veće od 120%, a do 140% uvećanje plaće je išlo 1% za svaka 2% veću produktivnost. Radnik je primao mjesečno maksimalno povećanje plaće za 30%. Ukoliko je radnik ostvarivao produktivnost šest mjeseci veću od 130%, poslodavac je ili izvršio preraspodjelu posla među postojećim radnicima ili je zaposlio novog radnika. Tada se tvrdilo da u tom određivanju produktivnosti ima previše subjektivizma. Naime, radnici su sami ispunjavali navedeni obrazac i zbog prevelikog manualnog rada teško je bilo utvrditi točnost da li netko bio produktivan 98 ili 102%. Danas kad možemo kazati: da nemamo, što nemamo u praćenju rada radnika, subjektivnost se može svesti na minimum.

PROPAO „BABIĆEV“ SUSTAV
Žalosno je da poslovodstvo ignorira legalne zahtjeve radnika i sindikata u određivanju „pravedne plaće“. Nelogično je da razlika u plaći dva radnika koji obavljaju isti posao bude i veća od 1000,00 kuna, a da pri tome onaj, koji kvalitetnije obavlja posao prima nižu plaću. Prijašnja Uprava je bez suglasja sindikata htjela primijeniti „Babićev“ sustav plaća, no kada se Vehar pobunio sve je stalo. Naime, „Babićev“ sustav plaća primijenjen je u HT-u ali je ubrzo na pritisak Vehara izmijenjen, a Babić je morao napustiti HT. Taj sustav bi doveo radnike u poziciju da bi se jednom radniku prisilno uzelo, kako bi se drugom dalo. Na taj način bi najmanje ¼ radnika bila oštećena, ne računajući „nivelaciju“ bodova s kojom bi oko 60% radnika dobilo manju plaću.
No, nismo bili samo protiv ponudili smo i rješenja, koja bi doprinijeli boljoj realizaciji projekta pravednijih plaća. Ponudu poslovodstvo nije prihvatilo i nastavili su „piliti“ dalje sa svojim sustavom uz neznatne izmjene. Očito čekaju da radnicima „pukne film“ i da nakon toga pokrenu novi sustav ili da sindikati, kad već Vehara nema, prihvate nakaradan sustav kako bi „spašavali“ Hrvatsku poštu.
STANJE JE NEODRŽIVO
Stanje je neodrživo na svim nivoima od izvršnih direktora područja do najniže plaćenog radnika. No najviše se osjeća kod voditelja područja, operatera, poštonoša… Ovaj sustav je potpuno nestimulativan, a sindikati šute, šute… Kada malo bolje pogledamo, pa oni su i stvorili ove razlike. Preko noći njihovi povjerenici postali su voditelji timova (Marija Jukić, Siniša Seketin, Domagoj Mendeš…), stručni suradnici (Jadranka Dumbović, Željko Vidaković, Cvetan Kovač…), a da dana nisu proveli na tim radnim mjestima i stekli su najviše bodove. Pri tome moramo spomenuti da su preko noći neki od njih zaradili i plaće veće od 20.000 kuna, a o kojima samo mogu sanjati neki direktori, a da ne pričamo o stručnim suradnicima, voditeljima…Zahvaljujući tim njihovim plaćama mnogi radnici postati će tehnološki višak. Teško je vjerovati da će radnici s ovim sindikalistima napraviti kvalitetan iskorak u vrednovanju radnih mjesta. Često se pitamo: pa nije ni čudno da se ne vrednuje rad, a ne čudna improvizacija koja se zove „ciljevi“?
SVAKA VAM ČAST
Pošta se mijenja!
U posljednje vrijeme malo češće koristim usluge naših radnika u poštanskim uredima. Ne računajući „cirkus“ s izgledom poštanskih uredima i svekolikom maloprodajnom ponudom s kojim više ličimo nekom „buvljaku“, sama atmosfera u poštanskim uredima se promijenila. Nema više mrzovoljnih pogleda stranaka, a još manje radnika, na šalterima su vrijedne „pčelice“ koje vam u svakom trenutku najljubaznijim pristupom osiguraju najkvalitetniju uslugu. Ukoliko nema gužve u uredu ponude vam neke od naših drugih usluga i proizvoda: evotv, knjige, lampaše, igračke… Svaka vam čast kolegice i kolege pravi ste promotori našeg Društva još kad bi netko imao osjećaja da taj vaš trud dodatno nagradi tada bi ispunio svoju zadaću kao što je i vi svesrdno provodite.
Osjeća se veliki dah promjena. No, taj pristup je različit. U nekim uredima još uvijek toga nema. Nećemo dušu griješiti i navoditi urede u kojima smo zatekli drugo stanje. Nakon provedene raščlambe došli smo do zaključka da tamo: gdje su voditelji bili nadasve „revnosni“ i tražili od radnika da MORAJU nuditi u svakom trenutku nove usluge, bez obzira na gužvu u poštanskom uredu; gdje su vršili pritisak na radnike da se moraju ispunjavati ciljevi bez obzira na njihovu realnost; gdje se voditelj drži kao general; gdje su „tajni kupci“ nerealno procijenili stanje, a iza toga voditelji očitali lekciju radnicima…; stanje je lošije od ureda u kojima su voditelji bili fleksibilniji i uvažavali dnevne tegobe radnika, gužvu i zadovoljstvo korisnika. Tamo gdje je voditelj „tata i mama“ rezultati su puno bolji, a trebalo bi raditi da svi oni postanu to. No, kako mogu raditi kvalitetno kada poslodavac nije riješio njihovo egzistencijalno pitanje: plaću.
 Zašto tako?
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja dali do znanja da je Hrvatska pošta neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo. Često se u nedefiniranim člancima mnogi opravdano prepoznaju i zatim obuzdaju svoje strasti, iako je članak usmjeren na pojedinca. Ipak smatramo, da je bolje da što manje pričamo i pišemo o našim slabostima jer to može konkurencija jako dobro iskoristiti protiv nas u osvajanju poštanskog tržišta.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
Ponuda „Poštara“
Prošlog tjedna imali smo ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i  bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

ponedjeljak, 1. travnja 2013.

SINDEXPRESS 25.03.2013

Izgubili ste dio prijevoza, otpremnine…
Sindikati ne dijele s nama, a ni sa članovima informacije o novom tijeku pregovora za Aneks Kolektivnog ugovora. No, dok oni skrivaju informacije, svako toliko, sa strane poslovodstva procuri nešto zanimljivog. Kako i ne bi, kad je dio pregovaračkog tima poslovodstva u „sukobu interesa“ te u svom interesu, plasirajući informacije s pregovora, pokušava zadržati svom materijalni status.
Najzanimljivije je da sindikati nemaju niti jedan protuargument za smanjenje prava radnika i da su to pregovori klimavaca. Stoga se i nadalje nastavlja narušavanje materijalnog statusa radnika, a posebno onih koji su najviše dali Pošti, starijima i invalidima.
KOME TO PREMIJER PRIJETI?
Prije nekoliko dana naš „mirni i obzirni“ premijer obrušio se na upravu jednog javnog poduzeća zbog oglašavanja na televiziji i drugim medijima. Bio je izuzetno oštar zbog takvog postupanja „monopolista“ i napomenuo je da će kazniti takvu upravu jer ne poštuje neku njegovu „direktivu“. Normalno, odmah smo pomislili da je u pitanju naša Uprava. Naime, nitko osim HP-a nije imao neku jaču promidžbenu kampanju. Imali smo je vezanu uz evotv, a koja nema nikakve posebne veze s našom temeljnom djelatnošću. I što se desilo, izgleda da je naša dvojba bila točna. Preko noći prestale su se emitirati reklame za evotv.
Što to znači za nas? Još jedan korak nazad u promoviranju ove naše usluge. No, ne jenjava euforija o ovoj usluzi samo u javnim glasilima, ona jenjava i među našim radnicima. Ono oduševljenje i elan na početku zamijenila je letargija i malodušnost. Oni koji bi trebali prodavati kao da su izgubili potreban elan. Čudno nam je, da poslovodstvo jednostavno ne poduzima potrebne korake kako bi dodatno stimulirali radnike u provedbi ove akcije. Uzimajući u obzir iskustva u HT-u kada se događala slična situacija, angažirani su svi kako bi podigli elan prodavača. Hrvatska pošta ima voditelje, operatere I, trenere…
 EVO TV
   Vratim se sa godišnjeg i prvi radni dan dolazi stranka i traži bilo kakav reklamni materijal u vezi Evo tv-a. Ja mu kažem „ evo gospodine, samo trenutak „  i nakon minute shvatim da u poštanskom uredu nema ničeg vezanog za Evo tv ( osim naravno bedža koji ponosno nosim na svojoj iznimno kvalitetnoj  službenoj košulji ….no to je već sasvim druga tema).  Nakon par minuta mi kolegica kaže da je reklamni materijal kompletno povučen zbog nove cijene i nemamo ništa za ponuditi. Mislim si, u redu, manji tehnički problem ali onda saznam da je sve povučeno prije dva tjedna. DVA TJEDNA !?!  Poštovane kolegice i kolege, svesrdno nudite Evo tv, to je nama čisti prihod……
   Vratim se na radno mjesto i gledam gospodina i potajno se nadam da je tajni kupac. Rekla sam mu o usluzi sve što sam trebala, objasnila uvjete ali čovjek i dalje želi reklamni materijal. Nakon nekog vremena smo se uspjeli dogovoriti i stranka je odustala ( na svu sreću bio je dobro raspoložen ).
  Što reći? Da li je komentar uopće potreban? Tko će biti sankcioniran? Malo boli kada mi radnici „dobijemo po nosu“ i za najmanji propust, mi radnici koji smo JEDINI čisti prihod u ovoj firmi i bez kojih firma ne bi ni postojala.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.
FENIKS ČLAN HRVATSKE UDRUGE SINDIKATA
S malim zakašnjenjem želimo čestitati najbrže rastućem sindikatu u Hrvatskoj pošti, Feniksu-hrvatskom sindikatu, prijam u Hrvatskoj udruzi sindikata čiji predsjednik je Ozren Matijašević. Ovaj Sindikat već se pokazao određenim aktivnostima da će raditi u interesu radnika Hrvatske pošte te da je nepotkupljiv za razliku od postojećih reprezentativnih sindikata. Ulaskom u HUS osigurali su si najkvalitetnije pravnike iz radnih odnosa diljem „Lijepe naše“ čime su postali respektabilna snaga na sindikalnoj sceni Pošte. HUS je poznat po borbenosti za razliku od Nezavisnih hrvatskih sindikata, kod kojih ima više priče, a malo aktivnosti.
ČIŠĆENJE SNJEGA
Ova godina izuzetno je bila bogata snijegom. Radnici Pošte pokazali su se kao pravi, svjesni radnici i sve prilazne putove očistili do poštanskih ureda kako bi korisnici mogli zatražiti i zadovoljiti se uslugama našeg Društva. Ne možemo ipak ne spomenuti da je i u našoj Pošti bilo slika sličnih onima u Konzumu kada „pretpostavljeni“ kontroliraju kako im radnici čiste snijeg, a oni u odijelu i kravati ili u haljini s „nobel“ čizmama kontroliraju i šale se na njihov račun. Posebni problemi bili su u Gorskom kotaru i Lici gdje jednostavno snijeg nije prestao padati i zapadalo ga je više od metra. No, tu je pomogla činjenica da je povjerenik radnika zaštite na radu Nedeljko Nikolić bio dovoljno uporan pa se za potrebe čišćenja nabavila „grtalica“. Da nije bilo te ispomoći pitanje je da li bi se uz ovaj broj ljudi mogao organizirati, uz čišćenje snijega, kvalitetno posao. To pokazuje koliko znači biti uporan i s argumentima istupati pred poslodavca, a s druge strane razmišljati o radnicima.
Nitko nije očekivao ovakav snijeg pa ni poslovodstvo. Na svakom koraku mogle su se vidjeti improvizacije radnika kako bi si olakšali posao čišćenja snijega. Čišćenje je trajalo i po dva sata dnevno, posebno je to bilo osjetljivo u uredima s jednim radnikom. Tek što se očistio prilaz poštanskom uredu, ralica ga je ponovo zatrpala i tako cijeli dan. Kako bi si osigurali nesmetan rad radnici su donosili alat od kuće, kupovali sol, molili rodbinu da im pomogne čistiti prilaz uredu… I napokon im se netko i zahvalio, „Vaša pošta“ objavila je pohvalu poslovodstva za sav trud i muku koju su radnici podnijeli. Hvala i njima, napokon se netko i sjetio, no veća pomoć bi bila kad bi radnici dobili i adekvatnu obuću i odjeću, ispomoć, alat, sol…                                                                                                                                                                  

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
SVE OČITIJE!!!
Posljednja sjednica Radničkog vijeća ostati će za pamćenje i samo potvrđuje naše dosadašnje tvrdnje o ljubavi između čelnika RSRH i poslovodstva. Jedan, jedini član Radničkog vijeća iz RSRH, od devetnaest mogućih iz petnih žila se trudio da bude nadasve kooperativan. Nije ga ometalo ni to, što su drugi članovi RV-a bili opravdano protiv prijedloga poslodavca, njemu je „kao velikom borcu za prava radnika“ bilo izuzetno važno da se njegov stav čuje u uredu članice Uprave za ljudske resurse. Ona mu je već bila i ranije blagonaklona kada ga je tijekom pregovora za Kolektivni ugovor nagradila s nekoliko desetaka tisuća kuna.
Trenutno se vodi borba s poslovodstvom oko osiguranja prekobrojnih profesionalaca unutar RSRH. Naime, sukladno sporazumu s poslovodstvom do kraja ove godine taj Sindikat imao je šest profesionalaca na temelju posebnog sporazuma. Zahvaljujući kooperativnosti u kolektivnim pregovorima članica Uprave pogledala je kroz prste RSRH-u i omogućila im da i u ovu godinu uđu sa šest profesionalaca, no sada joj je očito dosta i uz pritisak HST-a te STEH-a odlučila se ipak da tu nepravdu popravi. No, čelnici RSRH i SRHT se ne daju u podilaženju poslovodstvu, čak idu i dalje, kao što je prikazano na protekloj sjednici Radničkog vijeća. Postavlja se pitanje što bi bilo da su oni jedini pregovarali za Kolektivni ugovor. Prema informacijama iz HST-a, a i iz njihovih izjava očito je da bi radnici sve izgubili, a kako bi se zadovoljili apetiti potpredsjednika i njegovih sljedbenika. Na žalost, onih koji dolaze iza njih, ovi sramotnu politiku shvatili su radnici i u velikom broju napuštaju RSRH. Kada će napokon i „poštari“ shvatiti da ih je famozni manipulator ponovo preveslao i iskoristio za svoje svevišnje interese.
TEHNOLOŠKI VIŠAK U 2014.
Nakon naše najave o tehnološkom višku u 2014. godini ponovo su se uzburkale strasti. Jedni niječu i tvrde da nepotrebno strašimo radnike iako ti isti radnici već godinama znaju da su „potrošna roba“ i da svaki dan mogu postati tehnološki višak. Ono što je u DT-u normalno, a u HT-u nenormalno, je kolanje informacija o tehnološkom višku. Unutar DT-a radnici znaju tri godine unaprijed i to koliko radnika i iz kojih cjelina će napustiti Društvo. Tako se i radnici i sindikati mogu pripremiti za predstojeći „egzodus“. Sindikati mogu, i to uspijevaju, svojim argumentiranim pristupom smanjiti broj onih koji napuštaju Društvo, a radnici mogu prionuti u traženje drugih poslova, kod drugih poslodavaca.
Istina je, a to nam je i objavio prijašnji član Nadzornog odbora u funkciji predstavnika radnika, da i Nadzorni odbor HT-a ima poslovni plan za tri naredne godine i u tom poslovnom planu je određen i broj radnika predviđen za „izbacivanje na ulicu“. Predstavnik radnika u ovom trenutku teži samo svom cilju, a to je naknada za rad u Nadzornom odboru, a koja nije manja od 5.000 kuna mjesečno, a što je i jednako njegovoj satnici za rad u Nadzornom odboru. Teško je da može više bilo koga zavaravati, posebice kada je na prošloj sjednici RV priznao da je znao za tehnološki višak iako se prije toga branio neznanjem.
Sindikati su pokazali svoje neznanje i nesnalažljivost. U tehnološkom višku koji je proglašen 2011. godine mi smo pokazali novi smjer kojim bi sindikati trebali ići. Naime u tom tehnološkom višku uspjeli smo, zahvaljujući činjenici da djelujemo u mnogim drugim društvima, zbrinuti 9 bivših radnika i radnica HT-a, naših članova. Ovim smjerom trebali smo krenuti i dalje, no zbog nasilne smjene i nezainteresiranosti „nove vlade“ od toga se odustalo. Radnici su ostali ponovo bez nade i kvalitetnog sindikata.
Naredne godine odlazi oko 800 radnika. To je nedvojbeno. No, ne zna se da li je to čisti tehnološki višak s otpremninama (30% manjim od današnjih) ili izdvajanje tehnike bez otpremnina. Sindikati su propustili divnu priliku da u ovom pregovaranju dogovore uvjete za izdvajanje „tehnike“. Nedvojbeno će zbog te njihove neaktivnosti ta struktura radnika izuzetno loše proći. Jedini izlaz je da se što prije vrati stara garnitura sindikalnih povjerenika.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata