SAGA O SORTIRNICI RIJEKA SE NASTAVLJA
Sortirnica
u Rijeci nakon našeg napisa postala je «top tema» u Hrvatskoj pošti.
Mnogi su se digli "na sve četiri" da bi dokazali da je postojeće
rješenje idealno za Hrvatsku poštu i za radnike, te da boljeg u Rijeci
nema. Onaj tko poznaje Rijeku, a to je autor članka u prošlom Sindu,
svjestan je činjenice da je nužno napraviti dugoročnije rješenje kojim
bi se revitilizirala Rijeka i pokrenuo razvoj Hrvatske pošte,
prvenstveno u kontejnerskom prometu pošiljaka.
Iznajmljeni
prostor ima više loših strana nego dobrih, a za sporost iznalaženja
novog prostora, odgovornost snosi poslovodstvo, pa bi zbog toga netko
trebao biti i smjenjen sa mjesta na kojem se nalazi. O problemu
sortirnice Rijeka i nužnosti preseljenja zna se već godinama i sreća je
bila što Grad nije našao sredstva za izgradnju novog autobusnog
kolodvora. Rijeka za Poštu, postala zaboravljeni grad, spavaonica
Zagreba, a bezidejnost pojedinaca dovela ju je u poziciju beznađa.
Strah
od naših sindikalaca bio je prevelik i stoga su se «neki» u
poslovodstvu odlučili na kadrovske promjene unutar Sindikata. Angažirali
su najbolje plaćene sindikalce, s primanjima većim i od 26.000 kuna,
kako bi nas «umirili» i na žalost, uspjeli su. Ne samo da su angažirani u
rušenju strukture Sindikata, nego su se angažirali i u sprječavanje
našeg povratka, onemogućavajući nam ulazak u prostor namijenjen
Sindikatu. Očekujemo od nove Uprave da sankcionira ovakvo ponašanje
pojedinaca od strane poslovodstva i tako prekine direktno miješanje u
unutarnje odnose Sindikata.
HPB SE ŠIRI – II dio
Kada
gledamo ovo brzo širenje poslovnica HPB-a ne možemo, a da se ne
zapitamo gdje je ona proklamirana suradnja «naše» banke s Hrvatskom
poštom? Očito je, da nije bilo dovoljno sluha ni snalažljivosti ni s
jedne ni s druge strane. Ne čudi nas šutnja HPB, jer još nema problema s
radnicima, brine nas šutnja u Hrvatskoj pošti i neučinkovitost ljudskih
resursa. Ljudski resursi trebali bi biti pokretači aktivnosti koje bi
trebale zaštititi postojeća radna i stvarati uvjete za otvaranje novih.
Sadašnja pozicija ljudskih resursa svodi se na izmišljanje tople vode, a
koje se svodi na izmišljanje načina kako destimulirati radnike za
njihov rad. Zadnja njihova aktivnost vezana uz otpremnine pravi je dokaz
njihove vrhunske improvizacije.
Znamo
da imamo prostora u suradnji s HPB-om, da imamo dobar ljudski
potencijal koji bi mogao zadovoljiti i najizbirljiviju klijentelu, to je
već godinama mnogima jasno. No, sve je očitije da ljudski resursi ne
znaju ili ne žele upravljati tim potencijalom. Slijedom toga mišljenja
smo da žurno treba napraviti potrebne rezove u ovoj službi koja je, čini
se, postala svrha sama sebi.
CRNI SCENARIJ
U
nezavisnim medijima u nekoliko navrata objavljeno je da Vlada kreće u
napad na radnička prava, prvenstveno smanjivanjem prava kroz kolektivne
ugovore u javnim službama i javnim poduzećima. Navedeno smanjivanje
prava, uz ucjenu smanjivanja broja zaposlenih, reflektirati će se i na
privatna poduzeća. Smanjivanje prava je sustav «efekta domina». Ono što
krene u javnim službama, neminovno se širi i na ostale radnike. Naknada
za prijevoz, regres za godišnji odmor, Božićnica, Uskršnjica, dodatak za
rad noću, nedjeljom,… mogu tako završiti u ropotarnici povijesti.
I
sam Premijer je nedavno na Glavnom odboru rekao, da se do sada nisu
dirale plaće u javnom sektoru, no da, uzimajući u obzir krizu, će do
toga morati doći. Poznajući naše političare, ova Vlada je krenula u
ostvarivanje svog cilja, cilja 21. Istinu govoreći, izgleda da ni njima
nije jasno što je to sve bilo sadržano u tom njihovom projektu, te je
provođenje bilo praćeno s mnogo nespretnosti, ishitrenih obećanja, ali i
prijetnji. Svima je jasno da je kriza tu, da moramo izaći iz nje. No
svi smo svjesni da se neće moći izaći iz iste, improvizacijama, enormnim
povećanjima komunalija, struje, plina, naftnih derivata, smanjivanjem
radnih i materijalnih prava i u konačnici bez socijalnog dijaloga sa
socijalnim partnerima.
Poznato
je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno
smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se
ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva
trošarina na naftne derivate, a zbog 20 % smanjenja potrošnje. Pohlepa
Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i na taj
način reguliraju cijenu na tržištu, oni ustrajali su na postojećoj. No,
to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u prazno».
Što
se tiče javnih poduzeća tu je već proces pokrenut. Hrvatske šume, Fina…
samo su neki od onih koji su prvi na udaru… Kada ćemo mi? Očito, brzo.
BRANIMIROVA LJEPOTICA?!
Nedavno
je otvoren poštanski ured 10000 Zagreb, u Branimirovoj 4. Ured koji je
godinama vapio za uređenjem, kao jedan od najfrekventnijih poštanskih
ureda, ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj. Koliko je ured lijep i
funkcionalan pitanje je koje je podijelio i korisnike i radnike. Drago
nam je da više nema onog rugla od telefonskih govornica, kao i onih
nakaradnih naljepnica oko kojih je naš (trenutno bivši) predsjednik,
Jadranko Vehar, podigao veliku prašinu. Naime, umjesto trošenja nekoliko
milijuna kuna na te naljepnice moglo se zbrinuti nekoliko desetina
radnika s dostojnim otpremninama.
O
ukusima o uređenju prostora ne želimo raspravljati. Dobili smo novi,
suvremeni poštanski ured, kojim se trebamo ponositi. Ono što ipak moramo
konstatirati je žalosna činjenica da nismo uspjeli realizirati plan od
200 uređenih poštanskih ureda, što je bilo u Plan prije dvije godine.
Skidamo
kapu naporima izvršne direktorice Divizije mreže i njenom nastojanju da
postanemo atraktivni korisnicima i da se poboljšaju radni uvjeti
radnicima. Već duže vrijeme težimo novim, ljepšim uredima u kojima će se
naši korisnici osjećati kao u bankama, a Branimirova je velik korak k
tome. Neki bi rekli «mali korak za Poštu, veliki za dostojanstvo
radnika».
ŠTO TO PRODAJEMO?
U
posljednjem broju dostavne mape (zanimljivog li imena «dostavne mape»)
«pošto – poto» nalazimo poklone za obiteljska slavlja. No ono što je
interesanto, nakon što smo dobili ovu «dostavnu mapu», obišli smo
nekoliko poštanskih ureda: velikih, srednjih i malih i došli do saznanja
da većina njih nema ove «atraktivne» artikle, a niti ne znaju kada će
ih ili da li će ih uopće dobiti. Poštanski uredi najbolje su mjesto za
prodaju, posebno iz razloga što je svakom našem radniku izuzetno važno
da što više prodaju kako njihov poštanski ured ne bi došao na popis za
odstrjel.
No,
ovaj broj «pošto-poto» je velik promašaj u trenutnoj krizi. Dok se naši
korisnici iz «sile» rješavaju obiteljskog zlata i srebra, mi sada u
našoj «dostavnoj mapi» nudimo kupnju tih istih predmeta i to od najmanje
1981,72 kune. Kao da se netko ruga našem jadu. Krajnje je vrijeme da se
ovom hvalevrijednom projektu pristupi na način koji će koristiti svima,
a ne biti trošak i teret dostavljačima i ubrzo nakon dostave završavati
u košu za smeće.
UPRAVA ODUSTAJE OD NOVOG CJENIKA RADNIH MJESTA
Tijekom
proteklog tjedna, iako trenutno nismo na "vlasti", imali smo intenzivne
razgovore, kako sa visoko rangiranim osobama unutar HP-a (neke smo tek
upoznali i želimo im toplu dobrodošlicu) tako i s radnicima. U Pošti
vlada veliko nezadovoljstvo trenutnom situacijom i u zraku visi neka
napetost, nesigurnost. Svi su u iščekivanju nečeg nakon imenovanja nove
Uprave. Radnici su zabrinuti za svoju budućnost.
Ono
što nas u ovom trenutku najviše zanima, je Cjenik radnih mjesta.
Predlagatelji su naletjeli na čvrst orah, novu Upravu, koja je
prihvatila neke naše prijedloge. Shvatili su da ih ovaj Prijedlog
neminovno vodi u socijalne nemire i da ga je, takvog kakav je, bolje
staviti na led, nego u ovim kriznim situacijama dodatno izazivati
sindikate i radnike. Cjenik radnih mjesta kasni najmanje dvije godine, a
krivci za to, kao i za loš Prijedlog i nadalje sjede u svojim
foteljama, dok su mnoge naše kolegice i kolege, za puno manju štetu,
morali napustiti Društvo. Svi zaboravljaju da smo u više navrata tražili
da se u izradu Cjenika uključe i sindikati, iako je to nepopularno, no
poslovodstvo nije imalo sluha, misle da su najpametniji i nedodirljivi.
Nadamo se da će ova Uprava promijeniti takvo ponašanje, a u interesu
radnika, korisnika i naravno Društva u cjelini.
NARUČEN ALKO TEST?
Znate li da možete naručiti alko-test kada to vama odgovara?
To
se desilo u jednom malo većem gradu, u jednoj od naših sortirnica.
Jedan gospodin, koji je inače podložan kapljici, odlučio se osvetiti
svojim kolegama i preko svoje «supruge», inače sindikalne povjerenice,
naručio je alko-test. Alko test je proveden, za svaki slučaj, kada on
nije radio, jer da mu se slučajno «ne zaleti» koji maligan. Osveta je
provedena, no informacija je o «zlodjelu» brzo je izašla na vidjelo i to
od samog izvršitelja. Savjest je proradila, no to je shvatio prekasno.
Radnici su namjerno obilježeni, no za zlouporabu položaja nitko nije, a
kako izgleda, nitko niti neće, odgovarati.
SMIJEM LI POPITI KAVU?
To
je često pitanje koje prati naše kolegice i kolege dostavljače kada
žele u tijeku radnog vremena popiti kavu. U pojedinim sredinama i dalje
te naše radnike prati strah od moguće represije voditelja ili nekog
drugog ukoliko ih zateknu uz kavicu, sok, sendvič ili gablec. Neko već
zaboravljeno vrijeme pokušava se ponovo usaditi u krvotok dostavljača
ili drugih naših radnika u uniformama. Dok je u Branimirovoj normalno da
vidite naše kolegice i kolege da u kafićima ispijaju kavicu, u
predgrađu to nije dozvoljeno, pa čak ni u vrijeme dnevnog odmora ili
izvan radnog vremena.
Dok
se naši uniformirani radnici budno prate, s druge strane ostali
«državni» uniformirani kadrovi (policija, vojska, vatrogasci…) bez
problema ulaze u kafiće i naručuju hranu i piće bez straha da će ih
netko prozivati. Ovo je klasično ograničavanje slobode kretanja za dio
naših radnika. Svi oni koji nemaju uniformu, od Predsjednika Uprave, do
najslabije plaćenog radnog mjesta, mogu bez zapreke sjediti na javnim
mjestima i uživati u blagodatima dnevnog odmora. Uniformirani se moraju
skrivati, jesti u grmlju, na klupi u parku ili ako kiši na natkrivenoj
autobusnoj stanici. Ako im slučajno "prigusti" je li ponovo je na redu
grmlje…?
Tražimo
od poslodavca da upozori voditelje da ne "stišću" naše uniformirane
radnike, kada žele popiti kavu ili pojesti topli obrok u nekom
ugostiteljskom objektu, a da, naravno, pri tome ne «narušavaju ugled»
Pošte, svojim ponašanjem.
OCJENE, CILJEVI, OCJENE, CILJEVI…!!!
U
jednom ne malom gradskom poštanskom uredu desilo se da su sukladno
dubokoumnim i nerealnim ciljevima, šalterski radnici dobili najniže
ocjene zbog neispunjavanja ciljeva. Ne moramo spominjati da su te ocjene
djelovale više nego destimulativno, a što je radnicima u povjerenju
potvrdio i sam voditelj. U tom trenutku je pokazao svu potrebnu dozu
odgovornosti prema radnicima jer su mu navedeni ciljevi bili natureni i
po njegovom mišljenju nepotrebni. Svjesni smo činjenice da to ne smiju
znati njegovi pretpostavljeni.
No,
jedna osoba je dobila ocjenu veću od prosječne. Znate li njezin recept.
Uspjela je «uvaliti» Diners kartice svim kolegama dostavljačima, no
time je uvalila i sebe i kolege u probleme. Kolege, jer su si priskrbili
dodatni «trošak», a sebe, jer je sada na udaru tih istih kolega, jer
naravno, nije sve tako, kao što im je govorila. Čini mi se da ovo, na
žalost, nije izolirani slučaj.
10. GODINA HPEKSPRESA
6.
svibnja ove godine navršilo se deset godina od osnivanja Hpekspresa.
Čestitamo svima koji rade ili koji su radili na ovom izuzetnom projektu
Pošte. Ovom prigodom nikako ne smijemo zaboraviti na pokretača navedenog
projekta, Marijana Bolarića, koji više nije u našem Društvu, ali koji
prati sve tijekove funkcioniranja poštanske i kurirske djelatnosti iz
HAKOM-a.
ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA
Pozivamo
sve naše kolegice i kolege da nam se priključe u davanju prijedloga za
novi Zakona o poštanskim uslugama. Ovaj Zakon obilježiti će našu
budućnost u narednom periodu, stoga mu moramo prići najozbiljnije i
jedinstveno. Sve zainteresirane radnike pozivamo na suradnju.
CRNI SCENARIJ
U
nezavisnim medijima u nekoliko navrata objavljeno je da Vlada kreće u
napad na radnička prava, prvenstveno smanjivanjem prava kroz kolektivne
ugovore u javnim službama i javnim poduzećima. Navedeno smanjivanje
prava, uz ucjenu smanjivanja broja zaposlenih, reflektirati će se i na
privatna poduzeća. Smanjivanje prava je sustav «efekta domina». Ono što
krene u javnim službama, neminovno se širi i na ostale radnike. Naknada
za prijevoz, regres za godišnji odmor, Božićnica, Uskršnjica, dodatak za
rad noću, nedjeljom,… mogu tako završiti u ropotarnici povijesti.
I
sam Premijer je nedavno na Glavnom odboru rekao, da se do sada nisu
dirale plaće u javnom sektoru, no da, uzimajući u obzir krizu, će do
toga morati doći. Poznajući naše političare, ova Vlada je krenula u
ostvarivanje svog cilja, cilja 21. Istinu govoreći, izgleda da ni njima
nije jasno što je to sve bilo sadržano u tom njihovom projektu, te je
provođenje bilo praćeno s mnogo nespretnosti, ishitrenih obećanja, ali i
prijetnji. Svima je jasno da je kriza tu, da moramo izaći iz nje. No
svi smo svjesni da se neće moći izaći iz iste, improvizacijama, enormnim
povećanjima komunalija, struje, plina, naftnih derivata, smanjivanjem
radnih i materijalnih prava i u konačnici bez socijalnog dijaloga sa
socijalnim partnerima.
Poznato
je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno
smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se
ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva
trošarina na naftne derivate, a zbog 20 % smanjenja potrošnje. Pohlepa
Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i na taj
način reguliraju cijenu na tržištu, oni ustrajali su na postojećoj. No,
to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u prazno».
Što
se tiče javnih poduzeća tu je već proces pokrenut. Hrvatske šume, Fina…
samo su neki od onih koji su prvi na udaru… Kada ćemo mi? Očito, brzo.
Poznato
je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno
smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se
ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva
trošarina na naftne derivate zbog 20 postotne smanjene potrošnje.
Pohlepa Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i
na taj način reguliraju cijenu na tržištu, oni su ustrajali na
postojećoj. No, to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u
prazno».
Pozitivan pomak ili priznavanje pogreške……
Otkako
je usvojen Pravilnik o nagrađivanju prodajnog osoblja, stalno smo
isticali njegovu nedorečenost, ali još više njegovu izuzetno lošu i
visoku zahtijevnost, gdje se od radnika neprekidno traži angažman viši
od sto posto, a zauzvrat se dobije ništa ili vrlo malo.
Dosadašnji
Pravilnik je izuzetno loš i umjesto da potiče na veći (ako je uopće
moguće veći ???) angažman u radu, u praksi, radnike demotivira. Važećim
Pravilnikom o nagrađivanju, ocjenom „1“ nagrađivati se moglo samo one
radnike koji su ostvarili 102,65% cilja, a ukoliko bi netko ostvario
cilj sa 110 % tek tada bi mogao ostvariti i višu ocjenu, što je izuzetno
teško ili nedostižno. Puno poslova u Prodaji nije valorizirano niti
vrednovano, a rizik određenih isključenja (primjer yupi-tarife)
isključivo snose, ni krivi, ni dužni, radnici u T-centrima. I ta
isključenja (ugovori koji se raskidaju, u 99% slučajeva su sklopljeni
pred nekim trgovačkim lancem od strane studenata), a na koje radnici
nisu mogli utjecati, ruše ocjenu kolegica i kolega u T-centrima i
naravno da ne mogu ostvariti ciljeve.
Novom
odlukom rukovodstva Prodaje, pozitivno se mijenjaju ocjene i
vrednovanje. Sada se na razini Sektora može nagraditi 50% najboljih
radnika, ako su kvartalno ostvarili 95% svojih ciljeva. Naravno da se
slažemo sa takvom odlukom, ali ona samo potvrđuje da su i sindikati i
Radničko vijeće bili u pravu kada su tvrdili da je Pravilnik o
nagrađivanju prodajnog osoblja loš i diskriminirajuć za radnike u
prodaji u odnosu na ostale radnike.Tvrdili smo i tvrdimo, da su poslovi
prodajnog osoblja jedni od najtežih u kompaniji i da su radnici u
prodaji izuzetno potplaćeni, a k tome i Pravilnikom zakinuti. Stoga na
poticaj Radničkog vijeća treba pokrenuti izmjene postojećeg Pravilnika
kako bi vratili dostojanstvo našim kolegicama i kolegama u prodajnim
centrima. (m.n.)
Poslovni rezultati ne ohrabruju
Kriza
i dalje radi svoje. No, ne samo kriza, svoje prste duboko je gurnula u
naš džep i politika. Izjava prvog potpredsjednika Vlade kako treba
smanjiti troškove telefoniranja u korist plaćanja struje i plina, samo
iskazuje kako se ova nova vlast odnosi prema onima koji bi trebali biti
pokretači aktivnosti izlaska iz krize. Tu ne mislimo samo na naše
Društvo, tu mislimo na sva telekomunikacijska društva. Neopravdani
porezi, trošarine… velik su teret, kako za poslodavce, tako i za
korisnike, a time i za radnike. Radnici su dupli gubitnici, kao moguće
žrtve pada broja usluga i kao korisnici.
Teret
krize nije neočekivan, no prihod je manji od onog što su naši ekonomski
eksperti prognozirali. Planiran je bio pad prihoda od oko 3%, no, na
žalost pad je 4,7% za prvi kvartal ove godine, što je zvono za uzbunu.
Tako da će poslodavci, po njihovoj nemilosrdnoj profitnoj logici, kao
što su najavili, rigoroznim mjerama rezati troškove. Kao po običaju prvi
na redu će biti radnici, jer se u ostalim segmentima kontinuirano
rezalo, što već po malo nagriza kvalitetu naše usluge i vjerodostojnost.
Uprava
je obećala da neće tijekom ove godine biti više masovnijih otpuštanja,
no nitko se ne bi začudio da to obećanje bude i prekršeno. Radnici su
već oguglali na ovu neizvjesnost i stres od mogućeg otkaza, koji je u
proteklom periodu bio prožet i nesigurnošću da li će biti ili neće biti
otpremnine. Dio radnika spreman je već danas otići iz ove neizvjesnosti
kako bi sačuvali zdravlje, a u pojedinim slučajevima i obitelj. Psihozu
odlaska možemo komparirati s onom iz 2006. godine kada se za odlazak
javilo više od 2000 radnika. Ova psihoza straha i neizvjesnosti
neminovno djeluje i na radni učinak radnika. Sve su manje efikasni i ne
mogu ostvarivati, već ionako prenapuhane ciljeve.
Da
dosadašnja štednja ipak ostvaruju efekte (kao i smanjena investicijska
ulaganja) pokazuje činjenica, da je neto dobit veća za 3,7%, odnosno 365
milijuna kuna (48 milijuna eura). Broj privatnih korisnika pokretne
mreže smanjen je za 6,5%, ali treba istaknuti, broj korisnika poslovne
mreže je povećan za 11,7 %, što je ohrabrujuće.
Jedan
od većih problem je i odnos HAKOM-a prema našem Društvu. U pokušaju da
ostvare svoj cilj i prepuste više od 50% tržišta alternativnim
operaterima (ulizivanje Europskoj Uniji), ne biraju sredstva. Na njihovu
žalost, jedino HT ima financijsku snagu za široko uvođenje najnovijih
tehnologija, pa HAKOM na sve načine, čak i ucjenama, (ukinuti će
«harača» od 6% na pokretnu mrežu), pokušava prisiliti HT da ulaže, ne
samo za sebe, nego i za alternativne operatere. Istina je, da bi nove
tehnologije trebale povećati zaposlenost i na neki način smanjiti efekte
krize, ali način na koji to traži HAKOM, znači još veću dubiozu za HT i
potiče otpuštanje radnika.
Na
taj diskriminacijski odnos prema HT-u upozorili smo i Vladu i HAKOM
prije više od godinu dana, najavljujući prosvjede pred sjedištem
«neovisne regulatorne agencije». Nisu prihvatili naše argumente iz
jednog jedinog razloga, ne bi ispunili zahtjeve Europske Unije i time bi
ugrozili svoje fotelje. Uopće im nisu važne «fotelje» nekoliko stotina
radnika HT-a, koji su ili će izgubiti radna mjesta. Bez obzira koliko to
bilo nekome «nakaradno», tražimo od Uprave, da ne popušta pritiscima,
ni HAKOM-a, ni Vlade, a sve u cilju zaštite naših radnih mjesta.
22. sjednica RV-a,…
03. svibnja, 2012. održana je 22. sjednica Radničkog vijeća sa slijedećim Dnevnim redom;
1. Verifikacija zapisnika sa 21. sjednice RV-a, HT-d.d.
2.
Prijedlog Pravilnika o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i
dostavljanju trećim osobama, osobnih podataka radnika – traži se
suglasnost.
3.
Prijedlog Odluke o prijedlogu Pravilnika o prikupljanju, obrađivanju,
korištenju i dostavljanje trećim osobama, osobnih podataka o radniku.
4. Izvješće o provedenim mjerama zaštite na radu u razdoblju od 01.siječnja do 31. ožujka 2012. informacija
5. Izvješće o poslovanju za Radničko vijeće za 1. kvartal 2012. godine – informacija
6.
Informacija o odluci rukovodstva Prodaje o nagrađivanju prodajnog
osoblja i informacija o broju podnesenih prigovora na ocjenu.
7. Razno
8. Interno savjetovanje članova RV-a.
Ono
što je najvažnije za istaći je da je Radničko vijeće dalo suglasnost na
predloženi Pravilnik o prikupljanju, obrađivanju i …… podataka, ali
samo do kraja godine. I dalje se Radničko vijeće ne slaže s time da se
snimanje telefonskih razgovora koristi pri ocjenjivanju radnika. U
izvješću o provedenim mjerama zaštite na radu nije bilo nikakvih
odstupanja u odnosu na prijašnja izvješća, jer je Jedinica za zaštitu na
radu izuzetno stručno i kvalitetno odradila svoj posao.
Zanimljivo je bilo vidjeti kretanje naših plaća za prvi kvartal 2012. godine. Kako kažu:
prosječna bruto plaća za ostvareni rad iznosi 11.053,00 kuna, a prosječna neto plaća iznosi 7.512,00 kuna.
Moramo
istaći da ponovo nismo dobili kretanje plaća po platnim razredima, a
vrlo zanimljivo bi bilo vidjeti prosjek plaća samo onih radnika koji su
svrstani od drugog do osmog platnog razreda, bez menadžerskih plaća.
Tada bi se vidjelo da li nam je prosjek iznad ili što je vjerojatnije,
ispod državnog prosjeka! (m.n.)
PRVOSVIBANJSKI FIJASKO
Sindikalne
središnjice, odnosno njihov veći dio pokušao je organizirati nešto što
se može nazvati prosvjedom. Žalosno je da se na Trgu okupilo samo
nekoliko stotina, 1500 ili 2000 prosvjednika (tako su izvještavali
novinari). Uoči i nakon prosvjeda mnogi su se s pravom okomili na
«sindikalne šminkere» s visokim plaćama koji su izgubili kontakt sa
članstvom. Same ankete pokazuju koliko radnici i građani malo cijene
napore sindikata i njihovih čelnika i sve smatraju «farbanjem». Ono što
mi smatramo nedopustivim, je što u niti jednom trenutku, niti jedan od
čelnika Sindikata nije dao rješenje za nastalu situaciju, iako je naš
(trenutno bivši) predsjednik, Jadranko Vehar u više navrata poticao našu
središnjicu, Nezavisne hrvatske sindikate, da krenu u izradu plana
funkcioniranja NHS-a u ovim kriznim vremenima. No, od toga nikada nije
bilo ništa, pa smo od respektabilne središnjice, postali prosječni.
Središnjica (ne)namjerno funkcionira na principu «one man band» i tako
veliča samo jednu osobu, Krešimira Severa, za kojeg radnici kažu da
lijepo priča i ništa ne poduzima, pa ga više i ne slušaju.
NHS
je trebao postati «stjegonoša» sindikalnog pokreta, uzimajući u obzir
broj članova i sastav udruženih sindikata. Na žalost jedan od dijelova
Središnjice «privatni sektor» često je bio zapostavljen, pa je dolazilo i
do verbalnih sukoba. Rad Središnjice je nadasve formalna, bez
konkretnih i konstruktivnih prijedloga, pa ne čudi što nema vizije kako
pomoći HŽ-u, HP-u, a prije toga ni HT-u. U niti jednom trenutku nismo
dobili potporu Srdišnjice, niti kroz pravnu, niti kroz pomoć ekonomskih
analitičara, iako smo bili jedan od najvećih Sindikata unutar
Središnjice, a da ne kažem i osnivači iste.
U
pred prvosvibanjskoj emisiji «Puls Hrvatske» voditelj je s pravom
naglasio da bi na Trgu svi čelnici središnjica trebali dati ostavku. Ono
što je pokazala organizacija prosvjeda, se i trebalo dogoditi kako bi
se vratila vjerodostojnost, kako sindikata, tako i sindikalnih čelnika.
Jedini sindikalni čelnik koji u ovom trenutku ima «prođu» je Ozren
Matijašević.
U konačnici «žuti karton» su dobili i zaslužili i sindikati i Vlada.
Još malo reakcija na ocjenu…
Gledam,
slušam, čitam o stimulaciji ... Mislio sam da sam ja rijetka iznimka
prema kojoj uopće nije poštivana procedura, a slijedom navedenog, dobio
ocjenu koja je katastrofa i kazna. Čitajući sindikalne komentare koje
dobivamo - vidim da je moj slučaj u stvari pravilo. Razgovore uopće
nismo imali, u Hr - Netu ničega nije bilo, sve je odradila osoba koja to
uopće ne smije i pod "tuđim imenom" prave osobe (potraži pravilnik o IT
sigurnosti, odavanje svojeg passworda ili rad pod tuđim imenom =
najteža povreda ugovora o radu), isplata je izvršena da ocjenu uopće
nismo znali, ... Daljnje upute kažu kako i kome se možemo žaliti - a ja
odlučio da idem do kraja, pa i van firme.
Htio sam reći nešto drugo - sve je jasno i vidljivo, ovo dalje nema
smisla. Treba poraditi na ukidanju ovakve sramotne stimulacije, vratiti
ljudima njihove novce na način da postotak koji svi uplaćujemo u fond
stimulacije vrate kroz identično povećanje plaće (svakome njegovo).
Firma ako želi nekoga stimulirati (a to su u pravili odabrani podobni)
može mu promijeniti ugovor o radu (dati višu brutto plaću, dignuti
platni razred, ...). (rezignirani radnik, I.S.)