utorak, 25. lipnja 2013.

SINDEXPRESS 17.06.2013.

PRAVILNIK O OBAVLJANJU UNIVERZALNE USLUGE
Kao što smo već u prošlom broju naveli, tijekom travnja ove godine, donesen je Pravilnik o obavljanju univerzalne usluge. Panika u Vladi, zbog prebrzo donesene odluke o potpunoj liberalizaciji poštanskog tržišta te lošem Zakonu o pošti, rezultirala je navedenim Pravilnikom. Bijeg od mogućnosti da Hrvatska pošta optereti državni Proračun našao je izlaz u ovom Pravilniku. Prema našim predviđanjima Hrvatska pošta će ove godine poslovati s gubitkom ne manjim od 100 milijuna kuna i da taj gubitak ne bi bio još veći i dugoročniji pristupilo se izradi navedenog akta. Najmanji krivac za ovakav loš poslovni rezultat biti će Uprava. Najveći krivac za takvo stanje je gospodarska kriza i odugovlačenje s restrukturiranjem od strane samog vlasnika. Vlasniku je bilo lakše ciljano se obračunavati s bivšim stranačkim upravama, tražeći u njima krivca za loš položaj Pošte, nego ulaziti u suštinu i potrebu za restrukturiranjem Hrvatske pošte. S restrukturiranjem kasnimo nekoliko godina, no najvažnije su bile dvije protekle, ona predizborna i prva postizborna. Jednu i drugu smo nepovratno izgubili.
SULUDO PONAŠANJE VLASNIKA
Upozoravali smo Vladu na suludo ponašanje kada su išli bezrazložno mijenjati prošlu Upravu, a da prije toga nisu jasno snimili situaciju unutar Hrvatske pošte. Sve je napravljeno, kao i po običaju „na slijepo“. Mogli su se ugledati na Račanovu vladu, koja je to ipak pametnije napravila. Tako su se nepotrebno izgubile dvije godine, a rezultate trpimo svi. Sada se može vlasnik tuči u prsa i vikati „moj grijeh, moj grijeh…“. No, to radnicima Hrvatske pošte ništa ne pomaže, oni su spoznali da su postali samo broj, broj koji treba zakinuti za sve i dovesti ga do granice socijalne izdržljivosti. Radnicima Hrvatske pošte nikad nije bilo gore.
Glavni krivac su potkupljivi sindikati, a koji uživaju privilegije, koje ne uživaju niti jedni povjerenici u javnim poduzećima. Troškovi rada bogatih sindikata, a koje pokriva poslovodstva zbog pokrivanja nakaradnog „socijalnog mira“ iz dana u dan je sve veća. Sindikalni povjerenici bez problema koriste službene automobile, kompjutere, mobitele, kancelarijski materijal i za kućne potrebe, pokrivaju im se troškovi poštarine, bez obzira da li se odnosi na članove iz Pošte ili ne…, a radnike se stišće ukoliko potroše litru goriva više, ukoliko potroše komad papira više, ako im netko ukrade kemijsku olovku…
INERTNI SINDIKATI
Najveća greška takozvanih reprezentativnih sindikata je, da su olako i bez prosvjeda, a na govorimo o štrajku, pristali na novi Zakon o pošti kao i na navedeni Pravilnik. Jednim i drugim aktom neinventivno se ugrožavaju temeljna prava radnika. Što je s onim našim prosvjedima koje smo pokrenuli tijekom proteklih godina? Očito je da smo postali preopasni i trebali nas je maknuti kako bi se lakše izvršio „linč“ nad radnicima. Stoga niti ne čudi da je u aktivnostima protiv bivšeg čelništva aktivno sudjelovalo i poslovodstvo i vlasnik Pošte.
ŠTO NAM NOSI NOVI PRAVILNIK
Ništa dobroga za radnike Hrvatske pošte, posebno za one koji rade u poštanskim uredima. Tijekom ove i naredne godine više od 1200 radnika, operatera I i II, napustiti će Hrvatsku poštu kao tehnološki višak. Naime, novim Pravilnikom omogućava se zatvaranje 400 poštanskih ureda, a isti broj bi se mogao pretvoriti u ugovorne poštanske urede. Sindikati znaju za te posljedice, no, niti jedan se nije niti malo pokrenuo kako bi zaštitio interese radnika. Nisu se uključili ni u javnu raspravu kako bi ispravili moguće nepravde, a kojih ima ne malo u navedenom Pravilniku. Novi Pravilnik samo je novi oblik alibija kojim se dozvoljava ili bolje rečeno, nalaže, poslovodstvu da otpusti određeni broj radnika.
Sindikati su bezidejni ili bolje rečeno zbog potkupljivosti nisu ni zainteresirani nešto konkretnije napraviti kako bi zaštitili interese radnika.  Poslovodstvo im ipak previše daje, primanja i do 25.000 kuna, a da ne nabrajamo i druge povlastice. Za razliku od HSP-a, koji se ipak potrudio i uspio angažirati nekoliko stotina prosvjednika za Prvosvibanjski prosvjed, RSRH zbog bliskosti s vladajućom strukturom nije uspio skupiti ni dvadesetak prosvjednika. Oni su „jadni“ moraju udovoljavati kako poslovodstvu tako i vlasniku. Očito da ih i vi žalite?
REAKCIJA POVJERENIKA
Unutar Sindikata postoji velika svađa između čelnika poštara - pijanca, kako mu čelnik telekomunikacija tepa, čelnika telekomunikacija i ćelnika zaštitara. Pored njih i unutar svakog od ovih dijelova sindikata postoji razdor. Telekomunikacije organiziraju izbore, a na izborima pobjeđuju kadrovi bivšeg, legalnog čelništva sindikat. No i unutar Pošte vlada nejedinstvo nakon izbora Marije Jukić za dopredsjednicu, inače poznatu po zloupotrebama novca Sindikata, a zbog čega je i morala napustiti mjesto povjerenika. Da otpor raste svjedoče i dvije poruke „njihovih povjerenika“, nakon zadnjeg broja našeg glasila. Citiramo poruke:
  „Vjerujem da ćemo brzo doći na svoje, i prodanim dušama reći DOSTA, DOSTA IZDALI STE NAŠE POVJERENJE“
„Kako se u ovu sistematizaciju uklapaju naši novonastali sindikalni referenti, a potrebna je VSS i VŠS ???????????????????????????? Njima udijelili šakom i kapom, a u Diviziji Ekspres -  kontakt centar poskidali sve ugovore asistenta i operatera I i dali ugovore operatera u poštanskom prometu, a ostalim asistentima operatera I- Luda kuća!!!!“
ODRŽANA SJEDNICA SREDIŠNJEG ODBORA
Prije dva tjedna održana je trodnevna sjednica SO u Crikvenici uz pomoć Austrijskog i Nizozemskog sindikata, a čiji predstavnici su i nazočili istoj. Kao gosti nazočili su, neslužbeno, i direktori iz Hrvatske lutrije, HP-a i HT-a. Glavna tema bila je situacija u ovim djelatnostima u Hrvatskoj i Europi uoči ulaska Hrvatske u EU. Druga tema bila je restrukturiranje Sindikata zbog smanjenog broja članova. Sukladno nama dostupnim podacima RSRH ima po djelatnostima danas slijedeći broj članova: Pošta 3372, Telekomunikacije 694, Zaštita 746 i Ostali 762 plaćajuća člana . Uzmemo li u obzir da je u vrijeme Vehara bilo ukupno 8892 članova, onda se vidi da „zamjenik predsjednika“ ostvaruje svoju nakanu: uništava Sindikat.
SINDIKALNA           S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


JUKO CIKOJEVIĆ NOVI PREDSJEDNIK RSRH!!!
Zamjenik predsjednika RSRH, ustvari „pravi predsjednik“ sadašnjeg RSRH, pomiješao je lončiće na sudskoj raspravi povodom tužbe jednog od bivšeg radnika Sindikata zbog nezakonitog otkaza. To je ionako njegova uobičajena praksa. Za njega ne postoje pravila, pravila su on. U Statutu Sindikata, njihovom i našem, lijepo piše da netko tko je član drugog sindikata ne može biti povjerenik, a s time ne može biti ni dužnosnik Sindikata. Poznato je da se, navedeni zamjenik predsjednika Sindikata, hvali da je i glavni tajnik Sindikata radnika Hrvatskog Telekoma. Nije važno što piše u Statutu, važno je kako ga on tumači. Tako je na sudskom zapisniku zabilježeno slijedeće:

„Na posebno pitanje tužitelja može li prema statutu vodstvo sindikata biti u 2 sindikata, zz tuženika (u ovom slučaju zamjenik predsjednika) izjavljuje da mogu, a na daljnje pitanje je li sam zz tuženik istodobno član dvaju sindikata zz tuženika da su sve njegove funkcije u skladu sa ZR-om, da može istodobno biti i u 5 sindikata“.

Nije to prvi put da se krši „Sindikalna Biblija“, on je jednostavno osoba kojoj ništa nije sveto. Jedini njegov cilj je: Uništiti RSRH, kao što je već ranije spominjao u svojim priopćenjima i kako izgleda na pravom je putu da ostvari taj svoj „stoljetni san“.
U sadašnjoj situaciji bilo bi ipak idealno da se primjeni njegovo promišljanje Statuta i da se za predsjednika RSRH izabere, predsjednik najvećeg sindikata u Telekomu, Juko Cikojević. Samo 1000 njegovih članova trebalo bi se upisati i plaćati članarinu u RSRH te svrgnuti sadašnje samozvane čelnike i na taj način se riješiti kukolja sindikalizma.
PRIZIVANJE SOCIJALIZMA
 Poznata je bliskost sadašnjeg čelništva Sindikata s aktualnom vlašću. Taj dio ide toliko daleko da čak izbjegavaju bilo kakav prosvjed protiv aktualne vlasti iako u članstvu Sindikata imaju članove svih stranačkih opcija. Jedino ako im nije cilj stvoriti SDP-ov sindikat, a što nas ne bi čudilo uzimajući u obzir karijerizam dijela sindikalnog čelništva. No, u svom glasilu često prizivaju „čudo socijalizma“ iako ga se je odrekla i Stranka koja u svom nazivu ima „socijalu“. Ako je tko narušio prava radnika i umirovljenika onda su to oni. Sjetimo se samo vlade Ivice Račana koja je preko noći, kao i ova sadašnja, ukinula neka prava radnika utvrđena kolektivnim ugovorima što je izazvalo masovne sudske tužbe.
Jedan od temelja našeg oblika socijalizma bio je sindikat i radničko samoupravljanje. Prizivati ta vremena, a zaboraviti na ulogu radničkih institucija u procesu borbe za radnička prava, više je nego nakaradno. Bacati krivicu samo na „truli kapitalizam“ promašena je investicija i pranje osobne savjesti. Ono što donosi promjene u novom sustavu su svi čimbenici od poslodavca, radničkih institucija, zakonodavca do radnika, a u kojima glavnu ulogu imaju radničke institucije. Jedino dobro educirani, neovisni i nepotkupljivi članovi radničkih institucija imaju šansu napraviti nešto. Ono što krasi RSRH nije ništa od toga. Sindikalni povjerenici su needucirani, bez znanja jezika i poznavanja struke, puni „partizanštine“, izuzetno ovisni o poslodavcu i s tim lako potkupljivi. Najveći stupanj educiranosti je „milicajština“, pisanje anonimnih prijava i pisama, prijetnje, zavaravanje i laganje članstvu, nepoštivanje Statuta…
Bez kvalitetnih sindikata nema kvalitetnog života i većih prava radnika, a oni koji tvrde da su poslodavci nemilosrdni, nehumani, da se iživljavaju nad radnicima… samo dokazuju svoju nesposobnost i nemoć da za radnike stvore kvalitetnije uvjete za rad i da se nisu uspjeli isprofilirati kao socijalni partneri.
PROŠAO JE 17. LIPNJA
Prošao je ključni datum za iskazivanje „bijesa“ sindikata zbog izbacivanja radnika kontakt centra iz Hrvatskog Telekoma. Prijašnjih godina dizali smo tlak Upravi organizirajući prosvjede istog dana kada se organizirala i Skupština dioničarskog društva. Predsjednik Uprave bio je uvijek nadasve ljut jer nije mogao ukrotiti „onog Vehara“, a koji ne razumije trenutak u kojem se HT nalazi. Iskreno govoreći teško je bilo razumjeti politiku HT-a, koji je bez obzira na veliku dobit rezao samo prava radnika, a da pri tome nije rezao i druge troškove, a koji nisu nezanemarivi i koji nisu donosili koristi Društvu nego samo političkoj promidžbi pojedinaca.
No, nije to samo taj događaj, koji je trebao iskoristiti za iskazivanje „bijesa“ sindikata kako bi zaštitili stečena radna i materijalna prava. Naime, nekoliko dana prije Skupštine u Zagrebu je održano sijelo čelnika društava u vlasništvu DT-a jugo-istočne Europe. Poseban akcent tog sijela svodio se na restrukturiranje društava u kojem je centralno mjesto našlo smanjivanje broja zaposlenih. Za taj događaj znali su čelnici sindikata i nisu ga niti malo iskoristili kako bi pokazali svoju usmjerenost ka boljitku radnika HT-a.
Trenutno o sudbini radnika kontakt centra raspravlja Hrvatski sindikat telekomunikacija i pokušava, iako zakašnjelo, postići neki dogovor koji bi makar malo popravio sadašnji položaj radnika i omogućio im da biraju o: novom poslodavcu ili otpremnini i Zavodu za zapošljavanju. Izvan igre se postavio RSRH, koji jednostavno ne želi sudjelovati u krojenju sudbine tog dijela radnike. RSRH je već ionako poznat po tome da se poklopi po ušima, a pravi primjer je DTR.

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI

MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

subota, 15. lipnja 2013.

SINDEXPRESS 10.06.2013.

KOLIKO NAS  IDE I KADA?



Za većinu radnika, zainteresiranih za odlazak još uvijek je to enigma. Ta ista većina dobila je za sada samo neslužbene informacije. Nitko još nije obavio razgovor s njima, njihovim željama, obvezama, mogućnostima… Ljudski resursi kao da su zaspali, no tu smo ipak mi, MI koji tim istim radnicima možemo udijeliti kako malo informacije tako i utjehe. To je ipak ono što radnicima u ovim trenucima NAJVIŠE nedostaje. Za to treba imati kako osjećaj tako i iskustvo. Radnici nisu brojevi, a oni koji ostaju, dobro znaju što njihovi kolege i kolegice proživljavaju u ovim trenucima. Taj osjećaj ostaje i u njima i stvara dozu nepovjerenja te djeluje destimulativno, posebice iz razloga što se uskoro priprema pravi „tehnološki višak“. Ono što smo znali i što smo predosjećali u reprezentativnim sindikatima nema niti malo „osjećaja odgovornosti“ za predstojeća događanja. Nema ih nigdje kada radnicima najviše i trebaju. Trenutno samo Feniks – hrvatski sindikat, inače najbrže rastući sindikat u Hrvatskoj pošti, a koji bi uskoro mogao imati i 1000 članova pokušava zadovoljiti radnike.
NASTAVAK OTPUŠTANJA DO KRAJA GODINE
Poslovodstvo neće stati na ovome o čemu se je razgovaralo nedavno i u Ministarstvu. Ministar je to jasno izrekao i da daje potpunu potporu poslovodstvu Hrvatske pošte. Bio je pun hvale i optimizma o efikasnosti sadašnje Uprave kao i kritike o lošem funkcioniranju prošlih uprava. Mogli bi reći klasika i mogli bi kazati djelomično točno. Za ukupno stanje odgovorni su, ipak, prvenstveno sindikati, koji, jednostavno, nisu poduzimali potrebne korake koji bi vodili kvalitetnijoj organizaciji Hrvatske pošte. Jedino smo mi na neki način upozoravali na sve ono što nas očekuje ukoliko pravovremeno ne poduzmemo odgovarajuće korake. Većina nam se smijala i govorila da strašimo radnike, a sada kada se to dešava pokrivaju se ušima i ništa ne poduzimaju. Čak i klimaju Ministru na njegove konstatacije, iako Pošta može ići u drugom smjeru, smjeru u kojem ima budućnosti za većinu sadašnjih radnika. Koštalo bi malo više, no dugoročno imali bi svi više koristi. Kao prvo reprezentativni sindikati trebali bi se odreći nekih svojih nerealnih i nakaradnih privilegija, a koji Poštu koštaju oko 10.000.000 kuna. To je prihod veći od onog što ga ostvaruju HP Produkcija i HP Arhiva.
JOŠ OKO 400 RADNIKA
Poslovni rezultati nisu baš ohrabrujući i kako je Pošta u ne malim problemima (gubitak veći od 25 milijuna kuna), a biti će u još većim, ukoliko se ne počne baviti rješavanjem problema na duge staze. Jedini put će im biti smanjivanje broja zaposlenih. Ovo je idealna godina za vlasnika i smanjivanje broja zaposlenih. Nema nekih važnih izbora do narednih parlamentarnih 2015. godine, a kada bi, po njihovom mišljenju trebalo i završiti s većim dijelom restrukturiranja Hrvatske pošte.
Narednih oko 400 radnika viška biti će bolniji proces, pored oko 150 prekobrojnih u ovom procesu na popisu će se naći još dodatnih 250 radnika. To se posebice odnosi na GP-a gdje se je javio manji broj zainteresiranih. Konkretno radi se o GP-ima: 2, 3 i 4. GP1 sam po sebi je izvan igre, osim onog dijela kojeg pokriva bivše SP Krapina. Na kraju restrukturiranja 80% radnika raditi će u sadašnjem GP1.
PAD BROJA USLUGA
Broj poštanskih usluga i nadalje pada iako Hrvatska pošta i nadalje zadržava svoj udio od 69 posto. Broj poštanskih usluga u prvom tromjesečju manji je za 2 posto u odnosu na prethodno tromjesečje. Sam pad donio je i gašenje nekih tvrtki koje su se bavile ovom djelatnošću. To je samo pokazatelj da to više nije „poduzetnički izazov“ i da na navedenom tržištu vlada osjećaj panike i borba za preživljavanje. Sama činjenica da smo zadržali svoj udio pokazuje da ova Uprava ima poslovnih uspjeha te da se uspješno snalazi na ovom turbulentnom tržištu. Borba za tržište i preživljavanje odvlači ih iz „unutarnje politike“, a koju bi trebali preuzeti ljudski resursi. No, za sada , na žalost, neuspješno i aljkavo.
Ovdje treba pribrojiti i gubitak ostvaren tijekom prvog kvartala bez obzira na činjenicu da su „povećali“ prihod nepovoljnim rješavanjem nekretnina s HT-om. Kriza je tu, vizije osim otpuštanja radnika nema, malodušnost polako zahvaća sve segmente Društva, a što je jako loše. Nema onog partnerskog jedinstva ostvarenog u Sv. Martinu na Muri, Solarisu, Antunoviću kada je poslovodstvo jedini „derao“ naš predsjednik, Jadranko Vehar. Ono na što je on tada ukazivao ostvarilo se: od lošeg pristupa ključnim osobama, voditeljima, do formalnih pristupa samoj organizaciji. Posebno se naglašava i neriješeno pitanje plaća radnika, a koji obavljaju isti posao. Smatramo da je nužno, žurno, nakon ovog „dragovoljnog“ odlaska riješiti pitanje Pravilnika o plaćama i nagrađivanja radnika. Ne smije se više dozvoliti da radnici koji obavljaju iste poslove imaju razliku u plaći i do 3000 kuna.
PRAVILNIK O OBAVLJANJU UNIVERZALNE USLUGE
Jedini razlog za donošenje ovog Pravilnika je smanjenje gubitka Hrvatske pošte. Kompenzacijski fond određen u novom Zakonu o pošti nije dovoljno izdašan da pokrije gubitke Hrvatske pošte, a kako ne bi taj dio pao na teret Države i kako Pošta ne bi postala korisnik proračuna krenulo se u izradu Pravilnika. Navedeni Pravilnik prvenstveno ide na štetu radnika i kvalitete obavljanja usluga. Naime Pravilnik određuje nove kriterije mreže poštanskih ureda. Navedenim kriterijima broj poštanskih ureda se smanjuje za oko 400, što znači da će se i 400 poštanskih ureda zatvoriti. Druga stvar je i davanje poštanskih ureda u najam (ugovorni poštanski uredi). Ukoliko neki od ovih 400 poštanskih ureda postane ugovorni tada se kreće u zatvaranje nekog drugog neprofitabilnog poštanskog ureda.
Prema našim procjenama, a o kojima smo već pisali u našem glasilu, do kraja 2015. godine, u proces zatvaranja ili preoblikovanja poštanskih ureda u ugovorne, išlo bi više od 630 poštanskih ureda. U ovom trenutku postaje ponovno aktualan model vezan uz Todorićevo carstvo, odnosno uz Konzum i Tisak, a koji bi preuzeli poštansko tržište u mjestima u kojima imaju svoje poslovnice. Postavlja se jedino pitanje hoće li radnici imati i dalje prioritet u odlučivanju o preuzimanju poštanskog ureda.

SINDIKALNA           S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


Sindikati neaktivni
Umjesto da krenu odlučno u organiziranje industrijskih akcija, dva reprezentativna sindikata odašilju jedan drugome neprimjerene poruke, a koje još dodatno zbunjuju članove posebice radnike „informacija“. Neki im još daju nadu: nije još gotovo, dok drugi i nadalje prebacuju na HST kao glavnog krivca. Istina je, da veliki, ako ne i najveći dio krivice snosi HST, no to nije opravdanje za manjinski sindikat da ne pokreće baš ništa. To bi trebao biti dodatni poticaj za njih, a ne izlika za neorganiziranje prosvjednih aktivnosti.
Prema našim informacijama bliskim ljudskim resursima nije istina da su sindikati doznali za ovu informaciju tek „nedavno“. Prva informacija o izlasku „informacija“ izašla je još prije devet mjeseci u listopadu prošle godine. Postavlja se pitanje zašto su takozvani „reprezentativni sindikati“ prešutjeli takvu informaciju i nisu je prenijeli dalje svom članstvu i zašto ranije nisu pokrenuli „preventivne“ aktivnosti koje bi onemogućile poslovodstvo u navedenoj nakani. Tada je u igri bilo mnogo toga, a posebno pregovori za novi Kolektivni ugovor i prava sindikata, posebice ona materijalna u koja se ubraja i broj profesionalaca.
ŠTO DALJE?
Poslodavac je napravio ovim korakom samo još jedan korak više ka pripremi za izbacivanje „tehnike“ iz zagrljaja Hrvatskog Telekoma. To bi se prema najavama iz Bonna trebalo desiti nakon godišnjih odmora. Dubinska snimanja su gotova i već je svima jasno tko bi trebao preuzeti naše „jadne radnike“. No, to nije sve nakon izbacivanja jedne i druge „tehnologije“ slijedi preslagivanje sustava u kojem će na glavnom udaru biti ponovo radnici kontakt centara. Ono što se zna ostaje samo jedan kontakt centar i to onaj u Zagrebu u Draškovićevoj. Svi ostali nestaju. To je bilo jasno i onda kada su makli Vidakovića. Ovo je bio samo prvi korak.
ODRŽAN SREDIŠNJI ODBOR
Prošli tjedan, vikend, održana je u Crikvenici trodnevna sjednica Središnjeg odbora na kojoj se već po uobičajenom protokolu raspravljalo o stanju u društvima u kojima djeluje RSRH. Posebno nas veseli što su se našem pozivu odazvali i direktori iz Hrvatskog Telekoma, Hrvatske pošte i Hrvatske lutrije kao i vodeći ljudi iz dvije zaštitarske firme. Pored njih su nazočili i kolege iz Austrije i Nizozemske, a koji su nam pored materijalne pomoći prezentirali stanje u Nizozemskoj i Austrijskoj pošti.  Sjednici je pored gostiju nazočilo 27 naših povjerenika iz svih djelatnosti.
POVEĆAVA SE BROJ POVJERENIKA
Veseli činjenica da smo napokon konsolidirali stanje unutar „Zaštite“ i da smo pokrili s glavnim povjerenicima sva tri sindikalna centra. Nezadovoljstvo procesima unutar sindikata izuzetno su nezadovoljni radnici AKD Zaštite i Protecta, odnosno grupacije Securitasa, a koji su napokon shvatili kuda ih vodi ekipa iz „RSRH“. Što se tiče samog „Protecta“ tu smo u posljednja tri mjeseca, zahvaljujući privatnim vezama, uspjeli naći ekipu koja će kvalitetnije rješavati probleme. Posebno su ljuti na ekipu, koja sada vodi Radničko vijeće, jer su se po njima „podali“ poslovodstvu i nedovoljno štite radnike, a posebno one starije i bolesnije.
Ovdje moramo pridodati i činjenicu da unutar Erste banke imamo tri povjerenika: dvije povjerenice i jednog povjerenika. Jedan-jedna već sada djeluje unutar povjereništva.
SMANJENJE BROJA ČLANOVA
 Smanjivanje broja članova i nadalje je zabrinjavajuća tendencija. Najveći dio bivših članova odlazi u konkurenciju, zbog pozajmica, dok se dio stavlja u „fazu čekanja“ i iščekuju naš povratak. Smanjivanje broja članova donosi nam i promjene u organizaciji, a sukladno odrednicama Statuta. Kako vijeće može postojati ukoliko jedna grupacija ima više od 1000 članova, očito je, da pored Vijeća pošte postoji samo još Vijeće ostalih djelatnosti. Prema nama dostupnim podacima u „sadašnjem RSRH“ prema podacima iz Mislavove i Trga francuske revolucije po pojedinim djelatnostima imamo slijedeći broj članova:
Pošta                3372
Telekomunikacije            694
Zaštita                736
Ostali                762.
Ovaj trend doveo je i neminovno do smanjivanja broja članova u Središnjem odboru, a koji se sveo na predstavnike samo dva vijeća: Pošte i Ostalih djelatnosti. Zbog ovakvog položaja predložena je i izmjena Statuta u kojem bi na svakih 500 članova Vijeća u SO bio po jedan predstavnik.
Iza sjednice Središnjeg odbora održana je i edukacija povjerenika s temama Europska socijalna povelja i Europsko radno zakonodavstvo

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite.


HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


nedjelja, 9. lipnja 2013.

SINDEXPRESS 03.06.2013

KOLIKO NAS IDE?
Trenutno ide nešto oko 800 radnika. Sve to na dragovoljnoj osnovi. No, ostaje još oko 150 nezadovoljnika kojima nije udovoljena želja za odlaskom iz Društva, kao i još oko 200 radnika da se namiri broj kojeg je Predsjednik Uprave najavio kao višak radnika u Hrvatskoj pošti. Dragovoljan odlazak dobar je u dijelu ne podizanja suvišnih socijalnih tenzija, ipak je i ovaj tehnološki višak, bez obzira na „dragovoljnost“ bio praćen raznim pritiscima. Direktnim i indirektnim. Među onima koji su doživjeli pritiske su operateri I i čistačice. Sindikati su znali za navedene pritiske, no šutke su ih pratili kao da je to bila zajednička ideja i zajednički postupak. Podlegli su i „plaču“ Uprave o „lošem“ gospodarskom položaju koji im je ostavila prošla Uprava kao i o nelegalnom djelovanju drugih operatera na rezerviranom području poštanskih usluga. Moramo priznati da ima mnogo istine u onome što Uprava kaže, no, i nadalje smatramo da je trebalo prije toga riješiti mnoge druge dileme, a o kojima smo pisali ranije. Na žalost, u cilju „mira u kući“ poslovodstvo zatvara oči i „socijalnim partnerima“ te im velikodušno nastavlja isplaćivati godišnje nekoliko milijuna kuna potpore: kroz plaće sindikalnih povjerenika, troškove prostora i ostalih materijalnih troškova. Sindikati su se rađe odlučili za svoj boljitak i na taj način osudili nekoliko stotina radnika „na dragovoljni odlazak“.
KADA OSTALI IDU?
To je  pitanje koji si postavljaju oni koji su pred sebe postavili „visok cilj“; odlazak iz Društva. Većina njih nije tražilo od „reprezentativnih sindikata“ da urgiraju za njih i oslobode ih velikog stresa. Na žalost, uzimajući u obzir naša dosadašnja iskustva u provođenju tehnološkog viška, tehnološki višak dovodi do raznih bolesti, a na žalost i do onog krajnjeg, smrti. Stoga s pravom tvrdimo da je to „ruski rulet“ kojeg treba preživjeti. Sadašnji ljudski resursi nisu spremni, a niti osposobljeni za navedeni proces. Oni, koji nikada nisu radili navedeni proces, ne znaju u što se upuštaju. Mnogi od njih biti će žrtva „drama“ koje će morati proživljavati s radnicima, a koje će poslovodstvo uskoro osuditi na ulicu i kontejnere. Na žalost, većina radnika ljudskih resursa uskoro postaje beščutna, a radnici su jedine žrtve.
RUJAN ILI STUDENI?
Priča o odlasku „druge grupe“ već se valja po hodnicima Jurišićeve. Datumi su različiti od onih, koji prognoziraju odlazak već u rujnu, do onih drugih (realnijih) u studenom ili prosincu. Do tada se poslodavac mora izvući iz ovog nereda, kojeg su stvorili organizirajući (ne)ciljani dragovoljni odlazak iz Društva. Nije im lako, no u provedbi ovog procesa trebali su angažirati iskusne osobe, a koje bi mogle spriječiti nepotrebnu štetu, a koja je već stvorena. Svi koji smatraju da su ljudi samo brojevi ne mogu navedeni proces provesti bez, za radnike, loših rezultata. Već sam početak procesa i Aneks Kolektivnog ugovora pokazuju da ipak ne ide kako treba i da su se provoditelji procesa malo preračunali. Za ovaj proces postoje rokovi i ukoliko se želi sve napraviti sukladno Zakonu o radu ti rokovi se moraju poštivati. Rekli bi, ništa komplicirano. Kako za koga. Onaj tko zna raditi taj posao zna i procijeniti sve rokove te provesti proces bez trzavice i stresa do kraja.
POMIČU SE ROKOVI!
Sindikati i poslovodstvo već su shvatili da su rokovi neodrživi. Poslovodstvo je poslalo Glavnom radničkom vijeću Prijedlog programa za zbrinjavanje tehnološkog viška s popisom radnika. Sada je na GRV-u da da svoje primjedbe na navedeni Prijedlog, a iza toga se Program dostavlja Zavodu za zapošljavanje, a oni imaju vremena 30 dana da se očituju. Prema našim saznanjima Prijedlog programa nije napravljen onako kako bi trebao, jer je netko smatrao da je to samo forma, koja se mora ispuniti. Srećom za njih, GRV neće imati nekih primjedbi jer većina članova nije educirana i spremna je, zahvaljujući materijalnoj potpori poslovodstva, dignuti ruku i prihvatiti ga bez nekih primjedbi.
PUNI GODIŠNJI ODMOR
Pomicanje rokova iza početka srpnja radnici ostvaruju pravo na puni godišnji odmor, a ne razmjerni kako je poslodavac računao. No, taj dio neiskorištenog godišnjeg odmora, poslovodstvo može radnicima i financijski nadoknaditi. Kako je i to dodatni trošak nadamo se da će poslovodstvo ipak pribjeći onoj bezbolnijoj i za radnike povoljniju soluciju: odlazak se pomiče za vrijeme provedeno na godišnjem odmoru. Radnici bi trebali dobiti i nova rješenja za korištenje godišnjih odmora.
Bilo bi idealno kada bi poslodavac radnicima priznao i otkazni rok, a što ih pripada sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru. No, očito je da su reprezentativni sindikati, dobro nagrađeni, pristali da se ne koristi otkazni rok i na taj način oštetili svakog radnika za četiri plaće, a s time i manjom mirovinom.
RAČUNI BEZ KRČMARA
Počele su već kombinacije tko bi mogao sjesti na upražnjeno mjesto osobe koja odlazi. Radnici se okreću svojim nadređenima tražeći od njih, da se baš oni rasporede na navedeno radno mjesto i da su oni baš ti koji će najbolje obavljati te poslove. Borba već postaje nemilosrdna, stvara se loša atmosfera, a sve zbog loše pripreme tehnološkog viška. Oni koji su se „nameračili“ na drugo radno mjesto morati će ipak pričekati da protekne Zakonom predviđen rok, a koji zabranjuje poslodavcu zapošljavanje radnika na radna mjesta koja su obuhvaćena zbrinjavanju tehnološkog viška. Najviše problema imati će direktori Mreže i Pošte koji će se morati snalaziti s postojećim brojem radnika, bez obzira na činjenicu, da već sada imaju manji broj od potrebnog za kvalitetno obavljanje poslova.
PAZITE ŠTO POTPISUJETE!
Poslovodstvu je nakana da što jeftinije prođu kroz navedeni sustav proglašenja tehnološkog viška. Sukladno tome pokušati će u Odluci o otkazu ugovora o radu ubaciti i neke odrednice koje neće odgovarati radnicima i kojima nije mjesto u Odluci. Jedan od tih „sastavnih dijelova“ je odricanje od daljnjih materijalnih potraživanja, kao što je potraživanje „Božićnice“ i još nekih prava utvrđenih Kolektivnim ugovorom. Predlažemo vam da potpišete navedeni dokument te da ujedno i precrtate takvu odrednicu na svim primjercima i takav dokument vratite poslodavcu. Ukoliko vam Radničko vijeće da „zeleno svjetlo“ za odlazak to više poslodavac svojim smicalicama ne može zaustaviti.
SINDIKALNA           S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…


CIRKUS OKO „INFORMACIJA“
Dva reprezentativna sindikata, kako sebi „ponosno“ tepaju, počeli su se prepucavati preko kolegica i kolega na „informacijama“. Jedni su kao „ogorčeni“ ovim postupkom poslovodstva da ih izbace takoreći na ulicu. Pri tome šute i pokušavaju se pravdati pred radnicima s višom silom, koja se zove „pravo poslodavca“. Drugi ne žele raditi ništa jer je većina članova, članova HST-a. Zanimljivo je, da oni koji se pravdaju imaju punu informaciju o samom procesu. Naime, njihov predsjednik je „predstavnik radnika u Nadzornom odboru“, a koji je zacrtao, ne samo ovaj, nego i druge, procese otpuštanja i smanjivanja broja radnika. Najveći sindikat digao je naprosto ruke od svojih članova, dok onaj drugi, koji će uskoro imati oko 600 članova niti se ne pomišlja se boriti za ovu strukturu članova, bez obzira na činjenicu što imaju i članove među njima. Pri tome prvenstveno razmišljaju o dobrobiti koje im je poslodavac već dao: nekoliko desetaka tisuća kuna u džepu, zapošljavanje najbližih, veći broj profesionalaca, pokrivanje materijalnih troškova… Sada je, na sramotu svih onih koju su gradili ovaj Sindikat,  RSRH postao instrument, oružje za provođenje najgorih nakana poslovodstva. Oni nisu više Sindikat, oni su marionete s kojima izuzetno dobro upravlja njihova „donatorica“ Irena.
VELIKA SVAĐA
Zbog međusobnog optuživanja i nakaradnog opravdavanja u kojem je najviše pretjerao RSRH, nastala je velika svađa među čelnicima reprezentativnih sindikata, a rezultat je da se više niti ne pozdravljaju, a ni ti se ne žele više naći ni zajedno za stolom na istoj strani protiv poslovodstva. To nas niti ne čudi, jer takve odnose svesrdno podržava i podgrijava poslovodstvo. Neki čak i smatraju da se namjerno podgrijavaju tenzije među sindikatima kako bi napokon isplivala na vidjelo njihova sloga i nejedinstvo te osobni interesi.
Jedini koji su ostali uz radnike je Sindikat telekomunikacija Hrvatske (STEH) i to bez obzira na činjenicu što u toj grupaciji nema članova ni u Splitu ni u Zagrebu, koji su pogođeni ovim nakaradnim postupkom poslodavca.
ZA JEDNA DA, ZA DRUGE NE
Poslodavac je doživio i preživio samo „formalne“, folklorističke ispade sindikate, a koji su dokazivali da su sindikati upoznati s navedenim procesom te da nisu spremni pokrenuti niti najjednostavnije prosvjedne aktivnosti kao što je: konferencija za novinare. Bilo je i zadovoljstva među njima, dok se nije pojavio popis radnika za „outsourcing“ među kojima su bila i dva sindikalna povjerenika. Navedeni popis izazvao je konsternaciju u jednom sindikatu, HST-u, dok se u drugom pojavilo neskriveno zadovoljstvo. Klima se u HST-u mijenja, ipak su to dva povjerenika koji im nešto znači i za koje se treba boriti.
No, sada se pojavljuje ono etičko pitanje: Trebaju li povjerenici pratiti sudbinu svojih članova ili ne? Ukoliko se nas pita, odgovor je nedvojben: Da. Kao što tvrdimo da bi sindikalisti morali na sebe preuzeti ono nužno potrebnu odgovornost za budućnost članova. Istina je da povjerenici uživaju određenu dozu zaštite, no postavlja se pitanje do kuda treba ići ta granica i gdje se moral počne urušavati. Radnici nam odlaze, a s njima bi trebali ići i njihovi povjerenici. Radnici odlaze u neizvjesnost u drugo društvo, društvo koje ne poznaje ni „s“ od sindikalizma. Nerazumno je i neljudski te ljude, vjerne članove sada, kad smo ih prepustili na milost i nemilost sadašnjeg vlasnika, prepustiti na milost i nemilost novog.
Moramo naglasiti da je nedopustivo da se dugogodišnji članovi sindikata izbacuju na ulicu, a da se s druge strane zapošljavaju djeca i rođaci čelnika sindikata. Postavlja se pitanje do kuda seže taj nemoral sindikalnih čelnika.
SKUPOVI U ZAGREBU I SPLITU
Prošlog tjedna održana su i dva ciljana skupa radnika u Zagrebu i Splitu s radnicima iz „informacija“. Kratka ocjena jednog i drugog skupa: suze, očaj i beznađe.
Radnicima je predočena surova realnost. Odlaze s 1. srpnjem ove godine bez mogućnosti otpremnine. Ono što smo čuli od radnica, na žalost nije nam omogućena nazočnost na skupovima, one su se osjećale izigranima. Ono što su čelnici sindikata izrekli na skupovima više je bio pokušaj „ublažavanja“ i tješenja radnika nego ozbiljan pokušaj izvlačenja radnika iz gov… u koja su ih sindikati svojim nerazumnim potezima uvalili. Radnici su se osjećali usamljenima, izdanima i napuštenima. Stoga ne mora čuditi količina prolivenih suza, koje nikoga nisu dirnule, a ponajmanje čelnike RSRH, koji su likovali jer će HST izgubiti pedesetak članova, a možda i dva kvalitetna povjerenika.
ŠTO RADNIKE ČEKA
Izuzetno dobro poznajemo stanje na tržištu usluga kontakt centara, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, Indiji i Americi. Uskoro idemo u posjet i jednoj velikoj tvrtci od osam tisuća zaposlenih u Japanu. Radnici kontakt centra u HT imaju „privilegije“, koje rijetko tko ima. Sve je to građeno i očuvano u proteklih dva desetljeća. Sama naša tvrdnja da je to jedan od najgorih poslova u našem Društvu dovoljno pokazuje naše napore u rješavanju problema navedenih radnika, kako radnih tako i materijalnih. Na žalost, mnogi su manipulirali njima i sijali strah tako da mnoge stvari nisu ni mogle biti provedene. Bili smo i sretni kada smo „makli“ Peresa i njegove (m)učenike.
Pred radnicima nije svjetla budućnost. Narednih godinu dana imaju sva prava kao u HT-u, no iza toga im uskoro slijedi ono najgore. Plaće u ovom sektoru su izuzetno niske, a posebno su potencirane ovom gospodarskom krizom. Kontakt centri koji rade za druge operatere Tele2 (Pula i Osijek) te Vodafone (Rijeka) poznati su po velikoj fluktuaciji radne snage, a to je opet pokazatelj stanja u navedenim centrima. Plaća je daleko ispod onog što zarađuju naši radnici. Poznavanje aktivno jednog jezika nosi vam oko 3500 kuna, a poznavanje dva jezika oko 4000 kuna..
DAN „D“ 16. LIPANJ
Pozivamo sve sindikate i radnike da se organizira veliki, spontani, prosvjed na dan održavanja Skupštine HT-a 16. lipnja ove godine u Zagrebu. Pokažite im da ipak ne želite da prepustite svoje kolegice i kolege na milost i nemilost poslovodstvu.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata