SINDEXPRESS 06.05.2013

Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HSP-ovci i Feniksovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HSP je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom, a što je navodno rezultiralo ljutom i burnom reakcijom predsjednice HSP-a i njenom, još jednom, prijetnjom da će otići u mirovinu i napustiti Sindikat. Pitamo se  samo s kojom otpremninom?
Radnici Hrvatske pošte očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik Hrvatske pošte izgubiti će između 7.000 do 15.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni Hrvatske pošte kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Ovome treba samo nadodati da je sve očitije da ništa neće biti ni od najavljenog velikog prosvjeda dan uoči lokalnih izbora, a još manje od referenduma o smjeni Vlade. Jedan od „velikih čelnika“ komentirao je izletanje svog kolege o najavljenim industrijskim akcijama: pa nisam lud tako nešto organizirati, to je preskupo. Kao da zaboravlja da je njegova pasivnost već dovela i radnički pokret i hrvatskog radnika na prosjački štap. Sindikati su se opasno uvukli u neku samo njima poznatu igru. Ta igra ih vodi u još veći gubitak članstva i u još veću nevjerodostojnost.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.

S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Telekomunikacija i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su ga na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, kao što su napredovanja u poslu, atraktivni prostor za rad, neograničeno odsustvovanje s posla, korištenje službenog automobila…
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u Regiji zapad, HST je osvojio zadnju tvrđavu. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HST. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu telekomunikacija.
GRADAŠČEVIĆ RADI POSAO
Radnici se žale da ne mogu doći do informacije, a sve što im se šalje su priopćenja „vrhovništva“ i recepti za egzotična jela. Ono što im povjerenica Željka pruža ni izdaleka nije ono na što su radnici HT u Rijeci navikli, a to su prave informacije, a ne muljanja i ulagivanje poslodavcu. Njezina jedina nakana je bila očito da aktivira zaštitu od otkaza kao sindikalni povjerenik, ni na kraju pameti joj nije bila zaštita prava radnika. Nakon odlaska Cvitana kao da je nastala pustoš. Glavna povjerenica koja je na desetke kilometara udaljena od Rijeke ne zna ni tko joj je član u Rijeci. Stoga radnici napuštaju RSRH i odlaze u HST i STEH.
Goranin Gradaščević, povjerenik HST-a i predsjednik Radničkog vijeća HT-a, u Rijeci poznat kao Veharov radnik i učenik, izuzetno kvalitetno koristi situaciju i prebacuje članove iz RSRH u HST. Koristi sve od kvalitetnih informacija, koje radnici upijaju kao suha spužva, do pozajmica. RSRH ima poprilične financijske probleme, a što je vidljivo iz toga da nam se javljaju članovi koji su prisiljeni čekati i tri mjeseca nakon otplate prethodne pozajmice. Kako ih je jedino to održavalo u članstvu RSRH, odlučili su se za odlazak u sindikat koji ima može dati pozajmicu i kvalitetniju uslugu.
Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HST-ovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HST je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom. Bliskost čelnika RSRH sadašnjoj vlasti bila je ipak odlučujuća.
Radnici Hrvatskog Telekoma očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik HT-a izgubiti će između 5.000 do 12.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni HT-a kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.