srijeda, 29. svibnja 2013.

SINDEXPRESS 27.05.2013

DTR JOŠ JEDNA SINDIKALNA MRLJA
Proteklih dana bili smo svjedoci agonije radnika Domaće tvornice rublja (DTR), a koji već mjesecima ne primaju plaću i naknadu na plaću. Sve bi to možda i prošlo neopaženo da u tom jadnom DTR-u, RSRH nema svojih članova. Naime, postavlja se pitanje kako se moglo dogoditi da RSRH ne zna da se radnici zakidaju za svoja prava i zašto je šutio i nije prosvjedovao, dok nije frku digao „Novi sindikat“. Sada je na žalost kasno i sve što se sada može desiti je da DTR ode u dodatne probleme, da se zatvori ionako skromna „proizvodnja“ i preseli u nama susjedne države, a da se rasprodaju nekretnine u Hrvatskoj. Proteklih godina uspješno smo rješavali probleme s poslovodstvom DTR-a uvažavajući probleme koji prate tekstilnu industriju, no radnici nisu bili zakidani za svoja prava.
Na prosvjedu očajnih radnica niste mogli vidjeti ni predsjednika Željka Vidakovića ni dopredsjednicu RSRH (Tanju Justić), glavnih krivaca za ovo njihovo stanje. Prvog dana pojavile su se dvije ili tri osobe iz RSRH, a koje su, po izjavama radnica DTR-a i predstavnika „Novog sindikata“ više smetale nego koristile i koji su svojim pasivnim stavom i željom za slikavanjem uskoro postale smetnja kvalitetnom odvijanju prosvjeda. Jedna od prosvjednica nam se požalila: „Maknite nam onog matorog, malog u crvenom, samo se gura pred kamere“. Narednih dana prosvjeda, kada je radnicima bila još više potrebna solidarnost, nije bilo niti jednog predstavnika RSRH.
Sindikat je kao mnogo puta do sada, tijekom protekle godine, zakazao i prepustio radnike ulici te na taj način dokazao svoju nekompetentnost i nebrigu za članstvo. Preko noći su izgubili smisao za socijalnu osjetljivost i solidarnost. Najvažnije im je bilo kako zadržati svoja primanja, a koje sežu i do 25.000 kuna. Stoga se tješite niste samo vi u HP-u prepušteni na milost i nemilost poslovodstvu uz blagoslov Sindikata. Samo se nadamo da HP neće jednog dana doći u istu poziciju kao DTR, odnosno, kada se nađe u rukama privatnog kapitala.
JEDNO RADNIČKO VIJEĆE
Za oko od godinu dana ponovo se pokreće procedura za izbor Radničkog vijeća HP-a. Dobro ste pročitali; Radničkog vijeća. Naime, već prije dvije godine bila je dilema jedno ili više radničkih vijeća. Bez obzira na promišljanje HSP-a i jednog radničkog vijeća uspjeli smo se nekako izboriti za radnička vijeća po GP-ima, a ujedno smo se izborili i za dva člana Nadzornog odbora. Drugi član je trebao biti predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, no on je tu funkciju dobrohotno prepustio dopredsjedniku Željku Vidakoviću. Na žalost, uskoro se pokazao da nije za tu funkciju i da je to bila loša odluka. Naime, on je razmišljao samo o svom materijalnom probitku tako da je samo, aktivno, sudjelovao i u umjetnom podizanju naknade za rad u Nadzornom odboru te uskoro i u svojoj promociji za „savjetnika predsjednika Uprave“. Sindikalac pa savjetnik predsjednika Uprave. Toga nije bilo ni u socijalizmu. Savjetuje Uprave kako da se bori protiv sindikata?
U ove, protekle, dvije godine namjerno je srozan rad radničkih vijeća kako bi radnici izgubili pojam nužnosti jedne takve radničke institucije. To je bila sinhronizirana akcija poslovodstva i sindikata i priprema za daljnje smanjivanje utjecaja ove radničke institucije na poslovanje poslodavca te praćenje poštivanja kako Zakona o radu tako i Kolektivnog ugovora. Reprezentativni sindikati naprosto žmire nad činjenicom da poslodavac kontinuirano krši Zakon o radu i obvezu poslodavca da informira radnička vijeća o važnim pitanjima za radni i socijalni položaj radnika.
Jednim radničkim vijećem radnici na „periferiji“ neće više imati one mogućnosti doticaja s informacijama koje su do sada imali. Tu se postavlja i pitanje i organizacije skupova radnika po bivšim središtima pošta. Već sada s šest radničkih vijeća, namjerno se izbjegavalo s organizacijom skupova radnika, a i tamo gdje su organizirani nije bilo koordiniranog istupanja poslodavca u iznošenju podataka važnih za radni i socijalni položaj radnika. U ovom segmentu najviše su griješili ljudski resursi, koji jednostavno ne shvaćaju koja je njihova prava uloga. Na taj način mogli su dovesti Upravu u nezgodni položaj jer je mogla platiti velike kazne zbog nepridržavanja obveza iz Zakona o radu.
Druga nakana poslovodstva je smanjivanje utjecaja reprezentativnih sindikata u radu Nadzornog odbora HP d.d. Ono za što se Vehar borio godinama sada će jednostavno, preko noći nestati. Ako i ostanu dva člana, drugi član će biti iz HSP-a, Radničko vijeće, koje će biti pod kontrolom HSP-a, neće više dozvoliti niti mali utjecaj RSRH na „poslovnu i socijalnu“ politiku unutar Pošte. Broj članova u RSRH će se nakon odlaska tehnološkog viška srozati ispod 3000 što je za skoro 2000 manje od broja kojeg je RSRH imao nakon nasilne smjene Vehara. Ovu činjenicu HSP će izuzetno dobro iskoristiti.
KOLIKO NAS IDE?
Nakon objave broja zainteresiranih radnika, nastala je strka u poslovodstvu. Dvije strukture radnika, poštonoše i operateri II previše su, na određenim područjima bile zainteresirane za odlazak te je poslovodstvo odlučilo rezati navedeni broj. No, to je tek početak. Ovim dragovoljcima poslodavac će dodati one za koje oni smatraju da su višak. Sada kada je poslodavac odlučio rezati broj dragovoljaca javljaju se ogorčeni sindikati koji žele ubaciti u „zadnji vlak“ one svoje miljenike, koji su im se obratili za pomoć. Sindikati vrše pritisak na poslovodstvo kako bi pustili „miljenike“, a pri tome ne razmišljaju o onim drugim neagresivnim članovima, a koji će ostati nadasve nezadovoljni. Sindikati su odlučili da i nadalje stvaraju članove prve i druge kategorije. Na kraju oni pošteni, koji uvažavaju odluku poslodavca, ostati će zakinuti. Koliko će poslodavac prekršiti norme i popustiti pritisku sindikata pokazati će vrijeme. Krajnje je vrijeme da napokon kažu:dosta!
Poznat nam je ovaj osjećaj neorganiziranog tehnološkog viška. Dobra namjera pretvorila se u destimulirajući trend. Sličnu „glupost“ napravio je i HT i iza toga je godinama žalio zbog ishitrene odluke, a koja je rezultirala velikim nezadovoljstvom radnika koji su „morali“ ostati. To se sada događa Pošti. No, tu je velika razlika. HT je tada ostvarivao veliku dobit, puno veću od prihoda Pošte, dok se naša Pošta bori s padom prihoda i padom broja usluga. Ono što smo ranije govorili i tvrdili, ljudski resursi nisu spremni da kvalitetno i bez trzavica provedu ovaj proces. Nudili smo im pomoć, no očito je da su precijenili svoje mogućnosti i krenuli su u navedeni proces sami i danas će tu štetu teško biti popraviti.
Na listi tehnološkog viška nalazi se nešto manje od 800 radnika. Znači da je pred nama još jedan tehnološki višak tijekom ove godine još oko 400 radnika.
TUŽIBABA
Glavna meta prošlotjedne popularne emisije Radio Rijeke bila je Hrvatska pošta. Obično se pojavi jedna „tužibaba“ mjesečno koja se odnosi na HP, no prošlog tjedna bile su čak tri. Korisnici su se žalili na: nadoslanje pisama, radno vrijeme poštanskog ureda Rijeka 12 te ručno ispisanim računima HPe. Ono što je najvažnije u svim „tužibabama“ je izjava svih korisnika da nisu mogli dobiti željenu informaciju?!
SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
IZDAJA RADNIKA
Žalosno je, da se sindikati tako olako rješavaju oko 2% radnika HT-a, a koji rade u službi „informacija“. Na upite radnika, da li se može što napraviti oni samo sliježu ramenima i kažu: To je pravo poslovodstva. To je poslovna odluka u koju se ne smijemo miješati. Pitamo se samo kako su se 2002. Godine u prvi outsourcing mogli miješati Vehar i Pupić i izboriti se za prava radnika, a koja nisu zabilježena u niti jednom izdvajanju do sada u Hrvatskoj. Sada se o radnicima nema tko brinuti jer dok sindikati rade kako bi udomili članove svojih obitelji, radnici ostaju prepušteni sami sebi.
Među radnicima „informacija“ vlada beznađe kao i među članicama RSRH iz DTR-a, a koje očajno traže pomoć od gluhog i slijepog Sindikata. Glavni krivac za probleme u DTR-u je RSRH jer nije reagirao pravovremeno. Čelnici Sindikata zaokupljeni su sami sobom, a članovi su samo tu da plaćaju članarinu.
Na prosvjedu očajnih radnica niste mogli vidjeti ni predsjednika ni dopredsjednicu RSRH glavnih krivaca za ovo njihovo stanje. Prvog dana pojavile su se dvije ili tri osobe iz RSRH, a koje su, po izjavama radnica DTR-a i predstavnika „Novog sindikata“ više smetale nego koristile i koji su svojim pasivnim stavom i željom za slikavanjem uskoro postale smetnja kvalitetnom odvijanju prosvjeda. Jedna od prosvjednica nam se požalila: „Maknite nam onog malog, matorca u crvenom, samo se gura pred kamere“. Narednih dana prosvjeda, kada je radnicima bila još više potrebna solidarnost, nije bilo niti jednog predstavnika RSRH.
ŠTO RADNIKE OČEKUJE KOD NOVOG POSLODAVCA
Što radnike „informacija“ očekuje kod novog vlasnika? Sukladno Zakonu o radu radnici godinu dana od dana izdvajanja iz matične tvrtke imaju ista prava ili duže ukoliko je to ugovoreno Sporazumom između onog koji izdvaja i onog koji prihvaća izdvojenu djelatnost. Bilo bi idealno kada bi bio preslikan Sporazum iz 2002. godine uz mogućnost otpremnine (primjer Eurest-a).
Upozoravali smo prilikom kolektivnih pregovora da su Sindikati (ne)namjerno zaboravili ispregovarati ovaj izuzetno važan detalj, a koji se odnosi na čak 20% radnika, koji će tijekom ove godine biti uključeni u ovaj proces izdvajanja. Svjesni smo činjenice u preveliku ovisnost reprezentativnih sindikat i privilegijama koji im daje poslodavac od materijalne potpore do zapošljavanja članova obitelji.
IZDVAJANJE
Prema dostupnim informacijama“tehniku“ će preuzeti NTE i po nama je to bolje rješenje poznajući kako u tom Društvu funkcionira Sindikat i tko je predsjednik tog Sindikata. Oni koji već duže prate sindikalnu scenu u Hrvatskoj sjećaju se borbe spomenutog Sindikata i provedenih industrijskih akcija za zaštitu prava radnika, a koji su bili proglašeni tehnološkim viškom u procesu restrukturiranja.
GUŽVA NA IP TV TRŽIŠTU
Nakon ulaska Hrvatske pošte na tržište IP TV-a, pojavio se i K3 na riječkom i istarskom području. Samo ova veliki interes pokazuje da na ovom tržištu ima još prostora i da je to i nadalje profitabilno područje. Poslovodstvo Hrvatske pošte ne skriva zadovoljstvo odazivom korisnika na njihovu ponudu iako se ne slažemo s njihovim optimizmom poznajući promišljanje korisnika, a na uzorku naše tvrtke. Nekoliko tisuća pretplatnika evotv-a, usluge HP d.d., u pet mjeseci, uz dobranu promidžbu našeg Društva nije zavidan rezultat, no moramo ipak sagledati kakve su bila očekivanja poslovodstva Pošte. Kad spominjemo promidžbu HT-a onda moramo govoriti o reakciji poslovodstva na ovu nakanu HP-a. Poznajući dio naših korisnika kod kojih je naglašen „urođen“ animozitet prema našem Društvu, koji su jedva čekali da se pojavi ista ili slična usluga, protiv koje rogobori HT. Tako je HT presudio sam sebi zaboravljajući na ovaj segment korisnika. Dio promidžbe samog operatera da se usluga sklapa „bez ugovora“ i bez „malih slova“ na ugovoru potakla je mnoge da se opredijele za ovu uslugu Hrvatske pošte. Vrijeme će pokazati koliko će ova akcija biti uspješna.
NOVI DRŽAVNI OPERATER!?
Prodajom dionica HT-a država se opredijelila za novog „državnog operatera“ rasterećenog od prošlosti. Srećom za HT, država nije pokazala dovoljno znanje i umješnost kako bi tu zamisao provela u djelo. Rascjepkanost i različitost tehnologija u vlasništvu javnih poduzeća, kao i sujeta, sukobi interesnih sfera te uplitanje politike ometale su brzu provedbu navedenih aktivnosti. Pored toga što su administrativnim mjerama onemogućavali razvoj HT-a, država nije ništa kvalitetnog poduzela kako bi razvila ovaj za državu izuzetno važan segment za daljnji gospodarski razvoj države. Tako da je država temeljni „kočničar“ razvoja komunikacija i industrije u Lijepoj našoj. Ovaj projekt kasni najmanje desetak godina i u tih desetak godina HT je otpustio više od 50% radnika i na taj način se, na štetu radnika, pripremio za „crne dane“ i ulazak novog velikog državnog operatera.
Kad podvučemo crtu iza svih tih događanja nije ni čudo što HT traži izlazak u novim, profitabilnijim, izazovima kao što je distribucija plina i el. Energije. Znači li to da se za deset godina HT više neće baviti telekomunikacijama ili će se desiti ono što smo na neki način prorekli: „Od HT-a ostati će samo predsjednik Uprave, sekretarica i fikus“

SJEĆANJE NA
                 TIHOMIR DOLANČIĆ
Prošlog tjedna zatekla nas je žalosna vijest, preminuo je nakon duge i teške bolesti naš kolega, prijatelj, dugogodišnji član i povjerenik, Tihomir Dolančić. Otišao je mirno iz HT-a kao što je došao, prije više od tri desetljeća u tadašnji OOUR Telekomunikacioni centar Rijeka. U svojim prvim radnim danima bio je neprimjetan i izgledalo je kao da nešto snima, no sve što mu je rečeno napravljeno je kvalitetno i brzo. Brzo je učio i uskoro je postao jedan od onih koji su rado dijelili svoje znanje s drugima. Aktivirao se u omladini i sindikatu i svojim britkim provokacijama ukazivao na nepravdu. Kao takav postao nam je i sindikalni povjerenik i bio je uz nas sve dok nas nije napustio. Njegov optimistički duh, britke provokacije ostale su sastavni dio nas kao i obveza da stalno upozoravamo na nepravde. Dragi Tiho, hvala ti za sve što si učinio za sve nas u svom kratkom životu. Vječna ti slava i hvala. 
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.

subota, 25. svibnja 2013.

SINDEXPRESS 20.05.2013

KOLIKO NAS ODLAZI
Uprava je do 8. svibnja prikupila 973 ponude radnika, koji prihvaćaju uvjete iz Aneksa Kolektivnog ugovora i spremni su za odlazak iz Hrvatske pošte. Ne iznenađuje nas relativno velik „dragovoljni“ odaziv radnika iako je i taj proces imao mnogo upitnika. Posebno se to odražava na činjenicu da su se pred ponudu pojavile svakojake priče među operaterima I i čistačicama, a koje su potkrijepile neki potezi poslovodstva. Strah i neizvjesnost je temelj ovog velikog broja prijavljenih radnika. Ukupno gledajući nije velik broj, no ako se uzme ciljana skupina na koju je ponuda usmjerena, onda vidimo da će ostati možda 20% radnika te ciljane skupine na radu. Odlučujuću ulogu u „tjeranju“ radnika u neizvjesnu budućnost imali su reprezentativni sindikati, a koji su radili i više od onog što su poslodavci „tražili“ od njih. Prvo je Aneks Kolektivnog ugovora s kojim se srozala otpremnina za oko 30%, drugo je rezanje ostalih prava radnika, a treće je veliko nepovjerenje prema sindikatima. Čak 89% radnika vidi svrhu ostanka u Sindikatu: pozajmicu.
Prema navedenim podacima za odlazak se po GP-ima odazvalo:
GP1        265           
GP2        112
GP3        128
GP4        106
GP5        173
GP6        189
Najveći broj je kao što se očekivalo u GP1 i to 265 prijavljenih. No, drugo mjesto zauzeo je neočekivano GP6 s 189 prijava. Poznato je da je u posljednjih nekoliko godina ovo GP dovedeno u bukvalno „predgrađe Zagreba“. Nekad jedno od najjačih poštanskih središta u Jugoslaviji (četvrto po jačini) s najsposobnijom kadrovskom elitom postalo je minorno s tendencijom daljnje pada. Malo iznenađuju treće mjesto GP3. Kao što se očekivalo najveći broj „dragovoljaca“ je među operaterima II (260) i poštarima (219) i oni će biti jedan od najvećih ispita kako za tehnologe tako i za ljudske resurse. Među ciljanim grupama bili su i pomoćni radnici-čistačice (73) i djeljači (59). Kako nadomjestiti broj operatera II i poštara, koga premjestiti umjesto njih, kome uskratiti pravo na godišnji odmor… sve su to pitanja koja sada stoje otvorena i koja se žurno moraju riješiti.
No, u svemu očito je da naši ljudski resursi nisu u mogućnosti u zadanom roku kvalitetno pripremiti odlazak zainteresiranih radnika. Rok je prekratak, ukoliko se želi dozvoliti svim radnicima odlazak i ukoliko im se osigura sve ono što im po zakonu pripada, za odlazak je nužno osigurati najmanje 60 dana, a što znači 8. srpnja, a ne 30. lipnja kao što je ugovoreno Aneksom Kolektivnog ugovora. Po našim procjenama ako to bude i 31. kolovoza biti će dobro. No nisu to sve teškoće koje prate ovakvu provedbu u udarnom terminu rada Hrvatske pošte, naime, ili poslovodstvo želi zabraniti korištenje godišnjeg odmora svim radnicima ili želi dovesti Poštu u poslovne i organizacijske probleme. Stanje nije jednostavno te nas čudi da tehnološki višak nije napravljen planski, a bilo bi puno jednostavnije da je Aneks potpisan za 31. kolovoz. Kraj lipnja obično kreće tehnološki višak u društvima koji nemaju naglašen sezonski karakter, kao Pošta. Nadamo se da će u konačnici ipak biti svi koliko, toliko zadovoljni te da će se ovar proces završiti bez nepotrebnih dodatnih socijalnih tenzija.
RAZLIČITOST KOJA RAZJEDINJUJE
Čitamo li glasila RSRH sa sličnim imenom ovom našem, vidimo, da ne postoji jedinstvena politika i promišljanja o najvažnijim pitanjima odnosa na sindikalnoj sceni. Dok „poštari“ hvale prvosvibanjski prosvjed kao „besprijekorno organiziran“, čelnik „telekomunikacija“ osuo se drvljem i kamenjem na organizatore ovog skupa, a da pri tome nije upitao sebe da li je on sam kriv za „neuspjeh skupa“. Prije par godina kada ga je u prve redove prvosvibanjskog nastupa progurao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, istom retorikom, koju sada osuđuje, okomio se na tada vladajući HDZ i poslovodstvo HT-a. No, sada su „druga vremena“, na vlasti je čelnikova stranka, a i sam je postao miljenik i glasnogovornik poslovodstva. Stoga se tako i treba ponašati, šutjeti, ne kuditi ih te oštro napadati one koji ne odobravaju poteze ove, njegove, vladajuće strukture. Tako su se na nišanu njegovog nekritičkog uma našli samo organizatori skupa.
IZLAZAK IZ NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA
Već duže vrijeme jedan njihov visoko rangiran povjerenik priča o tome da će izaći iz one „laičke središnjice“. To je mislio na Nezavisne hrvatske sindikate, čiji je osnivač predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a prva predsjedavajuća, glavna tajnica RSRH Vlasta Mesarić. Tu povijest nitko ne može promijeniti, kao ni činjenicu da je Vehar bio dugogodišnji dopredsjednik navedene Središnjice. Dio povjerenika RSRH bio je kontinuirano protiv članstva RSRH u NHS-u, temeljeći svoje protivljenje visokom članarinom. S predsjednikom NHS-a često je u sukob dolazio i Vehar, a zbog izostanka konkretnijih i agresivnijih odgovora na poteze vladajućih. Stoga nije ni čudno što se danas nalazimo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji i što među članovima vlada veliko nepovjerenje prema sindikatima..
No, izlazak iz NHS –a nije rješenje. NHS treba mijenjati, a posebno promišljanje samog predsjednika, a koji jednostavno ne zna što bi sam sa sobom i najvažnije mu je da se u medijima pokaže više od Novosela, Matijaševića, Ribića… NHS je prenapuhan balon u kojem se veći dio sindikata šlepa zahvaljujući samo činjenici da postoji niža članarina od ostalih središnjica, a posebno SSSH.
RAZLIČITOST MIŠLJENJA
Ovaj slučaj različitog mišljenja i različite politike dobro je poznat unutar Sindikata, koji je već sada na sindikalnoj sceni sve minorniji. Jedino gdje se slažu, je područje povlađivanja poslovodstvu. I u tom su izuzetno „profesionalni“. „Kako poslodavac kaže“ to je postao sindikalni moto. Za takav moto sindikalni čelnici su dobili i dostojnu nagradu. Primanja i do 25.000 kuna. Kako narod kaže: Ruka, ruku mije. Ali ona prljava teško se opere.
Pogledamo li različite tekstove, po istom pitanju, u različitim izdanjima njihovog glasila, neminovno dolazimo da zaključka da su se negdje zagubili i da unutar Sindikata vlada anarhija i borba za prevlast. Većinski poštari nemaju kvalitetnog vođu. Njega stalno netko mora voditi za ruku. Nije važno da li je to Dumbovička ili netko iz RSRH. Poznato je, da se ne usudi održati ni konferenciju za novinare, nego uvijek nekog drugog eksponira da iznosi njegova mišljenja te ih „uvali“ u sudske sporove (Željka Žuvela, Jadranko Vehar…). Naime, treba imati hrabrosti te javno izreči nešto protiv poslodavca ili konkurencije.
Postoji i onaj drugi problem, glasila su im potpuno drukčija. Od kvalitetno uređenih do onih koji se pišu „reda radi“. Ovaj cirkus neminovno prati nezadovoljstvo članstva, a s tim i sve manji i manji broj članova.

SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

 Ono što već četiri godine najavljujemo sada je u suradnji s reprezentativnim sindikatima, HST-om i RSRH-om u HT-u i realizirano: službe 988 i 981 odlaze iz Društva. Kako se tu nalazi najveći broj „starijih“ radnika onda nam je dodatno jasna intencija poslovodstva i sindikata, a koji se sada najednom prave „mutavi“. Prije četiri godine naši povjerenici izvršili su snimanje kad„INFORMACIJE“ IZLAZE
rovskog potencijala u „informacijama“ i na taj način sačinili program zbrinjavanja navedenih radnika, zbog „mogućeg“ izdvajanja Peresu. Taj prijedlog predočili smo i bivšoj članici Uprave za ljudske resurse, a koja se u načelu i složila s njim. No, na žalost, odlaskom Vehara, taj projekt je jednostavno nestao, a sadašnje, takozvano, čelništvo RSRH bezidejno plaće nad sudbinom „otpisanih“ radnika. Očito je to samo gluma i htjenje da se sve napravi u miru i tišini i ne našteti poslodavcu.
Ovo je tek uvertira onome što nas očekuje izdvajanjem „tehnike“. Čudi nas činjenica da se u članstvu RSRH još nalaze tehničari, a koje je izdao taj sindikat i osudio ih na neizvjesnu budućnost. Svima je poznata činjenica da se jedino stara garnitura čelništva RSRH: Vehar, Nađ, Grubišić, Cvitan, Šukan, Kokanović, Međimurec, Ivanović… borila kako bi spriječili poslovodstvo i HST da ovu proceduru privedu kraju. Pročitajte Sindexpresse iz 2006. do početka 2012. godine i biti će vam sve jasno. Umjesto da izađu na ulicu i obrane interese radnika, oni su se povukli u svoju kučicu braneći svoje materijalne i nematerijalne interese, a uz to vezujemo i pojavljivanje nove Majdak na popisu zaposlenih HT-a. Dok jedne otpuštamo i bacamo na ulicu, zapošljavamo nove radnike dvojbenih sposobnosti.
BONUSI I MALUSI
Poslodavac postavlja destimulirajuće ciljeve, posebno radnicima u prodaji. Pored toga što uspješnost njihovog rada vezuju uz svoju uspješnost, oni se postavljaju i na temeljima koji su izuzetno klimavi jer se temelje na lošoj organizaciji Društva. Naši radnici u prodaji izvrgnuti su svim vrstama pritisaka, a najveći pritisak odnosi se na lošu organizaciju rada. Tako smo bili nedavno svjedoci jedne takve loše organizacije. Na prodajnom mjestu od pet šaltera „radila“ su tri. Korisnik je dobio u 11.54 sati broj 86. Radnici su obrađivali brojeve 69, 81 i 82. Razveselio se, da će biti brzo na redu i da neće morati čekati sat, dva kao obično. U 12.07 na šalterima je pisalo 69, 82 i 83. U 12. 31 stanje na šalterima je bilo: 69, 82 i 84. Kako nije bilo broja 84 preko reda se „uvalio“ neki par. Broj 87 je prosvjedovao jer je navedeni par došao poslije njega, no prodavač je odmahnuo rukom te je broj 87 demonstrativno napustio prodajno mjesto.
NERED NA PRODAJNOM MJESTU
Korisnika je zanimalo što se to dešava s brojem 69. Pristupio je šalteru i ustanovio da se “stranka“ i prodavač igraju aparatom kupljenim u Tele2, odnosno da ga prodavač pokušava instalirati za „stranku“. Uvrijeđeno su pogledali korisnika 86, nešto zlovoljno promrmljali i počeli pakirati svoju „igračku“. U međuvremenu u 12.47 upalio se broj 85. Nakon desetak minuta, u 12.58, ekipa Tele2 se razišla i napokon se nakon više od sat vremena čekanja pojavio broj 86. Pri tome se mora napomenuti da su se u međuvremenu dva djeteta kontinuirano igrala s aparatima, svako toliko aktivirala alarm, a da nitko nije reagirao dok su korisnici nezadovoljni, gunđajući, ulazili i izlazili zbog predugog čekanja. Ponovo se pokazalo da reklamacije, loša organizacija i „slobodne aktivnosti“ neodgovornih prodavača narušavaju ugled Društva, a da pritom poslodavac ništa ne poduzima.
Da ne bi korisnik 86 bio zakinut, poslana mu je i poruka kako bi ocijenio uslugu na prodajnom mjestu. To je bila kap koja je korisniku prelila čašu pa su takve bile i ocjene koje je dodijelio usluzi.
MALUS ZBOG ČLANA UPRAVE
Da već duže vrijeme nešto ne štima u prodaji i odnosu prema radnicima upozoravamo već duže vrijeme. Umjesto da se stanje popravlja, ono je sve gore. Radnici su sve manje motivirani i stalno izloženi stresovima kako od strane poslodavca tako i sve većeg broja nezadovoljnih korisnika. No, ono što ih najviše boli je prebacivanje odgovornosti za nezadovoljstvo korisnika isključivo na prodajno osoblje.
Poznato je da neki članovi najuže obitelji vrha Hrvatskog Telekoma ne koriste, zbog visokih cijena, usluge našeg Društva. Uzmemo li to u obzir, onda možemo slobodno konstatirati da i članovi Uprave neposredno djeluju na „bonuse“ radnika. Kako da prodavač uvjeri običnog korisnika u kvalitetu i isplativost HT proizvoda kada to ne može član Uprave člana svog užeg domaćinstva?
ANKETA LOJALNOSTI
Iz radoznalosti pokušali smo anketirati 79 bivših radnika HT-a kako bi došli do saznanja koliko još koriste usluge svog bivšeg poslodavca. Na naš upit odazvalo se „svega“ 47 otpisanih. Na temelju njihovih izjava svega 9 njih ostalo je vjerno HT-u i koriste sve usluge koje su i ranije koristili, 20-oro od njih ne koristi više niti jednu uslugu HT-a, dok njih 18 još uvijek koristi neku od usluga u kombinaciji s drugim operaterima. U konačnici ipak zabrinjava činjenica da se od 47-oro ispitanika njih 20 opredijelilo za druge operatere. Stoga se s pravom pitamo što to HT radi da bi zadržao svoje najvjernije korisnike?
KRALJ LJUBAVI ILI KAKO SMO IH ISKORISTILI
Čelnik RSRH se jada u zadnjem broju njihovog glasila kako ga drugi reprezentativni sindikat ignorira u razgovorima s poslodavcem. HST po svom starom običaju ne želi svjedoke u razgovorima s poslovodstvom. Ono što oni dogovore ne mora svatko znati posebno ne oni koji bi mogli i rade protiv interesa radnika. Uvijek je bila u tim njihovim razgovorima, a posebno pod vlašću Branke Skaramuče, upetljana trgovina. Najčešće je ta trgovina išla u korist kako poslovodstvu tako i radnicima, pa i sindikatima. U posljednje vrijeme, zbog neposredne koristi, čelnik RSRH je izuzetno kooperativan s poslovodstvom, a koji ga posredno materijalno potpomaže. Stoga je počeo smetati čelnicima HST-a, koji ga jednostavno više ne žele vidjeti za zajedničkim stolom. Mnogi članovi su njegovu bliskost s poslovodstvom već ranije vidjeli pa su radije otišli u HST nego da ostanu pod okriljem takvog kvazi sindikaliste.
Na žalost zbog toga se osuo velik broj članova, no nas ipak ohrabruje da smo i nadalje u igri i u vezi s dijelom povjerenika, a koji samo čekaju naš povratak.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.

petak, 17. svibnja 2013.

SINDEXPRESS 13.05.2013

„NEMA VIŠKA RADNIKA, IMA SAMO MANJAK POSLA
i na poslovodstvu je da nađe nove poslove“.
Ako mislite da je ova izjava došla iz redova članova naše Uprave, varate se. Ovu izjavu dao je predsjednik Uprave Pošte Srbije, društva koje izuzetno dobro posluje baš zahvaljujući inventivnosti poslovodstva. Oni se ne igraju reorganizacija, strategija i svega onoga što je na neki način oslikalo funkcioniranje našeg Društva. Kod njih se poslovodstvo ne iscrpljuje na nevažnim, utopističkim planiranjima. Prošlu godinu završili su s dobiti, a prvi kvartal ove godine povećan je prihod za četiri puta u odnosu na prošlu godinu.
Među njihovim radnicima ne postoji patološki strah od otkaza. Preventiva, a ne sankcije temelj su odnosa prema radnicima. Sinergija između starih i novih članova poslovodstva na zadivljujućoj je razini. Usporedba sa stanjem u Hrvatskoj pošti je nemoguća. U Hrvatskoj pošti, na žalost, imamo 90% mladog kadra u poslovodstvu s desetak godina i manje radnog staža u matičnom društvu i poslujemo negativno, dok je kod njih taj postotak puno povoljniji za lojalne „poštare“. Od Marije Terezije je poznato da Poštu mogu graditi uspješno samo poštari, a to se dokazuje na njihovom primjeru. Mladi nadobudni kadar, koji dolazi kako bi dobio još jednu crticu u svom životopisu nema osjećaj za pripadnost Pošti i samo čeka priliku kada će je napustiti. Velike multinacionalne kompanije sa zvučnim imenima njima su izazov. Pogledajmo samo koliko je, u proteklih pet, šest godina, došlo i otišlo tih nadobudnika i koliko su napravili zbrke, kako u organizaciji tako i u načinu rada našeg Društva. S druge strane pričalo se da će se dati sposobnim poštarima mogućnost za napredovanje. U praksi to se nije događalo, rijetko koji „poštar“ je postao direktor u vrhu Društva. Njima su se davale mrvice, a dovodili se kadrovi izvana po ovoj ili onoj liniji te su na taj način gubili motivaciju za daljnji kvalitetan rad.
Pošta Italije nije nama uzor, nama bi trebala biti uzor Pošta Srbije pa makar to teško priznajemo. Prije nekoliko godina oni su se ugledali na nas, učili i prestigli nas. Kao što kažu njihovi predsjednik Uprave i predsjednik Sindikata PTT Srbije oni sada uče od svoje konkurencije DHL-a, UPS-a… Smatraju da je dobro učiti i od onih koji su slabiji od njih. No, ono što je najvažnije, radnik, lojalan radnik im je na prvom mjestu. Svjesni su činjenice da promjene neminovno dolaze, no za razliku od nas, oni su spremniji na njih, iako su kod nas promjene na poštanskom tržištu duboko uznapredovale. Kao da su u svojim promišljanjima slušali predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, na radionicama koje je organizirala bivša uprava u Sv. Martinu na Muri, Solarisu, hotelu Antunović…naše uprave jednostavno nisu to prepoznale i sada imamo 1200 radnika viška, a sutra?
Za sve ovo ne možemo kriviti samo poslovodstvo. Oni su samo iskoristili ono što su im reprezentativni sindikati ponudili velikodušno na „tacni“. Bili bi loše poslovodstvo kada taj dar ne bi iskoristili. S druge strane dobro su se odužili čelnicima sindikata za taj velikodušni poklon: primanja od oko 25.000 kuna s kojima se mogu sindikalni čelnici podičiti jedan su od kompenzacijskih poklona poslovodstva.
Novi Pravilnik o organizaciji
Novi Pravilnik o organizaciji ne donosi ništa revolucionarnog, pokušava birokratskim putem riješiti nešto što je samo po sebi bilo razumljivo te je po našem promišljanju samo gubitak vremena i daljnji postupak birokratiziranja na nekom ne baš visokom nivou. Sreća je ipak da nismo dobili dodatna direktorska mjesta i dodatne hijerarske smetnje. Sadašnjim stanjem nisu zadovoljni ni neki izvršni direktori, a što nam daje za pravo da i nadalje upozoravamo na neke poteze u kojima ima mnogih nedorečenosti. Pravdanje da je u priloženoj sistematizaciji uvedena „preporučena stručna sprema“ samo je dodatno izmišljanje tople vode. I do sada smo imali „preporučenu“ stručnu spremu pa imamo primjere da na radnim mjestima visoke spreme rade radnici sa srednjom spremom ili obratno. Njihova stručnost i sposobnost bila je odlučujuća prilikom njihovog napredovanja. Hrvatska pošta je prepoznala ovaj način nagrađivanja radnika puno prije od sadašnjih znalaca. No, na žalost, kod nas još uvijek vlada malograđanština u kojoj su ipak važnije neke druge stvari, a ne sposobnost i znanje. Mnoga društva koja su robovala raznoraznim certifikatima, menadžerskim školama… lošije su prolazila od onih koja su vodili radnici srednje stručne spreme i koji su priznavali stručnost.
Ono što zbunjuje mnoge radnike, a posebno one „bolonjce“ je činjenica. da još uvijek robujemo starim oznakama stručnih sprema. Ako želimo profesionalno pristupiti „novoj organizaciji“ ona i mora biti NOVA.
ČEKAJU SE LOKALNI IZBORI
Prema informacijama bliskim našem resornom Ministarstvu i HAKOM-u očito je da će se nakon lokalnih izbora pokrenuti novi proces davanja u „najam“ nerentabilnih poštanskih ureda. Ovaj proces najavljivali smo već i ranije, no zbog „višeg interesa“ taj proces je zaustavljen dok ne prođu lokalni izbori. Na  popisu želja poslovodstva Hrvatske pošte je puno veći broj poštanskih ureda od prošlog, kada je „privatizirano“ ili zatvoreno stotinjak poštanskih ureda. Prema mišljenju izvora postignut je „socijalni dogovor“ između poslovodstva i reprezentativnih sindikata oko zatvaranja, odnosno davanja u najam poštanskih ureda. Navodno se očekuje da bi svaki četvrti poštanski ured preuzeli sami poštanski radnici, a i da je u igri i jedan trgovački lanac. Nadamo se da nije to netko iz Todorićevog carstva.
BIRAMO MANEKENKE?
Ne možemo sakriti zadovoljstvo činjenicom da je krenula realizacija jedne stare ideje, a to su „pisarnice“ u bankama. Ova ideja nastavlja se s PBZ-om. No, ovu informacija malo je „ocrnila“ informacija da su prilikom izbora radnica i radnika ocjenjivani i izgled kandidata te da su imali prednost oni s „manekenskim“ izgledom. Nadamo se da je to bila samo „zlobna“ primjedba osobe koja nije prošla kvalifikacije jer bi to predstavljalo najgori oblik diskriminacije. Bilo bi nam drago da nam se javite ukoliko se osjećate diskriminirano. Jamčimo diskreciju. 
SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

RAZLIČITOST KOJA RAZJEDINJUJE
Čitamo li glasila RSRH sa sličnim imenom ovom našem, vidimo, da ne postoji jedinstvena politika i promišljanja o najvažnijim pitanjima odnosa na sindikalnoj sceni. Dok „poštari“ hvale prvosvibanjski prosvjed kao „besprijekorno organiziran“, čelnik „telekomunikacija“ osuo se drvljem i kamenjem na organizatore ovog skupa, a da pri tome nije upitao sebe da li je on sam kriv za „neuspjeh skupa“. Prije par godina kada ga je u prve redove prvosvibanjskog nastupa progurao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, istom retorikom, koju sada osuđuje, okomio se na tada vladajući HDZ i poslovodstvo HT-a. No, sada su „druga vremena“, na vlasti je čelnikova stranka, a i sam je postao miljenik i glasnogovornik poslovodstva. Stoga se tako i treba ponašati, šutjeti, ne kuditi ih te oštro napadati one koji ne odobravaju poteze ove, njegove, vladajuće strukture. Tako su se na nišanu njegovog nekritičkog uma našli samo organizatori skupa.
IZLAZAK IZ NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA
Već duže vrijeme jedan njihov visoko rangiran povjerenik priča o tome da će izaći iz one „laičke središnjice“. To je mislio na Nezavisne hrvatske sindikate, čiji je osnivač predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a prva predsjedavajuća, glavna tajnica RSRH Vlasta Mesarić. Tu povijest nitko ne može promijeniti, kao ni činjenicu da je Vehar bio dugogodišnji dopredsjednik navedene Središnjice. Dio povjerenika RSRH bio je kontinuirano protiv članstva RSRH u NHS-u, temeljeći svoje protivljenje visokom članarinom. S predsjednikom NHS-a često je u sukob dolazio i Vehar, a zbog izostanka konkretnijih i agresivnijih odgovora na poteze vladajućih. Stoga nije ni čudno što se danas nalazimo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji.
No, izlazak iz NHS –a nije rješenje. NHS treba mijenjati, a posebno promišljanje samog predsjednika, a koji jednostavno ne zna što bi sam sa sobom i najvažnije mu je da se u medijima pokaže više od Novosela, Matijaševića, Ribića… NHS je prenapuhan balon u kojem se veći dio šlepa zahvaljujući samo činjenici da postoji niža članarina od ostalih središnjica, a posebno SSSH.
RAZLIČITOST MIŠLJENJA
Ovaj slučaj različitog mišljenja i različite politike dobro je poznat unutar Sindikata, koji je već sada na sindikalnoj sceni sve minorniji. Jedino gdje se slažu, je područje povlađivanja poslovodstvu. I u tom su izuzetno „profesionalni“. „Kako poslodavac kaže“ to je postao sindikalni moto. Tako ne čude izjave čelnika HST-a koji ih nazivaju „glasnogovornicima poslovodstva“. Čelnik RSRH mora tako postupati zbog svoje materijalne povlastice koju je dobio od sadašnje članice Uprave za ljudske resurse. Ruka, ruku mije. Ali ona prljava teško se opere.
Pogledamo li: pored različitih tekstova, po istom pitanju, u različitim izdanjima njihovog glasila, neminovno dolazimo da zaključka da su se negdje zagubili i da unutar Sindikata vlada anarhija i borba za prevlast. Većinski poštari nemaju kvalitetnog vođu. Njega stalno netko mora voditi za ruku. Nije važno da li je to Dumbovička ili netko iz RSRH. Poznato je, da se ne usudi održati ni konferenciju za novinare, nego uvijek nekog drugog eksponira da iznosi njegova mišljenja te ih „uvali“ u sudske sporove (Željka Žuvela, Jadranko Vehar…). Naime, treba imati hrabrosti te javno izreči nešto protiv poslodavca ili konkurencije.
Postoji i onaj drugi problem, glasila su im totalno drukčija. Od kvalitetno uređenih do onih koji se pišu „reda radi“. Ovaj cirkus neminovno prati nezadovoljstvo članstva, a s tim i sve manji i manji broj članova.
ZABRINJAVAJUĆI POSLOVNI REZULTATI
Poslovni rezultati za prvi kvartal ove godine više je nego zabrinjavajući. Bez obzira što neki govore i pišu, kao glasnogovornici Uprave, da nije ništa zabrinjavajućeg, mi tvrdimo suprotno. Poznajući vlasnika i poslovodstvo, a koje mora sve napraviti, kako bi napunila džepove vlasnika, znamo da će se nastaviti sa srozavanjem radničkih prava. To će bolje napraviti ako s druge strane imaju sindikate, koji će srozavati radnička prava i otpuštati radnike. Pogledamo li samo podatak da je osobna plaća (materijalna primanja) radnika HT-a u posljednjih šest godina pala realno za čak 41% tada nam je sve jasno. Ukoliko ne vjerujete sami sjednite i računajte koji je odnos vaše plaće prema prosjeku RH bio 2006. godine, a koji je danas. Kako bi povećali plaću možete dodati i prijevoz, regres, jubilarnu nagradu… bez toga je pad i veći i izuzetno je blizu 60%. Katastrofa!
Ovi poslovni rezultati samo su poticaj Upravi da nastavi dalje svojim tempom. Sada možemo slobodno, nakon pet godina, kontinuiranog smanjivanja prihoda, konstatirati da nam je poslovodstvo bezidejno i da se ne zna suočiti sa svim onim što prati telekomunikacijsko tržište i ova gospodarska kriza. Do sada su imali određene isprike, no sada je sve očitije, da se ova garnitura mora spakirati i svoja mjesta prepustiti sposobnijima i socijalno osjetljivijima. Pitanje je, da li će to dozvoliti takozvani reprezentativni sindikati i njihovi lideri, a koji poprilično ovise i o poslovodstvu. Poznato je da se na popisu zaposlenih  nedavno pojavila i novozaposlena Majdak. Pa neka nam pričaju bajke o neovisnosti. Između ostalog to je ono što se poslovodstvu HT-a nije sviđalo da Vehar nije tražio zaposlenje za svoje. Htjeli su ga u svoje okrilje kao čelnike HST-a, no to im nije nikad uspjelo.
DTR JOŠ JEDNA SINDIKALNA GREŠKA
Proteklih dana bili smo svjedoci agonije radnika Domaće tvornice rublja (DTR), a koji već mjesecima ne primaju plaću i naknadu na plaću. Sve bi to možda i prošlo neopaženo da u tom jadnom DTR-u, RSRH nema svojih članova. Naime, postavlja se pitanje kako se moglo dogoditi da RSRH ne zna da se radnici zakidaju za svoja prava i zašto je, dok nije frku digao „Novi sindikat“, šutio i nije prosvjedovao. Sada je na žalost kasno i sve što se sada može desiti je da DTR ode u dodatne probleme, da se zatvori ionako skromna „proizvodnja“ i preseli u nama susjedne države.
Sindikat je kao mnogo puta do sada, zakazao i prepustio radnike ulici te na taj način dokazao svoju nekompetentnost i nebrigu za članstvo. Stoga se tješite niste samo vi u HT-u prepušteni na milost i nemilost poslovodstvu uz blagoslov Sindikata.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

nedjelja, 12. svibnja 2013.

SINDEXPRESS 06.05.2013

Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HSP-ovci i Feniksovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HSP je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom, a što je navodno rezultiralo ljutom i burnom reakcijom predsjednice HSP-a i njenom, još jednom, prijetnjom da će otići u mirovinu i napustiti Sindikat. Pitamo se  samo s kojom otpremninom?
Radnici Hrvatske pošte očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik Hrvatske pošte izgubiti će između 7.000 do 15.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni Hrvatske pošte kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Ovome treba samo nadodati da je sve očitije da ništa neće biti ni od najavljenog velikog prosvjeda dan uoči lokalnih izbora, a još manje od referenduma o smjeni Vlade. Jedan od „velikih čelnika“ komentirao je izletanje svog kolege o najavljenim industrijskim akcijama: pa nisam lud tako nešto organizirati, to je preskupo. Kao da zaboravlja da je njegova pasivnost već dovela i radnički pokret i hrvatskog radnika na prosjački štap. Sindikati su se opasno uvukli u neku samo njima poznatu igru. Ta igra ih vodi u još veći gubitak članstva i u još veću nevjerodostojnost.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.

S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata


IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Telekomunikacija i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su ga na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, kao što su napredovanja u poslu, atraktivni prostor za rad, neograničeno odsustvovanje s posla, korištenje službenog automobila…
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u Regiji zapad, HST je osvojio zadnju tvrđavu. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HST. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu telekomunikacija.
GRADAŠČEVIĆ RADI POSAO
Radnici se žale da ne mogu doći do informacije, a sve što im se šalje su priopćenja „vrhovništva“ i recepti za egzotična jela. Ono što im povjerenica Željka pruža ni izdaleka nije ono na što su radnici HT u Rijeci navikli, a to su prave informacije, a ne muljanja i ulagivanje poslodavcu. Njezina jedina nakana je bila očito da aktivira zaštitu od otkaza kao sindikalni povjerenik, ni na kraju pameti joj nije bila zaštita prava radnika. Nakon odlaska Cvitana kao da je nastala pustoš. Glavna povjerenica koja je na desetke kilometara udaljena od Rijeke ne zna ni tko joj je član u Rijeci. Stoga radnici napuštaju RSRH i odlaze u HST i STEH.
Goranin Gradaščević, povjerenik HST-a i predsjednik Radničkog vijeća HT-a, u Rijeci poznat kao Veharov radnik i učenik, izuzetno kvalitetno koristi situaciju i prebacuje članove iz RSRH u HST. Koristi sve od kvalitetnih informacija, koje radnici upijaju kao suha spužva, do pozajmica. RSRH ima poprilične financijske probleme, a što je vidljivo iz toga da nam se javljaju članovi koji su prisiljeni čekati i tri mjeseca nakon otplate prethodne pozajmice. Kako ih je jedino to održavalo u članstvu RSRH, odlučili su se za odlazak u sindikat koji ima može dati pozajmicu i kvalitetniju uslugu.
Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HST-ovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HST je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom. Bliskost čelnika RSRH sadašnjoj vlasti bila je ipak odlučujuća.
Radnici Hrvatskog Telekoma očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik HT-a izgubiti će između 5.000 do 12.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni HT-a kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.

srijeda, 1. svibnja 2013.

SINDEXPRESS 29.04.2013

LOŠE OTPREMNINE
Bez obzira koliko se sindikati hvalili, ovo su najlošije otpremnine od svih javnih poduzeća, bez obzira bili oni gubitaši ili ne. „Naši“ sindikati su pregovarali po načelu: daj, što daš. S druge strane zahvaljujući toj njihovoj svesrdnoj borbi za „prava radnika“ jedino su profitirali sindikalni povjerenici, profesionalci, a koji su dobili bolje ugovore o radu kao zahvalu za kooperativnost u pregovorima za anekse Kolektivnog ugovora. Hvale se da su dogovorene otpremnine bolje regulirane u odnosu na postojeći Kolektivni ugovor, a što nije istina. Po Kolektivnom ugovoru maksimum otpremnine bi bio i preko 200.000 kuna, stoga su ponovo najvredniji, dugogodišnji, radnici ostali oštećeni. Pitajmo se samo, kako se osjećaju ti radnici koji su odradili trideset i više godina u Pošti, gradeći je, odričući se materijalnih prava u „višem interesu“ i za boljitak nekih novih generacija. Sada se ta „nova generacija“ želi riješiti tih istih radnika, koji su im osigurali radno mjesto. Kao da sindikatima nije bilo dosta njihovog zakidanja, pa je dio njih ostao bez zaslužene nagrade za jubilarni rad od 35 ili 40 godina neprekidnog rada u izgrađivanju poštanskog sustava. Tako okrutno se nije ponašala ni Vlada prema javnim službenicima kojima su ostavili prava na jubilarnu nagradu za 35 i 40 godina radnog staža. Naši reprezentativni sindikati kao da se trude da budu kooperativniji u zakidanju radnika od drugih svojih sindikalnih kolega.
ZAKIDANJE SE NASTAVLJA
Kao što vam je poznato ovo nije zadnji Aneks Kolektivnog ugovora. U tijeku su pregovori za naknadu za prijevoz s posla i na posao. Sindikati su se već odrekli prijevoza za one koji stanuju manje od kilometra od radnog mjesta, no odrekli su se i od naknade prijevoza za radnike koji stanuju manje od kilometra od najbliže postaje javnog prijevoza kao i za one kojima je radno mjesto udaljeno manje od kilometra od postaje javnog prijevoza. Tako da će se u praksi desiti da će radnici pored korištenja javnog prijevoza morati pješačiti i 1998 metara kako bi došli do radnog mjesta. No, ipak to nije konačno. Uprava traži još veća rezanja i kako je do sada bila uspješna u pregovorima s reprezentativnim sindikalnim klimavcima tako se očekuje da će se i sada desiti isto. Većina radnika izgubiti će dio naknade za prijevoz, odnosno ostati će bez oko 5% prihoda. No, sindikaliste to ne brine. Neki od njih „žive“ na izmišljenim adresama, a da ne govorimo o tome da im je sindikat omogućio korištenje službenih automobila s kojima se voze na posao i s posla, a da im pri tome i Pošta isplaćuje naknadu za prijevoz. Tako da imaju duplu zaradu.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatske pošte postavljaju si pitanje, tko bi u Pošti trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Pošte da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Pošte bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet… Priča se da je predsjednica HSP-a napravila scenu u Splitu kada su joj povjerenici otkazali poslušnost.
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata
 IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Pošte i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, a neki od njih bili su u rodbinskim vezama sa čelništvom Pošte što je bio dodatan pritisak na one koji su bili vjerni ideji RSRH, a to je borba za prava radnika. Zahvaljujući dodatnoj inertnosti povjerenice iz Pule te njenoj očitoj bliskosti s poslovodstvom, „novi sindikat“ nagrizao je i Istru.
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u GP6, HSP je osvojio zadnju tvrđavu, prije toga je, tijekom prošle godine, pala GP2. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HSP. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu pošte.
Pred nam su teške godine. Ovogodišnjih 1200 radnika manje, je samo početak. Naša procjena je da će 2016. godinu ugledati tek oko 5000 radnika Hrvatske pošte. 50% manje nego što nas je danas, a to znači svake godine oko 1500 radnika manje. HP posluje s gubitkom, 2015.-te dolazi na naplatu 400.000.000 kuna obveznica, nakon lokalnih izbora slijedi novo zatvaranje poštanskih ureda… a tko će usporiti ove projekte? HSP i RSRH nikako, sada jedino može Feniks, ako ga vi ojačate. Znači, sudbina je u vašim rukama.

S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo                „Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata



ZAŠTO JE SKUPŠTINA TEK U LIPNJU?
Skupština HT-a održati će se tek 17. lipnja ove godine. Do sada Skupština nikad nije održana nakon mjeseca svibnja. Neki zlobnici bi rekli da je razlog isplata dividende i štednja HT-a kako bi dodatno zaradio na kamatama, no razlozi su ipak neki drugi. Dio projekata koji su zacrtani i za koje odgovara Uprava prema većinskom vlasniku još nisu realizirani. Jedan od njih je i izbacivanje „tehnike“ iz sustava HT-a i prepuštanja istog zainteresiranom partneru. Zanimljivo je napomenuti da HT bježi iz dosadašnje temeljne djelatnosti i da traži nove izvore prihoda kao što su profitabilniji plin i električna energija. Samo se čekao trenutak kada će Ht krenuti i uploviti u te vode. Takva mogućnost izrečena nam je još prije desetak godina, no nitko osim nas nije ju ozbiljno shvatio.
DRŽAVA GENERATOR OTPUŠTANJA
Od kada se Država riješila svog paketa dionica u HT-u promijenila se i njena politika prema najvećem i najboljem telekomunikacijskom operateru. Loši potezi ograničavali su investicijske planove HT-a i na taj način dodatno ugrožavali postojeća radna mjesta. Od kada je Država postala maćeha i većinski vlasnik ima dodatnih prohtjeva što se smanjivanja broja radnika tiče. Oni smatraju da nas ima previše i naše stanje kompariraju s drugim državama u okruženju, a koja su u njihovom vlasništvu. Poseban su im primjer Madžarska i Slovačka u kojima je DT maksimalno smanjio broj radnika. Sadašnji broj radnika u odnosu na zatečeni u trenutku stjecanja većinskog udjela DT je u nacionalnim operaterima smanjio za 70 – 80%. No, ukoliko se pogleda koliko je radnika ostalo u kontinuitetu, onda dolazimo do poraznih rezultata svega desetak posto radi u kontinuitetu od preuzimanja do danas.
DVIJE TISUĆE RADNIKA MANJE
Možda nije trenutak da u ovom pred prvosvibanjskim slavljem pričamo o našoj crnoj perspektivi. HT je odlučio da i nadalje smanjuje broj radnika. Za nešto više od dvije godine biti će nas dvije tisuće manje. U ovoj velikoj krizi, dobronamjerna Uprava, odlučila se da će zaštititi budućnost kompanije, smanjivanjem broja zaposlenih. Jedina žrtva biti će radnici i to sve uz svesrdnu pomoć čelnika RSRH, a za kojeg njegove kolege tvrde da je postao glasnogovornik poslodavca na svim zajedničkim sastancima. To nije za čuditi kada znamo da je već bio izdašno nagrađen za kooperativnost s poslovodstvom.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatskog Telekoma postavljaju si pitanje, tko bi u Telekomu trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Telekoma da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Telekoma bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet…
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata. Ne bi se čudili da u njihovom glasilu izostane poziv za svesindikalni prosvjed. Tako vam je to kada politika uđe u sindikat.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.



Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

.