SINDEXPRESS 21.3.2013

NOVINARI BJEŽE OD ODGOVORNOSTI?!

Nakon objave objeda u Jutarnjem listu protiv predsjednika RSRH Jadranka Vehara i glavne tajnice Sindikata Vlaste Mesarić prije desetak mjeseci pokrenuli smo  krivični postupak protiv urednika i novinara. Do danas je dva puta sazivano ročište no novinari i Jutarnji list izbjegavaju dolazak, pravdajući se ranije dogovorenim službenim putom. Naredno ročište održati će se 23. siječnja ove godine i očekuje se da će se novinari napokon pojaviti na sudu kako bi obranili objavljene objede. Ukoliko se ne pojave slijedi privođenje.

Sve ovo miriše na nešto lijepo za nas jer je očito da novinari nemaju čistu savjest i igraju na kartu iscrpljivanja. Već smo upoznati s neistinitom izjavom novinarke da smo je „istjerali“  s našeg Izvanrednog sabora iako smo je dobrano zatrpali našim radnim materijalima, a ona se, kada se trebala verificirati, neometano digla, sa svim materijalima i napustila dvoranu.

Neki koji su širili laži o predsjedniku i glavnoj tajnici RSRH već  su se ponadali da je tužba povučena i da neće imati nikakvih sankcija. No, moraju znati da oni ne odustaju tako lako i da im je cilj uložiti sav trud kako bi raskrinkali one koji šire laži i objede na njihov račun te da se oni koji šire objede, oni koji su ih optužili, poslali prijave državnom odvjetništvu, moraju i adekvatno i kazniti.

POSLODAVAC PROTIV POHLEPNIH SINDIKATA

Sindikatima su očito najveća svetinja: prava i beneficije koje imaju putem Kolektivnog ugovora ili fantomskog sporazuma, a ne prava radnika i budućnost Hrvatske pošte. Na sve načine se trude zadržati ih i ne žele ih se odreći. Ne zanima ih, da li će zbog toga 100, 200 ili više radnika biti proglašeno tehnološkim viškom ili će se radnicima zbog toga smanjiti neko od prava: jubilarna nagrada, prijevoz sa posla i na posao, dnevnice i terenski dodatak, Božićnica, Uskršnjica, regres, dodatak za rad subotom, nedjeljom, noćni rad ...

Sindikatima je važno da jedan Vidaković, Mendeš, Kovač, Sušanj (Prpić), Seketin, Hrgović, Perkovićka, Jukićka, Semrenica, Franjić, Šuderla, Bakša … imaju popriličan dodatak na plaću jer klimaju glavom poslodavcu. No, to nije sve, tu je plaćanje poštarine za sve i svakoga, a ne samo za radnike Pošte (pa čak i privatnu poštu), službeni mobiteli, službeni automobili, telefoni, kancelarijski materijal…

Reprezentativni sindikati RSRH i HSP) ne žele smanjiti svoja prava u korist radnika, ostali sindikati nemaju nikakvih prava i njihova opstojnost žulja ova dva „reprezentativca“ poslodavca. Očekujemo da će poslovodstvo u interesu Hrvatske pošte i njenih radnika biti dovoljno odgovorno da napokon kažu ne ovoj pohlepnosti Vidakovića i Dumbovičke. Imati će malo više problema ali će zajedno s radnicima lakše disati. Nekoliko milijuna kuna troškova koje sada ima, preseliti će se na račun sindikata, a koji se sada ponašaju kao pijani bogataši. Većina tih „sindikalca“ ima na uporabi službene automobile, ali uz to nemilice koriste naknadu za prijevoz s posla i na posao. Čuli smo da među njima ima onih koji su kao prijavljeni na adresama udaljenima i 80 kilometara od mjesta u kojima realno stanuju. Kažu da su poslane poslovodstvu prijave, no poslovodstvo nije nikada poduzelo ništa protiv tih povjerenika. Prema običnim „smrtnicima“, radnicima postupa se bez milosti, a prema povlaštenim, još povlaštenije!

Tražimo od poslovodstva, krenite u raščišćavanje odnosa i stvorite korektne odnose sa onima koji pošteno odrađuju svoj posao, a to su radnici. Oni to zaslužuju, a ne da žive u strahu dok drugi (sindikati) žive u blagodatima zaštićeni kao „lički medvjedi“. Svjesni smo, da se ne želite zamjerati svojim „socijalnim partnerima“, no sve ima svoje granice, jer ovi socijalni partneri zbog svog pristupa izvlačenja novaca iz Pošte postaju asocijalni.

STRATEGIJA POŠTE, STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

Slušajući, gledajući i čitajući prezentaciju Strategijskog plana Hrvatske pošte do 2018. godine ne možemo, a ne konstatirati da ovo nije strategija razvoja nego strategija preživljavanja te da joj nedostaju mnogi elementi, a koje je imala strategija koju smo prihvatili prije par godina.

Kao prvo, nedostaje zajednički stav socijalnih partnera kao i poslovodstva s radničkim institucijama. Sukladno tome ne čudi činjenica da je Strategija samo plan nedorečenih želja bez nužnog sadržaja. Ona je „forma“ koja se morala napraviti kako bi vlasnik bio zadovoljan i kako bi se zadovoljili njegovi apetiti. Na žalost „apetit“ se odnosio samo na otpuštanje radnika, pošto nitko u ovom trenutku u ovoj Vladi ne poznaje problematiku Hrvatske pošte i jedini način je, po njima, smanjivanje troškova i ostvarivanje optimizacije troškova, a to je optimizacija (smanjivanje) broja radnika. Pri tome se stavljaju sa strane kvalitetniji i efikasniji oblici poboljšanja racionalizacije rada kao što su efikasnija unutarnja organizacija, kvalitetniji način vrednovanja rada i stimuliranje istog. Na žalost ova dva temelja kvalitetne Strategije ni izdaleka nisu zadovoljeni.

Unutarnja organizacija postala je tromija i nije se prilagođavala novim uvjetima poslovanja u protekle dvije godine. Postala je tromija prvenstveno iz razloga što su se Divizije nakon prvog zamaha počele zatvarati u sebe, zaboravljajući jedinstvo funkcioniranja, no s druge strane ni prateće službe, koje su trebale servisirati divizije nisu bile na visini zadaće, odnosno nisu bili u mogućnosti isprofilirati se, odnosno nisu uspjele nametnuti svoje konstruktivne stavove oko unapređenja funkcioniranja Hrvatske pošte kao cjeline. Loš odnos među divizijama reflektirao se i na stanje među radnicima „na dnu“ hijerarhije. Gubi se motivacija za rad, odgovornost se prebacuje s jednih na druge, a oni koji bi trebali to vidjeti, jednostavno zatvaraju oči. I tako umjesto da imamo manje problema, mi ih nadalje generiramo gubeći  doticaje među divizijama kao i među radnicima iste divizije.(nastavak u slijedećem broju)

KOLIKO NAS IMA VIŠKA???

Nije više tajna zna se koliko i tko je tehnološki višak. Kad se izašlo s brojem onda se kod svakog normalno odgovornog poslovodstva podrazumijeva, da se zna i područje iz kojeg radnici odlaze i da se znaju imena onih koji odlaze. Prema našim neslužbenim podacima najviše radnika odlazi iz Divizije Pošte oko 500, Divizija Mreže oko 490, Divizija HPE oko 120, Divizija Podrške oko 60 i Ured Uprave oko 30. Na žalost ovaj višak je i smiješan i žalostan, a po nama većim dijelom neopravdan. Još jedan veliki minus upravljanju ljudskih resursa.

MI smo    „Otporni na sve i svakog

SINDIKAT PODIJELIO NEZAKONITE OTKAZE

Kako zaštititi radnike kada i sam Sindikat dijeli nezakonite otkaze svojim zaposlenima. Jesu li za to krivi čelnici Sindikata ili prava služba? Sada je uopće nebitno tko je napravio takav promašaj koji je postavio Sindikat na stup srama kao i sve ostale poslodavce, koji se rješavaju radnike na ovaj ili onaj neprimjeren način. Naime, kao osvetu predsjedniku RSRH i onima koji su im ostali lojalni sadašnji sindikalisti nestatutarno su izbacili iz sindikata dio povjerenika i dali otkaz dijelu zaposlenih. Radnici su ih tužili i nakon nekoliko rasprava ustanovilo se da je Sindikat doveden pred zid,a da se spase od dalje bruke i još veće štete traže da se sve riješi putem nagodbe.

Posebnu ulogu u ovom procesu imala je takozvana „predstavnica radnika“, a za koju ni sam takozvani Predsjednik Sindikata, prema njegovom iskazu na sudu, ne zna da postoji. Imala je ključnu ulogu u ovom slučaju. Sve je poduzimala kako bi postala navedeni predstavnik da bi iza toga i zaboravila što joj je funkcija. Iza toga je i sam takozvani Predsjednik zaboravio na nju kada je trebalo tražiti njeno mišljenje o otkazima radnika, odnosno članovima Sindikata iz njenog djelokruga rada. Teško je tu grešku pravdati u jednoj takvoj organizaciji koja se mora brinuti o pravima radnika. Umjesto da se sankcionira ovakvo bahato ponašanje koje ruši dignitet radničke institucije predstavnicu radnika se dodatno nagrađuje kako to priliči samo sadašnjem RSRH.

Prema nama dostupnim informacijama otpušteni radnici prihvatiti će ponuđenu nagodbu. Dosta im je ovog natezanja sa sindikatom koji im je, i njihovim obiteljima pokušao uništiti život i izbacio ih na ulicu zbog „političke podobnosti“. Otpušteni radnici ni u snu se ne žele vratiti u tu nezdravu klimu, klimu u kojoj vladaju podmetanja, nepovjerenje i bolesni karijerizam. Već su se zaposlili na boljim i bolje plaćenim radnim mjestima, na radnim mjestima na kojima ih poštuju i gdje je jedino mjerilo dobar rad.

DRAGOVOLJCI

Prema dosad prikupljenim podacima oko 260 naših radnika, zaštićenih kategorija izrazilo je želju za odlaskom iz Društva i kako izgleda većina zaštićenih kategorija radnika njih će i napustiti „velebnog i socijalnog osjetljivog“ poslodavca. Ovim anketnim, dragovoljnim, pristupom poslovodstvo se ogradilo od bilo kojih prozivanja sindikata, no svi sa strepnjom očekuju rezultate pregovora za novi Kolektivni ugovor i nove otpremnine.

KREĆE RasT

Jedna od kvalitetnih ideja koju provode Ljudski resursi i koju je uvela bivša  članica Uprave za ljudske resurse Branka Skaramuča, nastavlja se. U iduća tri tjedna biti će pozvani svi naši radnici na razgovor kod menadžera. To nije samo ispit za radnike nego i za menadžere, koji tim putem stvaraju kompletnu sliku o samom radniku kao i o njihovom promišljanju svoje budućnosti. Radnici sve ono što su skupljali tijekom prošle godine i dulje sada mogu iznijeti svom menadžeru i zadiviti ga svojim viđenjem unapređenja poslovanja. Nadamo se samo da među menadžerima neće biti onih koji će biti ljubomorni na znanje i sposobnosti svojih podređenih. Na žalost, poznajući dio njih očekujemo i takav scenarij, kao i scenarij „krađe ideja“, stoga smo i ranije tražili da razgovoru budu nazočni, ukoliko radnici žele, i predstavnici radničkih institucija.

NEKRETNINE, NEKRETNINE

Znate li da HT nije više vlasnik zgrade u Jurišićevoj, a da je postao vlasnik cijelog kompleksa u Splitu u Sinjskoj? Naime, u raščišćavanju stanja nekretnina između Hrvatske pošte i Hrvatskog Telekoma, nakon više od dvanaest godina, došlo je do stvaranja vlasništva nad nekretninama po sustavu 1/1. Tako su se dogovorili da većina objekata na kojima su imali vlasništvo i jedni i drugi, pređe u vlasništvo samo jednoga, a u slučaju da nema mogućnosti zamjene, HT je otkupljivao dio koji je pripadao Pošti. Tako je prema podacima iz Pošte, HT postao bogatiji za oko 30 milijuna kuna dugotrajne imovine. Po nama to je bio izuzetno dobar posao za HT u trenucima kada je vrijednost nekretnina niska. No, koliko je to bio za Poštu, pitanje je, koje će morati raspraviti sindikati u Pošti, a i sam vlasnik.

KOLEKTIVNI PREGOVORI-IGRA BEZ GRANICA

Poslodavac se nadalje lijepo igra „mačke i miša“ sa sindikatima, potpiše Aneks Kolektivnom ugovoru da on važi do 31.01. 2013. ali se i dogovori sa sindikatima da pregovora nema do 15. siječnja. Razlog je sigurno skijanje. Prošao je i taj 15, a još uvijek se ne zna kada će se nastaviti pregovori. Sindikati su ili već sve dogovorili, pa se igraju živcima radnika ili pak od radnika stvaraju kolateralne „žrtve“. Neodgovorno je, da nisu ništa dogovorili u ova protekla dva mjeseca, neodgovorno je, da dva tjedna prije okončanja pregovora ne znaju kada će biti novi sastanak pregovaračkih timova, neodgovorno je i da radnike ostave bez Kolektivnog ugovora, a što je nova opcija u taktici i scenariju poslodavca.

Poslodavac se odlučio da silom dođe do željenog: želite li smanjena prava ili želite ostati bez Kolektivnog ugovora. Zbog inertnosti sindikata nemamo novih Pravila o radu tijekom štrajka. Zadnji je dogovorio Pupić prije pet, šest godina i koji je i za tadašnje uvjete bilo nepovoljan. No, tada se bolje nije ni moglo. Po Pravilima svaki drugi, treći radnik trebao bi raditi. Ako tu dodamo kooperante, studente… u HT-u bi se u slučaju jednodnevnog štrajka normalno radilo. Jedini izlaz za boljitak radnika je višednevni štrajk, no za to nema ni snage ni povjerenja među radnicima.

SINDIKATI SE SVAĐAJU

Sindikalna koalicija se raspada sukladno našim ranijim najavama i procjenama. Odgovornost se počela prebacivati s jednih na druge. Sada se u RSRH najednom postavljaju upitnim stručnost i sposobnost predsjednika Radničkog vijeća i čelništva HST-a. Bezrazložno ih prozivaju, umjesto da uzmu ogledalo i pogledaju glavnog krivca za sadašnju situaciju. Na žalost RSRH je sebe doveo u poziciju da budu „mali poteci“ prvenstveno zbog neznanja, nesposobnosti i prevelike ovisnosti o poslodavcu. Sve dok im poslodavac daje veći broj profesionalaca (6) od onog što im pripada (1), kuhinja i klanjanje poslodavcu je tu. Stoga su tako i nahvalili nedavno otišlu Sunčanu Runje, a koja nije baš simpatizirala nasilno smijenjeno čelništvo RSRH.

Pred nama je razdoblje koje ne bih poželio ni jednom našem kolegi, razdoblje kakvo još nikad nismo imali. Jedva čekamo da se Jadranko Vehar i njegova ekipa vrate. Biti će svima bolje, osim poslovodstvu.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“