SINDEXPRESS 14.01.2013

OVO JE KATASTROFA

Uoči samih pregovora netko pametan iz onog RSRH objavio je u njihovom glasilu da svaki radnik HP-a ima prihod od 19.500 kuna godišnje koje im ne pripada sukladno Zakonu o radu- Tako radnici HP-a godišnje „neopravdano“ dijele 200.000.000 kuna. Da nije ozbiljno napisano netko bi i pomislio da je to neslana šala. Čak su nas nazvali i neki direktori, čudeći se ovakvim nerazumnim raščlambama, a u strahu da ovo nakaradno tumačenje ne našteti njihovim radnicima. Prema informacijama bliskim Upravi oni su se slatko nasmijali ovoj gluposti koju namjeravaju iskoristiti u predstojećim kolektivnim pregovorima, dok se u HSP zgražaju nad nakaradnim istupom svog „koalicijskog partnera“.

POBRKANI LONČIĆI

Autor teksta zagubio se u pokušaju pravdanja svog dodvoravanja poslodavcu te je jednostavno zaboravio koja je njegova pozicija i dužnost. Ušao je svojim promišljanjima u „crnu zonu“ i pokazao temeljno nepoznavanje zakonskih odrednica i radnih prava radnika, a koja su rezultat konvencija Međunarodne organizacije rada, Ustava i Kolektivnog ugovora. Nabrajajući sve ono što radnike Pošte kao „ne pripada“ sukladno odrednicama Zakona o radu zaboravlja da su radnici Pošte već šest godina na istoj plaći (osim onih na vrhu i potkupljivih sindikalaca) te da su dodaci na plaću i naknade jedne od najnižih među javnim poduzećima. Kriviti radnike za neka štrajkom izborena prava u iznosu od 200 milijuna kuna je više nego isprazno.

Autor ove nebulozne raščlambe očito da ne zna da postoje i drugi zakoni i podzakonski akti koji određuju materijalna prava radnika, kao što su: Zakon o minimalnoj plaći, Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak.

PREGOVORI SU KRENULI

Prema napisima koje su objavili „reprezentativni sindikata“  pregovori su otpočeli. RSRH u ovom trenutku predstavljaju nelegalni predstavnici, što je za radnike dobro, no za poslodavca loše. Naime, kada Upravni sud poništi njihovu registraciju sve njihove radnje se poništavaju. U ovom trenutku jedni i drugi strepe, jer bi se scenarij oko Kolektivnog ugovora mogao urušiti. Prema nama dostupnim podacima poslovodstvo traži maksimalno smanjivanje određenih prava i to:

• ukidanje dodatka za rad subotom, rada u smjenama
• smanjivanje dodatka za noćni rad
• ukidanje regresa, Božićnice i Uskršnjice
• ukidanje dodatka na minuli rad
• smanjivanje prijevoza s posla i na posao…

SMANJITI PRAVA SINDIKATA

Zanimljivo je da nitko ne spominje smanjivanje prava sindikata, očito je da se umjesto onog što se može smanjiti, a da ne ide na štetu radnika, sindikati ne žele opredijeliti. Važnije su im njihove fotelje nego interes radnika. Godišnji trošak poslodavca za sindikate iznosi oko 10.000.000 kuna. No, taj novac nije predviđen za sve sindikate, nego samo za one reprezentativne, odnosno poslušne. Naime, mali sindikati, odnosno oni koji izražavaju „opasne“ tendencije ne mogu se financirati na taj način. Veliki jačaju, a mali, pravi, istinski predstavnici radnika, nestaju sa sindikalne scene. Najveći motivator uništavanja malih sindikata je poslodavac koji financira velike i od njih stvara još veće, još ovisnije, još potkupljivije. Ovih deset milijuna kuna sindikatima nisu toliko potrebna, koliko su potrebni poslodavcu i radnicima. Poslodavcima su potrebna jer bi lakše disali pred svojim vlasnikom, a u tome se vidi žrtva i potreba poslodavca da „potplati“ sindikate i ima koliko, toliko mir. Naime, sve dok Pošta pozitivno posluje, vlasnik neće previše „prčkati“ po njenom poslovanju te mu neće zapeti za oko ovaj izdatak. No, pri tome se oštećuju radnici, navedena sredstva, trošak, mogao se preliti u neka njihova prava kao što je prijevoz s posla i na posao ili manji broj radnika koji bi se pojavili kao tehnološki višak.

Kroz zadnje ukidanje prava na prijevoz poslodavac je pokušavao uštedjeti oko 5.000.000 kuna, odnosno samo pola od iznosa  koji se troši na kupovinu sindikata. Nakon tog „gafa“ Pregovaračkog tima sindikata, Jadranko Vehar, predsjednik RSRH, ozbiljno se zakačio sa svojim dopredsjednikom Željko Vidakovićem i glavnim našim pregovaračem zbog lošeg pregovaranja i popuštanja poslodavcu. Postavlja se pitanje da li je ta kooperativnost rezultirala i njegovim postavljanjem za „savjetnika predsjednika Uprave“ u istoj poziciji je bila i predsjednica HSP-a Jadranka Dumbović sa više od 2300 bodova. Drugi član našeg tima Irena Majerić stalno se žalila na loš pristup pregovaranju i popuštanje poslodavcu. No, odlukom Vijeća Pošta RSRH, Kolektivni je potpisan iako je Vehar izrazio svoje negodovanje prilikom potpisivanja, koje zbog toga nije imalo planirano slavljeničko obilježje.

SINDIKATI IMAJU DOVOLJNO

Svaki od reprezentativnih sindikata u ovom trenutku raspolaže s više od 20.000.000 kuna, a da ne govorimo o ulaganjima u odmarališta Hrvatske pošte. Pored toga RSRH je vlasnik i dvije nekretnine: jedne u Mrkoplju, a druga se nalazi u blizini Koprivnice. Pored toga sindikati imaju i desetak službenih automobila, najmoderniju informatičku opremu, idealne, klimatizirane, uvjete za rad što se tiče prostora i namještaja. No, pored toga jedan od njih idealno koristi dobavljače Hrvatske pošte i preko njih kupuje ono što im treba od automobila do kišobrana. Da li se to zove sposobnost ili iskorištavanje teško je odrediti, no očito je da bi možda i Državno odvjetništvo moglo nešto kazati o tome. Pošta se „muze“ na sve strane.

Sindikati ako žele dobro Hrvatskoj pošti moraju se odreći beneficija koje imaju, a posebno visokih plaća koje su više i od 20.000 kuna a koje su dobili na dvojbeni način. Sav teret tih plaća kao i dodataka na plaću, koje prima pedesetak sindikalnih povjerenika trebali bi teretiti sindikate, a ne Poštu i njene radnike. Na taj način bi pokazali da se u pravom smislu  bore za prava radnika i da žele Hrvatskoj pošti da se kvalitetnije isprofilira na ionako turbulentnom poštanskom tržištu, a na kojem se baš i ne snalazi dobro.

Pored toga što bi Pošta imala manje troškova to bi i manji broj radnika trebalo napustiti Poštu. Vidljivo je da se u sadašnjem procesu vrti oko toga da se sindikati moraju odmaknuti od poslodavca i autonomno se boriti, čistog obraza, za prava radnika. U tu borbu ne smiju ući oni koji imaju „putra na glavi“.

MI smo    „Otporni na sve i svakog“

NOVINARI BJEŽE OD ODGOVORNOSTI?!

Nakon objave objeda u Jutarnjem listu protiv predsjednika RSRH Jadranka Vehara i glavne tajnice Sindikata Vlaste Mesarić prije desetak mjeseci pokrenuli smo  krivični postupak protiv urednika i novinara. Do danas je dva puta sazivano ročište no novinari i Jutarnji list izbjegavaju dolazak, pravdajući se ranije dogovorenim službenim putom. Naredno ročište održati će se 23. siječnja ove godine i očekuje se da će se novinari napokon pojaviti na sudu kako bi obranili objavljene objede. Ukoliko se ne pojave slijedi privođenje.

Sve ovo miriše na nešto lijepo za nas jer je očito da novinari nemaju čistu savjest i igraju na kartu iscrpljivanja. Već smo upoznati s neistinitom izjavom novinarke da smo je „istjerali“ s našeg Izvanrednog sabora iako smo je dobrano zatrpali našim radnim materijalima, a ona se, kada se trebala verificirati, neometano digla, sa svim materijalima i napustila dvoranu.

Neki koji su širili laži o predsjedniku i glavnoj tajnici RSRH već  su se ponadali da je tužba povučena i da neće imati nikakvih sankcija. No, moraju znati da oni ne odustaju tako lako i da im je cilj uložiti sav trud kako bi raskrinkali one koji šire laži i objede na njihov račun te da se oni koji šire objede, oni koji su ih optužili, poslali prijave državnom odvjetništvu, moraju i adekvatno i kazniti.

POSLODAVAC:SINDIKATI 3:0 ???

Sindikati samo dalje tonu u vlastitu zamku. Pitanje je da li će im to poslodavac i nadalje dozvoljavati i na taj način otkrivati svoje karte. Radnici ih lakše otkrivaju i zbog toga je sve manje onih koji su „oduševljeni“ idejom da se starijim radnicima „pokloni“ još dodatnih 150.000 kuna. Shvatili su ideju „razdora“ koji se stvara i kako se radnici okreću jedni protiv drugih. Poslodavac će ponuditi veću otpremninu ali će se s druge strane tijekom godine i narednih godina pojaviti veći broj onih koji će otići s manjom ili bez otpremnine.

To i sindikati već objavljuju u svojim pismenima, izražavaju strah radnika, no oni i dalje „pile“ po svome i pokušavaju „spasiti“ svoje poslušnike. Jednostavno ne žele čuti „glas naroda“

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“