SINDEXPRESS 03.06.2013

KOLIKO NAS IDE?
Trenutno ide nešto oko 800 radnika. Sve to na dragovoljnoj osnovi. No, ostaje još oko 150 nezadovoljnika kojima nije udovoljena želja za odlaskom iz Društva, kao i još oko 200 radnika da se namiri broj kojeg je Predsjednik Uprave najavio kao višak radnika u Hrvatskoj pošti. Dragovoljan odlazak dobar je u dijelu ne podizanja suvišnih socijalnih tenzija, ipak je i ovaj tehnološki višak, bez obzira na „dragovoljnost“ bio praćen raznim pritiscima. Direktnim i indirektnim. Među onima koji su doživjeli pritiske su operateri I i čistačice. Sindikati su znali za navedene pritiske, no šutke su ih pratili kao da je to bila zajednička ideja i zajednički postupak. Podlegli su i „plaču“ Uprave o „lošem“ gospodarskom položaju koji im je ostavila prošla Uprava kao i o nelegalnom djelovanju drugih operatera na rezerviranom području poštanskih usluga. Moramo priznati da ima mnogo istine u onome što Uprava kaže, no, i nadalje smatramo da je trebalo prije toga riješiti mnoge druge dileme, a o kojima smo pisali ranije. Na žalost, u cilju „mira u kući“ poslovodstvo zatvara oči i „socijalnim partnerima“ te im velikodušno nastavlja isplaćivati godišnje nekoliko milijuna kuna potpore: kroz plaće sindikalnih povjerenika, troškove prostora i ostalih materijalnih troškova. Sindikati su se rađe odlučili za svoj boljitak i na taj način osudili nekoliko stotina radnika „na dragovoljni odlazak“.
KADA OSTALI IDU?
To je  pitanje koji si postavljaju oni koji su pred sebe postavili „visok cilj“; odlazak iz Društva. Većina njih nije tražilo od „reprezentativnih sindikata“ da urgiraju za njih i oslobode ih velikog stresa. Na žalost, uzimajući u obzir naša dosadašnja iskustva u provođenju tehnološkog viška, tehnološki višak dovodi do raznih bolesti, a na žalost i do onog krajnjeg, smrti. Stoga s pravom tvrdimo da je to „ruski rulet“ kojeg treba preživjeti. Sadašnji ljudski resursi nisu spremni, a niti osposobljeni za navedeni proces. Oni, koji nikada nisu radili navedeni proces, ne znaju u što se upuštaju. Mnogi od njih biti će žrtva „drama“ koje će morati proživljavati s radnicima, a koje će poslovodstvo uskoro osuditi na ulicu i kontejnere. Na žalost, većina radnika ljudskih resursa uskoro postaje beščutna, a radnici su jedine žrtve.
RUJAN ILI STUDENI?
Priča o odlasku „druge grupe“ već se valja po hodnicima Jurišićeve. Datumi su različiti od onih, koji prognoziraju odlazak već u rujnu, do onih drugih (realnijih) u studenom ili prosincu. Do tada se poslodavac mora izvući iz ovog nereda, kojeg su stvorili organizirajući (ne)ciljani dragovoljni odlazak iz Društva. Nije im lako, no u provedbi ovog procesa trebali su angažirati iskusne osobe, a koje bi mogle spriječiti nepotrebnu štetu, a koja je već stvorena. Svi koji smatraju da su ljudi samo brojevi ne mogu navedeni proces provesti bez, za radnike, loših rezultata. Već sam početak procesa i Aneks Kolektivnog ugovora pokazuju da ipak ne ide kako treba i da su se provoditelji procesa malo preračunali. Za ovaj proces postoje rokovi i ukoliko se želi sve napraviti sukladno Zakonu o radu ti rokovi se moraju poštivati. Rekli bi, ništa komplicirano. Kako za koga. Onaj tko zna raditi taj posao zna i procijeniti sve rokove te provesti proces bez trzavice i stresa do kraja.
POMIČU SE ROKOVI!
Sindikati i poslovodstvo već su shvatili da su rokovi neodrživi. Poslovodstvo je poslalo Glavnom radničkom vijeću Prijedlog programa za zbrinjavanje tehnološkog viška s popisom radnika. Sada je na GRV-u da da svoje primjedbe na navedeni Prijedlog, a iza toga se Program dostavlja Zavodu za zapošljavanje, a oni imaju vremena 30 dana da se očituju. Prema našim saznanjima Prijedlog programa nije napravljen onako kako bi trebao, jer je netko smatrao da je to samo forma, koja se mora ispuniti. Srećom za njih, GRV neće imati nekih primjedbi jer većina članova nije educirana i spremna je, zahvaljujući materijalnoj potpori poslovodstva, dignuti ruku i prihvatiti ga bez nekih primjedbi.
PUNI GODIŠNJI ODMOR
Pomicanje rokova iza početka srpnja radnici ostvaruju pravo na puni godišnji odmor, a ne razmjerni kako je poslodavac računao. No, taj dio neiskorištenog godišnjeg odmora, poslovodstvo može radnicima i financijski nadoknaditi. Kako je i to dodatni trošak nadamo se da će poslovodstvo ipak pribjeći onoj bezbolnijoj i za radnike povoljniju soluciju: odlazak se pomiče za vrijeme provedeno na godišnjem odmoru. Radnici bi trebali dobiti i nova rješenja za korištenje godišnjih odmora.
Bilo bi idealno kada bi poslodavac radnicima priznao i otkazni rok, a što ih pripada sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru. No, očito je da su reprezentativni sindikati, dobro nagrađeni, pristali da se ne koristi otkazni rok i na taj način oštetili svakog radnika za četiri plaće, a s time i manjom mirovinom.
RAČUNI BEZ KRČMARA
Počele su već kombinacije tko bi mogao sjesti na upražnjeno mjesto osobe koja odlazi. Radnici se okreću svojim nadređenima tražeći od njih, da se baš oni rasporede na navedeno radno mjesto i da su oni baš ti koji će najbolje obavljati te poslove. Borba već postaje nemilosrdna, stvara se loša atmosfera, a sve zbog loše pripreme tehnološkog viška. Oni koji su se „nameračili“ na drugo radno mjesto morati će ipak pričekati da protekne Zakonom predviđen rok, a koji zabranjuje poslodavcu zapošljavanje radnika na radna mjesta koja su obuhvaćena zbrinjavanju tehnološkog viška. Najviše problema imati će direktori Mreže i Pošte koji će se morati snalaziti s postojećim brojem radnika, bez obzira na činjenicu, da već sada imaju manji broj od potrebnog za kvalitetno obavljanje poslova.
PAZITE ŠTO POTPISUJETE!
Poslovodstvu je nakana da što jeftinije prođu kroz navedeni sustav proglašenja tehnološkog viška. Sukladno tome pokušati će u Odluci o otkazu ugovora o radu ubaciti i neke odrednice koje neće odgovarati radnicima i kojima nije mjesto u Odluci. Jedan od tih „sastavnih dijelova“ je odricanje od daljnjih materijalnih potraživanja, kao što je potraživanje „Božićnice“ i još nekih prava utvrđenih Kolektivnim ugovorom. Predlažemo vam da potpišete navedeni dokument te da ujedno i precrtate takvu odrednicu na svim primjercima i takav dokument vratite poslodavcu. Ukoliko vam Radničko vijeće da „zeleno svjetlo“ za odlazak to više poslodavac svojim smicalicama ne može zaustaviti.
SINDIKALNA           S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…

CIRKUS OKO „INFORMACIJA“
Dva reprezentativna sindikata, kako sebi „ponosno“ tepaju, počeli su se prepucavati preko kolegica i kolega na „informacijama“. Jedni su kao „ogorčeni“ ovim postupkom poslovodstva da ih izbace takoreći na ulicu. Pri tome šute i pokušavaju se pravdati pred radnicima s višom silom, koja se zove „pravo poslodavca“. Drugi ne žele raditi ništa jer je većina članova, članova HST-a. Zanimljivo je, da oni koji se pravdaju imaju punu informaciju o samom procesu. Naime, njihov predsjednik je „predstavnik radnika u Nadzornom odboru“, a koji je zacrtao, ne samo ovaj, nego i druge, procese otpuštanja i smanjivanja broja radnika. Najveći sindikat digao je naprosto ruke od svojih članova, dok onaj drugi, koji će uskoro imati oko 600 članova niti se ne pomišlja se boriti za ovu strukturu članova, bez obzira na činjenicu što imaju i članove među njima. Pri tome prvenstveno razmišljaju o dobrobiti koje im je poslodavac već dao: nekoliko desetaka tisuća kuna u džepu, zapošljavanje najbližih, veći broj profesionalaca, pokrivanje materijalnih troškova… Sada je, na sramotu svih onih koju su gradili ovaj Sindikat,  RSRH postao instrument, oružje za provođenje najgorih nakana poslovodstva. Oni nisu više Sindikat, oni su marionete s kojima izuzetno dobro upravlja njihova „donatorica“ Irena.
VELIKA SVAĐA
Zbog međusobnog optuživanja i nakaradnog opravdavanja u kojem je najviše pretjerao RSRH, nastala je velika svađa među čelnicima reprezentativnih sindikata, a rezultat je da se više niti ne pozdravljaju, a ni ti se ne žele više naći ni zajedno za stolom na istoj strani protiv poslovodstva. To nas niti ne čudi, jer takve odnose svesrdno podržava i podgrijava poslovodstvo. Neki čak i smatraju da se namjerno podgrijavaju tenzije među sindikatima kako bi napokon isplivala na vidjelo njihova sloga i nejedinstvo te osobni interesi.
Jedini koji su ostali uz radnike je Sindikat telekomunikacija Hrvatske (STEH) i to bez obzira na činjenicu što u toj grupaciji nema članova ni u Splitu ni u Zagrebu, koji su pogođeni ovim nakaradnim postupkom poslodavca.
ZA JEDNA DA, ZA DRUGE NE
Poslodavac je doživio i preživio samo „formalne“, folklorističke ispade sindikate, a koji su dokazivali da su sindikati upoznati s navedenim procesom te da nisu spremni pokrenuti niti najjednostavnije prosvjedne aktivnosti kao što je: konferencija za novinare. Bilo je i zadovoljstva među njima, dok se nije pojavio popis radnika za „outsourcing“ među kojima su bila i dva sindikalna povjerenika. Navedeni popis izazvao je konsternaciju u jednom sindikatu, HST-u, dok se u drugom pojavilo neskriveno zadovoljstvo. Klima se u HST-u mijenja, ipak su to dva povjerenika koji im nešto znači i za koje se treba boriti.
No, sada se pojavljuje ono etičko pitanje: Trebaju li povjerenici pratiti sudbinu svojih članova ili ne? Ukoliko se nas pita, odgovor je nedvojben: Da. Kao što tvrdimo da bi sindikalisti morali na sebe preuzeti ono nužno potrebnu odgovornost za budućnost članova. Istina je da povjerenici uživaju određenu dozu zaštite, no postavlja se pitanje do kuda treba ići ta granica i gdje se moral počne urušavati. Radnici nam odlaze, a s njima bi trebali ići i njihovi povjerenici. Radnici odlaze u neizvjesnost u drugo društvo, društvo koje ne poznaje ni „s“ od sindikalizma. Nerazumno je i neljudski te ljude, vjerne članove sada, kad smo ih prepustili na milost i nemilost sadašnjeg vlasnika, prepustiti na milost i nemilost novog.
Moramo naglasiti da je nedopustivo da se dugogodišnji članovi sindikata izbacuju na ulicu, a da se s druge strane zapošljavaju djeca i rođaci čelnika sindikata. Postavlja se pitanje do kuda seže taj nemoral sindikalnih čelnika.
SKUPOVI U ZAGREBU I SPLITU
Prošlog tjedna održana su i dva ciljana skupa radnika u Zagrebu i Splitu s radnicima iz „informacija“. Kratka ocjena jednog i drugog skupa: suze, očaj i beznađe.
Radnicima je predočena surova realnost. Odlaze s 1. srpnjem ove godine bez mogućnosti otpremnine. Ono što smo čuli od radnica, na žalost nije nam omogućena nazočnost na skupovima, one su se osjećale izigranima. Ono što su čelnici sindikata izrekli na skupovima više je bio pokušaj „ublažavanja“ i tješenja radnika nego ozbiljan pokušaj izvlačenja radnika iz gov… u koja su ih sindikati svojim nerazumnim potezima uvalili. Radnici su se osjećali usamljenima, izdanima i napuštenima. Stoga ne mora čuditi količina prolivenih suza, koje nikoga nisu dirnule, a ponajmanje čelnike RSRH, koji su likovali jer će HST izgubiti pedesetak članova, a možda i dva kvalitetna povjerenika.
ŠTO RADNIKE ČEKA
Izuzetno dobro poznajemo stanje na tržištu usluga kontakt centara, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, Indiji i Americi. Uskoro idemo u posjet i jednoj velikoj tvrtci od osam tisuća zaposlenih u Japanu. Radnici kontakt centra u HT imaju „privilegije“, koje rijetko tko ima. Sve je to građeno i očuvano u proteklih dva desetljeća. Sama naša tvrdnja da je to jedan od najgorih poslova u našem Društvu dovoljno pokazuje naše napore u rješavanju problema navedenih radnika, kako radnih tako i materijalnih. Na žalost, mnogi su manipulirali njima i sijali strah tako da mnoge stvari nisu ni mogle biti provedene. Bili smo i sretni kada smo „makli“ Peresa i njegove (m)učenike.
Pred radnicima nije svjetla budućnost. Narednih godinu dana imaju sva prava kao u HT-u, no iza toga im uskoro slijedi ono najgore. Plaće u ovom sektoru su izuzetno niske, a posebno su potencirane ovom gospodarskom krizom. Kontakt centri koji rade za druge operatere Tele2 (Pula i Osijek) te Vodafone (Rijeka) poznati su po velikoj fluktuaciji radne snage, a to je opet pokazatelj stanja u navedenim centrima. Plaća je daleko ispod onog što zarađuju naši radnici. Poznavanje aktivno jednog jezika nosi vam oko 3500 kuna, a poznavanje dva jezika oko 4000 kuna..
DAN „D“ 16. LIPANJ
Pozivamo sve sindikate i radnike da se organizira veliki, spontani, prosvjed na dan održavanja Skupštine HT-a 16. lipnja ove godine u Zagrebu. Pokažite im da ipak ne želite da prepustite svoje kolegice i kolege na milost i nemilost poslovodstvu.

Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite

HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata