SINDEXPRESS 28.05.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (3)

Jedna od stvari na koju smo upozorili saborske zastupnike u razgovoru o novom Prijedlogu Zakona o poštanskim uslugama je praznina koja postoji u članku 15., a koji se odnosi na financiranje Agencije.

Stavkom 1. određeno je da su davatelji poštanskih usluga obvezni plaćati godišnju naknadu za obavljanje poslova Agencije u postotku od ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenog od obavljanja poštanskih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini.

U stavku 2. određeno je da se izračun i visina naknade propisuje Pravilnikom kojeg donosi Vijeće Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu, a na temelju godišnjeg plana Agencije.

Šlag dolazi u stavku 3. u kojem piše da se naknada utvrđuje u skladu s načelima objektivnosti, transparentnosti, razmjernosti i nediskriminacije.

Očito je da si Agencija uzima koliko joj treba za pokriće troškova bez obzira na uspješnost grane u kojoj djeluje. Poznato je da Agencija može nekim svojim potezima, regulacijama, djelovati na uspješnost poslovanja društava kojima «neovisno» regulira poslovanje. Baš zbog te funkcije nužno je da se definira postotak od ukupnog godišnjeg bruto prihoda i da on bude vezan uz uspješnost poslovanja grane. Tko može danas garantirati da će se naknada utvrditi u skladu s načelima objektivnosti, transparentnosti, razmjernosti i nediskriminacije ukoliko nema kvalitetno razrađenih kriterija.

Plaće zaposlenih u Agenciji trebalo bi vezati uz prosjek plaća u društvima koja opslužuju i tendencijom njihovog pada i rasta, uzimajući u obzir specifičnost rada Agencije i stručnu spremu radnika.

ZABRINUTOST RASTE – ISPLIVAO GUBITAK!

Hrvatska pošta posluje s gubitkom u prvom kvartalu ove godine i to od nemalih 14,5 milijuna kuna. Što kazati, očekivano ili ne?

Uzimajući u obzir sve ono što se dešava na tržištu poštanskih usluga u protekle dvije godine i sporost u provedbi nekih poslovnih poteza unutar Hrvatske pošte, posebice briga o ljudskim resursima, ovaj gubitak ne možemo smatrati neočekivanim. Nedostatak hrabrosti i vizije razvoja temeljne djelatnosti rezultat su ovog gubitka. Nešto konkretno radi se u Mreži; neki segmenti pokrenuti su u Pošti, ali su nepotrebno zaustavljeni; Ekspres se koprca u borbi za tržište… Sve u svemu, novoj Upravi nije i neće biti lako.

Do kraja godine ne možemo očekivati ništa dobro. Stoga će biti potrebno trezveno razmišljati kako izaći iz ove situacije. Ukoliko se ne nađe zajedničko rješenje slijedi nam gubitak od oko 50 milijuna kuna na godišnjoj razini, što je izuzetno loše uoči provedbe potpune liberalizacije poštanskih usluga. Dio krivice za sve ovo snosi i Nadzorni odbor, prvenstveno zbog nedostatka sagledavanja širine krize i njenih posljedica na naše Društvo, a u cijeloj toj situaciji, naravno da će najgore proći radnici.

JOŠ JEDNA LJEPOTICA U RASPADU

Ratne rane bile su zacijeljene na Poštanskoj palači u Osijeku. Kada je obnovljena, zasjala svi smo očekivali da će taj sjaj potrajati i da ćemo ponosno ulaziti i izlaziti iz ove jedne od najljepših poštanskih palača u «Lijepoj našoj». Na žalost, to se nije desilo. Rupe na fasadi bile su sve veće, komadi koji su padali, postali su opasni i za prolaznike. Radnici su si postavljali pitanje tko je kriv za loše odrađene poslove i utrošeni novac. Jesu li krivi izvođači radova, oni koji su kontrolirali radove ili pak oni koji su ih ugovarali. Možda je ipak najveći krivac sustav «javnog natječaja». Naime kroz javni natječaj progura se sve i svašta, a posebno jer je uvjet najniža cijena, a koja nam u konačnici ne jamči i najkavlitetniji rad i materijal.

Ne želimo u ovom trenutku previše raspredati o tome, no ono što je jako važno je da se napokon nešto mora napraviti kako bi se saniralo stanje na ovoj našoj «ljepotici», a koja je sada više «ružno pače» od ljepotice.

ZAŠTITA OD PASA ILI PRIVATNI BIZNIS?

U jednoj našoj županiji na krajnjem zapadu počeo se «ilegalno» testirati uređaj protiv ugriza pasa. Zašto se baš krenulo iz te Županije, jer je osoba koja je pokrenula ovaj poticaj baš iz tih krajeva. Poticaj je hvalevrijedan da se iza toga ne krije «skriveni biznis» i pokušaj da se na olak način na «nesreću dostavljača» nešto i "ušićari" u proviziji i posredovanju između proizvođača i konačnog kupca, u ovom slučaju Hrvatske pošte. Uređaji su navodno privatno nabavljeni u Srbiji, gdje ih dostavljači koriste kao više, manje, uspješnu zaštitu od nasrtaja «prijatelja» dostavljača. Takva jedna improvizacija u kojoj postoje i dvojbe o osobnim interesima ne bi trebala biti primijenjena u Hrvatskoj pošti. Pitamo se tko će napokon stati na kraj takvim ili sličnim koristoljupcima.

RAZRJEŠENJA, IMENOVANJA

Mario Bebić, sada već bivši direktor Ljudskih resursa, nije više "prvi" čovjek Ljudskih resursa. Mnogo smo puta pisali o njemu i upozoravali na lošu situaciju u Ljudskim resursima, ali, Mario je uvijek našao izgovor za sve. Nadamo se da će se sada situacija popraviti i da će njegova nasljednica smoći snage za opsežan posao koji je pred njom. Naime u Hrvatskoj pošti postoje kadrovi koji imaju izuzetno znanje, ali zbog loše kadrovske politike nisu korišteni na mjestima na kojima mogu dati maksimum i tako doprinijeti uspješnijem poslovanju. Očekujemo od Bebićeve nasljednice da iskoristi  te značajne unutarnje kapacitete.

Imenovanjem Ivice Kranjčeca za člana Uprave HP, to je tijelo dobilo još jednog mlađeg člana. Očekujemo da će ta mladost pronaći način kako u ovim teškim recesijskim vremenima poslovati sa što manje problema, a više uspješnosti. U ime svih radnika HP-a želimo im puno uspjeha.  

 

VLADA PRIJETI!

Svakodnevno u našim medijima možemo i moramo slušati prijetnje predstavnika Vlade o kresanju plaća, prvenstveno u javnom sektoru. U više navrata već smo upozoravali da bi takav potez bio kontraproduktivan za sve, kako za radnike kojima će se smanjiti kupovna moć, trgovce i one koji prodaju usluge kojima će se smanjiti promet i u konačnici Državi, koja ostaje bez prihoda od poreza. Smanjivanjem prihoda od poreza dolazi do smanjivanja punjenja proračuna, a nakon toga novim štednjama, ponovo na teret radnika i tako u nedogled, u propast.

Zbog ovakvog ponašanja Vlade i nakane objavljivanja »crne liste» poreznih dužnika, "na sve četiri", digli su se poslodavci optužujući Vladu za antipoduzetničku klimu. Poslodavci su "udarili" svim mogućim oružjima kako bi onemogućili Vladu u njihovim nakanama. Predsjednik Vlade se nakon tog napadaja pokušavao opravdati da nije digao prst protiv nikoga i postao potpuno neuvjerljiv i očito je da će Vlada popustiti sa pritiscima, ukoliko želi ozbiljnije animirati poslodavce u rješavanju gospodarske krize. Na našu, radničku, žalost recept i ključ za rješenje krize nalazi se u rukama poslodavaca i Vlade. Sindikalne središnjice pokazale su se nedoraslima za takvu borbu.

Najbolju sliku o stanju na sindikalnoj sceni opisala je novinarka, Gabrijela Galić, u članku «Sindikati u krizi – sindikalisti u depresiji». Kolegica Gabrijela poznata je i kao izuzetna sindikalistica koja kroz svoje kolumne u Novom listu promiče, ali i oštro kritizira događanja na sindikalnoj sceni. Nije nam cilj prenijeti cijeli članak, no dio istog je dovoljan kako bi nam oslikao ono što nas u sindikalnom pokretu najviše boli, a što se najbolje oslikava u ovoj rečenici i onima koje slijede iza ovog citata:

«Sindikalni čelnici, unatoč ratobornom izričaju u javnosti, zapravo su zapali u malodušnost. Rijetko će je tko od njih javno priznati, ali se zapravo pitaju ima li uopće smisla to što rade. …

… na domaću sindikalnu scenu može se zaključiti samo jedno-domaći sindikalni pokret zaustavio se u davnoj prošlosti. Sadašnjost ga napada, a on još uvijek nije shvatio da se treba mijenjati  prilagođavati novim uvjetima. I to ga na sve povijesne različitosti, nezaboravljene svađe i teško premostive sukobe liderstva koči. A kada se svim tim, u osnovi osobnim odnosom, pribroje tržišna kretanja situacija je još gora. Tržišne promjene dovele su do gubitka članstva, istovremeno su se neki novi radnici zapošljavali u nekim novim poduzećima, a sindikati nisu našli načina da do tih radnika prodru.»

Očito je da zvono već duže vremena zvoni na uzbunu, kada će probuditi uspavale sindikate, pitanje je. Kada će zajedništvo prevladati sujetu pojedinaca i osobne interese?   

Gdje je granica ???

Često se upitamo koliko nam ustvari traje radni dan, mnogi od nas često nisu ni svjesni da nam je radno vrijeme postalo sve duže i duže, iako službeno dnevno trebamo raditi osam sati. I to nije slučaj samo u ponekim odjelima, nego je to već postalo pravilo kod skoro svih. Tehničari na terenu u pravilu rade duže, ako rade od osam sati, već u sedam ujutro uključuju računala i uzimaju zadatke, poslijepodne dosta često ostaju (ne svojom voljom, ali zbog korisnika, zbog ciljeva, zbog opasnosti da budu tehnološki višak….) do pet, šest sati, a ponekad i duže, bez da im se ti sati igdje broje, niti za to dobiju naknadu. Kolegice i kolege u call centrima, posebice na pisanim prigovorima, imaju toliko posla da ostaju poslijepodne, ponekad dolaze subotom itd…

U prodaji je već ustaljena praksa da se nakon završetka smjene radi blagajnički izvještaj (dosada i sa platomatima) iako baš i ne bi trebali, jer i nisu obučeni za poslovanje s novcem, ali moraju ostati duže kako bi završili dnevni obračun.

Čak vidimo da i iz Ho-ta, neki izlaze u pet, šest, a poneki i puno kasnije. Tako bi mogli nabrajati skoro sve odjele redom. Kod svih se radi i van redovnog radnog vremena, šalju se i primaju mailovi u neprimjereno doba dana, večeri, a nerijetko i u noćnim i rano jutarnjim satima i više nema nikakvog pravila, niti obzira prema bilo kome.

Da li to baš tako mora biti, raspitali smo se kod susjeda koji su radili u inozemstvu i oni nam kažu kako je u drugim državama to strogo odijeljeno i kada je radno vrijeme završeno nitko više ne smije ni pomisliti na produžetak rada, osim ako to nije unaprijed dogovoreno.

Sve to do sada još nekako ide, ali pitamo se do kada, gdje je granica izdržljivosti radnika i kako je to zgodno rekao jedan moj kolega: "Ovo je sada postalo „vrhunac maltretiranja“ i stoga svi skupa moramo dobro razmisliti kuda to sve vodi i koja nam je doista granica da tako radimo, a ostanemo „svoji“? Ja, mislim da smo realnu granicu već odavno prešli. (m.n.)

Gasimo li, gasimo…..

Kada čujemo riječ gašenje, to nas odmah asocira na naše vatrogasce i gašenje mnogobrojnih požara koji nažalost dosta često haraju kod nas u Hrvatskoj, a najviše na našoj lijepoj obali. Kada je riječ o gašenju u Hrvatskom Telekomu, onda se mislima vraćamo nekoliko godina unazad u vrijeme čuvenog Timoty Maxvela koji je po kratkom postupku pogasio brojna prodajna mjesta i mnoga mjesta ostavio bez T-centara. Tada je to bilo strašno udaljavanje od korisnika, pogotovo onih vjernih našoj kompaniji, jer su preko noći cijela područja ostala nepokrivena našim prodajnim T-centrom i korisnici se jednostavno nisu imali kome obratiti za bilo koju uslugu ili pritužbu. To je sigurno bio potez koji nam je oduzeo veliki broj korisnika, ali možda je to tada i bio cilj. Mislili smo da su ta vremena i takve nerazumne odluke iza nas i da bi konačno trebali priči otvaranju novih T-centara (nešto se i otvaralo po novim trgovačkim centrima), a ne neprestano gasiti postojeća, pa čak i ona gdje sam prostor pripada HT-u.

U protekle dvije godine protivili smo se i suprotstavljali gašenju T-centara u Ogulinu, Biogradu, Sinju…. i još nekih i kako smo i tada upozoravali,  ne smije se sve gledati isključivo kroz rentabilnost i isplativost nekog centra, nego se mora uzeti u obzir i zadržavanje postojećih korisnika. Kako čujemo sada su na redu za zatvaranje i T-centri u većim gradovima, Dubrovniku, Splitu, Zagrebu.

Ako su neki od tih T-centara možda i neadekvatni prostori, trebalo je prije pronaći nove primjerene prostore, jer tako veliki gradovi trebaju više prodajnih mjesta ukoliko želimo postići bolju prodaju i ostvariti veću dobit. Nigdje u povijesti nije netko ostvarivao bolje rezultate sa malo trgovina u odnosu na onog koji ima puno trgovina, ali kod nas je sve moguće, jer se kod nas često radi obrnutom logikom, pa valjda zato mi samo gasimo li, gasimo…

SINDEXPRESS 21.05.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (2)

Zanimanje za novi Zakon o poštanskim uslugama je sve veći. Javio nam se i jedan od članova Nadzornog odbora, te nam ponudio pomoć u konstrukciji naših primjedbi. Očito je da se naše poruke ponovo čitaju u svim krugovima bez obzira na pokušaje izoliranja. Popularni smo i ostajemo i dalje u igri.

Slijedeća naša primjedba odnosi se na članak 5. Zakona kojim se određuju prava i obveze nadležnih državnih institucija: Vlade i nadležnog Ministarstva. Navedeni članak je previše općenit, a definira da navedene državne institucije izrađuju prijedloge i donose strategije, no ne navodi kada, pa ga stoga treba nadopuniti. Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir brzi razvoj tehnologije, isto bi se trebalo donositi najmanje svake dvije godine.

PROPADA GRADSKA LJEPOTICA

Zagrebačka ljepotica u Jurišićevoj 13, na očigled propada. Lijepo je što se na njoj vije zastava Pošte, nije baš lijepo što ulaz u zgradu krasi stari logo Hrvatskog Telekoma, te spomenik poginulim radnicima PTT tijekom drugog svjetskog rata. U više navrata tražili smo i od jedne i druge uprave, da se urede spomen obilježja, no nismo naišli na razumijevanje. Nadamo se samo da takvu sudbinu nakon deset godina neće doživjeti i spomen obilježje poginulih u Domovinskom ratu. Kako njegujemo naše tradicije na kojima je izrasla «Lijepa naša», ne bi se pretjerano ni čudili.

Našu, poštansku ljepoticu nagriza svekolika nebriga. Dok se na drugom katu, uredi koliko, toliko uređuju, kako bi našem menadžmentu bilo što ugodnije u donošenju teških odluka koje predstoje pred Hrvatskom poštom, drvenarija na zgradi propada. U prizemlju je toliko loša da se naši radnici boje i otvarati prozore, a da ne govorimo da se nepotrebno troši i gubi energija. Ovaj spomenik kulture doveden je tako do ruba opstojnosti, a svake godine zbog nebrige vlasnika, trošak se nepotrebno povećava. Tko ruši ugled Pošte i nepotrebno stvara trošak, koji bi mogao dodatno ugroziti radni i socijalni položaj radnika? Vlasnik – Vlada RH ili Uprava?

KONTAKT CENTAR

Pred nama su veliki iskoraci, iskoraci u nagrađivanju radnika i definiranju vrijednosti svakog radnog mjesta. Ista plaća za isti rad, temelj je definiranja radnog mjesta uz valorizaciju pojedinačnog doprinosa svakog radnika. Za pojedinačni doprinos svakog radnog mjesta nužno je imati kvalitetne pokazatelje i kriterije. Hrvatska pošta toga još nema, bez obzira što to pokušava napraviti, ali na nepravedan i previše subjektivan način, a koji su neka društva u Hrvatskoj odavno već odbacila.

Jedno od radnih mjesta koje u ovom trenutku nije dovoljno valorizirano i koje je jedno od najtežih radnih mjesta, je radno mjesto u kontakt centru. Mnogima koji nikada nisu radili na tom radnom mjestu izgleda da je navedeni posao bezazlen, da u njemu nema  složenosti i važnosti koju im u ovom trenutku, daju "znalci". Pogledamo li iskustva država u kojima je ovaj sustav razvijeniji i u kojem sindikati i poslodavci već godinama daju posebnu pažnju toj vrsti poslova, dolazimo do konstatacije da u ovom poslu «ima nečega» što ukazuje da nije tek tako lako nositi slušalice, razgovarati s korisnikom i dati mu sve potrebne informacije na zadovoljavajući način.

Na navedenim radnim mjestima uobičajeno rade mladi ljudi s posebnim sklonostima i znanjima u koje je uloženo sate i sate treninga, doškolovanja. Radni vijek rada je «kratak» i posebne ekipe sindikalaca su uključene u rad ekspertnih ekipa, a koje predlažu da se navedenim radnicima pružaju posebni uvjeti, češći odmori, posebne vježbe. U rad jedne takve ekipe uključen je i naš predsjednik, Jadranko Vehar, a koji je svojim doprinosom razriješio neke nedoumice koje su imale neke naše kolege iz zapadnih zemalja.

Kod nas u Pošti još nismo počeli rješavati probleme navedenih radnika, a koji iz dana u dan rade pod povećanim stresom, iako ne možemo kazati da poslodavac kroz poboljšanje uvjeta rada ne daje potreban dodatni impuls za smanjenje istog. No, to  nije dovoljno, te se rješavanju ovog specifičnog problema mora priči konkretno i kvalitetnije. Imamo li mi ljude koji bi to mogli raditi i unapređivati ovaj sustav? Imamo i što prije krenemo s njihovim angažiranjem to će i Pošti prije «procvjetati ruže».

(ne)POŠTENJE BEZ GRANICA

Nemali broj vas je bio pod udarom smanjivanja troškova prijevoza s posla i na posao. Mnogi od vas «psovali» su sindikate i njihov loš učinak u pregovorima s poslodavcem. Kriza i povećanje cijena samo su potencirali ovaj problem, a koji je naš džep još dodatno ispraznio. Kriteriji koje je poslodavac primjenio nisu bili najbolji, improvizacije je bilo na svakom koraku  i tu se vidjelo da poslodavac nije dorastao ovom «malom izazovu» i da se u cijelom sustavu poprilično gubio. Dio naših radnika žalio se na nepravde koje su im učinjene, no veći dio, u strahu od mogućih posljedica, nezamjeranja poslodavcu, jednostavno je odmahnuo rukom i prihvatilo rješenja poslodavca.

Poslodavac je u tim trenucima poslao izjave radnicima, kojima su potpisom trebali jamčiti da su podaci u izjavama o mjestu stanovanja točni. Izjave su potpisane, no ima i onih koji su ih zloupotrijebili, a poslodavac to ignorira. Tako se jedan radnik sortirnice očitovao da stanuje u mjestu udaljenom od mjesta rada više od sedamdeset kilometara, kako bi došao do većeg iznosa naknade za prijevoz. O toj činjenici mnogi znaju, no većina šuti, jer je navedena osoba problematična, sklona alkoholu, a navodno o tome imaju saznanja i oni kojima je dostavljena potpisana izjava.

Sada se s pravom postavlja pitanje, kako je moguće da ponovo «pošteni stradavaju», a nepošteni profitiraju. Zašto se zatvaraju oči pred nepravilnostima? Samo zbog toga jer se nitko ne želi sukobljavati s «problematičnom» osobom, ali se onima koji su mirni i koji rade manje prekršaje, dijele kazne kapom i šakom. Možda ćemo jednom dobiti odgovor i na to pitanje, od ove nove Uprave. Ili?

  

Combis niti izdaleka poput naših kolega iz IT-a…..

Uvijek smo tvrdili i tvrdimo i nadalje da su naši radnici najbolji radnici, u kojem god odjelu radili nitko te poslove ne može bolje, stručnije, savjesnije i kvalitetnije odraditi kao što to mogu naši radnici. Najbolji dokaz našoj tvrdnji su kolege iz IT-a. Kada god smo imali bilo kakav problem sa našim programima ili računalima, kolege iz IT-a, su to vrlo brzo, u roku od dan, dva, a ponekad i u istom danu, rješavali. No tek sada kada smo  IT-ovce "otjerali" iz kompanije, vidimo koliko su nam značili. Kolegica se vratila s porodnog dopusta i napravila zahtjev za pokretanje računala i instaliranje određenih programa i to još 26. travnja, a danas kada ovo pišemo je 11. svibnja, dakle punih petnaest dana (a i pitanje kada će) nema nikakvog odgovora. Cijelo to vrijeme kolegica nije mogla obavljati svoj posao, a to nije jedini slučaj.

Svaka čast ljudima iz Combisa, ali vratite nam naše kolege iz IT-a, jer oni trebaju nama i trebaju cijeloj kompaniji. (m.n.)  

PRODAJA RJEŠENA?

Nakon našeg napisa u Sindu izgleda da je sve riješeno na relaciji radnik – poslodavac u sustavu nagrađivanja radnika Prodaje. Istina je, da se mišljenje poslovodstva, nakon višegodišnjeg natezanja s Radničkim vijećem, promijenilo u pozitivnom smislu, odnosno u korist radnika. No, sve još nije idealno. Možda su očekivanja radnika i nas bila preoptimistična, ali u konačnici je ipak važno da se kreće. Ono što je dobro je da među radnicima vlada pozitivna atmosfera, jer se i odnos «šefova» promijenio. Uglavnom nema više pressinga voditelja na radnike ("čast" izuzecima). Smanjenje pritiska omogućava radnicima da se potpuno posvete korisnicima kako bi ih zadovoljili našim uslugama. Bez obzira na krizu, rezultati su već vidljivi.

Krenuli skupovi radnika; Slavonski Brod, Vinkovci, Osijek….

U četvrtak (17.05.) i petak (18.05.) održani su i prvi skupovi radnika za prvu polovicu godine (održavaju se dva puta godišnje) za područje Regije Istok. U četvrtak su održani skupovi radnika u Slavonskom Brodu u 11,00 sati, a u 15,00 sati u Vinkovcima. U petak je održan skup radnika u Osijeku u 11,00 sati.

Rekli bismo skupovi kao skupovi, no međutim nije baš sve isto. Za razliku od prijašnjih nekoliko godina, skupovi su ponovo vraćeni u takozvane manje centre (tu isključivo kada kažemo manje, mislimo na broj radnika) pa su radnici koji su željeli mogli doći na skup i čuti poneku informaciju koja ih zanima. Ipak mislimo da su i u Slavonskom Brodu i Vinkovcima trebali biti nazočni i predstavnici poslodavca, jer članovi Radničkog vijeća i sindikalni povjerenici su ionako često među radnicima i koliko god su njihove namjere bile pozitivne, neke stvari su se trebale čuti od strane poslodavca. Ako ništa drugo da barem predstavnici poslodavca čuju što radnici imaju za reći, koji su njihovi problemi i potrebe, a ne rijetko se čuje i poneka dobra ideja, tako da su radnici na skupovima radnika u Slavonskom Brodu i Vinkovcima ostali prikraćeni za svoja pitanja poslodavcu.

U Osijeku su ipak bili predstavnici poslodavca: Sunčana Runje, Božica Likić i direktor regije Istok, Dario Borovac. No, Skup u Osijeku je zbog „promašenog“ termina bio izuzetno malo posjećen. Naime Skup je počeo u 11,00 sati, a to nikako nije odgovaralo mnogim radnicima, pogotovo onima koji su na terenu, niti da krenu na teren, niti se mogu sa područja cijele Regije vraćati do 11,00 sati. Da je Skup počeo u 14,00 sati, kako je bilo dogovarano na posljednjoj sjednici Radničkog vijeća, zasigurno bi bio puno više posjećen.

Na sva tri skupa, bilo je pitanja vezanih uz novi Pravilnik o nagrađivanju prodajnog osoblja koji je u pripremi (da li samo neka pravila ili cijeli Pravilnik, nije baš sasvim jasno). O radu tehničara, odnosno koliko im traje radni dan, kada im počinje i kada završava radno vrijeme. Bilo je pitanja o mogućem izdvajanju „tehnike“ ili nekog njenog dijela, na što su predstavnice poslodavca rekle da se o tome još ništa ne zna i da je za sada samo faza ispitivanja nekih mogućih kompanija, pod kojim uvjetima i kada se svi parametri budu znali, onda će se tek eventualno odlučiti kreće li se u taj projekt ili ne.

Pitanja o mogućnosti napredovanja u kompaniji, te pitanja o raspodjeli bonusa pri kojoj su mnoge kolegice i kolege ostali zakinuti zbog „prisilne distribucije“ (iako ona službeno ne postoji, ali je ipak na djelu). Priopćeno je da su završena razmatranja prigovora na „bonus“, a bilo je negdje, kako je rečeno, oko osamdesetak prigovora, od toga je dvadesetak prigovora uvaženo i obećano je na Skupu od strane predstavnika poslodavca da će svaki radnik koji je uložio prigovor dobiti odgovor u pisanom obliku, bez obzira kakvog karaktera on bio.

Skupovi nam trebaju i dobro je da se održavaju makar i s ovakvom smanjenom posjećenošću i nije zakonodavac bez razloga osmislio skupove, osim zadovoljenja zakonske forme, ipak se i na skupovima puno toga dade čuti, što inače ne možemo nigdje drugdje doznati.

Treba i znati i htjeti…

Mnoge naše direktore i menadžere ne poznajemo osobno, vjerojatno iz razloga što oni vrlo rijetko komuniciraju sa radnicima. Nije nam namjera podučavati ih njihovom poslu i ponašanju, jer su vjerujem i sami prošli mnoge edukacije i „ostručavanja“ i koliko god su tamo nešto naučili ili ne, sigurno su čuli da uza sva znanja i vještine dobar menadžer mora posjedovati, kako bi koliko-toliko vodio tvrtku ili njezin dio (sektor ili odjel) vještinu komunikacije s radnicima na svim razinama. Činjenica je da su neki ljudi rođeni kao vođe, neki to uče i nauče, ali nikada ne uspiju teoriju ni približno primijeniti u praksi.

Ljudi koji žele učiti i usavršavati svoje vještine rukovođenja, shvaćaju da je komuniciranje pojam koji ukratko rečeno obuhvaća sve, od ideje – razgovora, pa do finalnog proizvoda.

Jer ljudi u pravilu čuju ono što žele čuti, pročitaju samo ono što žele pročitati, odnosno u što žele vjerovati. Vrlo je važno pri komunikaciji govoriti jasno i glasno, da  svatko može razumjeti, a isto tako nitko nije toliko uspješan i pametan da bi trebao prestati učiti.

Drugo što dobar menadžer treba znati je da se nikada ne treba pouzdati u obavijesti iz „druge ruke“, nego treba provjeriti informaciju, jer umješnost komuniciranja je jedna od najkorisnijih vještina u upravljanju, pa bi bilo jako dobro da se naši menadžeri ponekad sjete da postoje i radnici koji imaju svoja pitanja, probleme i potrebe poslovne prirode, a nemaju se kome obratiti. Jaz između radnika i menadžera je prevelik. Po hijerahiji radnici ne smiju preskakati stepenice, pa se njihov glas u pravilu i ne čuje, stoga, dragi direktori, ponekad se "spustite" među radnike, biti će korisno i vama i radnicima, ali i cijeloj kompaniji. (m.n.)

SINDEXPRESS 14.05.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA

Na naš poziv za suradnju odazvalo se 36 bivših i sadašnjih radnika Hrvatske pošte. Mnogi su očito shvatili što nam znači ovaj novi Prijedlog Zakona o poštanskim uslugama i koliko će on djelovati na materijalni i socijalni položaj radnika. No, Zakonom se ne definiraju samo obveze davatelja usluga prema korisnicima i regulatornoj Agenciji, Zakonom se zadire i u pravo sindikata na organizaciju štrajka. Tako se člankom 4. Zakona određuje:

(1) U slučaju štrajka mora se osigurati:

- prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje preporučenih pošiljaka koje šalju sudovi, upravna tijela i druge osobe s javnim ovlastima,

- usmjeravanje, prijenos i uručenje poštanskih pošiljaka koje su primljene prije početka

štrajka,

- da se pošiljke primljene tijekom štrajka ne unište, izgube ili ne oštete, te da se poštanske pošiljke zaprimljene tijekom štrajka uruče odmah nakon prestanka štrajka, pri čemu se rokovi uručenja mogu produljiti za najviše dva dana.

(2) Davatelj univerzalne usluge će u skladu s općim propisima o radu odrediti nužne poslove u svrhu ispunjavanja obveza iz stavka 1. ovoga članka, koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.

Ono što do sada nismo imali je to da još nismo definirali nužan obujam poslova, odnosno, nužan broj radnika za obavljanje istih poslova. Zakonodavac u stvari zaboravlja da u ovom Zakonu, ne bi smjeli imati ovakva ili slična ograničenja zbog potpune liberalizacije poštanskog tržišta. Pošiljke iz prve alineje mogu u tom trenutku nositi i drugi operateri, a ne samo univerzalni.

Ovakvim odrednicama Zakona samo se pokušava na mala vrata "napumpati" broj radnika koji bi trebali raditi tijekom štrajka i na taj način onemogućiti socijalnog partnera da ostvari planirane ciljeve.

Ovo je prva naša primjedba na navedeni Zakon, ostale primjedbe analizirati ćemo u narednim brojevima našeg glasila. Važno je napomenuti važnije, dvije parlamentarne stranke i jedan nezavisni zastupnik, zainteresirani su za suradnju i prezentiranje naših primjedbi na sjednici Sabora.

NHS SE IPAK BUDI

Sukladno našim ranijim traženjima i mnogim urgiranjima prema Predsjedniku Središnjice, napokon se na prošloj sjednici Državnog sektora nešto pokrenulo. Na žalost, zbog činjenici da nismo bili «na vlasti» nismo bili ni pozvani na sjednicu, pa nismo mogli djelovati kako bi zaključci bili još kvalitetniji. No, na sjednici nisu bili ni «oni drugi» koji su još jednom pokazali svoju nezainteresiranost za budućnost Hrvatske pošte. Srećom na sjednici su bili predstavnici našeg najvećeg konkurenta, HSP-a, a koji su kvalitetno prezentirali svoje i naše stavove.

Glavni zaključak sastanka bio je nedostatak socijalnog dijaloga s Vladom i izbjegavanje resornih ministara da neposrednim dijalogom sa sindikatima rješavaju probleme. Svu problematiku žele rješavati putem Gospodarskog socijalnog vijeća i na taj način centralizirati raspravu o socijalnim problemima. Takav pristup već je rezultirao prosvjednom povorkom sindikata HŽ-a. Napokon se očekuje i zajednički prosvjed svih sindikata Državnog sektora tijekom jeseni. Nadamo se da to nije samo «želja» iako smatramo da je jesen nedefiniran vremenski period i da bi navedeni prosvjed trebalo organizirati prije ljeta. Vrijeme leti i nužno je brzo reagirati, jer se cjelokupna politika ove Vlade svodi samo na štednju i poskupljenja, a štednja sada znači urušavanje svega, a prvenstveno gašenje radnih mjesta, čemu se moramo svi suprotstaviti. Ukoliko to budu radili sindikati u HŽ-u, HAC-u, HP-u, HEP-u… samostalno, ništa se neće postići. No zajedno možemo napraviti mnogo.

Za razliku od razvijenih europskih zemalja mi nemamo mogućnosti organizacije generalnog štrajka bez obzira na činjenicu što se dičimo da smo izuzetno visoko organizirano demokratsko društvo.

SPORTSKI SUSRETI

Prema zadnjim informacijama iz «stožera za organizaciju sportskih susreta» baš i nije očekivani odaziv za sudjelovanje na istima. Tko je zakazao još se ne zna, no interes  radnika je ispod očekivanja. Razgovarajući s kolegicama i kolegama došli smo do potrebnih saznanja. Oni koji su najviše zainteresirani, zainteresirani su za sportske rezultate isto kao i za zabavu. No, sportski rezultati imaju ipak minimalnu prednost pred zabavom, jer zabava sama po sebi dolazi. Ekipni sportovi, kao što je mali nogomet zahtjeva, ukoliko želite sportski rezultat, i uigranu ekipu. Ekipu koja igra, ne mjesecima, nego čak i godinama. Teško je složiti ekipu iz radnika slučajnim odabirom. Nije samo u tome problem, problem je u činjenici da su sudionici sportskih igara, koji nemaju dovoljan broj utakmica «u nogama» podložniji ozljedama. Svi oni koji se ozljede na Susretima nemaju priznatu ozljedu na radu, a nemaju ni osiguranje koje bi im pokrilo štetu prouzročenu ozljedom. Novi način organizacije zahtijeva i novi pristup sportskom natjecanju te treba tražiti od poslodavca da se svi sudionici osiguraju od mogućih ozljeda. To bi bilo korisno i za poslodavca i za radnike, sudionike susreta.

Ponovo vas pozivamo, prijavite se. Nemojte dozvoliti da ova nakaradna pravila ugroze draž susreta. Kao dodatnu informaciju dostavljamo vam i popis disciplina za koje se možete prijaviti:

1. Mali nogomet (M)                                          9

2. Graničar (Ž)                                          9

3. Kuglanje (M+Ž)                                          4M+2Ž

4. Stolni tenis (M+Ž)                            2M+1Ž

5. Pikado (Ž)                                                        4

6. Povlačenje konopa (M+Ž)              4M+4Ž

7. Košarka (M)                                          3

8. Brzo hodanje (M+Ž)                            po prijavama

-                      M do 40 godina

-                      M od 41 god naviše

-                      Ž             

9. Skakanje u vreći (M+Ž)              15M + 15Ž.

Pokrenite se. Popunite prijave i vidimo se na našim (možda zadnjim) tradicionalnim Susretima.

Podrška našim nastojanjima u vezi HAKOMA    

 Poštovani gospodine Nađ,                      

Godinama se u HT-u bavimo s pravnog gledišta zaštitom naše infrastrukture i pratim propise HAKOM-a koji su HT doveli u stanje da više nema smisla investirati u infrastrukturu zbog toga što je HAKOM kroz svoje propise potpuno diskriminirao HT u odnosu na operatore korisnike.

Izražavamo iskrenu podršku Vašim aktivnostima protiv nerazumnih i izrazito štetnih poteza HAKOM-a koji ne samo da štete radnicima HT-a nego i radnicima u firmama koje su kooperanti HT-a i obavljaju poslove za HT. U pravilu su mnogi radnici koji su bili u HT-u višak pronašli egzistenciju upravo u tim malim firmama koje će sigurno propasti ako HT neće dalje graditi infrastrukturu. Ovo će postati daljnji problem za državu jer će imati manje prihoda u proračunu, a rashodi će se istodobno povećati zbog radno i socijalno nezbrinutih koji će završiti na burzi.

Možda bi trebalo i te ljude motivirati na prosvjede pred HAKOM-om i resornim Ministarstvom jer su sigurno i oni zainteresirani da imaju plaće i da ne budu otpušteni od poslodavca zato što HT ne gradi infrastrukturu.

Iako se od strane nekih političara, naglašavalo i naglašava da je ta infrastruktura vlasništvo DT, čime se uporno plaši javnost, smatram da bi svima trebalo biti jasno da je to imovina HT-a, a ne dioničara, i da ta imovina leži u hrvatskoj zemlji, a ne u nekoj drugoj državi; da se time povećava bogatstvo ove države i da to u konačnici nitko iz ove države neće odnijeti u neku drugu državu. Međutim, sve ono što ne ode u kapitalne investicije, jer su investicije zbog odluka HAKOM-a propale, može završiti negdje drugdje.                                                                                                                                     Imali smo potrebu podržati Vas u Vašim aktivnostima i dati preporuku kako još pojačati u javnosti, te kod radnika HT-a i naših kooperanata spoznaju da HAKOM ugrožava egzistenciju velikog broja ljudi i uzrokuje i druge štete.

                                 Vaši simpatizeri i zabrinuti radnici HT-a.

Ima li budućnosti u HT-u…. tko će ostati..?

Kaže poslovica, „Gdje ima dima, ima i vatre“…..  naime svi mi malo stariji, prisjećamo se vremena kada smo radeći u PTT-u, HPT, HT-u, radili stručno i odgovorno, kvalitetno i savjesno, ali sa jednom velikom razlikom od današnjice, a to je da smo imali sigurnost radnog mjesta, a samim time i naše egzistencije. Na neki način priželjkivali smo dolazak novog doba, globalizacije, tržišne utakmice i sve novosti koje ona donosi. Nadali smo se boljem životu i pravednijoj poslovnoj politici, jednostavno smo se nadali da će biti bolje. No sve ove godine koje su iza nas, pokazale su nam da umjesto boljitka, imamo svih ovih godina, strepnju, pritisak, nervozu i nesigurnost, jer se globalizacija i kapitalizam pokazao u onom svom najgorem surovom obliku.

I sada kada smo mislili da se kompanija polako konsolidira, kada smo i kao kompanija, ali i kao radnici tehnološki napredovali, usavršili sva potrebita znanja i edukacije, prilagodili se na novi sustav rada i općenito mislimo da je kompanija (uza sve otkaze) konačno utrla put stabilnosti, opet se unosi nemir i strepnja, ali sada za samo srce kompanije.

Naime kako čujemo od naših povjerenika i ostalih radnika, HT ima namjeru upravljanje tehnološkim procesima u „tehnici“ ponuditi nekoj kompaniji koja se bavi takvim ili sličnim poslom, po primjeru Rumunjske koja je svoju tehniku dala na upravljanje „Siemensu“.  Čujemo da je i HT svoje poslove „tehnike“ također ponudio Siemensu, ali se nisu uspjeli dogovoriti, a čujemo da je glavni razlog što Siemens traži otpuštanje tisuću petsto (1500) radnika!

To je ujedno bio i glavni razlog što do dogovora, na svu sreću nije niti došlo. Međutim saznajemo kako vlasnik HT-a, ne odustaje i sada je ponuda otišla prema Ericssonu i još nekim kompanijama. Ne sumnjamo da će i možebitni Ericsson ili netko treći, reagirati slično kao i Siemens i također će vjerojatno uvjetovati istu stvar.

Čudno je malo da nitko od naših sindikata ne reagira na ovu nakanu Uprave, niti poduzima bilo kakve korake u zaštiti naših radnih mjesta.

Stoga se s pravom pitamo imamo li mi radnici Hrvatskog Telekoma ikakve budućnosti u našoj kompaniji, ili još bolje pitanje…“tko će ostati“. (m.n.)

Radni spor u DT-u!

Vjerojatno vam nije poznato da je u DT-u, u tijeku radni spor između Uprave i sindikata. Naime, kako u tijeku pregovora za novi Kolektivni ugovor nije došlo do dogovora u tarifnom dijelu, sindikat je  prije nekoliko tjedana pokrenuo radni spor koji je još uvijek u tijeku. Doduše, krajem prošlog mjeseca, uz arbitražu bivšeg gradonačelnika Hamburga, Henning Voscherau, došlo je do dogovora, ali samo za oko 17.000 zaposlenih u sjedištu DT-a, u Bonnu (Telekom AG). Tako je dogovoreno da će za tu grupaciju zaposlenika u naredne tri godine plaća porasti za ukupno 6,5 posto (od 1. svibnja 2012 za 2,3 posto, a na dan 1. siječnja 2013 i 1. kolovoza 2013., za 2,1 posto). No, kako za ostale zaposlenike Poslodavac nije ni prethodnog tjedna pristao na uvjete koje je postavio sindikat, mirenje će se nastaviti 15. i 16. svibnja. Znakovito je i to da je u međuvremenu došlo do promijene na čelu Ljudskih resursa DT-a. Tako je 3. svibnja to vrlo bitno mjesto, umjesto Thomasa Sattelbergera, koji je na toj poziciji bio zadnjih pet godina, imenovana Marion Schick. Obje strane u pregovorima smatraju da sporazum koji je dogovoren za zaposlene u Bonu, ne smije biti presedan za daljnje pregovore u T- Systems s oko 18.500 zaposlenih i Deutsche Telekom GmbH, Njemačka s 50.000 zaposlenih (mobilni telefoni i usluge tvrtke). Iako je Poslodavac pristao na povećanje plaće od 3,5 posto u narednih 18 mjeseci, Glavni pregovarački odbor sindikata i dalje ne odustaje od svojeg ranijeg zahtjeva od 6,5 posto. Dok predstavnici Poslodavca tvrde da je taj zahtjev nerealan i neprihvatljiv, sindikat uz činjenicu da je DT s svojih oko 240.000 zaposlenika širom svijeta ostvario znatnu dobit, te kako se očekuje da će na Skupštini dioničara 24. svibnja biti donesena Odluka o isplati 0,70 eura po dionici, opravdano ne odustaje od svog prvobitnog zahtjeva. Očekuje se da će u nastavku pregovora znatnu ulogu imati i novo imenovana Glavna direktorica ljudskih resursa.

Kako je poznato da krajem ovo godine kreću pregovori za novi Kolektivni ugovor HT-a, za očekivati je da će, imajući u obziru još uvijek odlične poslovne rezultate HT-a, obje pregovaračke strane lakše doći do konačnog rezultata gdje će konačno i svaki radnik HT-a,  nakon dugog vremena i na svojoj plaći osjetiti plodove tih pregovora.

TIK-TAK

Majdačiću govoriš još dva dana kome? Tebi možda? Iz svih vaših komentara mogu se pročitati samo bljuzge što je još bolje jer članovi vide kakvi ste. Ubila vas borba za fotelju i moć , ali nad kime vi imate moć? Nad nikim baš nikim. Jako ste jadni jer o povratku na radna mjesta pričate kao o nekom paklu jako ljepo od vas. Kažete da nas je ostalo malo. Varate se! Ima nas jako jako puno računajte samo koliko ste ljudi isčlanili i to je već više od vas Teletubbiesa. Šta ste do sada objavili - ništa , samo potvrde od MUP o privremenom oduzimanju predmeta iz tajništva RSRH u lipnju prošle godine koju je potpisala Suzi Hreljac ,a isto tako je mogla potpisati i Ingrid ili bilo netko drugi koji se u tom trenutku našao u tajništvu. I zamisli koliko je već prošlo i policija nije ništa našla baš ništa. Većina članova se ne ispisuje iz RSRH jer im mi tako sugeriramo jer znamo da se vraćamo i zašto bi osnivali neki novi sindikat kada ga već imamo , ali ne brinite se vi će te moć osnovati dobar sindikat u zatvoru koliko će vas tamo otići bit će fotelja za sve vas foteljaše. Da se vratimo Ministarstvu nešto vam je falilo u statutu ? Pitam se što ? Još uvijek razmišljate šta ste fulali na vašem prvom nelegalnom saboru uuuu mora da vam ti mali mozgići još ne mogu shvatiti što? Dobro ste fulali i sami sebe zakopali tako duboko duboko i duboko. Željkec jel misliš da češ više biti potreban  HP kada više ne budeš u sindikatu ili ćeš se možda koliko si sposoban kandidirati za sabor. A ti Majdačiću ti nisi hemeroid ti si pravi tumor , ali za kojeg ima lijeka. I daj se malo smirite sa tim svojim prijetnjama jer su isprazne i odveć otrcane jel znate onu "pas koji laje nije dobro ispečen" zato samo lajte i zavijajte od muke. I onda opet tik-tak tik-tak kome zvoni željno očekujemo ovaj tjedan!
Ipak smo puno više složniji od vas.

SRETAN ROĐENDAN

Na Kninskoj tvrđavi večeras točno u 21.00h zasvijetliti će 57 baklji za rođendan Generala Mladena Markača!
Generale Sretan rođendan!

SINDEXPRES 7.5.2012

SAGA O SORTIRNICI RIJEKA SE NASTAVLJA

Sortirnica u Rijeci nakon našeg napisa postala je «top tema» u Hrvatskoj pošti. Mnogi su se digli "na sve četiri" da bi dokazali da je postojeće rješenje idealno za Hrvatsku poštu i za radnike, te da boljeg u Rijeci nema. Onaj tko poznaje Rijeku, a to je autor članka u prošlom Sindu, svjestan je činjenice da je nužno napraviti dugoročnije rješenje kojim bi se revitilizirala Rijeka i pokrenuo razvoj Hrvatske pošte, prvenstveno u kontejnerskom prometu pošiljaka.

Iznajmljeni prostor ima više loših strana nego dobrih, a za sporost iznalaženja novog prostora, odgovornost snosi poslovodstvo, pa bi zbog toga netko trebao biti i smjenjen sa mjesta na kojem se nalazi. O problemu sortirnice Rijeka i nužnosti preseljenja zna se već godinama i sreća je bila što Grad nije našao sredstva za izgradnju novog autobusnog kolodvora. Rijeka za Poštu, postala zaboravljeni grad, spavaonica Zagreba, a bezidejnost pojedinaca dovela ju je u poziciju beznađa.

Strah od naših sindikalaca bio je prevelik i stoga su se «neki» u poslovodstvu odlučili na kadrovske promjene unutar Sindikata. Angažirali su najbolje plaćene sindikalce, s primanjima većim i od 26.000 kuna, kako bi nas «umirili» i na žalost, uspjeli su. Ne samo da su angažirani u rušenju strukture Sindikata, nego su se angažirali i u sprječavanje našeg povratka, onemogućavajući nam ulazak u prostor namijenjen Sindikatu. Očekujemo od nove Uprave da sankcionira ovakvo ponašanje pojedinaca od strane poslovodstva i  tako prekine direktno miješanje u unutarnje odnose Sindikata.

HPB SE ŠIRI – II dio

Kada gledamo ovo brzo širenje poslovnica HPB-a ne možemo, a da se ne zapitamo gdje je ona proklamirana suradnja «naše» banke s Hrvatskom poštom? Očito je, da nije bilo dovoljno sluha ni snalažljivosti ni s jedne ni s druge strane. Ne čudi nas šutnja HPB, jer još nema problema s radnicima, brine nas šutnja u Hrvatskoj pošti i neučinkovitost ljudskih resursa. Ljudski resursi trebali bi biti pokretači aktivnosti koje bi trebale zaštititi postojeća radna i stvarati uvjete za otvaranje novih. Sadašnja pozicija ljudskih resursa svodi se na izmišljanje tople vode, a koje se svodi na izmišljanje načina kako destimulirati radnike za njihov rad. Zadnja njihova aktivnost vezana uz otpremnine pravi je dokaz njihove vrhunske improvizacije.

Znamo da imamo prostora u suradnji s HPB-om, da imamo dobar ljudski potencijal koji bi mogao zadovoljiti i najizbirljiviju klijentelu, to je već godinama mnogima jasno. No, sve je očitije da ljudski resursi ne znaju ili ne žele upravljati tim potencijalom. Slijedom toga mišljenja smo da žurno treba napraviti potrebne rezove u ovoj službi koja je, čini se, postala  svrha sama sebi.

CRNI SCENARIJ

U nezavisnim medijima u nekoliko navrata objavljeno je da Vlada kreće u napad na radnička prava, prvenstveno smanjivanjem prava kroz kolektivne ugovore u javnim službama i javnim poduzećima. Navedeno smanjivanje prava, uz ucjenu smanjivanja broja zaposlenih, reflektirati će se i na privatna poduzeća. Smanjivanje prava je sustav «efekta domina». Ono što krene u javnim službama, neminovno se širi i na ostale radnike. Naknada za prijevoz, regres za godišnji odmor, Božićnica, Uskršnjica, dodatak za rad noću, nedjeljom,… mogu tako završiti u ropotarnici povijesti.

I sam Premijer je nedavno na Glavnom odboru rekao, da se do sada nisu dirale plaće u javnom sektoru, no da, uzimajući u obzir krizu, će do toga morati doći. Poznajući naše političare, ova Vlada je krenula u ostvarivanje svog cilja, cilja 21. Istinu govoreći, izgleda da ni njima nije jasno što je to sve bilo sadržano u tom njihovom projektu, te je provođenje bilo praćeno s mnogo nespretnosti, ishitrenih obećanja, ali i prijetnji. Svima je jasno da je kriza tu, da moramo izaći iz nje. No svi smo svjesni da se neće moći izaći iz iste, improvizacijama, enormnim povećanjima komunalija, struje, plina, naftnih derivata, smanjivanjem radnih i materijalnih prava i u konačnici bez socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima.

Poznato je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva trošarina na naftne derivate, a zbog 20 % smanjenja potrošnje. Pohlepa Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i na taj način reguliraju cijenu na tržištu, oni ustrajali su na postojećoj. No, to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u prazno».

Što se tiče javnih poduzeća tu je već proces pokrenut. Hrvatske šume, Fina… samo su neki od onih koji su prvi na udaru… Kada ćemo mi? Očito, brzo.

BRANIMIROVA LJEPOTICA?!

Nedavno je otvoren poštanski ured 10000 Zagreb, u Branimirovoj 4. Ured koji je godinama vapio za uređenjem, kao jedan od najfrekventnijih poštanskih ureda, ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj. Koliko je ured lijep i funkcionalan pitanje je koje je podijelio i korisnike i radnike. Drago nam je da više nema onog rugla od telefonskih govornica, kao i onih nakaradnih naljepnica oko kojih je naš (trenutno bivši) predsjednik, Jadranko Vehar, podigao veliku prašinu. Naime, umjesto trošenja nekoliko milijuna kuna na te naljepnice moglo se zbrinuti nekoliko desetina radnika s dostojnim otpremninama.

O ukusima o uređenju prostora ne želimo raspravljati. Dobili smo novi, suvremeni poštanski ured, kojim se trebamo ponositi. Ono što ipak moramo konstatirati je žalosna činjenica da nismo uspjeli realizirati plan od 200 uređenih poštanskih ureda, što je bilo u Plan prije dvije godine.

Skidamo kapu naporima izvršne direktorice Divizije mreže i njenom nastojanju da postanemo atraktivni korisnicima i da se poboljšaju radni uvjeti radnicima. Već duže vrijeme težimo novim, ljepšim uredima u kojima će se naši korisnici osjećati kao u bankama, a Branimirova je velik korak k tome. Neki bi rekli «mali korak za Poštu, veliki za dostojanstvo radnika».

ŠTO TO PRODAJEMO?

U posljednjem broju dostavne mape (zanimljivog li imena «dostavne mape») «pošto – poto» nalazimo poklone za obiteljska slavlja. No ono što je interesanto, nakon što smo dobili ovu «dostavnu mapu», obišli smo nekoliko poštanskih ureda: velikih, srednjih i malih i došli do saznanja da većina njih nema ove «atraktivne» artikle, a niti ne znaju kada će ih ili da li će ih uopće dobiti. Poštanski uredi najbolje su mjesto za prodaju, posebno iz razloga što je svakom našem radniku izuzetno važno da što više prodaju kako njihov poštanski ured ne bi došao na popis za odstrjel.

No, ovaj broj «pošto-poto» je velik promašaj u trenutnoj krizi. Dok se naši korisnici iz «sile» rješavaju obiteljskog zlata i srebra, mi sada u našoj «dostavnoj mapi» nudimo kupnju tih istih predmeta i to od najmanje 1981,72 kune. Kao da se netko ruga našem jadu. Krajnje je vrijeme da se ovom hvalevrijednom projektu pristupi na način koji će koristiti svima, a ne biti trošak i teret dostavljačima i ubrzo nakon dostave završavati u košu za smeće.

UPRAVA ODUSTAJE OD NOVOG CJENIKA RADNIH MJESTA

Tijekom proteklog tjedna, iako trenutno nismo na "vlasti", imali smo intenzivne razgovore, kako sa visoko rangiranim osobama unutar HP-a (neke smo tek upoznali i želimo im toplu dobrodošlicu) tako i s radnicima. U Pošti vlada veliko nezadovoljstvo trenutnom situacijom i u zraku visi neka napetost, nesigurnost. Svi su u iščekivanju nečeg nakon imenovanja nove Uprave. Radnici su zabrinuti za svoju budućnost.

Ono što nas u ovom trenutku najviše zanima, je Cjenik radnih mjesta. Predlagatelji su naletjeli na čvrst orah, novu Upravu, koja je prihvatila neke naše prijedloge. Shvatili su da ih ovaj Prijedlog neminovno vodi u socijalne nemire i da ga je, takvog kakav je, bolje staviti na led, nego u ovim kriznim situacijama dodatno izazivati sindikate i radnike. Cjenik radnih mjesta kasni najmanje dvije godine, a krivci za to, kao i za loš Prijedlog i nadalje sjede u svojim foteljama, dok su mnoge naše kolegice i kolege, za puno manju štetu, morali napustiti Društvo. Svi zaboravljaju da smo u više navrata tražili da se u izradu Cjenika uključe i sindikati, iako je to nepopularno, no poslovodstvo nije imalo sluha, misle da su najpametniji i nedodirljivi. Nadamo se da će ova Uprava promijeniti takvo ponašanje, a u interesu radnika, korisnika i naravno Društva u cjelini.

NARUČEN ALKO TEST?

Znate li da možete naručiti alko-test kada to vama odgovara?

To se desilo u jednom malo većem gradu, u jednoj od naših sortirnica. Jedan gospodin, koji je inače podložan kapljici, odlučio se osvetiti svojim kolegama i preko svoje «supruge», inače sindikalne povjerenice, naručio je alko-test. Alko test je proveden, za svaki slučaj, kada on nije radio, jer da mu se slučajno «ne zaleti» koji maligan. Osveta je provedena, no informacija je o «zlodjelu» brzo je izašla na vidjelo i to od samog izvršitelja. Savjest je proradila, no to je shvatio prekasno. Radnici su namjerno obilježeni, no za zlouporabu položaja nitko nije, a kako izgleda, nitko niti neće, odgovarati.

SMIJEM LI POPITI KAVU?

To je često pitanje koje prati naše kolegice i kolege dostavljače kada žele u tijeku radnog vremena popiti kavu. U pojedinim sredinama i dalje te naše radnike prati strah od moguće represije voditelja ili nekog drugog ukoliko ih zateknu uz kavicu, sok, sendvič ili gablec. Neko već zaboravljeno vrijeme pokušava se ponovo usaditi u krvotok dostavljača ili drugih naših radnika u uniformama. Dok je u Branimirovoj normalno da vidite naše kolegice i kolege da u kafićima ispijaju kavicu, u predgrađu to nije dozvoljeno, pa čak ni u vrijeme dnevnog odmora ili izvan radnog vremena.

Dok se naši uniformirani radnici budno prate, s druge strane ostali «državni» uniformirani kadrovi (policija, vojska, vatrogasci…) bez problema ulaze u kafiće i naručuju hranu i piće bez straha da će ih netko prozivati. Ovo je klasično ograničavanje slobode kretanja za dio naših radnika. Svi oni koji nemaju uniformu, od Predsjednika Uprave, do najslabije plaćenog radnog mjesta, mogu bez zapreke sjediti na javnim mjestima i uživati u blagodatima dnevnog odmora. Uniformirani se moraju skrivati, jesti u grmlju, na klupi u parku ili ako kiši na natkrivenoj autobusnoj stanici. Ako im slučajno "prigusti" je li ponovo je na redu grmlje…?

Tražimo od poslodavca da upozori voditelje da ne "stišću" naše uniformirane radnike, kada žele popiti kavu ili pojesti topli obrok u nekom ugostiteljskom objektu, a da, naravno, pri tome ne «narušavaju ugled» Pošte, svojim ponašanjem.

OCJENE, CILJEVI, OCJENE, CILJEVI…!!!

U jednom ne malom gradskom poštanskom uredu desilo se da su sukladno dubokoumnim i nerealnim ciljevima, šalterski radnici dobili najniže ocjene zbog neispunjavanja ciljeva. Ne moramo spominjati da su te ocjene djelovale više nego destimulativno, a što je radnicima u povjerenju potvrdio i sam voditelj. U tom trenutku je pokazao svu potrebnu dozu odgovornosti prema radnicima jer su mu navedeni ciljevi bili natureni i po njegovom mišljenju nepotrebni. Svjesni smo činjenice da to ne smiju znati njegovi pretpostavljeni.

No, jedna osoba je dobila ocjenu veću od prosječne. Znate li njezin recept. Uspjela je «uvaliti» Diners kartice svim kolegama dostavljačima, no time je uvalila i sebe i kolege u probleme. Kolege, jer su si priskrbili dodatni «trošak», a sebe, jer je sada na udaru tih istih kolega, jer naravno, nije sve tako, kao što im je govorila. Čini mi se da ovo, na žalost, nije izolirani slučaj.

10. GODINA HPEKSPRESA

6. svibnja ove godine navršilo se deset godina od osnivanja Hpekspresa. Čestitamo svima koji rade ili koji su radili na ovom izuzetnom projektu Pošte. Ovom prigodom nikako ne smijemo zaboraviti na pokretača navedenog projekta, Marijana Bolarića, koji više nije u našem Društvu, ali koji prati sve tijekove funkcioniranja poštanske i kurirske djelatnosti iz HAKOM-a.

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA

Pozivamo sve naše kolegice i kolege da nam se priključe u davanju prijedloga za novi Zakona o poštanskim uslugama. Ovaj Zakon obilježiti će našu budućnost u narednom periodu, stoga mu moramo prići najozbiljnije i jedinstveno. Sve zainteresirane radnike  pozivamo na suradnju.

CRNI SCENARIJ

U nezavisnim medijima u nekoliko navrata objavljeno je da Vlada kreće u napad na radnička prava, prvenstveno smanjivanjem prava kroz kolektivne ugovore u javnim službama i javnim poduzećima. Navedeno smanjivanje prava, uz ucjenu smanjivanja broja zaposlenih, reflektirati će se i na privatna poduzeća. Smanjivanje prava je sustav «efekta domina». Ono što krene u javnim službama, neminovno se širi i na ostale radnike. Naknada za prijevoz, regres za godišnji odmor, Božićnica, Uskršnjica, dodatak za rad noću, nedjeljom,… mogu tako završiti u ropotarnici povijesti.

I sam Premijer je nedavno na Glavnom odboru rekao, da se do sada nisu dirale plaće u javnom sektoru, no da, uzimajući u obzir krizu, će do toga morati doći. Poznajući naše političare, ova Vlada je krenula u ostvarivanje svog cilja, cilja 21. Istinu govoreći, izgleda da ni njima nije jasno što je to sve bilo sadržano u tom njihovom projektu, te je provođenje bilo praćeno s mnogo nespretnosti, ishitrenih obećanja, ali i prijetnji. Svima je jasno da je kriza tu, da moramo izaći iz nje. No svi smo svjesni da se neće moći izaći iz iste, improvizacijama, enormnim povećanjima komunalija, struje, plina, naftnih derivata, smanjivanjem radnih i materijalnih prava i u konačnici bez socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima.

Poznato je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva trošarina na naftne derivate, a zbog 20 % smanjenja potrošnje. Pohlepa Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i na taj način reguliraju cijenu na tržištu, oni ustrajali su na postojećoj. No, to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u prazno».

Što se tiče javnih poduzeća tu je već proces pokrenut. Hrvatske šume, Fina… samo su neki od onih koji su prvi na udaru… Kada ćemo mi? Očito, brzo.

Poznato je da se smanjivanjem plaća i ostalih primanja radnika neminovno smanjuje potrošnja, da se na taj način ne puni proračun i ciklus se ponavlja. Osvrnimo se samo na jadikovku Vlade zbog smanjenog priliva trošarina na naftne derivate zbog 20 postotne smanjene potrošnje. Pohlepa Vlade se vidjela i u ovom segmentu, umjesto da smanje trošarine i na taj način reguliraju cijenu na tržištu, oni su ustrajali na postojećoj. No, to je slika bezidejnosti i bacanja iz «šupljeg u prazno».

Pozitivan pomak ili priznavanje pogreške……

Otkako je usvojen Pravilnik o nagrađivanju prodajnog osoblja, stalno smo isticali njegovu nedorečenost, ali još više njegovu izuzetno lošu i visoku zahtijevnost, gdje se od radnika neprekidno traži angažman viši od sto posto, a zauzvrat se dobije ništa ili vrlo malo.

Dosadašnji Pravilnik je izuzetno loš i umjesto da potiče na veći (ako je uopće moguće veći ???) angažman u radu, u praksi, radnike demotivira. Važećim Pravilnikom o nagrađivanju, ocjenom „1“ nagrađivati se moglo samo one radnike koji su ostvarili 102,65% cilja, a ukoliko bi netko ostvario cilj sa 110 % tek tada bi mogao ostvariti i višu ocjenu, što je izuzetno teško ili nedostižno. Puno poslova u Prodaji nije valorizirano niti vrednovano, a rizik određenih isključenja (primjer yupi-tarife) isključivo snose, ni krivi, ni dužni, radnici u T-centrima. I ta isključenja (ugovori koji se raskidaju, u 99% slučajeva su sklopljeni pred nekim trgovačkim lancem od strane studenata), a na koje radnici nisu mogli utjecati, ruše ocjenu kolegica i kolega u T-centrima i naravno da ne mogu ostvariti ciljeve.

Novom odlukom rukovodstva Prodaje, pozitivno se mijenjaju ocjene i vrednovanje. Sada se na razini Sektora može nagraditi 50% najboljih radnika, ako su kvartalno ostvarili 95% svojih ciljeva. Naravno da se slažemo sa takvom odlukom, ali ona samo potvrđuje da su i sindikati i Radničko vijeće bili u pravu kada su tvrdili da je Pravilnik o nagrađivanju prodajnog osoblja loš i diskriminirajuć za radnike u prodaji u odnosu na ostale radnike.Tvrdili smo i tvrdimo, da su poslovi prodajnog osoblja jedni od najtežih u kompaniji i da su radnici u prodaji izuzetno potplaćeni, a k tome i Pravilnikom zakinuti. Stoga na poticaj Radničkog vijeća treba pokrenuti izmjene postojećeg Pravilnika kako bi vratili dostojanstvo našim kolegicama i kolegama u prodajnim centrima. (m.n.)

Poslovni rezultati ne ohrabruju

Kriza i dalje radi svoje. No, ne samo kriza, svoje prste duboko je gurnula u naš džep i politika. Izjava prvog potpredsjednika Vlade kako treba smanjiti troškove telefoniranja u korist plaćanja struje i plina, samo iskazuje  kako se ova nova vlast odnosi prema onima koji bi trebali biti pokretači aktivnosti izlaska iz krize. Tu ne mislimo samo na naše Društvo, tu mislimo na sva telekomunikacijska društva. Neopravdani porezi, trošarine… velik su teret, kako za poslodavce, tako i za korisnike, a time i za radnike. Radnici su dupli gubitnici, kao moguće žrtve pada broja usluga i kao korisnici.

Teret krize nije neočekivan, no prihod je manji od onog što su naši ekonomski eksperti prognozirali. Planiran je bio pad prihoda od oko 3%, no, na žalost pad je 4,7% za prvi kvartal ove godine, što je zvono za uzbunu. Tako da će poslodavci, po njihovoj nemilosrdnoj profitnoj logici, kao što su najavili, rigoroznim mjerama rezati troškove. Kao po običaju prvi na redu će biti radnici, jer se u ostalim segmentima kontinuirano rezalo, što već po malo nagriza kvalitetu naše usluge i vjerodostojnost.

Uprava je obećala da neće tijekom ove godine biti više masovnijih otpuštanja, no nitko se ne bi začudio da to obećanje bude i prekršeno. Radnici su već oguglali na ovu neizvjesnost i stres od mogućeg otkaza, koji je u proteklom periodu bio prožet i nesigurnošću da li će biti ili neće biti otpremnine. Dio radnika spreman je već danas otići iz ove neizvjesnosti kako bi sačuvali zdravlje, a u pojedinim slučajevima i obitelj. Psihozu odlaska možemo komparirati s onom iz 2006. godine kada se za odlazak javilo više od 2000 radnika. Ova psihoza straha i neizvjesnosti neminovno djeluje i na radni učinak radnika. Sve su manje efikasni i ne mogu ostvarivati, već ionako prenapuhane ciljeve.

Da dosadašnja štednja ipak ostvaruju efekte (kao i smanjena investicijska ulaganja) pokazuje činjenica, da je neto dobit veća za 3,7%, odnosno 365 milijuna kuna (48 milijuna eura). Broj privatnih korisnika pokretne mreže smanjen je za 6,5%, ali treba istaknuti, broj korisnika poslovne mreže je povećan za 11,7 %, što je ohrabrujuće.

Jedan od većih problem je i odnos HAKOM-a prema našem Društvu. U pokušaju da ostvare svoj cilj i prepuste više od 50% tržišta alternativnim operaterima (ulizivanje Europskoj Uniji), ne biraju sredstva. Na njihovu žalost, jedino HT ima financijsku snagu za široko uvođenje najnovijih tehnologija, pa HAKOM na sve načine, čak i ucjenama, (ukinuti će «harača» od 6% na pokretnu mrežu), pokušava prisiliti HT da ulaže, ne samo za sebe, nego i za alternativne operatere. Istina je, da bi nove tehnologije trebale povećati zaposlenost i na neki način smanjiti efekte krize, ali način na koji to traži HAKOM, znači još veću dubiozu za HT i potiče otpuštanje radnika.

Na taj diskriminacijski odnos prema HT-u upozorili smo i Vladu i HAKOM prije više od godinu dana, najavljujući prosvjede pred sjedištem «neovisne regulatorne agencije». Nisu prihvatili naše argumente iz jednog jedinog razloga, ne bi ispunili zahtjeve Europske Unije i time bi ugrozili svoje fotelje. Uopće im nisu važne «fotelje» nekoliko stotina radnika HT-a, koji su ili će izgubiti radna mjesta. Bez obzira koliko to bilo nekome «nakaradno», tražimo od Uprave, da ne popušta pritiscima, ni HAKOM-a, ni Vlade, a sve u cilju zaštite naših radnih mjesta.

22. sjednica RV-a,…

03. svibnja, 2012. održana je 22. sjednica Radničkog vijeća sa slijedećim Dnevnim redom;

1. Verifikacija zapisnika  sa 21. sjednice RV-a, HT-d.d.

2. Prijedlog Pravilnika o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama, osobnih podataka radnika – traži se suglasnost.

3. Prijedlog Odluke o prijedlogu Pravilnika o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanje trećim osobama, osobnih podataka o radniku.

4. Izvješće o provedenim mjerama zaštite na radu u razdoblju od 01.siječnja do 31. ožujka 2012. informacija 

5.  Izvješće o poslovanju za Radničko vijeće za 1. kvartal 2012. godine – informacija

6. Informacija o odluci rukovodstva Prodaje o nagrađivanju prodajnog osoblja i  informacija o broju podnesenih prigovora na ocjenu.

7. Razno

8. Interno savjetovanje članova RV-a.

Ono što je najvažnije za istaći je da je Radničko vijeće dalo suglasnost na predloženi Pravilnik o prikupljanju, obrađivanju i …… podataka, ali samo do kraja godine. I dalje se Radničko vijeće ne slaže s time da se snimanje telefonskih razgovora koristi pri ocjenjivanju radnika. U izvješću o provedenim mjerama zaštite na radu nije bilo nikakvih odstupanja u odnosu na prijašnja izvješća, jer je Jedinica za zaštitu na radu izuzetno stručno i kvalitetno odradila svoj posao.

Zanimljivo je bilo vidjeti kretanje naših plaća za prvi kvartal 2012. godine. Kako kažu:

prosječna bruto plaća za ostvareni rad iznosi  11.053,00 kuna, a prosječna neto plaća iznosi  7.512,00 kuna.

Moramo istaći da ponovo nismo dobili kretanje plaća po platnim razredima, a vrlo zanimljivo bi bilo vidjeti prosjek plaća samo onih radnika koji su svrstani od drugog do osmog platnog razreda, bez menadžerskih plaća. Tada bi se vidjelo da li nam je prosjek iznad ili što je vjerojatnije, ispod državnog prosjeka! (m.n.)

PRVOSVIBANJSKI FIJASKO

Sindikalne središnjice, odnosno njihov veći dio pokušao je organizirati nešto što se može nazvati prosvjedom. Žalosno je da se na Trgu okupilo samo nekoliko stotina, 1500 ili 2000 prosvjednika (tako su izvještavali novinari). Uoči i nakon prosvjeda mnogi su se s pravom okomili na «sindikalne šminkere» s visokim plaćama koji su izgubili kontakt sa članstvom. Same ankete pokazuju koliko radnici i građani malo cijene napore sindikata i njihovih čelnika i sve smatraju «farbanjem». Ono što mi smatramo nedopustivim, je što u niti jednom trenutku, niti jedan od čelnika Sindikata nije dao rješenje za nastalu situaciju, iako je naš (trenutno bivši) predsjednik, Jadranko Vehar u više navrata poticao našu središnjicu, Nezavisne hrvatske sindikate, da krenu u izradu plana funkcioniranja NHS-a u ovim kriznim vremenima. No, od toga nikada nije bilo ništa, pa smo od respektabilne središnjice, postali prosječni. Središnjica (ne)namjerno funkcionira na principu «one man band» i tako veliča samo jednu osobu, Krešimira Severa, za kojeg radnici kažu da lijepo priča i ništa ne poduzima, pa ga više i ne slušaju.

NHS je trebao postati «stjegonoša» sindikalnog pokreta, uzimajući u obzir broj članova i sastav udruženih sindikata. Na žalost jedan od dijelova Središnjice «privatni sektor» često je bio zapostavljen, pa je dolazilo i do verbalnih sukoba. Rad Središnjice je nadasve formalna, bez konkretnih i konstruktivnih prijedloga, pa ne čudi što nema vizije kako pomoći HŽ-u, HP-u, a prije toga ni HT-u. U niti jednom trenutku nismo dobili potporu Srdišnjice, niti kroz pravnu, niti kroz pomoć ekonomskih analitičara, iako smo bili jedan od najvećih Sindikata unutar Središnjice, a da ne kažem i osnivači iste.

U pred prvosvibanjskoj emisiji «Puls Hrvatske» voditelj je s pravom naglasio da bi na Trgu svi čelnici središnjica trebali dati ostavku. Ono što je pokazala organizacija prosvjeda, se i trebalo dogoditi kako bi se vratila vjerodostojnost, kako sindikata, tako i sindikalnih čelnika. Jedini sindikalni čelnik koji u ovom trenutku ima «prođu» je Ozren Matijašević. 

U konačnici «žuti karton» su dobili i zaslužili i sindikati i Vlada.

Još malo reakcija na ocjenu…

Gledam, slušam, čitam o stimulaciji ...  Mislio sam da sam ja rijetka iznimka prema kojoj uopće nije poštivana procedura, a slijedom navedenog, dobio ocjenu koja je katastrofa i kazna. Čitajući sindikalne komentare koje dobivamo - vidim da je moj slučaj u stvari pravilo. Razgovore uopće nismo imali, u Hr - Netu ničega nije bilo, sve je odradila osoba koja to uopće ne smije i pod "tuđim imenom" prave osobe (potraži pravilnik o IT sigurnosti, odavanje svojeg passworda ili rad pod tuđim imenom = najteža povreda ugovora o radu), isplata je izvršena da ocjenu uopće nismo znali, ...  Daljnje upute kažu kako i kome se možemo žaliti - a ja odlučio da idem do kraja, pa i van firme.                                                                                                                               Htio sam reći nešto drugo - sve je jasno i vidljivo, ovo dalje nema smisla. Treba poraditi na ukidanju ovakve sramotne stimulacije, vratiti ljudima njihove novce na način da postotak koji svi uplaćujemo u fond stimulacije vrate kroz identično povećanje plaće (svakome njegovo). Firma ako želi nekoga stimulirati (a to su u pravili odabrani podobni) može mu promijeniti ugovor o radu (dati višu brutto plaću, dignuti platni razred, ...). (rezignirani radnik, I.S.)