SINDEXPRESS 26.06.2012

U

UKINUT "HARAČ"

Nakon više mjesečnog "natezanja" s Vladom RH i obostranim ucjenama, napokon se Vlada otrijeznila i odlučila ukinuti "harač" na mobilne usluge. No, u tom dijelu veliku ulogu imala je i Europska komisija, koja je upozorila na apsurdnost uvođenja takvog načina oporezivanja, svega i svačega. Na žalost, ova odluka Vlade došla je prekasno za nekoliko stotina naših radnika, koji su tijekom ove godine proglašeni tehnološkim viškom. Možemo u tom proglašavanju pronalaziti glavnog krivca u poslovodstvu, no to je samo zatvaranje očiju pred objektivnim stanjem u našem Društvu. Kriza radi svoje, no da je i poslovodstvo zatečeno dubinom krize i da se dio njih jednostavno ne snalaze, nepobitna je činjenica.

Tvrdoglavost naše Uprave i drugih mobilnih operatera da zaustave i uspore investicije u nove tehnologije urodila je plodom. Hoće li i najava novih investicija, uvođenja novih tehnologija i novih usluga uroditi plodom, pa podignuti profitabilnost Društva i na taj način smanjiti apetite većinskog vlasnika za smanjivanjem troškova, odnosno smanjivanjem broja zaposlenih? Vjerojatno ne, no, pitanje je, hoće li krajem ove ili početkom slijedeće godine iz HT otići 500 ili za 250 radnika. Ono što je za nas jako dobro je informacija, a koju smo dobili od naših kolega iz Njemačkog sindikata komunikacija, da je naša Uprava "tvrdi orah" kada se radi o smanjivanju broja radnika, te da su neki sindikati od svojih uprava počeli zahtijevati da se slično ponašaju.

NOVA PRIZNANJA JADRANKU VEHARU

Bez obzira na probleme koji trenutno postoje u funkcioniranju Sindikata, Jadranko Vehar, svakodnevno dobiva nova priznanja i pozive za sudjelovanje na mnogim međunarodnim skupovima, koji većim dijelom nemaju nikakvih poveznica sa funkcijama koje obnaša kao potpredsjednik Europske federacije sindikata u javnim službama i potpredsjednik Konfederacije europskih nezavisnih sindikata. Trenutno je dobio pozive za tri takva skupa: jedan u Sjedinjenim američkim državama, u Los Angelosu, te dva u Europi,  Bugarska i Ukrajina. Očito je da bi mu bilo draže da se skup u Ukrajini održavao u lipnju, tijekom nogometnog prvenstva, a ne u listopadu. No, svi ovi pozivi predstavljaju priznanje našem Sindikatu, a koji je zahvaljujući njegovim aktivnostima postao prepoznatljiv i izvan naših granica, a što rijetkima uspijeva.

PRED NAMA, NOVI PREGOVORI ZA KOLEKTIVNI UGOVOR

Kao i pred svake druge kolektivne pregovore, pozivamo vas da se uključite u kreiranje naših prijedloga, kojima želimo popraviti vaša radna i materijalna prava. Početak pregovora očekujemo početkom rujna.

Nova Uprava i nova "metla". Projekti koji su najavljivani od strane bivše Uprave kao nadasve uspješni, preko noći se mijenjaju i postaju manje važni ili čak i nebitni za daljnji razvoj Hrvatske pošte. No, u navedenim procjenama i nadalje ima dosta lutanja, pa čak i nekih procjena koje bi se mogle negativno odraziti na daljnju budućnost našeg Društva. Voljeli bi da se varamo, no do sada sve naše procjene i procjene naših ekonomskih analitičara pokazale su se više nego točnim.

PROJEKT VJESNIK

Naša reakcija, nakon objave u tisku, o kupnji tiskare Vjesnika, bila je poprilično oštra iz  razloga što smo, poznavajući trenutnu situaciju na tržištu "tiskovina" i tiskarske djelatnosti, smatrali da je to isključivo politički potez, kojim se trebala spasiti tiskara s jedne strane, a s druge strane, spriječiti revolt radnika tiskare, zbog mogućnosti neisplate plaća. Zbog te naše reakcije došli smo i na udar bivšeg predsjednika Uprave, a posebno naš predsjednik Jadranko Vehar. Tada smo zatražili i odgovornost Nadzornog odbora, no od toga nije bilo ništa, jer su se i oni u strahu pokrili ušima. Sada ova nova Uprava odustaje od ovog projekta, jer je očito došla do istih saznanja, koja smo imali i mi kada smo dali svoju procjenu o ovoj, za Hrvatsku poštu, nepotrebnoj investicijskoj avanturi. Ponovo se postavlja pitanje, hoće li napokon netko i odgovarati zbog loših procjena, a posebno oni koji su tada bili članovi Nadzornog odbora i koji su šutke popratili ovu investiciju, vjerojatno zbog straha od gubitka privilegija.

LOGISTIČKI CENTAR KASNI

Sve radnike Pošte iznenadila je vijest da će novi logistički centar ugledati svjetlo dana tek "početkom 2015. godine". Znači li to da je gubitak kontinuiteta koji je nastao smjenom Uprave rezultirao i kašnjenjem ili su rokovi stare Uprave bili "prenapuhani". Razlozi leže i na jednoj i na drugoj strani. Divizijsko zatvaranje, loša koordinacija, čudan sastav Uprave bili su razlozi nedovoljne informiranosti poslovodstva o tijekovima poslovne angažiranosti našeg Društva. Sukladno toj činjenici, neki planovi, promišljanja ostali su u glavama onih koji su ih i zacrtali u prijašnjim okvirima. Nekoliko mjeseci će ipak trebati "novoj" Upravi da pohvata sve konce, pa i konce koji diktiraju realizaciju "logističkog centra". Zanimljivo je da smo i mi upozorili bivšu Upravu da će glavni problem biti nabavka opreme. Naime zbog velike modernizacije logističkih centara u Njemačkoj, glavni dobavljač opreme, Siemens, ne može isporučiti novu opremu u roku kraćem od dvije godine. Ovdje ne možemo zaobići ni moguće probleme oko glasina da se budući objekt nalazi na vodozaštitnom području, a koje Uprava u niti jednom trenutku nije demantirala. Čak suprotno, "nalila je ulje na vodu", Odlukom kojom se "stručne službe" ne sele u Veliku Goricu. Naša procjena je da će logistički centar biti u funkciji, uzimajući u obzir, sadašnji trend, tek u kasnu jesen 2015. godine.

DIGITALNA TELEVIZIJA

U jednom razgovoru poslovodstvo Pošte, iz osobnog iskustva, upozorili smo da su planovi oko digitalne televizije "prenapuhani". Upozorili smo da je to rizična investicija i da se njena uspješnost može očekivati dugoročno i to samo pod uvjetom da cijena usluge bude najmanje 40% niža od postojećih cijena i da je neće u budućnosti "pojesti" neka nova, kvalitetnija, tehnologija. Ekonomska kriza je velik, ograničavajući faktor u kojem niti jači igrači više nemaju prostora, pa ni projekti "za jednu kunu tri mjeseca" ili "TV prijamnik od 80 i više cm za 8 kuna", više ne prolaze. Ovu uslugu, ipak ne smatramo neperspektivnom  i spremni smo pomoći, koliko možemo, da se ona kvalitetno razvije. Nadamo se da će Uprava shvatiti da im možemo biti kvalitetan partner, te da su sve naše sugestije, prvenstveno, dobronamjerne.

PRINTING CENTAR

Još jedna naša investicija, koja je već odavno trebala biti u funkciji, izgleda kao da je u povojima. Moramo ponovo konstatirati da su osobe koje su taj projekt pokušavale gurati prije nekoliko godina, stavljene sa strane, a njihova nastojanja da taj projekat što prije zaživi, minorizirana su. Sjećate se jednog od bivših predsjednika Uprave, Milana Skoblara, koji je "odletio" zbog svojih futurističkih ideja i pokušaja da Hrvatska pošta bude uspješno, moderno društvo. Pitate se gdje je sada? Na žalost, ta osoba puna ideja i htjenja, sada se bavi "sporednim" stvarima, a njegovi kapaciteti niti izdaleka nisu adekvatno iskorišteni. Svjesni smo činjenice, da je njemu dat navedeni projekt, isti ne bi bio tek na "izradi studije", iako je u njega već "ubačeno" nekoliko milijuna kuna.

ARHIVA

O ovom projektu priča se u superlativima, no bez konkretnih pokazatelja poslovanja. Nadamo se da su priče utemeljene na argumentima, te da jedini korisnik navedene usluge našeg "poduzeća kćeri", neće biti samo Hrvatska pošta. Naime na tržištu "arhiviranja", istim poslom se bavi dvadesetak društava, a do sada nije pokazalo neku veću ekspanziju.

ČLAN NO POBJEGAO SA SKUPA RADNIKA

Prvi ovogodišnji Skup radnika završio je neslavno. Skup je organiziran u Rijeci i nazočilo mu je dvadesetak radnika. Ono što je bilo indikativno je činjenica da poslovodstvo baš i nije bilo dovoljno spremno da svojim podacima i odgovorima potaknu radnike da dođu na idući skup u većem broju. Ne znamo zašto još uvijek nema službenih podataka o poslovanju Hrvatske pošte, kada postoji obveza iz Zakona o radu kojom je poslodavac dužan kvartalno informirati radnike, o poslovanju i planovima poslovanja. Kao i do sada informacija može biti "službena" ili "neslužbena".

No, najveći "gaf" napravio je predstavnik radnika u NO, koji je bez riječi opravdanja napustio Skup, prije nego što je mogao odgovoriti na neka pitanja radnika. Pobjegao je glavom bez obzira i tako izbjegao pitanja o svojim primanjima (dobrano većim od 20.000 kuna) i drugim pogodnostima, kao i o činjenici da je kao "savjetnik predsjednika Uprave" bio predstavnik radnika u Nadzornom odboru.

SINDIKATI GUBE ODMARALIŠTA

Zahvaljujući napisima jednog "samozvanog" čelnika našeg Sindikata sve je izglednije da bi sindikati u Hrvatskoj pošti mogli ostati bez odmarališta. Taj čelnik optužuje "Poštu" da je štetnim Ugovorom za Poštu i Državu, prepustila odmarališta sindikatima u HP, što je potaklo neke državne institucije da se pozabave ovim problemom. Taj čelnik nije radnik Pošte i očito mu nisu važni interesi radnika Pošte, kao i ni tehnološki dio Sindikata koji "pokriva" ovo naše Društvo. U konačnici može doći do nesagledivih posljedica, da se radnicima onemogući korištenje odmarališta na dosadašnji način, da se ona prodaju trećim osobama, te da radnici i sindikati ostanu bez onog što smatraju svojim. Srećom naše institucije su spore, tako da ove godine ne bi trebalo strahovati od zatvaranja odmarališta, no slijedeće?

SINDEXPRESS 18.06.2012

VLADA RASKIDA KOLEKTIVNI UGOVOR U HRVATSKOJ POŠTI POČETKOM SRPNJA!?

Ovo je naslov s kojim smo završili prošlotjedni Sind. Iz dana u dan sve je očitije da će se to i desiti. Na kraju naslova ostati će samo uskličnik. Naime, prije nekoliko dana bili smo nazočni jednom sindikalnom skupu na kojem se razgovaralo o poticaju Vlade da se krene u izmjene Kolektivnog ugovora za javne službenike. Polemike o tome koliko su u ovom trenutku (ne)potrebna smanjivanja radnih i materijalnih prava, ne želimo ni spominjati, no zanimljive su bile diskusije pojedinih sindikalnih čelnika koji su počeli miješati kruške i jabuke i na taj način počeli povlačiti vodu na mlin poslodavaca, a posebno onih koji su u sustavu javnih poduzeća, kao što je naše.

Naime, već duže vrijeme se u tisku povlače navodne "povlastice" koje imaju radnici javnih poduzeća i koje na sve načine pokušavaju dovesti te radnike i njihove sindikate u "crnu kroniku". Često novinari koji pišu, te nazovimo ih analize, niti ne znaju o čemu pišu, ne poznaju temeljne postavke funkcioniranja u  tim društvima, a da ne govorimo da ne poznaju ni temeljne postavke Zakona o radu. Jedno od prava koje se našlo  na "tapeti" takvih nadobudnih novinara, bila je odšteta za ugriz pasa. Ne želimo spominjati da je novinar od toga htio napraviti "sprdačinu", a svi mi koji znamo koliko problema psi stvaraju našim dostavljačima, najradije bi mu dali torbu i stavili ga u sredinu čopora pasa. No, ova fama o pravima naših radnika, stvara famu i među nekim sindikalnim čelnicima i oni u toj euforiji "linča" pokušavaju pokrenuti smanjivanje radnih i materijalnih prava radnika u državnim poduzećima, te nesmotreno u javnost izlaze sa zahtjevima, da se uz smanjivanje prava državnih službenika moraju smanjiti i prava radnika u javnim poduzećima. Pri tome izlaze iz svih okvira proklamirane sindikalne solidarnosti.

Smanjivanjem prava radnika u državnim poduzećima direktno se utječe i na smanjivanje prava državnih službenika. Manja prava uzrokuju i smanjivanje potrošnje, a time i smanjivanje punjenja državnog proračuna, koji je opet izvor za isplatu plaća javnih službenika. Sukladno navedenom ti sindikalni čelnici jednostavno ne shvaćaju da svojim traženjima dodatno potkopavaju svoju poziciju. U toj svojoj borbi za veća prava državnih službenika moraju shvatiti, da rušenjem tuđih prava, ruše i svoja. Ako se svima ukine prijevoz s posla i na posao, učiniti će se to i njima, ako se svima ukine minuli rad,  ukinuti će se i njima i obratno. Mi smo svi, u toj borbi za veća prava, povezani "pupčanom vrpcom". Uspjeh jednoga je uspjeh svih, a neuspjeh, neuspjeh svih.

Pred nama je dugo toplo ljeto, a kako izgleda i duga topla jesen. Ono što su do sada pokazale sindikalne središnjice, nije ohrabrujuće. Na zahtjev Vlade za neargumentirano smanjivanje prava radnika, nije bilo očekivane ratoborne reakcije, kao i na zahtjev da se krene u "zaobilazno" mijenjanje Zakona o radu. Možda je nama koji to gledamo sa strane, jednostavan proces, no on je za većinu radnika izuzetno bolan. Sve veći broj nezaposlenih znači i da u obiteljima radi samo jedan član, da se primanja smanjuju i da je borba za preživljavanje sve jača i ogorčenija.

Sve ovo će pokazati i koliko će se u narednom periodu smanjiti naša "poštanska" prava. Na tapetu su nam dnevnica, terenski dodatak, minuli rad, jubilarne nagrade, Božićnica, regres, dar dijeci... Dok radnici strahuju za svoja prava neki sindikalisti pokazali su da im je draža "korupcija" nego prava radnika. U proteklom periodu postali su "pozamašni trošak" za Hrvatsku poštu. Umjesto da se odreknu tih prava i na taj način smanje pritisak poslovodstva na uobičajena radnička prava, oni ih pokušavaju i dalje gomilati, gubeći iz dana u dan svoj kredibilitet među članstvom.

ISKLJUČENI IZ SINDIKATA

Zbog točnosti informiranja moramo vas izvijestiti o nekim kadrovskim promjenama unutar Sindikata. Tako su iz članstva Sindikata isključeni:

Željko Vidaković, Cvetan Kovač, Ingrid Sušanj, Siniša Seketin, Gordana Perković, Marija Mandić (koja je smjenjena i kao direktorica sindikalnog poduzeća RSR94), Domagoj Mendeš, Marina Bakša, Herbert Hrgović.

Razlog za isključenje je sudjelovanje u nezakonitim radnjama, te kršenje Statuta RSRH.

ČLANARINA 40 KUNA

Zbog same činjenice da unutar Sindikata već duže vrijeme vrijedi neravnopravnost  oko plaćanja članarine, zaštitari imaju maksimalnu članarinu 39,98 kuna, naše  najviše tijelo, Središnji odbor razmišlja o uvođenju jedinstvene članarine u Sindikatu od 40 kuna maksimalno i to od 1. srpnja ove godine. Na taj način ćemo se odužiti i našim vjernim članovima i na sebe preuzeti teret dijela krize. Zaposleni  u Sindikatu neće biti oštećeni, ako to nekoga brine, naime njihova prosječna plaća je viša od 8.000 kuna, a što je za oko 3.000 kuna više od prosjeka koji je u Hrvatskoj pošti uz sva ostala prava, koja su definirana prosjekom između HP-a i HT-a. Navedena prava su najmanje 20% viša od onih u Hrvatskoj pošti.

Ono što nas je potaklo na razmišljanje o visini članarine je i smanjivanje broja članova, samo u ovoj godini oko 200, te pojava novog sindikata "Feniksa-hrvatskog sindikata" koji nudi članstvo u sindikatu za samo 10 kuna.

NIJE PROŠAO ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN

Radnička vijeća nisu prihvatila prijedlog poslodavca da se u "hpekspresu" uvede šestodnevni radni tjedan. Odluka je očekivana iako se u javnosti pojavila informacija da su neki čelnici sindikata istu već i prihvatili. Sada se postavlja pitanje, ako je informacija točna, da li su radnička vijeća napokon shvatila da moraju djelovati samostalno, a ne kao produžena ruka nekih nesposobnih sindikalnih čelnika.

Koliko je ova odluka ispravna, vrijeme će pokazati, no da je poslovodstvo iz ove odluke moralo povući neku pouku, točno je. Da li su članovi radničkog vijeća loše informirani ili loše educirani ili je poslovodstvo krenulo s lošijih pozicija, mora pokazati raščlamba, a koju mora napraviti poslovodstvo, ozbiljno i nesubjektivno. Do sada takvih raščlambi nije bilo. Situacija na tržištu nije jednostavna i svim događanjima u Društvu mora se prići ozbiljno, a ne paušalno.  

U nekoliko navrata već  smo spominjali nekretnine kao mogući izvor uštede Društva, s jedne strane i kao amortizer za smanjivanje broja radnika koji će  biti proglašeni tehnološkim viškom. Naime, često nam izgleda kao da poslovodstvo HT nema ideju što raditi s našim nekretninama. Dio njih je zapušten i neiskorišten, dio se održava u "hladnom pogonu" i za to održavanje se troše milijuni kuna, dok se s druge strane iznajmljuju prostori i za njih se ponovo izdvajaju milijuni, kako za njihovo održavanje, tako i za "režije". Poslovanje s našim nekretninama sliči rupi bez dna. U nju bacamo novac, a koristi ne izvlačimo nikakve. Istina je, da smo prije nekog vremena iskazali želju za prodajom nekih od nekretnina. Pušten je "probni balon" no, zainteresiranih nije bilo. Je li razlog tome neatraktivnost nekretnine ili njena ponuđena cijena, sada je sporedno. Važno je da troškovi ostaju i dalje.

Pohvalno je s druge strane što se napokon netko i potrudio, pa se sada malo aktivnije radi na razdiobi nekretnina između pravnih sljednika bivšeg HPT-a: Hrvatske pošte i Hrvatskog Telekoma. Prošlo je trinaest godina od razlaza, a do danas dio nekretnina nije podjeljen na pravne sljednike, što je neodgovorno od potencijalnih vlasnika.

ODMARALIŠTA

Već je deseta godina da se naša odmarališta ne koriste. Odmarališta su zapuštena i na žalost dio njih treba potpuno obnoviti kako bi se osposobila za daljnju upotrebu. Godinama pokušavamo dogovoriti način raspodjele odmarališta po receptu i ključu koji je dogovoren u Hrvatskoj pošti. Naime tamo su reprezentativni sindikati preuzeli na sebe odgovornost održavanja odmarališta kao i pružanje usluga. Kapaciteti su podijeljeni dogovorno i do sada su sindikati Pošte uložili u odmarališta više od 10.000.000 kuna. Hrvatski sindikat pošte oko 7.000.000 kuna, dok je naš  Sindikat uložio nešto više od 3.000.000. Sindikati u Pošti su pokazali da imaju snage i mogućnosti da odgovorno vode odmarališta, a hoće li se takav dogovor napokon postići u Hrvatskom Telekomu, ovisi o dobroj volji socijalnih partnera. U suprotnom ih je bolje prodati i na taj način spriječiti da manje radnika napusti HT kao tehnološki višak.

ZABRANITI RAD U HO-TO TORNJU

Nakon pada i treće staklene stijene u Ho-To tornju smatramo da bi Povjereništvo zaštite na radu trebalo zatražiti zabranu rada u ovom "velebnom" iznajmljenom objektu. Do sada je bila ozlijeđena jedna radnica, srećom bez težih posljedica. Kada i koliko će još staklenih stijena pasti, nitko ne zna. Opasnost je tu i treba je žurno otkloniti, a odluka o iseljenju HT-a, trebala bi vlasnika objekta prisiliti da preuzme odgovornost i učini sve kako bi se spriječila moguća tragedija. Kada je pala prva ploča, mogli smo smatrati da je bio slučaj, pa i druga... ali treća. Tako sada rad u Ho-Tu postaje "ruski rulet".  

SINDEXPRESS 11.06.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (5)

Člankom 40. Prijedloga zakona određeni su rokovi uručenja poštanskih usluga kao i iznimke od navedenih rokova. Tako davatelj univerzalne usluge mora osigurati, u unutarnjem poštanskom prometu, uručenje 85% poštanskih pošiljaka najbrže kategorije u roku od jednog radnog dana, odnosno 95% u roku od dva dana, a za sve ostale pošiljke u roku od tri radna. Drugim stavkom navedenog članka određeno je da se u rokove uručenja ne uračunavaju: dan prijama pošiljke, vrijeme kašnjenja zbog netočne i nepotpune adrese primatelja, vrijeme kašnjenja zbog više sile ili zastoja u prometu nastalog bez krivnje davatelja univerzalne usluge te neradni dani i dani kada se ne obavlja uručenje poštanskih pošiljaka.

Kako jedan od razloga kašnjenja u uručivanju poštanskih pošiljaka može biti i štrajk radnika davatelja univerzalne usluge, tražimo da se taj razlog uvede kao opravdani razlog za produženje rokova dostave. Neuvrštavanje ovog razloga može biti dodatan razlog za ograničavanje prava na štrajk, a što je suprotno odrednicama konvencija međunarodne organizacije rada.

SAGA SE NASTAVLJA – SORTIRNICA RIJEKA

Poslovodstvo je odlučilo: sortirnica u Rijeci ne seli se za sada u nove, neprimjerne prostore. Uspješni su bili prosvjedi kako sindikata, radničkih institucija tako i tehnologa. Ponovo se pokazuje da se upornost isplati te da ova Uprava, za sada, prihvaća sve konstruktivne argumente. Sreća u cijeloj ovoj priči je činjenica da Grad ne namjerava za sada krenuti s predviđenom investicijom na mjestu sadašnje sortirnice. Ponovo je postala aktualna investicija u Kukuljanovu, no za nju treba osigurati sredstva, a ona opet krije neke druge opasnosti «za radnike» i organizaciju rada, a na koje smo već ranije upozoravali kada se teren kupovao. Izgradnja Kukuljanova, značila bi prodaju «poštanske palače» na Korzu i na taj način bi se namaknula potrebna financijska sredstva. Takva kombinacija danas je loša, cijene nekretnina su niske, a zgrada bez obzira na centar grada, zbog nedostatka parkirnih mjesta nije baš na «cijeni». Trenutno je najbolja kombinacija bivše skladište HT-a, koje je jedna cjelina s parkiralištem HP-a. Brine nas činjenica da «naš» sindikalni povjerenik u sortirnici nije uopće u funkciji, da nije zainteresiran za uvjete rada, a ponajmanje za «novi prostor» i da bez obzira što nitko nije zadovoljan s njim, ne mogu ga smijeniti zbog «veza s onima gore». Istina je da intenzivno traži novo radno mjesto, no na njegovu žalost i žalost njegovih kolega, nitko ga takvog «radišnog» ne želi u svojoj ekipi. 

SKUPOVI RADNIKA

Već smo mislili da neće biti, u ovoj prvoj polovici godine, skupova radnika. No, oni ipak kreću kako bi se radnici mogli kvalitetnije informirati o planovima ove, osme po redu Uprave Hrvatske pošte. Za sada ništa ne ide u korist našim radnicima: gubitak iz prvog kvartala raste i u drugom. Vlada stišće sindikate državnih službenika i namještenika na smanjivanje prava po kolektivnim ugovorima, proziva se javna poduzeća za rasipništvo i neracionalnost… Radnici su izgubljeni i prestrašeni u svoj ovoj masi informacija i dezinformacija i potrebno im je rame za plakanje kao i dodatna injekcija povjerenja.

Skupovi radnika su pravo mjesto na kojima se može pričati i postavljati pitanja o problemima koja tište radnike, a poslodavac bi trebao imati obvezu odgovarati na ista. Radnici ne mogu, za postavljena pitanja ili komentare, snositi posljedice. Stoga pozivamo sve radnike da se odazovu na skupove radnika i bez zapreke postavljaju pitanja.

Unapređivači prodaje

Hrvatska pošta pokrenula je jedan hvale vrijedan projekt, a to su «unapređivači prodaje». No, kao i u svim dosadašnjim projektima i u ovom su ostale praznine. Kao da netko namjerno ne vidi što bi trebali unapređivači prodaje raditi. Njihov posao se na žalost, što se može iščitati iz primjedbi šalterskih radnika, premetnuo iz pomoći u represiju. Unapređivači prodaje, čast izuzecima, bivše kolege i kolegice šalterski radnici, često ulaze u poštanske urede kada su najveće gužve, ometaju radnike svojim primjedbama i opaskama o izloženim predmetima, upozoravaju ih, povišenim glasom o tome i na taj način stvaraju nelagodu, kako kod korisnika, tako i kod radnika. Ne možemo tvrditi da su oni sami krivi za to, kriv je onaj tko bi trebao raditi s njima. Sve više dolazimo do saznanja da ih se pokušava, u korist, nekih vanjskih partera marginalizirati.

Ono što bi našim «unapređivačima prodaje» pomoglo, je da oni budu «tajni kupci». Povremenim njihovim seljenjem iz jednog u drugi GP, stvarali bi dodatna korisna iskustva, uklanjali korektnije greške svojih kolegica i kolega i ono što je važno, smanjili  troškove unajmljivanja «dvojbenih» tajnih kupaca. Iz naših iskustava moramo priznati da se takvi «vanjski ispitivači» ponašaju nekritično prema radnicima kako bi podaci bili što lošiji i kako bi ih se i dalje zadržalo u «poslovnom odnosu».

Druga stvar koja je važna u njihovom djelovanju je snimanje slike na tržištu artikala s kojima Hrvatska poštželi «trgovati». Dosadašnja iskustva nam pokazuju da je bilo mnogo lutanja u odabiru artikala i ažurnosti naše prodaje u nabavci i opskrbi poštanskih ureda artiklima zanimljivim za lokalno stanovništvo ili za turiste. Samo zahvaljujući pojedincima, moramo spomenuti Dubrovnik, prodaja je koliko, toliko funkcionirala. Naime u nekim poštanskim uredima, pojedini artikli se nisu prodavali, zbog lokalne konkurencije, dok drugi koji bi "išli", jednostavno nisu našli mjesto na policama poštanskih ureda. Snimanje konkurencije na tržištu, kao i asortimana po policama poštanskih ureda trebao bi biti jedan od glavnih preokupacija «unapređivača prodaje», a rezultate prodaje poštanskih ureda treba vezati uz njihove ciljeve.

VLADA RASKIDA KOLEKTIVNI UGOVOR U HRVATSKOJ POŠTI POČETKOM SRPNJA!?

Vrlo često se zapitamo kakvi smo zapravo mi ljudi i što je to, što nas tjera da budemo baš takvi kakvi jesmo i da li smo ustvari baš takvi kakvi se u javnosti prikazujemo. U svima nama postoji ona svjetla, ali i ona tamna strana, jer gdje god postoji svjetlo, postoji i sjena, a gdje se vidi sjena postoji i izvor svjetla. Svjetlo i tama se međusobno uvjetuju, a to vrijedi i za ljude, određene stvari naše ličnosti pokušavamo prikriti ili ostaviti čak posve u tami.

Slika o nama koju pokazujemo okolini, odgovara našoj predodžbi o tome kako bi nas drugi ljudi htjeli vidjeti. Volimo se učiniti ljepšim nego što ustvari jesmo, malo je onih koji dragovoljno pokazuju svoje manje ljepše strane.

U suočavanju sa stvarnošću, bez sredstava uljepšavanja čovjek se pokazuje kakav jest i pokazuje ono što je prije skrivao.

Do svog ovog podugačkog uvoda došao sam razmišljajući o jednom našem kolegi koji je sada trenutno u otkaznom roku, jer je dobio otkaz ugovora o radu kao „tehnološki višak“. Dugo godina poznajem kolegu i uvijek je bio dobar i korektan i svoj posao je  tako odrađivao. Nije se u ničem isticao, čak su svi govorili da je malo samozatajan i čudan na svoj način, ali svi su ga poštovali, jer je i on druge poštivao i nikoga nije dirao.

Slučajno sam neki dan susreo tog istog kolegu i već na prvi dojam mi se učinio drugačijim od onoga kakvog ga znam. On je mene prvi vidio i izdaleka mahao, sav veseo i razdragan, prvi pruža ruku i sa smiješkom kaže; „Prijatelju, ja sam sretan čovjek“. Pomalo zbunjeno sam gledao u njega i pitam ga, pa dobro što se dogodilo (pomislih da ženi sina ili kći ili da je možda dobio na lutriji), no on mi odgovori.

Sada sam konačno svoj čovjek, sve ove godine ja sam u cijelosti pripadao kompaniji i bio sam  neprestano zaokupljen poslom ( neprestano učenje i edukacija, strah da neću nešto dobro napraviti, pritisak, ciljevi, nervoza, pa i taj višegodišnji strah od otkaza…i još on meni puno toga nabroji) i nisam sve ove godine primjećivao ljude oko sebe, svoju rodbinu, prijatelje, susjede. Svi su oni živjeli pored mene ali ih ja nisam primjećivao u jurnjavi za poslom. Sada susjedima kosim travu, idem s prijateljima na kavu, obilazim rodbinu, posvećujem se svojoj djeci i obitelji, sve što sam do sada propustio moram nadoknaditi i sebi i drugima. Kao da sam se ponovo rodio i kao da je sa mene spala neka ljuštura, osjećam se lagano i sretno.

Doista sam ga gledao sa čuđenjem i dozom ljubomore, ali mi je bilo izuzetno drago da je njegova promjena u pozitivnom smislu, da je barem puno više takvih sretnih ljudi.

Ponekad mi ljudi i ne znamo što je za nas dobro, jer kad se desi nešto loše, mi to uvijek i isključivo gledamo u negativnom svjetlu, tek kada prođe određeni vremenski rok vidimo da je to ustvari za nas bilo dobro. Ponekad u životu je čak i potrebno da nas nešto protrese, pa da ponovo živnemo i shvatimo da svijet uvijek treba gledati s pozitivne strane, bez obzira što nam se dogodilo. Nije to lako, ali to je uistinu jedino ispravno.

Ni slučajno ne želimo pravdati ovaj neistiniti „tehnološki višak“, samo želimo reći da život teče dalje i da ga moramo prihvatiti na pozitivan način poput ovog dragog kolege, jer mi pokušavamo mijenjati sve oko sebe, ali ne i samoga sebe. Stoga neka ona svjetla strana u nama s početka ovog teksta prevlada i onda nigdje ne moramo tražiti sreću, jer ona je u nama. (m.n.)   

Imamo li vizije i strategije ???

Često se pitamo znamo li što radimo, kako kod kuće, u svakodnevnom ponašanju, ali isto tako i na poslu. Mi radnici obično vjerujemo kako naše rukovodstvo treba znati kako upravljati procesima rada i kako napredovati, a istovremeno pratiti tehnologiju.

Vizija je nešto što vidimo unaprijed kako bi finalni proizvod trebao izgledati, a strategija je način kako doći do tog cilja.

Poslovna strategija menadžerima pokazuje kako stvoriti i održati dinamičan profitabilan posao, te donijeti učinkovite strateške odluke.

Strateške odluke su izbori koji određuju smjer i uspjeh organizacije. Iako se među strateškim donositeljima odluka uglavnom nalaze viši menadžeri i direktori, sve odgovorniji za donošenje strateških odluka postaju oni koji su niže na hijerarhijskoj ljestvici, jer su bliže procesu rada i više su upoznati s praktičnim dijelom posla.

U posljednjih desetak godina u našoj kompaniji često smo se pitali (naročito mi radnici) ima li naše rukovodstvo viziju, a samim time i strategiju kako doći do prosperiteta.

Neprestana otpuštanja radnika, gašenje TK-Centara, osnivanje regija, zakupi mnogobrojnih skupih prostora, dok naši zjape prazni, smanjivanja prava radnika, gašenje T-prodajnih centara, izdvajanja nekih djelatnosti, formiranje T-Mobile tvrtke kćeri, pa vraćanje u okrilje HT-a, sukobi s regulatorom, neslaganja sa socijalnim partnerima, kupnja Iskona, KDS-a, Combisa i još puno, puno drugih stvari, navodi nas na mišljenje da se uglavnom radilo stihijski, odnosno od slučaja do slučaja ili od potrebe do potrebe i ponekad su odluke izgledale kao da netko namjerno želi uništiti kompaniju.

Danas sa potpuno novom tehnologijom i sa svladanim novim znanjima i vještinama i mi radnici možemo naslutiti slijedeće korake u tehnologiji, ali još više u načinu poslovanja i sada nam se čini da se konačno radi planski i da ipak ima i vizije i strategije.

Ima li to veze s našim platomatima ???

Prije nekoliko godina uveliko su i kod nas najavljivali uvođenje platomata, iako tada nismo bili oduševljeni (ne zbog samih platomata, nego zbog dodatnog posla za naše kolegice i kolege u T-Centrima), platomati su se ipak pokazali kao vrlo dobro rješenje, a i korisnici su bili zadovoljni zbog toga što su naše račune mogli platiti bez provizije. No nakon dvogodišnje uporabe iznenada su platomati povučeni bez obrazloženja, a na žalost naših mnogih korisnika. Sada kako vidimo iz članka objavljenog u Lideru platomati se pojavljuju u Crnoj Gori, a instalirala ih je tvrtka Combis koja je u stopostotnom vlasništvu HT-a. Ono što se pokazalo dobro, nama više ne treba, a drugima itekako koristi.

SINDEXPRESS 04.06.2012

U nekoliko navrata pojavljuju se napisi o formiranju «novog sindikata» unutar Hrvatske pošte. Ono što se pisalo o toj novoj pojavi na sindikalnoj sceni sve više liči na paniku i strah od nečeg novog, kvalitetnijeg i borbenijeg. Ne možemo shvatiti takvu paniku pošto radnicima Hrvatske pošte, u periodu koji je pred nama, trebaju novi poticaji koji će im osigurati veću sigurnost u ostvarivanju njihovih prava. Nas nije strah ničeg novog i pozdravljamo svaki poticaj da se popravi stanje unutar Pošte, a koje nije sjajno. Svatko novi je dobrodošao sa svojim idejama, htjenjima kako zaštititi prava radnika, a na njima je da se svojim radom izbore za svoj status među radnicima. Mi radimo i nadalje svoj posao kvalitetno, neovisni i nepotkupljivi od poslovodstva, a o čemu svjedoči i sve veća potpora radnika Hrvatske pošte. Nije nam važno u ovom trenutku da li je netko naš član ili nije, zbog specifične situacije u kojoj se nalazimo, važno je, da radnici prepoznaju što činimo za njih.

Pozdravljamo ulazak na sindikalnu scenu novog sindikata «Feniksa – Hrvatskog sindikata» kako bi i nama i svim radnicima Hrvatske pošte omogućio da što lakše i sigurnije uđemo u ovo turbulentno i nesigurno razdoblje koje stoji pred nama. Kako čujemo poslovodstvu baš i nije svejedno, kao i nekim sindikatima, kada su čuli da se pojavio «Feniks» na sindikalnoj sceni.

Uprava ne ide u Veliku Goricu?

Nova Uprava, nova pravila igre. Prema izvorima bliskim Upravi dobili smo informaciju da se «krešu» ambicije u gradnji logističkog centra u Velikoj Gorici. Umjesto velikog poslovno-logističkog centra pristupit će se izgradnji samo logističkog centra, odnosno objekta koji će biti namijenjen samo «proizvodnji». Neki «zlobnici» tvrde da je tome presudila činjenica što će poslovodstvu biti preskupo i predaleko putovati u Veliku Goricu i da se ne žele odreći ugodnosti koju im pruža Jurišićeva. Prioritet im je ipak njihova osobna lagodnost u odnosu na racionalizaciju poslovanja. Pri tome nitko ne postavlja ni pitanje, što će i kako preživjeti onih nekoliko stotina «Zagoraca» kojima će se povećati troškovi putovanja iznad iznosa određenog Kolektivnog ugovora (katastrofalna greška sindikalnih pregovarača), a vrijeme putovanja će im se povećati dnevno i za sat vremena.

Ukida se «Kalmetina Gubernija»

Korisno je svako toliko prošetati hodnicima i uredima u Jurišićevoj ulici. Uvijek se dozna nešto novog. Uvijek ima onih koji nam žele u povjerenju prišapnuti nešto o organizacijskim promjenama, kadrovskim dolascima i odlascima, "muljanjima" ovog ili onog sindikata, tračevima… Jedna od «buba» koju smo tijekom proteklog tjedna načuli je, da se spremaju i određene racionalizacije u funkcioniranju Hrvatske pošte, a posebno u funkcioniranju divizija. O nekim «pričama» još ne želimo razglabati, no u uhu nam je zapela informacija o ukidanju GP 4 ili kako smo ga mi nazvali «Kalmetina Guberinja». Poznato je da smo odmah nakon uvođenja ove «neprirodne» cjeline reagirali i nazvali je neracionalnim projektom, te politički motiviranom dodatnom podjelom Hrvatske pošte. Naš predsjednik, Jadranko Vehar, tada je imao ne malih problema zbog svog stava oko ovog GP-a.

Po novoj ideji sve bi se vratilo u stare «prirodne okvire». Bivša SP Zadar i Šibenik ušli bi u sadašnji GP 3, a Gospić u GP 6.

Drago nam je da je ova naša primjedba ostala u nečijim «sivim vijugama» i da će se uskoro realizirati i na taj način stvoriti tehnološku ravnotežu unutar postojećih GP-a bez političkog prekrajanja i ugađanja pojedincima.

Kontakt centar- šestodnevni radni tjedan

Radnici u kontakt centru trebali bi raditi šest dana u tjednu. Ovaj prijedlog, bez obzira tko ga je donio, nema niti malo «blage veze» s poznavanjem tehnologije rada i odnosa prema radnicima koji rade ovaj zahtjevni posao. Umjesto da se stvore još humaniji uvjeti rada netko je odlučio da psihički i fizički uništi radnike uskraćujući im nužan dvodnevni tjedni odmor. Onaj tko je to predložio ne shvaća koje je to psihičko i fizičko opterećenje, a posebno za radnike koji ovaj posao rade više od deset godina.

Radnici su ogorčeni jer su navodno sindikati dali zeleno svjetlo na ovu nakaradnu odluku. Mi je nismo dali i tražimo od radničkih vijeća, koja ipak u konačnici odlučuju, da se ne dozvoli da se ova nehumana i štetna odluka primjeni.

Troškovi prijevoza-pismo čitateljice

Poštovani,

Ja sam jedna od onih koje se nisu žalile na prijevoz na posao. Nisam se htjela zamjerati svojoj direktorici, jer je ona uvijek u pravu. Sada je više nema, pa imam više slobode i mogu malo otvoriti dušu. Nisam bila tako neborbena kako bi se moglo suditi po ovom uvodu. Pitala sam svog povjerenika što mi je raditi. Popili smo kavu, koju sam ja platila i digla se lakša za dvadesetak kuna, ali bez korisnog savjeta. Njegova priča je išla: ne zamjeraj se, oni u kadrovskoj imaju dugu ruku, pratiti će te… Kratko, malo mi smo u staljinizmu, zamjeriš se, letiš. Tako se nisam žalila, ostala sam bez 162  kune mjesečno, a taj moj povjerenik, stanuje u gradu, prima prijevoz za mjesto udaljeno stotinjak kilometara, vozi službeni sindikalni auto… ima maksimalni (ne)pošteni iznos prijevoza i sam kaže nitko mu ništa ne može. On ima prijatelja gore. Često si postavljam pitanje: Kada će u Pošti prevladati poštenje i kada će maknuti «one gore»?

Neuredni direktor

Slušali smo o njemu ovo i ono. Poznajući ga nismo vjerovali da se netko može tako zapustiti, sve dok ga nismo sreli. Nekad poznati «šminker», šarmer, postao je «pustinjak». Neobrijan, u neurednom odijelu, poprilične širine trbušnog obujma… niti malo ne liči na ozbiljnog direktora, još ozbiljnije Pošte. Do nedavno slušali smo o njemu priče kako svojim izgledom djeluje poticajno na svoje podčinjene, no danas, on je daleko od toga. Sada bi se on trebao ugledati na njih. Nadamo se da će uskoro ponovo «naći sebe» i postati uzor mlađima. Prijateljski savjet – direktore držanje do vanjskog izgleda ponekad puno govori o osobi, a naročito ako je na "poziciji", stoga poduzmite sve da se vaš izgled vrati u prvobitno "uredno" stanje. 

U srijedu 30. svibnja 2012. godine održana je dvadeset treća sjednica Radničkog vijeća sa slijedećim temama i dnevnim redom na koji ću se osvrnuti odrađenim redoslijedom. 

1. Verifikacija zapisnika sa 22. sjednice                                                                             

2. Revizija procjene opasnosti u HT-u. (zamjerka članova Radničkog vijeća Poslodavcu što je Reviziju Uprava prihvatila i usvojila prije savjetovanja s Radničkim vijećem)

3. Osobno uvjetovani otkazi ugovora o radu – savjetovanje.

Osamnaest naših kolegica i kolega otišli su iz kompanije po svojim osobnim svojstvima.

4. Prijedlog zatvaranja prodajnog T-Centra Split (Riva).

Svima nam je teško kada se zatvaraju naša prodajna mjesta, bez obzira o kojima se radi. Riva nam je godinama više stagnirala, nego što je radila, da li zbog neadekvatnog prostora, manjka ljudi, samo dopodnevnog rada, nebrige oko samog centra ili sve skupa po malo. Bez obzira na činjenicu što je bila na atraktivnom mjestu, jednostavno je zanemarena. Da li s pravom ili ne, sada se konačno zatvara i to je gotova priča. Sigurni samo da Split (kao drugi grad u zemlji po broju stanovnika), ima potrebu za otvorenjem barem još dva ili tri nova prodajna mjesta, jer ne mogu svi doći u Marmontovu ili u «Jokera».

5. Prijedlog zatvaranja prodajnog T-Centra u Dubrovniku (Lapad).

Slično kao u Splitu i o prodajnom T-Centru Lapad malo se vodilo računa jer je prostor doista premalen, bez prostora za voditelja, bez skladišnog prostora, bez sanitarnog čvora, sa vrlo loše riješenom klimatizacijom i to ide na dušu onim koji su odabirali takav neadekvatan prostor. Kao i u Splitu i u Dubrovniku postoji potreba za otvorenjem barem jednog novog T-Centra.

6. Prijedlog odluke o rasporedu radnog vremena u odjelima RS 1,1 – savjetovanje

Kako su predstavnici Prodaje tražili da se u tom odjelu ponovo uvede šestodnevni radni tjedan, a nisu ispoštivali dogovor da se u tom odjelu neće smanjivati broj radnika, Radničko vijeće nije za sada dalo suglasnost za produljenje na šestodnevni radni tjedna.

7. Prijedlog odluke o rasporedu radnog vremena u odjelima RS 1,2

Niti za ovaj odjel za zadržavanje korisnika, Radničko vijeće nije dalo suglasnost za uvođenje šestodnevnog radnog tjedna, jer se radi o vrlo malom odjelu i nije potreban takav raspored radnog vremena. Ukoliko postoji manjak radnika, neka se zaposle novi radnici.

8. Odgovori Poslodavca na pitanja članova Radničkog vijeća.

Pitanja;

- koje je radno vrijeme montera i tehničara, odnosno kada počinje i kada završava

- za koje fakultete i pod kojim uvjetima studenti primaju stipendiju od HT-a

- pauza za odmor prilikom rada na računalu

- tehnička unapređenja i inovacije

9. Razno.

Pod razno su članovi Radničkog vijeća obaviješteni da je bilo 137 prigovora na bonus, od toga je samo jedanaest (11) rješeno pozitivno, a odgovor će se slati samo onima koji su pozitivno riješeni, iako su predstavnici Poslodavca na skupovima radnika obećali da će svi dobiti pisane odgovore, bez obzira na ishod - obećanje l…. radovanje.

Studente nitko ne zastupa…

Prije nekoliko dana razgovarali smo slučajno sa nekoliko studenata koji rade u našim call centrima i po prvi puta su se odlučili progovoriti i otvoriti svoje srce. Žalili su nam se na nekorektno ponašanje i iskorištavanje, žalili su se da nema jednakosti u pristupu prema njima, žalili su se na povlašteni status pojedinaca, no molili su nas da ne iznosimo njihova imena i podatke, kako im se ne bi trajno zatvorila vrata u kompaniji. Najveći dio njih radi zbog nasušne potrebe da nešto zarade, kako bi mogli dalje studirati, no dio njih radi kako bi mogao jednostavno preživjeti jer kako kažu nitko u obitelji ne radi.

Njih se „primorava“ kako bi obavljali složenije poslove, a za nižu plaću od njihovih kolegica i kolega koji su zaposleni na određeno ili neodređeno. Moraju raditi u udarnim terminima, subotama, nedjeljama, praznicima i blagdanima…jer oni nemaju dodatke po Kolektivnom ugovoru, niti imaju bilo kakva druga prava, oni naprosto samo rade. Našoj kompaniji izuzetno dobro dođu, jer pokrivaju manjak naših radnika, a uz puno manju cijenu. Pitamo kada će se pokrenuti pitanje rada studenata, na studentskim zborovima i koliko dugo će dugo studenti raditi poslove uz manju plaću i nikakva prava, jer sada doista nitko ih nigdje ne zastupa.

Prigovori….

Čemu služe prigovori,  kada je čovjek nezadovoljan, kada je čovjek nepravedno zakinut, kada ga se ocjenjuje, a da nema mogućnosti reći svoje mišljenje. Kada radite stručno kvalitetno i odgovorno i kada na kraju budete ocijenjeni ocjenom koja vas apsolutno ne zadovoljava i koja je daleko od stvarne istine, naravno da ćete reagirati, u ovom slučaju uložiti prigovor.

A onda se postavlja pitanje, ima li taj prigovor uopće svrhu, jer „kadija te tuži, kadija ti sudi“, i zbog toga mnoge kolegice i kolege nisu niti uputili prigovor. Druga stvar je strah, da se bilo gdje uopće pojavi vaše ime, jer je realna opasnost da se na slijedećem tehnološkom višku nađete na "listi za odstrel" (ovo pišemo iz iskustva).

Sramota je da se od sto trideset sedam (137) podnesenih prigovora, usvoji svega, kao opravdano i bude uvaženo samo jedanaest (11). Zar su svih ostali 126 kolegica i kolega podnijeli prigovor neopravdano i još se izložili riziku da se njihovo ime igdje spomene, samo reda radi. Valjda ti ljudi stoje iza svojeg posla i svoje odluke.

A što je tek sa onima koji su od svojih prvih pretpostavljenih dobili najbolje ocjene ( i to si još spremili i isprintali kao dokaz), a na kraju su im te ocjene smanjene ili svedene na nulu. I onda kome poslati prigovor, kada ti je netko "tamo gore" prekrižio zasluženu ocjenu i teško je očekivati da će se ista osoba predomisliti.

Stoga je pitanje treba li nam prigovor radi prigovora ili još bolje, treba li nam takav način vrednovanja koji apsolutno nije pravo mjerilo našeg rada, a onda se postavlja pitanje i treba li nam uopće sustav bonusa….nekome treba…radnicima najmanje.

SINDEXPRESS 28.05.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (3)

Jedna od stvari na koju smo upozorili saborske zastupnike u razgovoru o novom Prijedlogu Zakona o poštanskim uslugama je praznina koja postoji u članku 15., a koji se odnosi na financiranje Agencije.

Stavkom 1. određeno je da su davatelji poštanskih usluga obvezni plaćati godišnju naknadu za obavljanje poslova Agencije u postotku od ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenog od obavljanja poštanskih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini.

U stavku 2. određeno je da se izračun i visina naknade propisuje Pravilnikom kojeg donosi Vijeće Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu, a na temelju godišnjeg plana Agencije.

Šlag dolazi u stavku 3. u kojem piše da se naknada utvrđuje u skladu s načelima objektivnosti, transparentnosti, razmjernosti i nediskriminacije.

Očito je da si Agencija uzima koliko joj treba za pokriće troškova bez obzira na uspješnost grane u kojoj djeluje. Poznato je da Agencija može nekim svojim potezima, regulacijama, djelovati na uspješnost poslovanja društava kojima «neovisno» regulira poslovanje. Baš zbog te funkcije nužno je da se definira postotak od ukupnog godišnjeg bruto prihoda i da on bude vezan uz uspješnost poslovanja grane. Tko može danas garantirati da će se naknada utvrditi u skladu s načelima objektivnosti, transparentnosti, razmjernosti i nediskriminacije ukoliko nema kvalitetno razrađenih kriterija.

Plaće zaposlenih u Agenciji trebalo bi vezati uz prosjek plaća u društvima koja opslužuju i tendencijom njihovog pada i rasta, uzimajući u obzir specifičnost rada Agencije i stručnu spremu radnika.

ZABRINUTOST RASTE – ISPLIVAO GUBITAK!

Hrvatska pošta posluje s gubitkom u prvom kvartalu ove godine i to od nemalih 14,5 milijuna kuna. Što kazati, očekivano ili ne?

Uzimajući u obzir sve ono što se dešava na tržištu poštanskih usluga u protekle dvije godine i sporost u provedbi nekih poslovnih poteza unutar Hrvatske pošte, posebice briga o ljudskim resursima, ovaj gubitak ne možemo smatrati neočekivanim. Nedostatak hrabrosti i vizije razvoja temeljne djelatnosti rezultat su ovog gubitka. Nešto konkretno radi se u Mreži; neki segmenti pokrenuti su u Pošti, ali su nepotrebno zaustavljeni; Ekspres se koprca u borbi za tržište… Sve u svemu, novoj Upravi nije i neće biti lako.

Do kraja godine ne možemo očekivati ništa dobro. Stoga će biti potrebno trezveno razmišljati kako izaći iz ove situacije. Ukoliko se ne nađe zajedničko rješenje slijedi nam gubitak od oko 50 milijuna kuna na godišnjoj razini, što je izuzetno loše uoči provedbe potpune liberalizacije poštanskih usluga. Dio krivice za sve ovo snosi i Nadzorni odbor, prvenstveno zbog nedostatka sagledavanja širine krize i njenih posljedica na naše Društvo, a u cijeloj toj situaciji, naravno da će najgore proći radnici.

JOŠ JEDNA LJEPOTICA U RASPADU

Ratne rane bile su zacijeljene na Poštanskoj palači u Osijeku. Kada je obnovljena, zasjala svi smo očekivali da će taj sjaj potrajati i da ćemo ponosno ulaziti i izlaziti iz ove jedne od najljepših poštanskih palača u «Lijepoj našoj». Na žalost, to se nije desilo. Rupe na fasadi bile su sve veće, komadi koji su padali, postali su opasni i za prolaznike. Radnici su si postavljali pitanje tko je kriv za loše odrađene poslove i utrošeni novac. Jesu li krivi izvođači radova, oni koji su kontrolirali radove ili pak oni koji su ih ugovarali. Možda je ipak najveći krivac sustav «javnog natječaja». Naime kroz javni natječaj progura se sve i svašta, a posebno jer je uvjet najniža cijena, a koja nam u konačnici ne jamči i najkavlitetniji rad i materijal.

Ne želimo u ovom trenutku previše raspredati o tome, no ono što je jako važno je da se napokon nešto mora napraviti kako bi se saniralo stanje na ovoj našoj «ljepotici», a koja je sada više «ružno pače» od ljepotice.

ZAŠTITA OD PASA ILI PRIVATNI BIZNIS?

U jednoj našoj županiji na krajnjem zapadu počeo se «ilegalno» testirati uređaj protiv ugriza pasa. Zašto se baš krenulo iz te Županije, jer je osoba koja je pokrenula ovaj poticaj baš iz tih krajeva. Poticaj je hvalevrijedan da se iza toga ne krije «skriveni biznis» i pokušaj da se na olak način na «nesreću dostavljača» nešto i "ušićari" u proviziji i posredovanju između proizvođača i konačnog kupca, u ovom slučaju Hrvatske pošte. Uređaji su navodno privatno nabavljeni u Srbiji, gdje ih dostavljači koriste kao više, manje, uspješnu zaštitu od nasrtaja «prijatelja» dostavljača. Takva jedna improvizacija u kojoj postoje i dvojbe o osobnim interesima ne bi trebala biti primijenjena u Hrvatskoj pošti. Pitamo se tko će napokon stati na kraj takvim ili sličnim koristoljupcima.

RAZRJEŠENJA, IMENOVANJA

Mario Bebić, sada već bivši direktor Ljudskih resursa, nije više "prvi" čovjek Ljudskih resursa. Mnogo smo puta pisali o njemu i upozoravali na lošu situaciju u Ljudskim resursima, ali, Mario je uvijek našao izgovor za sve. Nadamo se da će se sada situacija popraviti i da će njegova nasljednica smoći snage za opsežan posao koji je pred njom. Naime u Hrvatskoj pošti postoje kadrovi koji imaju izuzetno znanje, ali zbog loše kadrovske politike nisu korišteni na mjestima na kojima mogu dati maksimum i tako doprinijeti uspješnijem poslovanju. Očekujemo od Bebićeve nasljednice da iskoristi  te značajne unutarnje kapacitete.

Imenovanjem Ivice Kranjčeca za člana Uprave HP, to je tijelo dobilo još jednog mlađeg člana. Očekujemo da će ta mladost pronaći način kako u ovim teškim recesijskim vremenima poslovati sa što manje problema, a više uspješnosti. U ime svih radnika HP-a želimo im puno uspjeha.  

 

VLADA PRIJETI!

Svakodnevno u našim medijima možemo i moramo slušati prijetnje predstavnika Vlade o kresanju plaća, prvenstveno u javnom sektoru. U više navrata već smo upozoravali da bi takav potez bio kontraproduktivan za sve, kako za radnike kojima će se smanjiti kupovna moć, trgovce i one koji prodaju usluge kojima će se smanjiti promet i u konačnici Državi, koja ostaje bez prihoda od poreza. Smanjivanjem prihoda od poreza dolazi do smanjivanja punjenja proračuna, a nakon toga novim štednjama, ponovo na teret radnika i tako u nedogled, u propast.

Zbog ovakvog ponašanja Vlade i nakane objavljivanja »crne liste» poreznih dužnika, "na sve četiri", digli su se poslodavci optužujući Vladu za antipoduzetničku klimu. Poslodavci su "udarili" svim mogućim oružjima kako bi onemogućili Vladu u njihovim nakanama. Predsjednik Vlade se nakon tog napadaja pokušavao opravdati da nije digao prst protiv nikoga i postao potpuno neuvjerljiv i očito je da će Vlada popustiti sa pritiscima, ukoliko želi ozbiljnije animirati poslodavce u rješavanju gospodarske krize. Na našu, radničku, žalost recept i ključ za rješenje krize nalazi se u rukama poslodavaca i Vlade. Sindikalne središnjice pokazale su se nedoraslima za takvu borbu.

Najbolju sliku o stanju na sindikalnoj sceni opisala je novinarka, Gabrijela Galić, u članku «Sindikati u krizi – sindikalisti u depresiji». Kolegica Gabrijela poznata je i kao izuzetna sindikalistica koja kroz svoje kolumne u Novom listu promiče, ali i oštro kritizira događanja na sindikalnoj sceni. Nije nam cilj prenijeti cijeli članak, no dio istog je dovoljan kako bi nam oslikao ono što nas u sindikalnom pokretu najviše boli, a što se najbolje oslikava u ovoj rečenici i onima koje slijede iza ovog citata:

«Sindikalni čelnici, unatoč ratobornom izričaju u javnosti, zapravo su zapali u malodušnost. Rijetko će je tko od njih javno priznati, ali se zapravo pitaju ima li uopće smisla to što rade. …

… na domaću sindikalnu scenu može se zaključiti samo jedno-domaći sindikalni pokret zaustavio se u davnoj prošlosti. Sadašnjost ga napada, a on još uvijek nije shvatio da se treba mijenjati  prilagođavati novim uvjetima. I to ga na sve povijesne različitosti, nezaboravljene svađe i teško premostive sukobe liderstva koči. A kada se svim tim, u osnovi osobnim odnosom, pribroje tržišna kretanja situacija je još gora. Tržišne promjene dovele su do gubitka članstva, istovremeno su se neki novi radnici zapošljavali u nekim novim poduzećima, a sindikati nisu našli načina da do tih radnika prodru.»

Očito je da zvono već duže vremena zvoni na uzbunu, kada će probuditi uspavale sindikate, pitanje je. Kada će zajedništvo prevladati sujetu pojedinaca i osobne interese?   

Gdje je granica ???

Često se upitamo koliko nam ustvari traje radni dan, mnogi od nas često nisu ni svjesni da nam je radno vrijeme postalo sve duže i duže, iako službeno dnevno trebamo raditi osam sati. I to nije slučaj samo u ponekim odjelima, nego je to već postalo pravilo kod skoro svih. Tehničari na terenu u pravilu rade duže, ako rade od osam sati, već u sedam ujutro uključuju računala i uzimaju zadatke, poslijepodne dosta često ostaju (ne svojom voljom, ali zbog korisnika, zbog ciljeva, zbog opasnosti da budu tehnološki višak….) do pet, šest sati, a ponekad i duže, bez da im se ti sati igdje broje, niti za to dobiju naknadu. Kolegice i kolege u call centrima, posebice na pisanim prigovorima, imaju toliko posla da ostaju poslijepodne, ponekad dolaze subotom itd…

U prodaji je već ustaljena praksa da se nakon završetka smjene radi blagajnički izvještaj (dosada i sa platomatima) iako baš i ne bi trebali, jer i nisu obučeni za poslovanje s novcem, ali moraju ostati duže kako bi završili dnevni obračun.

Čak vidimo da i iz Ho-ta, neki izlaze u pet, šest, a poneki i puno kasnije. Tako bi mogli nabrajati skoro sve odjele redom. Kod svih se radi i van redovnog radnog vremena, šalju se i primaju mailovi u neprimjereno doba dana, večeri, a nerijetko i u noćnim i rano jutarnjim satima i više nema nikakvog pravila, niti obzira prema bilo kome.

Da li to baš tako mora biti, raspitali smo se kod susjeda koji su radili u inozemstvu i oni nam kažu kako je u drugim državama to strogo odijeljeno i kada je radno vrijeme završeno nitko više ne smije ni pomisliti na produžetak rada, osim ako to nije unaprijed dogovoreno.

Sve to do sada još nekako ide, ali pitamo se do kada, gdje je granica izdržljivosti radnika i kako je to zgodno rekao jedan moj kolega: "Ovo je sada postalo „vrhunac maltretiranja“ i stoga svi skupa moramo dobro razmisliti kuda to sve vodi i koja nam je doista granica da tako radimo, a ostanemo „svoji“? Ja, mislim da smo realnu granicu već odavno prešli. (m.n.)

Gasimo li, gasimo…..

Kada čujemo riječ gašenje, to nas odmah asocira na naše vatrogasce i gašenje mnogobrojnih požara koji nažalost dosta često haraju kod nas u Hrvatskoj, a najviše na našoj lijepoj obali. Kada je riječ o gašenju u Hrvatskom Telekomu, onda se mislima vraćamo nekoliko godina unazad u vrijeme čuvenog Timoty Maxvela koji je po kratkom postupku pogasio brojna prodajna mjesta i mnoga mjesta ostavio bez T-centara. Tada je to bilo strašno udaljavanje od korisnika, pogotovo onih vjernih našoj kompaniji, jer su preko noći cijela područja ostala nepokrivena našim prodajnim T-centrom i korisnici se jednostavno nisu imali kome obratiti za bilo koju uslugu ili pritužbu. To je sigurno bio potez koji nam je oduzeo veliki broj korisnika, ali možda je to tada i bio cilj. Mislili smo da su ta vremena i takve nerazumne odluke iza nas i da bi konačno trebali priči otvaranju novih T-centara (nešto se i otvaralo po novim trgovačkim centrima), a ne neprestano gasiti postojeća, pa čak i ona gdje sam prostor pripada HT-u.

U protekle dvije godine protivili smo se i suprotstavljali gašenju T-centara u Ogulinu, Biogradu, Sinju…. i još nekih i kako smo i tada upozoravali,  ne smije se sve gledati isključivo kroz rentabilnost i isplativost nekog centra, nego se mora uzeti u obzir i zadržavanje postojećih korisnika. Kako čujemo sada su na redu za zatvaranje i T-centri u većim gradovima, Dubrovniku, Splitu, Zagrebu.

Ako su neki od tih T-centara možda i neadekvatni prostori, trebalo je prije pronaći nove primjerene prostore, jer tako veliki gradovi trebaju više prodajnih mjesta ukoliko želimo postići bolju prodaju i ostvariti veću dobit. Nigdje u povijesti nije netko ostvarivao bolje rezultate sa malo trgovina u odnosu na onog koji ima puno trgovina, ali kod nas je sve moguće, jer se kod nas često radi obrnutom logikom, pa valjda zato mi samo gasimo li, gasimo…

SINDEXPRESS 21.05.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (2)

Zanimanje za novi Zakon o poštanskim uslugama je sve veći. Javio nam se i jedan od članova Nadzornog odbora, te nam ponudio pomoć u konstrukciji naših primjedbi. Očito je da se naše poruke ponovo čitaju u svim krugovima bez obzira na pokušaje izoliranja. Popularni smo i ostajemo i dalje u igri.

Slijedeća naša primjedba odnosi se na članak 5. Zakona kojim se određuju prava i obveze nadležnih državnih institucija: Vlade i nadležnog Ministarstva. Navedeni članak je previše općenit, a definira da navedene državne institucije izrađuju prijedloge i donose strategije, no ne navodi kada, pa ga stoga treba nadopuniti. Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir brzi razvoj tehnologije, isto bi se trebalo donositi najmanje svake dvije godine.

PROPADA GRADSKA LJEPOTICA

Zagrebačka ljepotica u Jurišićevoj 13, na očigled propada. Lijepo je što se na njoj vije zastava Pošte, nije baš lijepo što ulaz u zgradu krasi stari logo Hrvatskog Telekoma, te spomenik poginulim radnicima PTT tijekom drugog svjetskog rata. U više navrata tražili smo i od jedne i druge uprave, da se urede spomen obilježja, no nismo naišli na razumijevanje. Nadamo se samo da takvu sudbinu nakon deset godina neće doživjeti i spomen obilježje poginulih u Domovinskom ratu. Kako njegujemo naše tradicije na kojima je izrasla «Lijepa naša», ne bi se pretjerano ni čudili.

Našu, poštansku ljepoticu nagriza svekolika nebriga. Dok se na drugom katu, uredi koliko, toliko uređuju, kako bi našem menadžmentu bilo što ugodnije u donošenju teških odluka koje predstoje pred Hrvatskom poštom, drvenarija na zgradi propada. U prizemlju je toliko loša da se naši radnici boje i otvarati prozore, a da ne govorimo da se nepotrebno troši i gubi energija. Ovaj spomenik kulture doveden je tako do ruba opstojnosti, a svake godine zbog nebrige vlasnika, trošak se nepotrebno povećava. Tko ruši ugled Pošte i nepotrebno stvara trošak, koji bi mogao dodatno ugroziti radni i socijalni položaj radnika? Vlasnik – Vlada RH ili Uprava?

KONTAKT CENTAR

Pred nama su veliki iskoraci, iskoraci u nagrađivanju radnika i definiranju vrijednosti svakog radnog mjesta. Ista plaća za isti rad, temelj je definiranja radnog mjesta uz valorizaciju pojedinačnog doprinosa svakog radnika. Za pojedinačni doprinos svakog radnog mjesta nužno je imati kvalitetne pokazatelje i kriterije. Hrvatska pošta toga još nema, bez obzira što to pokušava napraviti, ali na nepravedan i previše subjektivan način, a koji su neka društva u Hrvatskoj odavno već odbacila.

Jedno od radnih mjesta koje u ovom trenutku nije dovoljno valorizirano i koje je jedno od najtežih radnih mjesta, je radno mjesto u kontakt centru. Mnogima koji nikada nisu radili na tom radnom mjestu izgleda da je navedeni posao bezazlen, da u njemu nema  složenosti i važnosti koju im u ovom trenutku, daju "znalci". Pogledamo li iskustva država u kojima je ovaj sustav razvijeniji i u kojem sindikati i poslodavci već godinama daju posebnu pažnju toj vrsti poslova, dolazimo do konstatacije da u ovom poslu «ima nečega» što ukazuje da nije tek tako lako nositi slušalice, razgovarati s korisnikom i dati mu sve potrebne informacije na zadovoljavajući način.

Na navedenim radnim mjestima uobičajeno rade mladi ljudi s posebnim sklonostima i znanjima u koje je uloženo sate i sate treninga, doškolovanja. Radni vijek rada je «kratak» i posebne ekipe sindikalaca su uključene u rad ekspertnih ekipa, a koje predlažu da se navedenim radnicima pružaju posebni uvjeti, češći odmori, posebne vježbe. U rad jedne takve ekipe uključen je i naš predsjednik, Jadranko Vehar, a koji je svojim doprinosom razriješio neke nedoumice koje su imale neke naše kolege iz zapadnih zemalja.

Kod nas u Pošti još nismo počeli rješavati probleme navedenih radnika, a koji iz dana u dan rade pod povećanim stresom, iako ne možemo kazati da poslodavac kroz poboljšanje uvjeta rada ne daje potreban dodatni impuls za smanjenje istog. No, to  nije dovoljno, te se rješavanju ovog specifičnog problema mora priči konkretno i kvalitetnije. Imamo li mi ljude koji bi to mogli raditi i unapređivati ovaj sustav? Imamo i što prije krenemo s njihovim angažiranjem to će i Pošti prije «procvjetati ruže».

(ne)POŠTENJE BEZ GRANICA

Nemali broj vas je bio pod udarom smanjivanja troškova prijevoza s posla i na posao. Mnogi od vas «psovali» su sindikate i njihov loš učinak u pregovorima s poslodavcem. Kriza i povećanje cijena samo su potencirali ovaj problem, a koji je naš džep još dodatno ispraznio. Kriteriji koje je poslodavac primjenio nisu bili najbolji, improvizacije je bilo na svakom koraku  i tu se vidjelo da poslodavac nije dorastao ovom «malom izazovu» i da se u cijelom sustavu poprilično gubio. Dio naših radnika žalio se na nepravde koje su im učinjene, no veći dio, u strahu od mogućih posljedica, nezamjeranja poslodavcu, jednostavno je odmahnuo rukom i prihvatilo rješenja poslodavca.

Poslodavac je u tim trenucima poslao izjave radnicima, kojima su potpisom trebali jamčiti da su podaci u izjavama o mjestu stanovanja točni. Izjave su potpisane, no ima i onih koji su ih zloupotrijebili, a poslodavac to ignorira. Tako se jedan radnik sortirnice očitovao da stanuje u mjestu udaljenom od mjesta rada više od sedamdeset kilometara, kako bi došao do većeg iznosa naknade za prijevoz. O toj činjenici mnogi znaju, no većina šuti, jer je navedena osoba problematična, sklona alkoholu, a navodno o tome imaju saznanja i oni kojima je dostavljena potpisana izjava.

Sada se s pravom postavlja pitanje, kako je moguće da ponovo «pošteni stradavaju», a nepošteni profitiraju. Zašto se zatvaraju oči pred nepravilnostima? Samo zbog toga jer se nitko ne želi sukobljavati s «problematičnom» osobom, ali se onima koji su mirni i koji rade manje prekršaje, dijele kazne kapom i šakom. Možda ćemo jednom dobiti odgovor i na to pitanje, od ove nove Uprave. Ili?

  

Combis niti izdaleka poput naših kolega iz IT-a…..

Uvijek smo tvrdili i tvrdimo i nadalje da su naši radnici najbolji radnici, u kojem god odjelu radili nitko te poslove ne može bolje, stručnije, savjesnije i kvalitetnije odraditi kao što to mogu naši radnici. Najbolji dokaz našoj tvrdnji su kolege iz IT-a. Kada god smo imali bilo kakav problem sa našim programima ili računalima, kolege iz IT-a, su to vrlo brzo, u roku od dan, dva, a ponekad i u istom danu, rješavali. No tek sada kada smo  IT-ovce "otjerali" iz kompanije, vidimo koliko su nam značili. Kolegica se vratila s porodnog dopusta i napravila zahtjev za pokretanje računala i instaliranje određenih programa i to još 26. travnja, a danas kada ovo pišemo je 11. svibnja, dakle punih petnaest dana (a i pitanje kada će) nema nikakvog odgovora. Cijelo to vrijeme kolegica nije mogla obavljati svoj posao, a to nije jedini slučaj.

Svaka čast ljudima iz Combisa, ali vratite nam naše kolege iz IT-a, jer oni trebaju nama i trebaju cijeloj kompaniji. (m.n.)  

PRODAJA RJEŠENA?

Nakon našeg napisa u Sindu izgleda da je sve riješeno na relaciji radnik – poslodavac u sustavu nagrađivanja radnika Prodaje. Istina je, da se mišljenje poslovodstva, nakon višegodišnjeg natezanja s Radničkim vijećem, promijenilo u pozitivnom smislu, odnosno u korist radnika. No, sve još nije idealno. Možda su očekivanja radnika i nas bila preoptimistična, ali u konačnici je ipak važno da se kreće. Ono što je dobro je da među radnicima vlada pozitivna atmosfera, jer se i odnos «šefova» promijenio. Uglavnom nema više pressinga voditelja na radnike ("čast" izuzecima). Smanjenje pritiska omogućava radnicima da se potpuno posvete korisnicima kako bi ih zadovoljili našim uslugama. Bez obzira na krizu, rezultati su već vidljivi.

Krenuli skupovi radnika; Slavonski Brod, Vinkovci, Osijek….

U četvrtak (17.05.) i petak (18.05.) održani su i prvi skupovi radnika za prvu polovicu godine (održavaju se dva puta godišnje) za područje Regije Istok. U četvrtak su održani skupovi radnika u Slavonskom Brodu u 11,00 sati, a u 15,00 sati u Vinkovcima. U petak je održan skup radnika u Osijeku u 11,00 sati.

Rekli bismo skupovi kao skupovi, no međutim nije baš sve isto. Za razliku od prijašnjih nekoliko godina, skupovi su ponovo vraćeni u takozvane manje centre (tu isključivo kada kažemo manje, mislimo na broj radnika) pa su radnici koji su željeli mogli doći na skup i čuti poneku informaciju koja ih zanima. Ipak mislimo da su i u Slavonskom Brodu i Vinkovcima trebali biti nazočni i predstavnici poslodavca, jer članovi Radničkog vijeća i sindikalni povjerenici su ionako često među radnicima i koliko god su njihove namjere bile pozitivne, neke stvari su se trebale čuti od strane poslodavca. Ako ništa drugo da barem predstavnici poslodavca čuju što radnici imaju za reći, koji su njihovi problemi i potrebe, a ne rijetko se čuje i poneka dobra ideja, tako da su radnici na skupovima radnika u Slavonskom Brodu i Vinkovcima ostali prikraćeni za svoja pitanja poslodavcu.

U Osijeku su ipak bili predstavnici poslodavca: Sunčana Runje, Božica Likić i direktor regije Istok, Dario Borovac. No, Skup u Osijeku je zbog „promašenog“ termina bio izuzetno malo posjećen. Naime Skup je počeo u 11,00 sati, a to nikako nije odgovaralo mnogim radnicima, pogotovo onima koji su na terenu, niti da krenu na teren, niti se mogu sa područja cijele Regije vraćati do 11,00 sati. Da je Skup počeo u 14,00 sati, kako je bilo dogovarano na posljednjoj sjednici Radničkog vijeća, zasigurno bi bio puno više posjećen.

Na sva tri skupa, bilo je pitanja vezanih uz novi Pravilnik o nagrađivanju prodajnog osoblja koji je u pripremi (da li samo neka pravila ili cijeli Pravilnik, nije baš sasvim jasno). O radu tehničara, odnosno koliko im traje radni dan, kada im počinje i kada završava radno vrijeme. Bilo je pitanja o mogućem izdvajanju „tehnike“ ili nekog njenog dijela, na što su predstavnice poslodavca rekle da se o tome još ništa ne zna i da je za sada samo faza ispitivanja nekih mogućih kompanija, pod kojim uvjetima i kada se svi parametri budu znali, onda će se tek eventualno odlučiti kreće li se u taj projekt ili ne.

Pitanja o mogućnosti napredovanja u kompaniji, te pitanja o raspodjeli bonusa pri kojoj su mnoge kolegice i kolege ostali zakinuti zbog „prisilne distribucije“ (iako ona službeno ne postoji, ali je ipak na djelu). Priopćeno je da su završena razmatranja prigovora na „bonus“, a bilo je negdje, kako je rečeno, oko osamdesetak prigovora, od toga je dvadesetak prigovora uvaženo i obećano je na Skupu od strane predstavnika poslodavca da će svaki radnik koji je uložio prigovor dobiti odgovor u pisanom obliku, bez obzira kakvog karaktera on bio.

Skupovi nam trebaju i dobro je da se održavaju makar i s ovakvom smanjenom posjećenošću i nije zakonodavac bez razloga osmislio skupove, osim zadovoljenja zakonske forme, ipak se i na skupovima puno toga dade čuti, što inače ne možemo nigdje drugdje doznati.

Treba i znati i htjeti…

Mnoge naše direktore i menadžere ne poznajemo osobno, vjerojatno iz razloga što oni vrlo rijetko komuniciraju sa radnicima. Nije nam namjera podučavati ih njihovom poslu i ponašanju, jer su vjerujem i sami prošli mnoge edukacije i „ostručavanja“ i koliko god su tamo nešto naučili ili ne, sigurno su čuli da uza sva znanja i vještine dobar menadžer mora posjedovati, kako bi koliko-toliko vodio tvrtku ili njezin dio (sektor ili odjel) vještinu komunikacije s radnicima na svim razinama. Činjenica je da su neki ljudi rođeni kao vođe, neki to uče i nauče, ali nikada ne uspiju teoriju ni približno primijeniti u praksi.

Ljudi koji žele učiti i usavršavati svoje vještine rukovođenja, shvaćaju da je komuniciranje pojam koji ukratko rečeno obuhvaća sve, od ideje – razgovora, pa do finalnog proizvoda.

Jer ljudi u pravilu čuju ono što žele čuti, pročitaju samo ono što žele pročitati, odnosno u što žele vjerovati. Vrlo je važno pri komunikaciji govoriti jasno i glasno, da  svatko može razumjeti, a isto tako nitko nije toliko uspješan i pametan da bi trebao prestati učiti.

Drugo što dobar menadžer treba znati je da se nikada ne treba pouzdati u obavijesti iz „druge ruke“, nego treba provjeriti informaciju, jer umješnost komuniciranja je jedna od najkorisnijih vještina u upravljanju, pa bi bilo jako dobro da se naši menadžeri ponekad sjete da postoje i radnici koji imaju svoja pitanja, probleme i potrebe poslovne prirode, a nemaju se kome obratiti. Jaz između radnika i menadžera je prevelik. Po hijerahiji radnici ne smiju preskakati stepenice, pa se njihov glas u pravilu i ne čuje, stoga, dragi direktori, ponekad se "spustite" među radnike, biti će korisno i vama i radnicima, ali i cijeloj kompaniji. (m.n.)