KOLIKO NAS ODLAZI
Uprava je do 8. svibnja prikupila 973 ponude radnika, koji prihvaćaju uvjete iz Aneksa Kolektivnog ugovora i spremni su za odlazak iz Hrvatske pošte. Ne iznenađuje nas relativno velik „dragovoljni“ odaziv radnika iako je i taj proces imao mnogo upitnika. Posebno se to odražava na činjenicu da su se pred ponudu pojavile svakojake priče među operaterima I i čistačicama, a koje su potkrijepile neki potezi poslovodstva. Strah i neizvjesnost je temelj ovog velikog broja prijavljenih radnika. Ukupno gledajući nije velik broj, no ako se uzme ciljana skupina na koju je ponuda usmjerena, onda vidimo da će ostati možda 20% radnika te ciljane skupine na radu. Odlučujuću ulogu u „tjeranju“ radnika u neizvjesnu budućnost imali su reprezentativni sindikati, a koji su radili i više od onog što su poslodavci „tražili“ od njih. Prvo je Aneks Kolektivnog ugovora s kojim se srozala otpremnina za oko 30%, drugo je rezanje ostalih prava radnika, a treće je veliko nepovjerenje prema sindikatima. Čak 89% radnika vidi svrhu ostanka u Sindikatu: pozajmicu.
Prema navedenim podacima za odlazak se po GP-ima odazvalo:
GP1 265
GP2 112
GP3 128
GP4 106
GP5 173
GP6 189
Najveći broj je kao što se očekivalo u GP1 i to 265 prijavljenih. No, drugo mjesto zauzeo je neočekivano GP6 s 189 prijava. Poznato je da je u posljednjih nekoliko godina ovo GP dovedeno u bukvalno „predgrađe Zagreba“. Nekad jedno od najjačih poštanskih središta u Jugoslaviji (četvrto po jačini) s najsposobnijom kadrovskom elitom postalo je minorno s tendencijom daljnje pada. Malo iznenađuju treće mjesto GP3. Kao što se očekivalo najveći broj „dragovoljaca“ je među operaterima II (260) i poštarima (219) i oni će biti jedan od najvećih ispita kako za tehnologe tako i za ljudske resurse. Među ciljanim grupama bili su i pomoćni radnici-čistačice (73) i djeljači (59). Kako nadomjestiti broj operatera II i poštara, koga premjestiti umjesto njih, kome uskratiti pravo na godišnji odmor… sve su to pitanja koja sada stoje otvorena i koja se žurno moraju riješiti.
No, u svemu očito je da naši ljudski resursi nisu u mogućnosti u zadanom roku kvalitetno pripremiti odlazak zainteresiranih radnika. Rok je prekratak, ukoliko se želi dozvoliti svim radnicima odlazak i ukoliko im se osigura sve ono što im po zakonu pripada, za odlazak je nužno osigurati najmanje 60 dana, a što znači 8. srpnja, a ne 30. lipnja kao što je ugovoreno Aneksom Kolektivnog ugovora. Po našim procjenama ako to bude i 31. kolovoza biti će dobro. No nisu to sve teškoće koje prate ovakvu provedbu u udarnom terminu rada Hrvatske pošte, naime, ili poslovodstvo želi zabraniti korištenje godišnjeg odmora svim radnicima ili želi dovesti Poštu u poslovne i organizacijske probleme. Stanje nije jednostavno te nas čudi da tehnološki višak nije napravljen planski, a bilo bi puno jednostavnije da je Aneks potpisan za 31. kolovoz. Kraj lipnja obično kreće tehnološki višak u društvima koji nemaju naglašen sezonski karakter, kao Pošta. Nadamo se da će u konačnici ipak biti svi koliko, toliko zadovoljni te da će se ovar proces završiti bez nepotrebnih dodatnih socijalnih tenzija.
RAZLIČITOST KOJA RAZJEDINJUJE
Čitamo li glasila RSRH sa sličnim imenom ovom našem, vidimo, da ne postoji jedinstvena politika i promišljanja o najvažnijim pitanjima odnosa na sindikalnoj sceni. Dok „poštari“ hvale prvosvibanjski prosvjed kao „besprijekorno organiziran“, čelnik „telekomunikacija“ osuo se drvljem i kamenjem na organizatore ovog skupa, a da pri tome nije upitao sebe da li je on sam kriv za „neuspjeh skupa“. Prije par godina kada ga je u prve redove prvosvibanjskog nastupa progurao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, istom retorikom, koju sada osuđuje, okomio se na tada vladajući HDZ i poslovodstvo HT-a. No, sada su „druga vremena“, na vlasti je čelnikova stranka, a i sam je postao miljenik i glasnogovornik poslovodstva. Stoga se tako i treba ponašati, šutjeti, ne kuditi ih te oštro napadati one koji ne odobravaju poteze ove, njegove, vladajuće strukture. Tako su se na nišanu njegovog nekritičkog uma našli samo organizatori skupa.
IZLAZAK IZ NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA
Već duže vrijeme jedan njihov visoko rangiran povjerenik priča o tome da će izaći iz one „laičke središnjice“. To je mislio na Nezavisne hrvatske sindikate, čiji je osnivač predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a prva predsjedavajuća, glavna tajnica RSRH Vlasta Mesarić. Tu povijest nitko ne može promijeniti, kao ni činjenicu da je Vehar bio dugogodišnji dopredsjednik navedene Središnjice. Dio povjerenika RSRH bio je kontinuirano protiv članstva RSRH u NHS-u, temeljeći svoje protivljenje visokom članarinom. S predsjednikom NHS-a često je u sukob dolazio i Vehar, a zbog izostanka konkretnijih i agresivnijih odgovora na poteze vladajućih. Stoga nije ni čudno što se danas nalazimo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji i što među članovima vlada veliko nepovjerenje prema sindikatima..
No, izlazak iz NHS –a nije rješenje. NHS treba mijenjati, a posebno promišljanje samog predsjednika, a koji jednostavno ne zna što bi sam sa sobom i najvažnije mu je da se u medijima pokaže više od Novosela, Matijaševića, Ribića… NHS je prenapuhan balon u kojem se veći dio sindikata šlepa zahvaljujući samo činjenici da postoji niža članarina od ostalih središnjica, a posebno SSSH.
RAZLIČITOST MIŠLJENJA
Ovaj slučaj različitog mišljenja i različite politike dobro je poznat unutar Sindikata, koji je već sada na sindikalnoj sceni sve minorniji. Jedino gdje se slažu, je područje povlađivanja poslovodstvu. I u tom su izuzetno „profesionalni“. „Kako poslodavac kaže“ to je postao sindikalni moto. Za takav moto sindikalni čelnici su dobili i dostojnu nagradu. Primanja i do 25.000 kuna. Kako narod kaže: Ruka, ruku mije. Ali ona prljava teško se opere.
Pogledamo li različite tekstove, po istom pitanju, u različitim izdanjima njihovog glasila, neminovno dolazimo da zaključka da su se negdje zagubili i da unutar Sindikata vlada anarhija i borba za prevlast. Većinski poštari nemaju kvalitetnog vođu. Njega stalno netko mora voditi za ruku. Nije važno da li je to Dumbovička ili netko iz RSRH. Poznato je, da se ne usudi održati ni konferenciju za novinare, nego uvijek nekog drugog eksponira da iznosi njegova mišljenja te ih „uvali“ u sudske sporove (Željka Žuvela, Jadranko Vehar…). Naime, treba imati hrabrosti te javno izreči nešto protiv poslodavca ili konkurencije.
Postoji i onaj drugi problem, glasila su im potpuno drukčija. Od kvalitetno uređenih do onih koji se pišu „reda radi“. Ovaj cirkus neminovno prati nezadovoljstvo članstva, a s tim i sve manji i manji broj članova.
SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Ono što već četiri godine najavljujemo sada je u suradnji s reprezentativnim sindikatima, HST-om i RSRH-om u HT-u i realizirano: službe 988 i 981 odlaze iz Društva. Kako se tu nalazi najveći broj „starijih“ radnika onda nam je dodatno jasna intencija poslovodstva i sindikata, a koji se sada najednom prave „mutavi“. Prije četiri godine naši povjerenici izvršili su snimanje kad„INFORMACIJE“ IZLAZE
rovskog potencijala u „informacijama“ i na taj način sačinili program zbrinjavanja navedenih radnika, zbog „mogućeg“ izdvajanja Peresu. Taj prijedlog predočili smo i bivšoj članici Uprave za ljudske resurse, a koja se u načelu i složila s njim. No, na žalost, odlaskom Vehara, taj projekt je jednostavno nestao, a sadašnje, takozvano, čelništvo RSRH bezidejno plaće nad sudbinom „otpisanih“ radnika. Očito je to samo gluma i htjenje da se sve napravi u miru i tišini i ne našteti poslodavcu.
Ovo je tek uvertira onome što nas očekuje izdvajanjem „tehnike“. Čudi nas činjenica da se u članstvu RSRH još nalaze tehničari, a koje je izdao taj sindikat i osudio ih na neizvjesnu budućnost. Svima je poznata činjenica da se jedino stara garnitura čelništva RSRH: Vehar, Nađ, Grubišić, Cvitan, Šukan, Kokanović, Međimurec, Ivanović… borila kako bi spriječili poslovodstvo i HST da ovu proceduru privedu kraju. Pročitajte Sindexpresse iz 2006. do početka 2012. godine i biti će vam sve jasno. Umjesto da izađu na ulicu i obrane interese radnika, oni su se povukli u svoju kučicu braneći svoje materijalne i nematerijalne interese, a uz to vezujemo i pojavljivanje nove Majdak na popisu zaposlenih HT-a. Dok jedne otpuštamo i bacamo na ulicu, zapošljavamo nove radnike dvojbenih sposobnosti.
BONUSI I MALUSI
Poslodavac postavlja destimulirajuće ciljeve, posebno radnicima u prodaji. Pored toga što uspješnost njihovog rada vezuju uz svoju uspješnost, oni se postavljaju i na temeljima koji su izuzetno klimavi jer se temelje na lošoj organizaciji Društva. Naši radnici u prodaji izvrgnuti su svim vrstama pritisaka, a najveći pritisak odnosi se na lošu organizaciju rada. Tako smo bili nedavno svjedoci jedne takve loše organizacije. Na prodajnom mjestu od pet šaltera „radila“ su tri. Korisnik je dobio u 11.54 sati broj 86. Radnici su obrađivali brojeve 69, 81 i 82. Razveselio se, da će biti brzo na redu i da neće morati čekati sat, dva kao obično. U 12.07 na šalterima je pisalo 69, 82 i 83. U 12. 31 stanje na šalterima je bilo: 69, 82 i 84. Kako nije bilo broja 84 preko reda se „uvalio“ neki par. Broj 87 je prosvjedovao jer je navedeni par došao poslije njega, no prodavač je odmahnuo rukom te je broj 87 demonstrativno napustio prodajno mjesto.
NERED NA PRODAJNOM MJESTU
Korisnika je zanimalo što se to dešava s brojem 69. Pristupio je šalteru i ustanovio da se “stranka“ i prodavač igraju aparatom kupljenim u Tele2, odnosno da ga prodavač pokušava instalirati za „stranku“. Uvrijeđeno su pogledali korisnika 86, nešto zlovoljno promrmljali i počeli pakirati svoju „igračku“. U međuvremenu u 12.47 upalio se broj 85. Nakon desetak minuta, u 12.58, ekipa Tele2 se razišla i napokon se nakon više od sat vremena čekanja pojavio broj 86. Pri tome se mora napomenuti da su se u međuvremenu dva djeteta kontinuirano igrala s aparatima, svako toliko aktivirala alarm, a da nitko nije reagirao dok su korisnici nezadovoljni, gunđajući, ulazili i izlazili zbog predugog čekanja. Ponovo se pokazalo da reklamacije, loša organizacija i „slobodne aktivnosti“ neodgovornih prodavača narušavaju ugled Društva, a da pritom poslodavac ništa ne poduzima.
Da ne bi korisnik 86 bio zakinut, poslana mu je i poruka kako bi ocijenio uslugu na prodajnom mjestu. To je bila kap koja je korisniku prelila čašu pa su takve bile i ocjene koje je dodijelio usluzi.
MALUS ZBOG ČLANA UPRAVE
Da već duže vrijeme nešto ne štima u prodaji i odnosu prema radnicima upozoravamo već duže vrijeme. Umjesto da se stanje popravlja, ono je sve gore. Radnici su sve manje motivirani i stalno izloženi stresovima kako od strane poslodavca tako i sve većeg broja nezadovoljnih korisnika. No, ono što ih najviše boli je prebacivanje odgovornosti za nezadovoljstvo korisnika isključivo na prodajno osoblje.
Poznato je da neki članovi najuže obitelji vrha Hrvatskog Telekoma ne koriste, zbog visokih cijena, usluge našeg Društva. Uzmemo li to u obzir, onda možemo slobodno konstatirati da i članovi Uprave neposredno djeluju na „bonuse“ radnika. Kako da prodavač uvjeri običnog korisnika u kvalitetu i isplativost HT proizvoda kada to ne može član Uprave člana svog užeg domaćinstva?
ANKETA LOJALNOSTI
Iz radoznalosti pokušali smo anketirati 79 bivših radnika HT-a kako bi došli do saznanja koliko još koriste usluge svog bivšeg poslodavca. Na naš upit odazvalo se „svega“ 47 otpisanih. Na temelju njihovih izjava svega 9 njih ostalo je vjerno HT-u i koriste sve usluge koje su i ranije koristili, 20-oro od njih ne koristi više niti jednu uslugu HT-a, dok njih 18 još uvijek koristi neku od usluga u kombinaciji s drugim operaterima. U konačnici ipak zabrinjava činjenica da se od 47-oro ispitanika njih 20 opredijelilo za druge operatere. Stoga se s pravom pitamo što to HT radi da bi zadržao svoje najvjernije korisnike?
KRALJ LJUBAVI ILI KAKO SMO IH ISKORISTILI
Čelnik RSRH se jada u zadnjem broju njihovog glasila kako ga drugi reprezentativni sindikat ignorira u razgovorima s poslodavcem. HST po svom starom običaju ne želi svjedoke u razgovorima s poslovodstvom. Ono što oni dogovore ne mora svatko znati posebno ne oni koji bi mogli i rade protiv interesa radnika. Uvijek je bila u tim njihovim razgovorima, a posebno pod vlašću Branke Skaramuče, upetljana trgovina. Najčešće je ta trgovina išla u korist kako poslovodstvu tako i radnicima, pa i sindikatima. U posljednje vrijeme, zbog neposredne koristi, čelnik RSRH je izuzetno kooperativan s poslovodstvom, a koji ga posredno materijalno potpomaže. Stoga je počeo smetati čelnicima HST-a, koji ga jednostavno više ne žele vidjeti za zajedničkim stolom. Mnogi članovi su njegovu bliskost s poslovodstvom već ranije vidjeli pa su radije otišli u HST nego da ostanu pod okriljem takvog kvazi sindikaliste.
Na žalost zbog toga se osuo velik broj članova, no nas ipak ohrabruje da smo i nadalje u igri i u vezi s dijelom povjerenika, a koji samo čekaju naš povratak.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
.
subota, 25. svibnja 2013.
petak, 17. svibnja 2013.
SINDEXPRESS 13.05.2013
„NEMA VIŠKA RADNIKA, IMA SAMO MANJAK POSLA
i na poslovodstvu je da nađe nove poslove“.
Ako mislite da je ova izjava došla iz redova članova naše Uprave, varate se. Ovu izjavu dao je predsjednik Uprave Pošte Srbije, društva koje izuzetno dobro posluje baš zahvaljujući inventivnosti poslovodstva. Oni se ne igraju reorganizacija, strategija i svega onoga što je na neki način oslikalo funkcioniranje našeg Društva. Kod njih se poslovodstvo ne iscrpljuje na nevažnim, utopističkim planiranjima. Prošlu godinu završili su s dobiti, a prvi kvartal ove godine povećan je prihod za četiri puta u odnosu na prošlu godinu.
Među njihovim radnicima ne postoji patološki strah od otkaza. Preventiva, a ne sankcije temelj su odnosa prema radnicima. Sinergija između starih i novih članova poslovodstva na zadivljujućoj je razini. Usporedba sa stanjem u Hrvatskoj pošti je nemoguća. U Hrvatskoj pošti, na žalost, imamo 90% mladog kadra u poslovodstvu s desetak godina i manje radnog staža u matičnom društvu i poslujemo negativno, dok je kod njih taj postotak puno povoljniji za lojalne „poštare“. Od Marije Terezije je poznato da Poštu mogu graditi uspješno samo poštari, a to se dokazuje na njihovom primjeru. Mladi nadobudni kadar, koji dolazi kako bi dobio još jednu crticu u svom životopisu nema osjećaj za pripadnost Pošti i samo čeka priliku kada će je napustiti. Velike multinacionalne kompanije sa zvučnim imenima njima su izazov. Pogledajmo samo koliko je, u proteklih pet, šest godina, došlo i otišlo tih nadobudnika i koliko su napravili zbrke, kako u organizaciji tako i u načinu rada našeg Društva. S druge strane pričalo se da će se dati sposobnim poštarima mogućnost za napredovanje. U praksi to se nije događalo, rijetko koji „poštar“ je postao direktor u vrhu Društva. Njima su se davale mrvice, a dovodili se kadrovi izvana po ovoj ili onoj liniji te su na taj način gubili motivaciju za daljnji kvalitetan rad.
Pošta Italije nije nama uzor, nama bi trebala biti uzor Pošta Srbije pa makar to teško priznajemo. Prije nekoliko godina oni su se ugledali na nas, učili i prestigli nas. Kao što kažu njihovi predsjednik Uprave i predsjednik Sindikata PTT Srbije oni sada uče od svoje konkurencije DHL-a, UPS-a… Smatraju da je dobro učiti i od onih koji su slabiji od njih. No, ono što je najvažnije, radnik, lojalan radnik im je na prvom mjestu. Svjesni su činjenice da promjene neminovno dolaze, no za razliku od nas, oni su spremniji na njih, iako su kod nas promjene na poštanskom tržištu duboko uznapredovale. Kao da su u svojim promišljanjima slušali predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, na radionicama koje je organizirala bivša uprava u Sv. Martinu na Muri, Solarisu, hotelu Antunović…naše uprave jednostavno nisu to prepoznale i sada imamo 1200 radnika viška, a sutra?
Za sve ovo ne možemo kriviti samo poslovodstvo. Oni su samo iskoristili ono što su im reprezentativni sindikati ponudili velikodušno na „tacni“. Bili bi loše poslovodstvo kada taj dar ne bi iskoristili. S druge strane dobro su se odužili čelnicima sindikata za taj velikodušni poklon: primanja od oko 25.000 kuna s kojima se mogu sindikalni čelnici podičiti jedan su od kompenzacijskih poklona poslovodstva.
Novi Pravilnik o organizaciji
Novi Pravilnik o organizaciji ne donosi ništa revolucionarnog, pokušava birokratskim putem riješiti nešto što je samo po sebi bilo razumljivo te je po našem promišljanju samo gubitak vremena i daljnji postupak birokratiziranja na nekom ne baš visokom nivou. Sreća je ipak da nismo dobili dodatna direktorska mjesta i dodatne hijerarske smetnje. Sadašnjim stanjem nisu zadovoljni ni neki izvršni direktori, a što nam daje za pravo da i nadalje upozoravamo na neke poteze u kojima ima mnogih nedorečenosti. Pravdanje da je u priloženoj sistematizaciji uvedena „preporučena stručna sprema“ samo je dodatno izmišljanje tople vode. I do sada smo imali „preporučenu“ stručnu spremu pa imamo primjere da na radnim mjestima visoke spreme rade radnici sa srednjom spremom ili obratno. Njihova stručnost i sposobnost bila je odlučujuća prilikom njihovog napredovanja. Hrvatska pošta je prepoznala ovaj način nagrađivanja radnika puno prije od sadašnjih znalaca. No, na žalost, kod nas još uvijek vlada malograđanština u kojoj su ipak važnije neke druge stvari, a ne sposobnost i znanje. Mnoga društva koja su robovala raznoraznim certifikatima, menadžerskim školama… lošije su prolazila od onih koja su vodili radnici srednje stručne spreme i koji su priznavali stručnost.
Ono što zbunjuje mnoge radnike, a posebno one „bolonjce“ je činjenica. da još uvijek robujemo starim oznakama stručnih sprema. Ako želimo profesionalno pristupiti „novoj organizaciji“ ona i mora biti NOVA.
ČEKAJU SE LOKALNI IZBORI
Prema informacijama bliskim našem resornom Ministarstvu i HAKOM-u očito je da će se nakon lokalnih izbora pokrenuti novi proces davanja u „najam“ nerentabilnih poštanskih ureda. Ovaj proces najavljivali smo već i ranije, no zbog „višeg interesa“ taj proces je zaustavljen dok ne prođu lokalni izbori. Na popisu želja poslovodstva Hrvatske pošte je puno veći broj poštanskih ureda od prošlog, kada je „privatizirano“ ili zatvoreno stotinjak poštanskih ureda. Prema mišljenju izvora postignut je „socijalni dogovor“ između poslovodstva i reprezentativnih sindikata oko zatvaranja, odnosno davanja u najam poštanskih ureda. Navodno se očekuje da bi svaki četvrti poštanski ured preuzeli sami poštanski radnici, a i da je u igri i jedan trgovački lanac. Nadamo se da nije to netko iz Todorićevog carstva.
BIRAMO MANEKENKE?
Ne možemo sakriti zadovoljstvo činjenicom da je krenula realizacija jedne stare ideje, a to su „pisarnice“ u bankama. Ova ideja nastavlja se s PBZ-om. No, ovu informacija malo je „ocrnila“ informacija da su prilikom izbora radnica i radnika ocjenjivani i izgled kandidata te da su imali prednost oni s „manekenskim“ izgledom. Nadamo se da je to bila samo „zlobna“ primjedba osobe koja nije prošla kvalifikacije jer bi to predstavljalo najgori oblik diskriminacije. Bilo bi nam drago da nam se javite ukoliko se osjećate diskriminirano. Jamčimo diskreciju.
SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
RAZLIČITOST KOJA RAZJEDINJUJE
Čitamo li glasila RSRH sa sličnim imenom ovom našem, vidimo, da ne postoji jedinstvena politika i promišljanja o najvažnijim pitanjima odnosa na sindikalnoj sceni. Dok „poštari“ hvale prvosvibanjski prosvjed kao „besprijekorno organiziran“, čelnik „telekomunikacija“ osuo se drvljem i kamenjem na organizatore ovog skupa, a da pri tome nije upitao sebe da li je on sam kriv za „neuspjeh skupa“. Prije par godina kada ga je u prve redove prvosvibanjskog nastupa progurao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, istom retorikom, koju sada osuđuje, okomio se na tada vladajući HDZ i poslovodstvo HT-a. No, sada su „druga vremena“, na vlasti je čelnikova stranka, a i sam je postao miljenik i glasnogovornik poslovodstva. Stoga se tako i treba ponašati, šutjeti, ne kuditi ih te oštro napadati one koji ne odobravaju poteze ove, njegove, vladajuće strukture. Tako su se na nišanu njegovog nekritičkog uma našli samo organizatori skupa.
IZLAZAK IZ NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA
Već duže vrijeme jedan njihov visoko rangiran povjerenik priča o tome da će izaći iz one „laičke središnjice“. To je mislio na Nezavisne hrvatske sindikate, čiji je osnivač predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a prva predsjedavajuća, glavna tajnica RSRH Vlasta Mesarić. Tu povijest nitko ne može promijeniti, kao ni činjenicu da je Vehar bio dugogodišnji dopredsjednik navedene Središnjice. Dio povjerenika RSRH bio je kontinuirano protiv članstva RSRH u NHS-u, temeljeći svoje protivljenje visokom članarinom. S predsjednikom NHS-a često je u sukob dolazio i Vehar, a zbog izostanka konkretnijih i agresivnijih odgovora na poteze vladajućih. Stoga nije ni čudno što se danas nalazimo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji.
No, izlazak iz NHS –a nije rješenje. NHS treba mijenjati, a posebno promišljanje samog predsjednika, a koji jednostavno ne zna što bi sam sa sobom i najvažnije mu je da se u medijima pokaže više od Novosela, Matijaševića, Ribića… NHS je prenapuhan balon u kojem se veći dio šlepa zahvaljujući samo činjenici da postoji niža članarina od ostalih središnjica, a posebno SSSH.
RAZLIČITOST MIŠLJENJA
Ovaj slučaj različitog mišljenja i različite politike dobro je poznat unutar Sindikata, koji je već sada na sindikalnoj sceni sve minorniji. Jedino gdje se slažu, je područje povlađivanja poslovodstvu. I u tom su izuzetno „profesionalni“. „Kako poslodavac kaže“ to je postao sindikalni moto. Tako ne čude izjave čelnika HST-a koji ih nazivaju „glasnogovornicima poslovodstva“. Čelnik RSRH mora tako postupati zbog svoje materijalne povlastice koju je dobio od sadašnje članice Uprave za ljudske resurse. Ruka, ruku mije. Ali ona prljava teško se opere.
Pogledamo li: pored različitih tekstova, po istom pitanju, u različitim izdanjima njihovog glasila, neminovno dolazimo da zaključka da su se negdje zagubili i da unutar Sindikata vlada anarhija i borba za prevlast. Većinski poštari nemaju kvalitetnog vođu. Njega stalno netko mora voditi za ruku. Nije važno da li je to Dumbovička ili netko iz RSRH. Poznato je, da se ne usudi održati ni konferenciju za novinare, nego uvijek nekog drugog eksponira da iznosi njegova mišljenja te ih „uvali“ u sudske sporove (Željka Žuvela, Jadranko Vehar…). Naime, treba imati hrabrosti te javno izreči nešto protiv poslodavca ili konkurencije.
Postoji i onaj drugi problem, glasila su im totalno drukčija. Od kvalitetno uređenih do onih koji se pišu „reda radi“. Ovaj cirkus neminovno prati nezadovoljstvo članstva, a s tim i sve manji i manji broj članova.
ZABRINJAVAJUĆI POSLOVNI REZULTATI
Poslovni rezultati za prvi kvartal ove godine više je nego zabrinjavajući. Bez obzira što neki govore i pišu, kao glasnogovornici Uprave, da nije ništa zabrinjavajućeg, mi tvrdimo suprotno. Poznajući vlasnika i poslovodstvo, a koje mora sve napraviti, kako bi napunila džepove vlasnika, znamo da će se nastaviti sa srozavanjem radničkih prava. To će bolje napraviti ako s druge strane imaju sindikate, koji će srozavati radnička prava i otpuštati radnike. Pogledamo li samo podatak da je osobna plaća (materijalna primanja) radnika HT-a u posljednjih šest godina pala realno za čak 41% tada nam je sve jasno. Ukoliko ne vjerujete sami sjednite i računajte koji je odnos vaše plaće prema prosjeku RH bio 2006. godine, a koji je danas. Kako bi povećali plaću možete dodati i prijevoz, regres, jubilarnu nagradu… bez toga je pad i veći i izuzetno je blizu 60%. Katastrofa!
Ovi poslovni rezultati samo su poticaj Upravi da nastavi dalje svojim tempom. Sada možemo slobodno, nakon pet godina, kontinuiranog smanjivanja prihoda, konstatirati da nam je poslovodstvo bezidejno i da se ne zna suočiti sa svim onim što prati telekomunikacijsko tržište i ova gospodarska kriza. Do sada su imali određene isprike, no sada je sve očitije, da se ova garnitura mora spakirati i svoja mjesta prepustiti sposobnijima i socijalno osjetljivijima. Pitanje je, da li će to dozvoliti takozvani reprezentativni sindikati i njihovi lideri, a koji poprilično ovise i o poslovodstvu. Poznato je da se na popisu zaposlenih nedavno pojavila i novozaposlena Majdak. Pa neka nam pričaju bajke o neovisnosti. Između ostalog to je ono što se poslovodstvu HT-a nije sviđalo da Vehar nije tražio zaposlenje za svoje. Htjeli su ga u svoje okrilje kao čelnike HST-a, no to im nije nikad uspjelo.
DTR JOŠ JEDNA SINDIKALNA GREŠKA
Proteklih dana bili smo svjedoci agonije radnika Domaće tvornice rublja (DTR), a koji već mjesecima ne primaju plaću i naknadu na plaću. Sve bi to možda i prošlo neopaženo da u tom jadnom DTR-u, RSRH nema svojih članova. Naime, postavlja se pitanje kako se moglo dogoditi da RSRH ne zna da se radnici zakidaju za svoja prava i zašto je, dok nije frku digao „Novi sindikat“, šutio i nije prosvjedovao. Sada je na žalost kasno i sve što se sada može desiti je da DTR ode u dodatne probleme, da se zatvori ionako skromna „proizvodnja“ i preseli u nama susjedne države.
Sindikat je kao mnogo puta do sada, zakazao i prepustio radnike ulici te na taj način dokazao svoju nekompetentnost i nebrigu za članstvo. Stoga se tješite niste samo vi u HT-u prepušteni na milost i nemilost poslovodstvu uz blagoslov Sindikata.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
i na poslovodstvu je da nađe nove poslove“.
Ako mislite da je ova izjava došla iz redova članova naše Uprave, varate se. Ovu izjavu dao je predsjednik Uprave Pošte Srbije, društva koje izuzetno dobro posluje baš zahvaljujući inventivnosti poslovodstva. Oni se ne igraju reorganizacija, strategija i svega onoga što je na neki način oslikalo funkcioniranje našeg Društva. Kod njih se poslovodstvo ne iscrpljuje na nevažnim, utopističkim planiranjima. Prošlu godinu završili su s dobiti, a prvi kvartal ove godine povećan je prihod za četiri puta u odnosu na prošlu godinu.
Među njihovim radnicima ne postoji patološki strah od otkaza. Preventiva, a ne sankcije temelj su odnosa prema radnicima. Sinergija između starih i novih članova poslovodstva na zadivljujućoj je razini. Usporedba sa stanjem u Hrvatskoj pošti je nemoguća. U Hrvatskoj pošti, na žalost, imamo 90% mladog kadra u poslovodstvu s desetak godina i manje radnog staža u matičnom društvu i poslujemo negativno, dok je kod njih taj postotak puno povoljniji za lojalne „poštare“. Od Marije Terezije je poznato da Poštu mogu graditi uspješno samo poštari, a to se dokazuje na njihovom primjeru. Mladi nadobudni kadar, koji dolazi kako bi dobio još jednu crticu u svom životopisu nema osjećaj za pripadnost Pošti i samo čeka priliku kada će je napustiti. Velike multinacionalne kompanije sa zvučnim imenima njima su izazov. Pogledajmo samo koliko je, u proteklih pet, šest godina, došlo i otišlo tih nadobudnika i koliko su napravili zbrke, kako u organizaciji tako i u načinu rada našeg Društva. S druge strane pričalo se da će se dati sposobnim poštarima mogućnost za napredovanje. U praksi to se nije događalo, rijetko koji „poštar“ je postao direktor u vrhu Društva. Njima su se davale mrvice, a dovodili se kadrovi izvana po ovoj ili onoj liniji te su na taj način gubili motivaciju za daljnji kvalitetan rad.
Pošta Italije nije nama uzor, nama bi trebala biti uzor Pošta Srbije pa makar to teško priznajemo. Prije nekoliko godina oni su se ugledali na nas, učili i prestigli nas. Kao što kažu njihovi predsjednik Uprave i predsjednik Sindikata PTT Srbije oni sada uče od svoje konkurencije DHL-a, UPS-a… Smatraju da je dobro učiti i od onih koji su slabiji od njih. No, ono što je najvažnije, radnik, lojalan radnik im je na prvom mjestu. Svjesni su činjenice da promjene neminovno dolaze, no za razliku od nas, oni su spremniji na njih, iako su kod nas promjene na poštanskom tržištu duboko uznapredovale. Kao da su u svojim promišljanjima slušali predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, na radionicama koje je organizirala bivša uprava u Sv. Martinu na Muri, Solarisu, hotelu Antunović…naše uprave jednostavno nisu to prepoznale i sada imamo 1200 radnika viška, a sutra?
Za sve ovo ne možemo kriviti samo poslovodstvo. Oni su samo iskoristili ono što su im reprezentativni sindikati ponudili velikodušno na „tacni“. Bili bi loše poslovodstvo kada taj dar ne bi iskoristili. S druge strane dobro su se odužili čelnicima sindikata za taj velikodušni poklon: primanja od oko 25.000 kuna s kojima se mogu sindikalni čelnici podičiti jedan su od kompenzacijskih poklona poslovodstva.
Novi Pravilnik o organizaciji
Novi Pravilnik o organizaciji ne donosi ništa revolucionarnog, pokušava birokratskim putem riješiti nešto što je samo po sebi bilo razumljivo te je po našem promišljanju samo gubitak vremena i daljnji postupak birokratiziranja na nekom ne baš visokom nivou. Sreća je ipak da nismo dobili dodatna direktorska mjesta i dodatne hijerarske smetnje. Sadašnjim stanjem nisu zadovoljni ni neki izvršni direktori, a što nam daje za pravo da i nadalje upozoravamo na neke poteze u kojima ima mnogih nedorečenosti. Pravdanje da je u priloženoj sistematizaciji uvedena „preporučena stručna sprema“ samo je dodatno izmišljanje tople vode. I do sada smo imali „preporučenu“ stručnu spremu pa imamo primjere da na radnim mjestima visoke spreme rade radnici sa srednjom spremom ili obratno. Njihova stručnost i sposobnost bila je odlučujuća prilikom njihovog napredovanja. Hrvatska pošta je prepoznala ovaj način nagrađivanja radnika puno prije od sadašnjih znalaca. No, na žalost, kod nas još uvijek vlada malograđanština u kojoj su ipak važnije neke druge stvari, a ne sposobnost i znanje. Mnoga društva koja su robovala raznoraznim certifikatima, menadžerskim školama… lošije su prolazila od onih koja su vodili radnici srednje stručne spreme i koji su priznavali stručnost.
Ono što zbunjuje mnoge radnike, a posebno one „bolonjce“ je činjenica. da još uvijek robujemo starim oznakama stručnih sprema. Ako želimo profesionalno pristupiti „novoj organizaciji“ ona i mora biti NOVA.
ČEKAJU SE LOKALNI IZBORI
Prema informacijama bliskim našem resornom Ministarstvu i HAKOM-u očito je da će se nakon lokalnih izbora pokrenuti novi proces davanja u „najam“ nerentabilnih poštanskih ureda. Ovaj proces najavljivali smo već i ranije, no zbog „višeg interesa“ taj proces je zaustavljen dok ne prođu lokalni izbori. Na popisu želja poslovodstva Hrvatske pošte je puno veći broj poštanskih ureda od prošlog, kada je „privatizirano“ ili zatvoreno stotinjak poštanskih ureda. Prema mišljenju izvora postignut je „socijalni dogovor“ između poslovodstva i reprezentativnih sindikata oko zatvaranja, odnosno davanja u najam poštanskih ureda. Navodno se očekuje da bi svaki četvrti poštanski ured preuzeli sami poštanski radnici, a i da je u igri i jedan trgovački lanac. Nadamo se da nije to netko iz Todorićevog carstva.
BIRAMO MANEKENKE?
Ne možemo sakriti zadovoljstvo činjenicom da je krenula realizacija jedne stare ideje, a to su „pisarnice“ u bankama. Ova ideja nastavlja se s PBZ-om. No, ovu informacija malo je „ocrnila“ informacija da su prilikom izbora radnica i radnika ocjenjivani i izgled kandidata te da su imali prednost oni s „manekenskim“ izgledom. Nadamo se da je to bila samo „zlobna“ primjedba osobe koja nije prošla kvalifikacije jer bi to predstavljalo najgori oblik diskriminacije. Bilo bi nam drago da nam se javite ukoliko se osjećate diskriminirano. Jamčimo diskreciju.
SINDIKALNA S R A M O T A
NOVI REFERENTI-SINDIKALNI POVJERENICI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
RAZLIČITOST KOJA RAZJEDINJUJE
Čitamo li glasila RSRH sa sličnim imenom ovom našem, vidimo, da ne postoji jedinstvena politika i promišljanja o najvažnijim pitanjima odnosa na sindikalnoj sceni. Dok „poštari“ hvale prvosvibanjski prosvjed kao „besprijekorno organiziran“, čelnik „telekomunikacija“ osuo se drvljem i kamenjem na organizatore ovog skupa, a da pri tome nije upitao sebe da li je on sam kriv za „neuspjeh skupa“. Prije par godina kada ga je u prve redove prvosvibanjskog nastupa progurao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, istom retorikom, koju sada osuđuje, okomio se na tada vladajući HDZ i poslovodstvo HT-a. No, sada su „druga vremena“, na vlasti je čelnikova stranka, a i sam je postao miljenik i glasnogovornik poslovodstva. Stoga se tako i treba ponašati, šutjeti, ne kuditi ih te oštro napadati one koji ne odobravaju poteze ove, njegove, vladajuće strukture. Tako su se na nišanu njegovog nekritičkog uma našli samo organizatori skupa.
IZLAZAK IZ NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA
Već duže vrijeme jedan njihov visoko rangiran povjerenik priča o tome da će izaći iz one „laičke središnjice“. To je mislio na Nezavisne hrvatske sindikate, čiji je osnivač predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a prva predsjedavajuća, glavna tajnica RSRH Vlasta Mesarić. Tu povijest nitko ne može promijeniti, kao ni činjenicu da je Vehar bio dugogodišnji dopredsjednik navedene Središnjice. Dio povjerenika RSRH bio je kontinuirano protiv članstva RSRH u NHS-u, temeljeći svoje protivljenje visokom članarinom. S predsjednikom NHS-a često je u sukob dolazio i Vehar, a zbog izostanka konkretnijih i agresivnijih odgovora na poteze vladajućih. Stoga nije ni čudno što se danas nalazimo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji.
No, izlazak iz NHS –a nije rješenje. NHS treba mijenjati, a posebno promišljanje samog predsjednika, a koji jednostavno ne zna što bi sam sa sobom i najvažnije mu je da se u medijima pokaže više od Novosela, Matijaševića, Ribića… NHS je prenapuhan balon u kojem se veći dio šlepa zahvaljujući samo činjenici da postoji niža članarina od ostalih središnjica, a posebno SSSH.
RAZLIČITOST MIŠLJENJA
Ovaj slučaj različitog mišljenja i različite politike dobro je poznat unutar Sindikata, koji je već sada na sindikalnoj sceni sve minorniji. Jedino gdje se slažu, je područje povlađivanja poslovodstvu. I u tom su izuzetno „profesionalni“. „Kako poslodavac kaže“ to je postao sindikalni moto. Tako ne čude izjave čelnika HST-a koji ih nazivaju „glasnogovornicima poslovodstva“. Čelnik RSRH mora tako postupati zbog svoje materijalne povlastice koju je dobio od sadašnje članice Uprave za ljudske resurse. Ruka, ruku mije. Ali ona prljava teško se opere.
Pogledamo li: pored različitih tekstova, po istom pitanju, u različitim izdanjima njihovog glasila, neminovno dolazimo da zaključka da su se negdje zagubili i da unutar Sindikata vlada anarhija i borba za prevlast. Većinski poštari nemaju kvalitetnog vođu. Njega stalno netko mora voditi za ruku. Nije važno da li je to Dumbovička ili netko iz RSRH. Poznato je, da se ne usudi održati ni konferenciju za novinare, nego uvijek nekog drugog eksponira da iznosi njegova mišljenja te ih „uvali“ u sudske sporove (Željka Žuvela, Jadranko Vehar…). Naime, treba imati hrabrosti te javno izreči nešto protiv poslodavca ili konkurencije.
Postoji i onaj drugi problem, glasila su im totalno drukčija. Od kvalitetno uređenih do onih koji se pišu „reda radi“. Ovaj cirkus neminovno prati nezadovoljstvo članstva, a s tim i sve manji i manji broj članova.
ZABRINJAVAJUĆI POSLOVNI REZULTATI
Poslovni rezultati za prvi kvartal ove godine više je nego zabrinjavajući. Bez obzira što neki govore i pišu, kao glasnogovornici Uprave, da nije ništa zabrinjavajućeg, mi tvrdimo suprotno. Poznajući vlasnika i poslovodstvo, a koje mora sve napraviti, kako bi napunila džepove vlasnika, znamo da će se nastaviti sa srozavanjem radničkih prava. To će bolje napraviti ako s druge strane imaju sindikate, koji će srozavati radnička prava i otpuštati radnike. Pogledamo li samo podatak da je osobna plaća (materijalna primanja) radnika HT-a u posljednjih šest godina pala realno za čak 41% tada nam je sve jasno. Ukoliko ne vjerujete sami sjednite i računajte koji je odnos vaše plaće prema prosjeku RH bio 2006. godine, a koji je danas. Kako bi povećali plaću možete dodati i prijevoz, regres, jubilarnu nagradu… bez toga je pad i veći i izuzetno je blizu 60%. Katastrofa!
Ovi poslovni rezultati samo su poticaj Upravi da nastavi dalje svojim tempom. Sada možemo slobodno, nakon pet godina, kontinuiranog smanjivanja prihoda, konstatirati da nam je poslovodstvo bezidejno i da se ne zna suočiti sa svim onim što prati telekomunikacijsko tržište i ova gospodarska kriza. Do sada su imali određene isprike, no sada je sve očitije, da se ova garnitura mora spakirati i svoja mjesta prepustiti sposobnijima i socijalno osjetljivijima. Pitanje je, da li će to dozvoliti takozvani reprezentativni sindikati i njihovi lideri, a koji poprilično ovise i o poslovodstvu. Poznato je da se na popisu zaposlenih nedavno pojavila i novozaposlena Majdak. Pa neka nam pričaju bajke o neovisnosti. Između ostalog to je ono što se poslovodstvu HT-a nije sviđalo da Vehar nije tražio zaposlenje za svoje. Htjeli su ga u svoje okrilje kao čelnike HST-a, no to im nije nikad uspjelo.
DTR JOŠ JEDNA SINDIKALNA GREŠKA
Proteklih dana bili smo svjedoci agonije radnika Domaće tvornice rublja (DTR), a koji već mjesecima ne primaju plaću i naknadu na plaću. Sve bi to možda i prošlo neopaženo da u tom jadnom DTR-u, RSRH nema svojih članova. Naime, postavlja se pitanje kako se moglo dogoditi da RSRH ne zna da se radnici zakidaju za svoja prava i zašto je, dok nije frku digao „Novi sindikat“, šutio i nije prosvjedovao. Sada je na žalost kasno i sve što se sada može desiti je da DTR ode u dodatne probleme, da se zatvori ionako skromna „proizvodnja“ i preseli u nama susjedne države.
Sindikat je kao mnogo puta do sada, zakazao i prepustio radnike ulici te na taj način dokazao svoju nekompetentnost i nebrigu za članstvo. Stoga se tješite niste samo vi u HT-u prepušteni na milost i nemilost poslovodstvu uz blagoslov Sindikata.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
nedjelja, 12. svibnja 2013.
SINDEXPRESS 06.05.2013
Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HSP-ovci i Feniksovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HSP je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom, a što je navodno rezultiralo ljutom i burnom reakcijom predsjednice HSP-a i njenom, još jednom, prijetnjom da će otići u mirovinu i napustiti Sindikat. Pitamo se samo s kojom otpremninom?
Radnici Hrvatske pošte očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik Hrvatske pošte izgubiti će između 7.000 do 15.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni Hrvatske pošte kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Ovome treba samo nadodati da je sve očitije da ništa neće biti ni od najavljenog velikog prosvjeda dan uoči lokalnih izbora, a još manje od referenduma o smjeni Vlade. Jedan od „velikih čelnika“ komentirao je izletanje svog kolege o najavljenim industrijskim akcijama: pa nisam lud tako nešto organizirati, to je preskupo. Kao da zaboravlja da je njegova pasivnost već dovela i radnički pokret i hrvatskog radnika na prosjački štap. Sindikati su se opasno uvukli u neku samo njima poznatu igru. Ta igra ih vodi u još veći gubitak članstva i u još veću nevjerodostojnost.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.
S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Telekomunikacija i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su ga na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, kao što su napredovanja u poslu, atraktivni prostor za rad, neograničeno odsustvovanje s posla, korištenje službenog automobila…
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u Regiji zapad, HST je osvojio zadnju tvrđavu. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HST. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu telekomunikacija.
GRADAŠČEVIĆ RADI POSAO
Radnici se žale da ne mogu doći do informacije, a sve što im se šalje su priopćenja „vrhovništva“ i recepti za egzotična jela. Ono što im povjerenica Željka pruža ni izdaleka nije ono na što su radnici HT u Rijeci navikli, a to su prave informacije, a ne muljanja i ulagivanje poslodavcu. Njezina jedina nakana je bila očito da aktivira zaštitu od otkaza kao sindikalni povjerenik, ni na kraju pameti joj nije bila zaštita prava radnika. Nakon odlaska Cvitana kao da je nastala pustoš. Glavna povjerenica koja je na desetke kilometara udaljena od Rijeke ne zna ni tko joj je član u Rijeci. Stoga radnici napuštaju RSRH i odlaze u HST i STEH.
Goranin Gradaščević, povjerenik HST-a i predsjednik Radničkog vijeća HT-a, u Rijeci poznat kao Veharov radnik i učenik, izuzetno kvalitetno koristi situaciju i prebacuje članove iz RSRH u HST. Koristi sve od kvalitetnih informacija, koje radnici upijaju kao suha spužva, do pozajmica. RSRH ima poprilične financijske probleme, a što je vidljivo iz toga da nam se javljaju članovi koji su prisiljeni čekati i tri mjeseca nakon otplate prethodne pozajmice. Kako ih je jedino to održavalo u članstvu RSRH, odlučili su se za odlazak u sindikat koji ima može dati pozajmicu i kvalitetniju uslugu.
Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HST-ovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HST je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom. Bliskost čelnika RSRH sadašnjoj vlasti bila je ipak odlučujuća.
Radnici Hrvatskog Telekoma očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik HT-a izgubiti će između 5.000 do 12.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni HT-a kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
.
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HSP-ovci i Feniksovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HSP je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom, a što je navodno rezultiralo ljutom i burnom reakcijom predsjednice HSP-a i njenom, još jednom, prijetnjom da će otići u mirovinu i napustiti Sindikat. Pitamo se samo s kojom otpremninom?
Radnici Hrvatske pošte očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik Hrvatske pošte izgubiti će između 7.000 do 15.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni Hrvatske pošte kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Ovome treba samo nadodati da je sve očitije da ništa neće biti ni od najavljenog velikog prosvjeda dan uoči lokalnih izbora, a još manje od referenduma o smjeni Vlade. Jedan od „velikih čelnika“ komentirao je izletanje svog kolege o najavljenim industrijskim akcijama: pa nisam lud tako nešto organizirati, to je preskupo. Kao da zaboravlja da je njegova pasivnost već dovela i radnički pokret i hrvatskog radnika na prosjački štap. Sindikati su se opasno uvukli u neku samo njima poznatu igru. Ta igra ih vodi u još veći gubitak članstva i u još veću nevjerodostojnost.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.
S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Telekomunikacija i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su ga na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, kao što su napredovanja u poslu, atraktivni prostor za rad, neograničeno odsustvovanje s posla, korištenje službenog automobila…
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u Regiji zapad, HST je osvojio zadnju tvrđavu. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HST. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu telekomunikacija.
GRADAŠČEVIĆ RADI POSAO
Radnici se žale da ne mogu doći do informacije, a sve što im se šalje su priopćenja „vrhovništva“ i recepti za egzotična jela. Ono što im povjerenica Željka pruža ni izdaleka nije ono na što su radnici HT u Rijeci navikli, a to su prave informacije, a ne muljanja i ulagivanje poslodavcu. Njezina jedina nakana je bila očito da aktivira zaštitu od otkaza kao sindikalni povjerenik, ni na kraju pameti joj nije bila zaštita prava radnika. Nakon odlaska Cvitana kao da je nastala pustoš. Glavna povjerenica koja je na desetke kilometara udaljena od Rijeke ne zna ni tko joj je član u Rijeci. Stoga radnici napuštaju RSRH i odlaze u HST i STEH.
Goranin Gradaščević, povjerenik HST-a i predsjednik Radničkog vijeća HT-a, u Rijeci poznat kao Veharov radnik i učenik, izuzetno kvalitetno koristi situaciju i prebacuje članove iz RSRH u HST. Koristi sve od kvalitetnih informacija, koje radnici upijaju kao suha spužva, do pozajmica. RSRH ima poprilične financijske probleme, a što je vidljivo iz toga da nam se javljaju članovi koji su prisiljeni čekati i tri mjeseca nakon otplate prethodne pozajmice. Kako ih je jedino to održavalo u članstvu RSRH, odlučili su se za odlazak u sindikat koji ima može dati pozajmicu i kvalitetniju uslugu.
Prvosvibanjski prosvjed – još jedan sindikalni promašaj
Još jedan pucanj u prazno. Ono što se i znalo i očekivalo, desilo se. Sindikalne središnjice , a posebno Nezavisni hrvatski sindikati nisu uspjeli okupiti kritičan broj povjerenika i članova za ozbiljniju prijetnju Vladi. Istina je, da su sindikati najavljivali od 10.000 do 30.000 prosvjednika, a što je ionako bilo malo da bi zabrinulo vladajuće. Njih je više zabrinula činjenica da bi se prosvjedu mogli pridružiti branitelji i HDZ. No, nije se desilo ništa od toga te Vlada ide ohrabreno dalje. Žalosna je činjenica da radnici i građani nemaju više povjerenja u sindikate. Dok mi uspijemo skupiti tek koju tisuću više od 10.000 članova sindikata na prosvjede, naši manje brojniji susjedi, Slovenci, uspiju skupiti više od 100.000 prosvjednika. U tom se vidi naša svijest i opredijeljenost za naš boljitak.
Posebno nas je razočarala nenazočnost RSRH, nigdje nikoga, pa ni njihovih čelnika. Jedino su bili upečatljivi HST-ovci. Dali su si truda da okupe određeni broj svojih članova iako još premalo. HST je angažirao i poprilična financijska sredstva da privuče što veći broj prosvjednika, no, ni to nije rezultiralo traženim odazivom. Bliskost čelnika RSRH sadašnjoj vlasti bila je ipak odlučujuća.
Radnici Hrvatskog Telekoma očito su shvatili kamo ih vode „njihovi“ reprezentativni sindikati i njihove središnjice. Do kraja godine svaki radnik HT-a izgubiti će između 5.000 do 12.000 kuna i to sve zbog toga što sindikati ne znaju svoj posao. Kao prvo nedovoljno su educirani, ne znaju ni čitati poslovna izvješća, a da ne govorimo o tome da ne poznaju ni tehnologiju pa čak ni temelje radnih prava radnika. U tom vrtlogu neznanja onih koji se bore „za radnička prava“ najveći i jedini gubitnici su radnici. Većina radnika „prisiljena je“ na članstvo u sindikatu iz prozaičnog razloga: pozajmice. Pitamo se samo što bi se desilo na sindikalnoj sceni HT-a kada bi se zabranila isplata pozajmica, a što je potencirao jedan od čelnika RSRH?
Situaciju oko prvosvibanjskog prosvjeda najbolje je oslikala novinarka Novog lista Sanja Modrić u svom osvrtu od 2. svibnja ove godine pod naslovom „Nova laž? Hvala ne“. Prenosimo samo završetak njenog osvrta:
„Razlika je samo u tome što ljudi evidentno ne vjeruju u razna neodgovorna zavaravanja iz domene ekonomske politike kojima čelnici sindikalnih centrala žele pridobiti njihove simpatije. Među njima su, naime, i vrlo sumnjive i opasne ideje o oslobađanju inflacije da bi se financirala potrošnja o momentalnom napuštanju politike štednje te prihvaćanju obaveze da se trajno zaštite sva radna mjesta i sva stečena prava.
Jer, tko bi to onda, ako ne mi, kao građani i kao država, trebao otplaćivati dugove, financirati reforme i sanirati dubioze koje su se u ovih 20 i kusur godina naslagale na našem zajedničkom računu, pustimo sad zašto i kako, jer nas mazohističko ponavljanje priča o lopovluku, razbacivanju i nesposobnosti neće nigdje odvesti.
Pa mi više nemamo novca ni za otplatu kamata na kredite, a više nikome ne možeš prodati da možemo dovijeka živjeti na novi i novi dug, na onome što je netko drugi stvorio, a mi ćemo trošiti.
I zato ljudi nisu došli na prosvjed.
Ne zanima ih više nikakva nova laž, kao ni oni koji su iza laži stali da bi prijevaru politički naplatili iako ni sami u nju ne vjeruju. Toga je bilo dosta. Hvala lijepa.“
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
.
srijeda, 1. svibnja 2013.
SINDEXPRESS 29.04.2013
LOŠE OTPREMNINE
Bez obzira koliko se sindikati hvalili, ovo su najlošije otpremnine od svih javnih poduzeća, bez obzira bili oni gubitaši ili ne. „Naši“ sindikati su pregovarali po načelu: daj, što daš. S druge strane zahvaljujući toj njihovoj svesrdnoj borbi za „prava radnika“ jedino su profitirali sindikalni povjerenici, profesionalci, a koji su dobili bolje ugovore o radu kao zahvalu za kooperativnost u pregovorima za anekse Kolektivnog ugovora. Hvale se da su dogovorene otpremnine bolje regulirane u odnosu na postojeći Kolektivni ugovor, a što nije istina. Po Kolektivnom ugovoru maksimum otpremnine bi bio i preko 200.000 kuna, stoga su ponovo najvredniji, dugogodišnji, radnici ostali oštećeni. Pitajmo se samo, kako se osjećaju ti radnici koji su odradili trideset i više godina u Pošti, gradeći je, odričući se materijalnih prava u „višem interesu“ i za boljitak nekih novih generacija. Sada se ta „nova generacija“ želi riješiti tih istih radnika, koji su im osigurali radno mjesto. Kao da sindikatima nije bilo dosta njihovog zakidanja, pa je dio njih ostao bez zaslužene nagrade za jubilarni rad od 35 ili 40 godina neprekidnog rada u izgrađivanju poštanskog sustava. Tako okrutno se nije ponašala ni Vlada prema javnim službenicima kojima su ostavili prava na jubilarnu nagradu za 35 i 40 godina radnog staža. Naši reprezentativni sindikati kao da se trude da budu kooperativniji u zakidanju radnika od drugih svojih sindikalnih kolega.
ZAKIDANJE SE NASTAVLJA
Kao što vam je poznato ovo nije zadnji Aneks Kolektivnog ugovora. U tijeku su pregovori za naknadu za prijevoz s posla i na posao. Sindikati su se već odrekli prijevoza za one koji stanuju manje od kilometra od radnog mjesta, no odrekli su se i od naknade prijevoza za radnike koji stanuju manje od kilometra od najbliže postaje javnog prijevoza kao i za one kojima je radno mjesto udaljeno manje od kilometra od postaje javnog prijevoza. Tako da će se u praksi desiti da će radnici pored korištenja javnog prijevoza morati pješačiti i 1998 metara kako bi došli do radnog mjesta. No, ipak to nije konačno. Uprava traži još veća rezanja i kako je do sada bila uspješna u pregovorima s reprezentativnim sindikalnim klimavcima tako se očekuje da će se i sada desiti isto. Većina radnika izgubiti će dio naknade za prijevoz, odnosno ostati će bez oko 5% prihoda. No, sindikaliste to ne brine. Neki od njih „žive“ na izmišljenim adresama, a da ne govorimo o tome da im je sindikat omogućio korištenje službenih automobila s kojima se voze na posao i s posla, a da im pri tome i Pošta isplaćuje naknadu za prijevoz. Tako da imaju duplu zaradu.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatske pošte postavljaju si pitanje, tko bi u Pošti trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Pošte da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Pošte bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet… Priča se da je predsjednica HSP-a napravila scenu u Splitu kada su joj povjerenici otkazali poslušnost.
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata
IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Pošte i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, a neki od njih bili su u rodbinskim vezama sa čelništvom Pošte što je bio dodatan pritisak na one koji su bili vjerni ideji RSRH, a to je borba za prava radnika. Zahvaljujući dodatnoj inertnosti povjerenice iz Pule te njenoj očitoj bliskosti s poslovodstvom, „novi sindikat“ nagrizao je i Istru.
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u GP6, HSP je osvojio zadnju tvrđavu, prije toga je, tijekom prošle godine, pala GP2. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HSP. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu pošte.
Pred nam su teške godine. Ovogodišnjih 1200 radnika manje, je samo početak. Naša procjena je da će 2016. godinu ugledati tek oko 5000 radnika Hrvatske pošte. 50% manje nego što nas je danas, a to znači svake godine oko 1500 radnika manje. HP posluje s gubitkom, 2015.-te dolazi na naplatu 400.000.000 kuna obveznica, nakon lokalnih izbora slijedi novo zatvaranje poštanskih ureda… a tko će usporiti ove projekte? HSP i RSRH nikako, sada jedino može Feniks, ako ga vi ojačate. Znači, sudbina je u vašim rukama.
S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ZAŠTO JE SKUPŠTINA TEK U LIPNJU?
Skupština HT-a održati će se tek 17. lipnja ove godine. Do sada Skupština nikad nije održana nakon mjeseca svibnja. Neki zlobnici bi rekli da je razlog isplata dividende i štednja HT-a kako bi dodatno zaradio na kamatama, no razlozi su ipak neki drugi. Dio projekata koji su zacrtani i za koje odgovara Uprava prema većinskom vlasniku još nisu realizirani. Jedan od njih je i izbacivanje „tehnike“ iz sustava HT-a i prepuštanja istog zainteresiranom partneru. Zanimljivo je napomenuti da HT bježi iz dosadašnje temeljne djelatnosti i da traži nove izvore prihoda kao što su profitabilniji plin i električna energija. Samo se čekao trenutak kada će Ht krenuti i uploviti u te vode. Takva mogućnost izrečena nam je još prije desetak godina, no nitko osim nas nije ju ozbiljno shvatio.
DRŽAVA GENERATOR OTPUŠTANJA
Od kada se Država riješila svog paketa dionica u HT-u promijenila se i njena politika prema najvećem i najboljem telekomunikacijskom operateru. Loši potezi ograničavali su investicijske planove HT-a i na taj način dodatno ugrožavali postojeća radna mjesta. Od kada je Država postala maćeha i većinski vlasnik ima dodatnih prohtjeva što se smanjivanja broja radnika tiče. Oni smatraju da nas ima previše i naše stanje kompariraju s drugim državama u okruženju, a koja su u njihovom vlasništvu. Poseban su im primjer Madžarska i Slovačka u kojima je DT maksimalno smanjio broj radnika. Sadašnji broj radnika u odnosu na zatečeni u trenutku stjecanja većinskog udjela DT je u nacionalnim operaterima smanjio za 70 – 80%. No, ukoliko se pogleda koliko je radnika ostalo u kontinuitetu, onda dolazimo do poraznih rezultata svega desetak posto radi u kontinuitetu od preuzimanja do danas.
DVIJE TISUĆE RADNIKA MANJE
Možda nije trenutak da u ovom pred prvosvibanjskim slavljem pričamo o našoj crnoj perspektivi. HT je odlučio da i nadalje smanjuje broj radnika. Za nešto više od dvije godine biti će nas dvije tisuće manje. U ovoj velikoj krizi, dobronamjerna Uprava, odlučila se da će zaštititi budućnost kompanije, smanjivanjem broja zaposlenih. Jedina žrtva biti će radnici i to sve uz svesrdnu pomoć čelnika RSRH, a za kojeg njegove kolege tvrde da je postao glasnogovornik poslodavca na svim zajedničkim sastancima. To nije za čuditi kada znamo da je već bio izdašno nagrađen za kooperativnost s poslovodstvom.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatskog Telekoma postavljaju si pitanje, tko bi u Telekomu trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Telekoma da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Telekoma bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet…
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata. Ne bi se čudili da u njihovom glasilu izostane poziv za svesindikalni prosvjed. Tako vam je to kada politika uđe u sindikat.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
.
Bez obzira koliko se sindikati hvalili, ovo su najlošije otpremnine od svih javnih poduzeća, bez obzira bili oni gubitaši ili ne. „Naši“ sindikati su pregovarali po načelu: daj, što daš. S druge strane zahvaljujući toj njihovoj svesrdnoj borbi za „prava radnika“ jedino su profitirali sindikalni povjerenici, profesionalci, a koji su dobili bolje ugovore o radu kao zahvalu za kooperativnost u pregovorima za anekse Kolektivnog ugovora. Hvale se da su dogovorene otpremnine bolje regulirane u odnosu na postojeći Kolektivni ugovor, a što nije istina. Po Kolektivnom ugovoru maksimum otpremnine bi bio i preko 200.000 kuna, stoga su ponovo najvredniji, dugogodišnji, radnici ostali oštećeni. Pitajmo se samo, kako se osjećaju ti radnici koji su odradili trideset i više godina u Pošti, gradeći je, odričući se materijalnih prava u „višem interesu“ i za boljitak nekih novih generacija. Sada se ta „nova generacija“ želi riješiti tih istih radnika, koji su im osigurali radno mjesto. Kao da sindikatima nije bilo dosta njihovog zakidanja, pa je dio njih ostao bez zaslužene nagrade za jubilarni rad od 35 ili 40 godina neprekidnog rada u izgrađivanju poštanskog sustava. Tako okrutno se nije ponašala ni Vlada prema javnim službenicima kojima su ostavili prava na jubilarnu nagradu za 35 i 40 godina radnog staža. Naši reprezentativni sindikati kao da se trude da budu kooperativniji u zakidanju radnika od drugih svojih sindikalnih kolega.
ZAKIDANJE SE NASTAVLJA
Kao što vam je poznato ovo nije zadnji Aneks Kolektivnog ugovora. U tijeku su pregovori za naknadu za prijevoz s posla i na posao. Sindikati su se već odrekli prijevoza za one koji stanuju manje od kilometra od radnog mjesta, no odrekli su se i od naknade prijevoza za radnike koji stanuju manje od kilometra od najbliže postaje javnog prijevoza kao i za one kojima je radno mjesto udaljeno manje od kilometra od postaje javnog prijevoza. Tako da će se u praksi desiti da će radnici pored korištenja javnog prijevoza morati pješačiti i 1998 metara kako bi došli do radnog mjesta. No, ipak to nije konačno. Uprava traži još veća rezanja i kako je do sada bila uspješna u pregovorima s reprezentativnim sindikalnim klimavcima tako se očekuje da će se i sada desiti isto. Većina radnika izgubiti će dio naknade za prijevoz, odnosno ostati će bez oko 5% prihoda. No, sindikaliste to ne brine. Neki od njih „žive“ na izmišljenim adresama, a da ne govorimo o tome da im je sindikat omogućio korištenje službenih automobila s kojima se voze na posao i s posla, a da im pri tome i Pošta isplaćuje naknadu za prijevoz. Tako da imaju duplu zaradu.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatske pošte postavljaju si pitanje, tko bi u Pošti trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Pošte da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Pošte bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet… Priča se da je predsjednica HSP-a napravila scenu u Splitu kada su joj povjerenici otkazali poslušnost.
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata
IZGUBILI RIJEKU
Zadnja utvrda RSRH tiho je pala. Nekada je Rijeka bila pokretač svih aktivnosti na sindikalnoj sceni Pošte i to sve zahvaljujući većini koju je RSRH imao. Štrajkovi, prosvjedi… bez Rijeke bili su nezamislivi. Taj poseban položaj Rijeke bio je trn u oku poslovodstvu i drugim sindikatima, a koji su na sve načine pokušavali izvaditi. Koristili su sve načine pa i direktno miješanje poslovodstva i preferiranja drugih sindikata. Njihovi povjerenici koristili su posebne povlastice, a neki od njih bili su u rodbinskim vezama sa čelništvom Pošte što je bio dodatan pritisak na one koji su bili vjerni ideji RSRH, a to je borba za prava radnika. Zahvaljujući dodatnoj inertnosti povjerenice iz Pule te njenoj očitoj bliskosti s poslovodstvom, „novi sindikat“ nagrizao je i Istru.
Danas Rijeka nije ni blijeda slika onoj Rijeci. Sve je utonulo u depresiju, radnici su prepušteni sami sebi. Povjerenika RSRH, a ni članova Radničkog vijeća ni za lijeka. Nikoga nema u blizini kako bi im pomogao. Zovu nas, žale nam se… mi ih pomažemo koliko možemo, no naše mogućnosti su ograničene. RSRH nije više većinski u GP6, HSP je osvojio zadnju tvrđavu, prije toga je, tijekom prošle godine, pala GP2. Očito je, da RSRH nema viziju razvoja Sindikata i da mu on samo služi za pokriće nekih osobnih interesa čelnika. Radnici su to osjetili te ne mogu prihvatiti takvu politiku te odlaze iz RSRH u HSP. Sindikalna scena ostala je samo na već, ionako, ranije sklonom poslodavcu, Hrvatskom sindikatu pošte.
Pred nam su teške godine. Ovogodišnjih 1200 radnika manje, je samo početak. Naša procjena je da će 2016. godinu ugledati tek oko 5000 radnika Hrvatske pošte. 50% manje nego što nas je danas, a to znači svake godine oko 1500 radnika manje. HP posluje s gubitkom, 2015.-te dolazi na naplatu 400.000.000 kuna obveznica, nakon lokalnih izbora slijedi novo zatvaranje poštanskih ureda… a tko će usporiti ove projekte? HSP i RSRH nikako, sada jedino može Feniks, ako ga vi ojačate. Znači, sudbina je u vašim rukama.
S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ (administrativni radnik)
MARINA BAKŠA (administrativni radnik)
GORDANA PERKOVIĆ (operater u p. prometu)…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ZAŠTO JE SKUPŠTINA TEK U LIPNJU?
Skupština HT-a održati će se tek 17. lipnja ove godine. Do sada Skupština nikad nije održana nakon mjeseca svibnja. Neki zlobnici bi rekli da je razlog isplata dividende i štednja HT-a kako bi dodatno zaradio na kamatama, no razlozi su ipak neki drugi. Dio projekata koji su zacrtani i za koje odgovara Uprava prema većinskom vlasniku još nisu realizirani. Jedan od njih je i izbacivanje „tehnike“ iz sustava HT-a i prepuštanja istog zainteresiranom partneru. Zanimljivo je napomenuti da HT bježi iz dosadašnje temeljne djelatnosti i da traži nove izvore prihoda kao što su profitabilniji plin i električna energija. Samo se čekao trenutak kada će Ht krenuti i uploviti u te vode. Takva mogućnost izrečena nam je još prije desetak godina, no nitko osim nas nije ju ozbiljno shvatio.
DRŽAVA GENERATOR OTPUŠTANJA
Od kada se Država riješila svog paketa dionica u HT-u promijenila se i njena politika prema najvećem i najboljem telekomunikacijskom operateru. Loši potezi ograničavali su investicijske planove HT-a i na taj način dodatno ugrožavali postojeća radna mjesta. Od kada je Država postala maćeha i većinski vlasnik ima dodatnih prohtjeva što se smanjivanja broja radnika tiče. Oni smatraju da nas ima previše i naše stanje kompariraju s drugim državama u okruženju, a koja su u njihovom vlasništvu. Poseban su im primjer Madžarska i Slovačka u kojima je DT maksimalno smanjio broj radnika. Sadašnji broj radnika u odnosu na zatečeni u trenutku stjecanja većinskog udjela DT je u nacionalnim operaterima smanjio za 70 – 80%. No, ukoliko se pogleda koliko je radnika ostalo u kontinuitetu, onda dolazimo do poraznih rezultata svega desetak posto radi u kontinuitetu od preuzimanja do danas.
DVIJE TISUĆE RADNIKA MANJE
Možda nije trenutak da u ovom pred prvosvibanjskim slavljem pričamo o našoj crnoj perspektivi. HT je odlučio da i nadalje smanjuje broj radnika. Za nešto više od dvije godine biti će nas dvije tisuće manje. U ovoj velikoj krizi, dobronamjerna Uprava, odlučila se da će zaštititi budućnost kompanije, smanjivanjem broja zaposlenih. Jedina žrtva biti će radnici i to sve uz svesrdnu pomoć čelnika RSRH, a za kojeg njegove kolege tvrde da je postao glasnogovornik poslodavca na svim zajedničkim sastancima. To nije za čuditi kada znamo da je već bio izdašno nagrađen za kooperativnost s poslovodstvom.
SVI NA PROSVJED
Prvog svibnja je prosvjed s nazivom „Mijenjajte smjer“. Ova poruka usmjerena je prema ovoj bezidejnoj Vladi. No, radnici Hrvatskog Telekoma postavljaju si pitanje, tko bi u Telekomu trebao „mijenjati smjer“ i dolaze do neminovnog zaključka da su to reprezentativni sindikati. Sve ono što su napravili u proteklih godinu dana svodilo se na to da napune sindikalnu kasu i svoje džepove. Padala su prava radnika, dok su njihova osobna rasla. Stoga je nakana dijela radnika Telekoma da zatraže od reprezentativnih sindikata da već jednom promijene smjer i da se napokon počnu baviti zaštitom prava radnika, a ne svojih. Tako da će na prosvjedu u Zagrebu sudjelovati mali broj radnika Telekoma bez obzira što im se nudi noćenje, prehrana, prijevoz, izlet…
Što se pak RSRH tiče oni pak imaju drugi problem, a to je njihov potpredsjednik. Naime, on je izuzetno blizak sadašnjoj vladajućoj političkoj opciji, a koja mu je pomogla da dođe do pozicije na kojoj se nalazi. Tako da je očito, gledajući na lošu pripremu, da će na prosvjedu biti izuzetno malo članova ovog Sindikata. Ne bi se čudili da u njihovom glasilu izostane poziv za svesindikalni prosvjed. Tako vam je to kada politika uđe u sindikat.
25. KONFERENCIJA EUROPSKOG SINDIKALNOG ZAJEDNIŠTVA
Dvadeset i peta, jubilarna, Konferencija europskog sindikalnog zajedništva održana je u Beču, od 18. do 21. travnja, mjestu u kojem je održana i prva Konferencija. Zahvaljujući prvoj Konferenciji pokrenuta je široka akcija pomoći poljskom sindikatu „solidarnost“, a što je iza toga obilježilo rušenje „željene zavjese“. Svečanost je održana u centralnom mjestu u Beču, u dvorcu Hofburg uz nazočnost visokih gostiju iz Austrije. Pored potpredsjednika Vlade i potpredsjednika Parlamenta te europskog komesara za regionalni razvoj, skupu su nazočili veleposlanici: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Poljske, Madžarske, Moldavije, Rumunjske i Crne Gore.
Teme radnog dijela Konferencije, koja je održana u prostorijama bečke nadbiskupije, bila je „Napredak i stanje socijalnog dijaloga u zemljama Zapadnog Balkana“. Konferenciji su nazočili predstavnici dvadeset i tri države, a među kojima iz Hrvatske: Jadranko Vehar i Vlasta Mesarić. Naša prezentacija bila je posebno zapažena, a razlog je jednostavan: ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U radnom dijelu Konferencije sudjelovali su eminentni stručnjaci iz Austrije, Nizozemske, a naročito nas je veselio ponovni susret s veleposlanicom Austrije u Hrvatskoj, koja nam je pomogla u prikazu stanja u Hrvatskoj, a posebice u dijelu koji se odnosi na odnose između Vlade i sindikata.
Nakon našeg izlaganja dobili smo pozive za sudjelovanje na seminarima i konferencijama u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a koji se trebaju održati tijekom mjeseca svibnja. Ovo je samo još jedno priznanje našim nastojanjima da se socijalni dijalog u zemljama Zapadnog Balkana digne na još jedan, viši nivo.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
.
subota, 27. travnja 2013.
SINDEXPRESS 22.04.2013
S R A M O T A
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ
MARINA BAKŠA
GORDANA PERKOVIĆ…
Nikad kraja potkupljivosti RSRH. Dio povjerenika, gore navedenih, a možda još i koji, preko noći su postali referenti. Sve je to očito rezultat prošlih pregovora za Kolektivni ugovor. Pristajemo na sve ali dajte našim povjerenicima bolja radna mjesta, to je moto koje hrani RSRH. Uopće ih ne dira što se smanjuju prava radnika, jer njihova ipak rastu. Ono za što se „obični“ radnici moraju boriti godinama, prolaziti svekolike ciljeve, testove, završiti škole i tečajeve, to prodajom radničkih interesa, povjerenici RSRH dobivaju preko noći. Da su to makar neki povjerenici koji su se dokazali svojim radom za prava radnika, oni su se borili samo za svoja, a ulagivanjem poslodavcu ostvarivali su svoje ciljeve. No, nisu oni toliko krivi kao njihov čelnik Željko Vidaković, a koji je zasjeo na mjesto savjetnika predsjednika uprave i što mu je Vehar zamjerio, te mu ništa nije preostalo, nego da u zaštiti svoje plaće od oko 25.000 kuna na nelegalan način smjeni Vehara.
Ovi povjerenici pridružili su se samo ranije prodanim: Siniši Seketinu, Koralini Semren, Mariji Jukić, Cvetanu Kovaču… ostala je jedina usamljena Ingrid Sušanj, a za koju ionako neki smatraju da je nesposobna i da umjesto nje treba nagraditi Marinu Bakšu. Marina je ionako poznata kao osoba koja je voljela povlađivati direktorima. Zahvaljujemo informatoru iz Sindikata o ovoj informaciji, a nama samo to dokazuje da ima sve više onih koji su nezadovoljni ovim lažnjacima kojima ništa nije sveto.
Prava radnika se smanjuju, neki se izbacuju na ulicu i jedino što možemo kazati: SRAMOTA, TO NIJE SINDIKAT.
SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, ovaj tjedan se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor kao i sve dosadašnje. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz HT-ovih nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, Sukošana, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima borave bez naknade.
OTPREMNINE PREMA NAJAVI
Ako dobro tumačimo Aneks 3 Kolektivnog ugovora onda je naša informacija da je otpremnina oko 100.000 kuna točna. Bez obzira što je navedeno da je maksimalni iznos otpremnine 140.000 kuna to je samo zamagljivanje svekolikog pučanstva. Svi „namjerno“ zaboravljaju na to da radnike koji odlaze kao tehnološki višak pripada i otkazni rok i plaća za taj rok. Kako je za ovu ciljanu strukturu radnika otkazni rok u pravilu četiri mjeseca, a to znači i četiri plaće (bruto) dolazimo neminovno da je to iznos u prosjeku od oko 40.000 kuna. Zanima nas, koga to sindikati namjeravaju prevariti ili pak misle da su radnici „ovce“ pa će ih lako prebaciti preko vode. Ne vjerujte više reprezentativnim sindikatima oni vas vode u sve veće siromaštvo. Oni koji vas vode u siromaštvo nisu ni Vlada ni poslodavac to su korumpirani sindikati.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
TEHNIKA IZLAZI IZ HT-A
Ono što smo najavljivali, događa se. U HT-u se sve priprema kako bi se izbacila tehnika iz našeg Društva. Proteklih nekoliko tjedana unutar HT-a se šetaju potencijalni preuzimači. Među njima je i Ericsson – Nikola Tesla. Proučavaju i žele se uvjeriti prije samo preuzimanja, da li su podaci koji su sastavni dio ugovora točni i što bi se eventualno moglo još nadograditi u ugovoru o preuzimanju radnika. Sindikati oni koji se predstavljaju reprezentativnim prave se „iznenađeni i zbunjeni“ novonastalom situacijom. Znali su sve što se događa, no tek nakon što su radnici počeli dizati „frku“ i oni su oglasili zvono za alarm. Prekasno i nadasve neozbiljno. Do nedavno su slali zaluđujuće poruke da se još ništa ne zna, da „tehnika“ ne izlazi iako su ih članica Uprave za ljudske resurse i onaj iz „tehnike“ kontinuirano izvješćivali o tijeku outsourcinga.
Čudo jedno kako sindikati zaboravljaju da je cijeli paket zamišljen kako bi se našao izvođač, koji bi preuzeo radnike, a s druge strane demontirao postojeću tehnologiju i zamijenio je s novom, racionalnijom. Pri tome će se i broj radnika kontinuirano smanjivati. Prema nama dostupnim podacima Uprava je zamislila i „socijalni program“ s kojim bi radnici, koji pređu kod novog poslodavca imali 18 mjeseci ista prava kao u HT-u (šest mjeseci više od minimuma), a otkaz ugovora o radu, kao tehnološki višak, ne bi mogli dobiti u prva 24 mjeseca.
Do nedavno se Uprava hvalila s ovim projektom kao i demontažom opreme koja bi zauzela 7000 kontejnera i koji bi trebali biti zbrinuti negdje na dalekom istoku. Ova akcija spremala se već godinama, a realizacija bi trebala biti sada, sada kada je na tržištu cijena opreme najpovoljnija. Naime, investicije su stale zbog svekolike krize te su skladišta proizvođača puna opreme, a cijena je pala ispod svih nivoa.
Upozoravali smo „reprezentativne sindikate“ da su trebali u proteklim pregovorima riješiti mogućnost kvalitetnijeg zbrinjavanja radnika „tehnike“, no to nisu napravili. Jedan od čelnika je čak izjavio da je to njima prigoda da se proširi sindikat i na poduzeće u kojem će biti „izbačena“ tehnika. Sada su ti radnici prepušteni na milost i nemilost poslodavca. Njihov broj nije malen. Barata se sa oko 700 radnika, tehničara, koji bi trebali zasjesti u novoj firmi.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
NOVI REFERENTI
DOMAGOJ MENDEŠ
MARINA BAKŠA
GORDANA PERKOVIĆ…
Nikad kraja potkupljivosti RSRH. Dio povjerenika, gore navedenih, a možda još i koji, preko noći su postali referenti. Sve je to očito rezultat prošlih pregovora za Kolektivni ugovor. Pristajemo na sve ali dajte našim povjerenicima bolja radna mjesta, to je moto koje hrani RSRH. Uopće ih ne dira što se smanjuju prava radnika, jer njihova ipak rastu. Ono za što se „obični“ radnici moraju boriti godinama, prolaziti svekolike ciljeve, testove, završiti škole i tečajeve, to prodajom radničkih interesa, povjerenici RSRH dobivaju preko noći. Da su to makar neki povjerenici koji su se dokazali svojim radom za prava radnika, oni su se borili samo za svoja, a ulagivanjem poslodavcu ostvarivali su svoje ciljeve. No, nisu oni toliko krivi kao njihov čelnik Željko Vidaković, a koji je zasjeo na mjesto savjetnika predsjednika uprave i što mu je Vehar zamjerio, te mu ništa nije preostalo, nego da u zaštiti svoje plaće od oko 25.000 kuna na nelegalan način smjeni Vehara.
Ovi povjerenici pridružili su se samo ranije prodanim: Siniši Seketinu, Koralini Semren, Mariji Jukić, Cvetanu Kovaču… ostala je jedina usamljena Ingrid Sušanj, a za koju ionako neki smatraju da je nesposobna i da umjesto nje treba nagraditi Marinu Bakšu. Marina je ionako poznata kao osoba koja je voljela povlađivati direktorima. Zahvaljujemo informatoru iz Sindikata o ovoj informaciji, a nama samo to dokazuje da ima sve više onih koji su nezadovoljni ovim lažnjacima kojima ništa nije sveto.
Prava radnika se smanjuju, neki se izbacuju na ulicu i jedino što možemo kazati: SRAMOTA, TO NIJE SINDIKAT.
SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, ovaj tjedan se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor kao i sve dosadašnje. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz HT-ovih nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, Sukošana, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima borave bez naknade.
OTPREMNINE PREMA NAJAVI
Ako dobro tumačimo Aneks 3 Kolektivnog ugovora onda je naša informacija da je otpremnina oko 100.000 kuna točna. Bez obzira što je navedeno da je maksimalni iznos otpremnine 140.000 kuna to je samo zamagljivanje svekolikog pučanstva. Svi „namjerno“ zaboravljaju na to da radnike koji odlaze kao tehnološki višak pripada i otkazni rok i plaća za taj rok. Kako je za ovu ciljanu strukturu radnika otkazni rok u pravilu četiri mjeseca, a to znači i četiri plaće (bruto) dolazimo neminovno da je to iznos u prosjeku od oko 40.000 kuna. Zanima nas, koga to sindikati namjeravaju prevariti ili pak misle da su radnici „ovce“ pa će ih lako prebaciti preko vode. Ne vjerujte više reprezentativnim sindikatima oni vas vode u sve veće siromaštvo. Oni koji vas vode u siromaštvo nisu ni Vlada ni poslodavac to su korumpirani sindikati.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
TEHNIKA IZLAZI IZ HT-A
Ono što smo najavljivali, događa se. U HT-u se sve priprema kako bi se izbacila tehnika iz našeg Društva. Proteklih nekoliko tjedana unutar HT-a se šetaju potencijalni preuzimači. Među njima je i Ericsson – Nikola Tesla. Proučavaju i žele se uvjeriti prije samo preuzimanja, da li su podaci koji su sastavni dio ugovora točni i što bi se eventualno moglo još nadograditi u ugovoru o preuzimanju radnika. Sindikati oni koji se predstavljaju reprezentativnim prave se „iznenađeni i zbunjeni“ novonastalom situacijom. Znali su sve što se događa, no tek nakon što su radnici počeli dizati „frku“ i oni su oglasili zvono za alarm. Prekasno i nadasve neozbiljno. Do nedavno su slali zaluđujuće poruke da se još ništa ne zna, da „tehnika“ ne izlazi iako su ih članica Uprave za ljudske resurse i onaj iz „tehnike“ kontinuirano izvješćivali o tijeku outsourcinga.
Čudo jedno kako sindikati zaboravljaju da je cijeli paket zamišljen kako bi se našao izvođač, koji bi preuzeo radnike, a s druge strane demontirao postojeću tehnologiju i zamijenio je s novom, racionalnijom. Pri tome će se i broj radnika kontinuirano smanjivati. Prema nama dostupnim podacima Uprava je zamislila i „socijalni program“ s kojim bi radnici, koji pređu kod novog poslodavca imali 18 mjeseci ista prava kao u HT-u (šest mjeseci više od minimuma), a otkaz ugovora o radu, kao tehnološki višak, ne bi mogli dobiti u prva 24 mjeseca.
Do nedavno se Uprava hvalila s ovim projektom kao i demontažom opreme koja bi zauzela 7000 kontejnera i koji bi trebali biti zbrinuti negdje na dalekom istoku. Ova akcija spremala se već godinama, a realizacija bi trebala biti sada, sada kada je na tržištu cijena opreme najpovoljnija. Naime, investicije su stale zbog svekolike krize te su skladišta proizvođača puna opreme, a cijena je pala ispod svih nivoa.
Upozoravali smo „reprezentativne sindikate“ da su trebali u proteklim pregovorima riješiti mogućnost kvalitetnijeg zbrinjavanja radnika „tehnike“, no to nisu napravili. Jedan od čelnika je čak izjavio da je to njima prigoda da se proširi sindikat i na poduzeće u kojem će biti „izbačena“ tehnika. Sada su ti radnici prepušteni na milost i nemilost poslodavca. Njihov broj nije malen. Barata se sa oko 700 radnika, tehničara, koji bi trebali zasjesti u novoj firmi.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
subota, 20. travnja 2013.
SINDEXPRESS 15.04.2013.
20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
Molim alkotest!
Već smo pisali o „zlouporabama“ alkotesta u jednom od GP-a. No, to nije bilo dovoljno i priča se nastavlja. Nije nam želja da branimo one koji su skloni „kapljici“, no želimo ispraviti nepravdu i želimo da za sve vrijedi isto pravilo. Ne treba nam istjerivanje vještica po sindikalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti, no ipak, izgleda da je to nekima dodatna motivacija. Pojedinci se zdušno prate pa čak i na „facebook-u“. Pa kada oni naivno objave neku svoju slikicu iz prikrajka ih se napadne i kazni. Drugima, koji i na očigled krše pravila ponašanja samo se progleda kroz prste. Sve ovo sliči na zlouporabu alkotesta, ako se već alkotestira, alkotestira se sve pa i direktore, koji su isto ljudi pa znaju potegnuti koju „ljutu“ za vrijeme radnog vremena i u nazočnosti sindikalnih povjerenika.
Zabrana uživanja alkohola trebala bi važiti za sve. Posebno se to odnosi na voditelje i direktore. Pitamo se zašto ne bi jedan običan radnik popio jednu „kratku“ kada njegov pretpostavljeni bez problema i kazne popije jednu „dugačku“. No, jedni su amnestirani kada popiju „zbog potrebe službe“, dok se druge jedva čeka iz prikrajka s kaznom. Poruku kakvi smo mi radnici, oslikali smo i mi sami ne kritizirajući lik „pijanog poštara“ u seriji „Zauvijek susjedi“. Gdje nam je tu sada „korporativna komunikacija“?
TEHNOLOŠKI VIŠAK!
Prošlotjednom izjavom resorni Ministar ponovo nas je podsjetio na bolnu budućnost, na tehnološki višak. Njegova najava da će javna poduzeća napustiti 10.000 radnika do polovine naredne godine, alarm je kojeg nitko ne smije ignorirati, a posebno ne sindikalne središnjice koje okupljaju članstvo navedenih javnih poduzeća. Navedeni alarm o smanjivanju broja zaposlenih u Hrvatskoj pošti nadasve ignoriraju reprezentativni sindikati u Pošti sa svojom nakanom da dodatno smanje otpremnine, a koje su ionako i sada među najnižima u Hrvatskoj. Njihove bivše kolege iz HT-a, starije od 55 godina imaju otpremnine od 450.000 kuna pa i više pa se stoga s pravom pitamo zašto i mi Poštari ne bi imali otpremnine makar 50% manje, odnosno 225.000 kuna. Prema nama dostupnim podacima sindikati bi dogovorili maksimalnu otpremninu od oko 100.000 kuna. Kratko rečeno: katastrofa, niti jedna jednogodišnja plaća.
Na problem tehnološkog viška jedini je javno upozorio Feniks-hrvatski sindikat, organiziravši nedavno prosvjed pred upravnom zgradom Hrvatske pošte u Zagrebu. Svi ostali sindikati su se oglušili na solidarnost i prepustili oko 1200 radnika na milost i nemilost poslodavcu iako će ovim viškom izgubiti ne mali broj članova. Prema našim procjenama od predviđenih oko 1200 radnika, koji bi trebali postati tehnološki višak na HSP-ove članove bi otpadalo oko 750, na RSRH 550, ostale sindikate 50 i na ne članove sindikata oko 150 radnika. Ne, ne nismo se zabunili u računici: oko 300 članova je duplih ili troduplih. Sretno onima koji se nađu na listi s ovakvim sindikatima.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, uskoro se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
U više navrata pokušavalo se izuzeti odmarališta iz sustava Društva, no nikada se nije našao zajednički jezik dva najveća sindikata. Dok je Vehar i RSRH zagovarao izuzeće odmarališta i davanja istih u najam sindikatima, HST je taj dio opstruirao i puštao da odmarališta propadaju, a da se radnici snalaze kako znaju i umiju u organizaciji odmora. Umjesto kvalitetnih odmarališta s povoljnim cijenama radnici su bili primorani nalaziti na tržištu nepovoljnije aranžmane. Samo zahvaljujući aranžmanu s Hrvatskom poštom radnici HT-a imaju mogućnost korištenja odmarališta.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima bez naknade borave.
NISMO LUDI PA DA I NAS PRIJAVE
Kako su lijepi dani tako i sve više sindikalnih povjerenika izlazi na svježi zrak u šetnju, na kavu. Tako smo slučajno upali u društvo u kojem je bio i jedan naš poznanik iz konkurentskog sindikata, do jučer veliki protivnik. Zahvaljujući situaciji u kojoj se nalazimo bio je pun sućuti i tako mu se razvezao jezik. Govori on meni kako ne mogu izaći na kraj sa čelnicima RSRH, kako ih stalno dovode u neprilike s poslodavcem jer izlete prije zajedničkog dogovora. Kontinuirano vrše pritisak na njih da im ostane dosadašnji broj povjerenika, profesionalaca, a oni se boje da ne dođu u poziciju u koju su nas doveli „anonimnim“ prijavama i iza toga posjetama porezne inspekcije i policije.
Sve u svemu ne zavidim kolegama iz tog sindikata, očito je da imaju putra na glavi. No, ono što je važno mi nikada ne bi priuštili nikome ono što smo mi proživjeli: puno laži, puno objeda, a za koje još nitko nije odgovarao. Naime naše pravosuđe je izuzetno sporo. Tako smo tek nakon godinu dana od objave napisa u Jutarnjem listu dobili zasluženu ispriku zbog objavljenih laži i objeda. I dalje stoji tužba zbog klevete na kaznenom sudu protiv Ivana Majdaka i drugih.
Ipak ono što je najvažnije u ovoj priči, strah vlada u sindikatima, a poslodavac to izuzetno dobro koristi. Dok jedan sindikat drži u šaci drugog, poslodavac radi što hoće jer za uzvrat onom prvom daje sve ono, što mu pripada i što mu ne pripada. Igre bez granica u HT-u i nadalje vladaju, a do kada će to samo poslodavac zna? U trenutku kada bude poslodavac rekao RSRH-u: dosta, onda će biti na redu kvalitetan socijalni dijalog. Do tada je sve trgovina, oliti vašar, a oguljeni će biti samo radnici.
KOREKCIJSKI FAKTOR
Korekcijski faktor prigodom izračunavanja bonusa još jedna je vrsta iskorištavanja i mobingiranja radnika u kojem je aktivno sudjelovao sindikat. Ciljevi su sve rigorozniji, korekcijski faktor gubi smisao u padu materijalnih i radnih prava radnika, a svi oni koji ga zagovaraju, zagovaraju samo rast profita poslodavca. U trenucima kada imamo pad broja usluga, zbog konkurencije i sve veće gospodarske krize, teško je očekivati da će taj koeficijent biti 1 ili veći od jedinice.
Sindikati kao da su zaboravili na žrtvu koju su radnici prihvatili tijekom uvođenja bonusa i smanjivanja materijalnih prava. Tada je HST bio pun razumijevanja prema Upravi i zalagao se da se bonus uvede. Znali smo da nakon jednih „škara“ dolaze druge, što se i ostvarilo. Poslovodstvo je znalo i zna to iskoristiti, tako da sav teret objektivnih događanja pa i njihovih grešaka prevaljuju na leđa radnika. A sindikati klimaju glavom!
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
Molim alkotest!
Već smo pisali o „zlouporabama“ alkotesta u jednom od GP-a. No, to nije bilo dovoljno i priča se nastavlja. Nije nam želja da branimo one koji su skloni „kapljici“, no želimo ispraviti nepravdu i želimo da za sve vrijedi isto pravilo. Ne treba nam istjerivanje vještica po sindikalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti, no ipak, izgleda da je to nekima dodatna motivacija. Pojedinci se zdušno prate pa čak i na „facebook-u“. Pa kada oni naivno objave neku svoju slikicu iz prikrajka ih se napadne i kazni. Drugima, koji i na očigled krše pravila ponašanja samo se progleda kroz prste. Sve ovo sliči na zlouporabu alkotesta, ako se već alkotestira, alkotestira se sve pa i direktore, koji su isto ljudi pa znaju potegnuti koju „ljutu“ za vrijeme radnog vremena i u nazočnosti sindikalnih povjerenika.
Zabrana uživanja alkohola trebala bi važiti za sve. Posebno se to odnosi na voditelje i direktore. Pitamo se zašto ne bi jedan običan radnik popio jednu „kratku“ kada njegov pretpostavljeni bez problema i kazne popije jednu „dugačku“. No, jedni su amnestirani kada popiju „zbog potrebe službe“, dok se druge jedva čeka iz prikrajka s kaznom. Poruku kakvi smo mi radnici, oslikali smo i mi sami ne kritizirajući lik „pijanog poštara“ u seriji „Zauvijek susjedi“. Gdje nam je tu sada „korporativna komunikacija“?
TEHNOLOŠKI VIŠAK!
Prošlotjednom izjavom resorni Ministar ponovo nas je podsjetio na bolnu budućnost, na tehnološki višak. Njegova najava da će javna poduzeća napustiti 10.000 radnika do polovine naredne godine, alarm je kojeg nitko ne smije ignorirati, a posebno ne sindikalne središnjice koje okupljaju članstvo navedenih javnih poduzeća. Navedeni alarm o smanjivanju broja zaposlenih u Hrvatskoj pošti nadasve ignoriraju reprezentativni sindikati u Pošti sa svojom nakanom da dodatno smanje otpremnine, a koje su ionako i sada među najnižima u Hrvatskoj. Njihove bivše kolege iz HT-a, starije od 55 godina imaju otpremnine od 450.000 kuna pa i više pa se stoga s pravom pitamo zašto i mi Poštari ne bi imali otpremnine makar 50% manje, odnosno 225.000 kuna. Prema nama dostupnim podacima sindikati bi dogovorili maksimalnu otpremninu od oko 100.000 kuna. Kratko rečeno: katastrofa, niti jedna jednogodišnja plaća.
Na problem tehnološkog viška jedini je javno upozorio Feniks-hrvatski sindikat, organiziravši nedavno prosvjed pred upravnom zgradom Hrvatske pošte u Zagrebu. Svi ostali sindikati su se oglušili na solidarnost i prepustili oko 1200 radnika na milost i nemilost poslodavcu iako će ovim viškom izgubiti ne mali broj članova. Prema našim procjenama od predviđenih oko 1200 radnika, koji bi trebali postati tehnološki višak na HSP-ove članove bi otpadalo oko 750, na RSRH 550, ostale sindikate 50 i na ne članove sindikata oko 150 radnika. Ne, ne nismo se zabunili u računici: oko 300 članova je duplih ili troduplih. Sretno onima koji se nađu na listi s ovakvim sindikatima.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
SINDIKAT NA SUDU
Farsa sindikalizma koju provode čelnici RSRH, a koji bi uskoro prema najavama trebali završiti u Remetincu, nastavlja se. Naime, uskoro se nastavlja sudski spor kojeg je pokrenuo jedan od radnika zbog nezakonitog otkaza. Sve su naznake da će Sindikat izgubiti i ovaj spor. Pokušavaju na sve načine, kao i svi poslodavci protiv kojih se borimo, zbuniti sutkinju i na taj način samo dokazuju da u njima nema niti malo sindikalizma. Jedan od temelja sindikalizma je zaštita prava radnika od samovolje poslodavca, a sada se sindikat ponaša kao pravi, najgori poslodavac. Izuzetno dobro koriste smicalice koje smo mi koristili u sudskim okršajima s poslodavcima, no nisu svjesni da pred sobom imaju ipak istinske borce za prava radnika, a ne one koji misle samo o svom interesu i svojoj poziciji.
To se pokazuje i po prijavi Državnog inspektorata, a temeljem izjave jedne radnice. Sindikat kao poslodavac tijekom prošle godine radikalno je kršio prava svojih radnika te ih je kako izgleda i lišio njihovog predstavnika. Naime predstavnik radnika djelovao je kao „radničko vijeće“ i preko njega su radnici ostvarivali kako svoja materijalna tako i radna prava. Državni inspektorat je prijavio predsjednika RSRH prekršajnom sudu i sada se on mora pravdati iz kojih razloga je kršio radna prava radnika, a za koje su i predviđene ne male kazne za Sindikat. Na taj način je oštetio Sindikat za nekoliko desetaka tisuća kuna, a za koje neće nikada odgovarati ni članovima niti tijelima Sindikata, a za razliku od svojih članova, koji moraju odgovarati za svaku lipu štete koju učine (ne)namjerno poslodavcu.
RASPRODAJA ODMARALIŠTA
Prvo odmaralište koje je otišlo na bubanj, prema informacijama iz nekretnina, je odmaralište u Vignju, odmaralište kojeg su kupili nekad davno radnici pošte i telekomunikacija iz Osijeka. Navedeno odmaralište kupljeno je iz tadašnjih „sredstava zajedničke potrošnje“ i teretilo je plaće radnika. Naime radnici su se svjesno odrekli dijela plaće kako bi sebi osigurali jeftinije cijene odmarališta i na taj način „počastili“ obitelj dvotjednim boravkom na moru. Često su i organizirane i „radne akcije“ u kojima su radnici svojim radom dali doprinos uređenju odmarališta i stvaranju boljih uvjeta boravka. No, dolaskom „kapitalizma na vlast“ radnici su izgubili svoju imovinu i to sve zahvaljujući inertnosti sindikata. Svega dva odmarališta, ono riječko u Mrkoplju i ono koprivničko na Šoderici, prešla su u vlasništvo Sindikata, a to sve zahvaljujući upornosti predsjednika RSRH, Jadranka Vehara.
U više navrata pokušavalo se izuzeti odmarališta iz sustava Društva, no nikada se nije našao zajednički jezik dva najveća sindikata. Dok je Vehar i RSRH zagovarao izuzeće odmarališta i davanja istih u najam sindikatima, HST je taj dio opstruirao i puštao da odmarališta propadaju, a da se radnici snalaze kako znaju i umiju u organizaciji odmora. Umjesto kvalitetnih odmarališta s povoljnim cijenama radnici su bili primorani nalaziti na tržištu nepovoljnije aranžmane. Samo zahvaljujući aranžmanu s Hrvatskom poštom radnici HT-a imaju mogućnost korištenja odmarališta.
No, na žalost ponuda odmarališta je nepovoljna, cijene ostaju iste bez obzira što se prava radnika smanjuju. S druge strane smanjuje se i ponuda odmarališnih kapaciteta. Tako više nema Duge uvale, Mrkoplja, Šoderice, a koji su bili jednom dijelu radnika izuzetno atraktivni posebno Mrkopalj u zimskom periodu. Umjesto toga pojedinci iz Sindikata pretvorili su navedene objekte u svoje vikendice u kojima bez naknade borave.
NISMO LUDI PA DA I NAS PRIJAVE
Kako su lijepi dani tako i sve više sindikalnih povjerenika izlazi na svježi zrak u šetnju, na kavu. Tako smo slučajno upali u društvo u kojem je bio i jedan naš poznanik iz konkurentskog sindikata, do jučer veliki protivnik. Zahvaljujući situaciji u kojoj se nalazimo bio je pun sućuti i tako mu se razvezao jezik. Govori on meni kako ne mogu izaći na kraj sa čelnicima RSRH, kako ih stalno dovode u neprilike s poslodavcem jer izlete prije zajedničkog dogovora. Kontinuirano vrše pritisak na njih da im ostane dosadašnji broj povjerenika, profesionalaca, a oni se boje da ne dođu u poziciju u koju su nas doveli „anonimnim“ prijavama i iza toga posjetama porezne inspekcije i policije.
Sve u svemu ne zavidim kolegama iz tog sindikata, očito je da imaju putra na glavi. No, ono što je važno mi nikada ne bi priuštili nikome ono što smo mi proživjeli: puno laži, puno objeda, a za koje još nitko nije odgovarao. Naime naše pravosuđe je izuzetno sporo. Tako smo tek nakon godinu dana od objave napisa u Jutarnjem listu dobili zasluženu ispriku zbog objavljenih laži i objeda. I dalje stoji tužba zbog klevete na kaznenom sudu protiv Ivana Majdaka i drugih.
Ipak ono što je najvažnije u ovoj priči, strah vlada u sindikatima, a poslodavac to izuzetno dobro koristi. Dok jedan sindikat drži u šaci drugog, poslodavac radi što hoće jer za uzvrat onom prvom daje sve ono, što mu pripada i što mu ne pripada. Igre bez granica u HT-u i nadalje vladaju, a do kada će to samo poslodavac zna? U trenutku kada bude poslodavac rekao RSRH-u: dosta, onda će biti na redu kvalitetan socijalni dijalog. Do tada je sve trgovina, oliti vašar, a oguljeni će biti samo radnici.
KOREKCIJSKI FAKTOR
Korekcijski faktor prigodom izračunavanja bonusa još jedna je vrsta iskorištavanja i mobingiranja radnika u kojem je aktivno sudjelovao sindikat. Ciljevi su sve rigorozniji, korekcijski faktor gubi smisao u padu materijalnih i radnih prava radnika, a svi oni koji ga zagovaraju, zagovaraju samo rast profita poslodavca. U trenucima kada imamo pad broja usluga, zbog konkurencije i sve veće gospodarske krize, teško je očekivati da će taj koeficijent biti 1 ili veći od jedinice.
Sindikati kao da su zaboravili na žrtvu koju su radnici prihvatili tijekom uvođenja bonusa i smanjivanja materijalnih prava. Tada je HST bio pun razumijevanja prema Upravi i zalagao se da se bonus uvede. Znali smo da nakon jednih „škara“ dolaze druge, što se i ostvarilo. Poslovodstvo je znalo i zna to iskoristiti, tako da sav teret objektivnih događanja pa i njihovih grešaka prevaljuju na leđa radnika. A sindikati klimaju glavom!
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
subota, 13. travnja 2013.
SINDEXPRESS 08.04.2013
BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
SINDIKALIZAM IZ PEPELA PONIKAO
Protekli tjedan pokazao je da ipak ima nade za radnike Hrvatske pošte. Najnoviji i najperspektivniji sindikat u Hrvatskoj pošti, Feniks – Hrvatski sindikat, organizirao je svoj prvi prosvjed ispred upravne zgrade u Jurišićevoj ulici. Ponukan lošom poslovnom situacijom, najavljenim tehnološkim viškom, diskriminirajućim odnosom prema sindikatima, „potkupljivošću“ reprezentativnih sindikata… odlučili su upozoriti javnost na nesigurnu budućnost radnika Hrvatske pošte. Prosvjed je organiziran u netipično vrijeme, kako za radnike tako i za predstavnike medija. Uobičajeno je, da se prosvjed organizira do 11 sati kako bi novinari uspjeli pripremiti tekst ili snimke za objavljivanje, a ne popodne kao što je to Feniks organizirao. No i taj termin samo pokazuje da se Feniks želi razlikovati od drugih sindikata, a posebno onih u Hrvatskoj pošti, a koji su doveli radnike HP-a do granice održivosti.
Radnici Hrvatske pošte, koji su u petak izlazili iz zgrade u Jurišićevoj ostali su iznenađeni činjenicom da u Hrvatskoj pošti postoji netko tko se brine i bori za njihova prava, da postoji netko kome je do boljih radnih i socijalnih prava radnika Pošte. Više od godinu dana nitko nije ništa poduzimao kako bi se stanje popravilo. Sve se je svelo na klimanje glavom „reprezentativnih sindikalista“ koji Poštu koštaju godišnje 10.000.000 kuna.
Ponuda „Poštara“
Nedavno smo imali ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare i koji na sve načine žele krojiti pravdu najkvalitetnijim članovima. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova tako radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smijenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo, mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije. Mira neće biti.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
I DALJE ŠIRIMO ANTIPROPAGANDU
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja, a posebno onima izvan Hrvatskog Telekoma poslati poruku i dati do znanja da je Hrvatski Telekom neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo, no isto toliko, ako ne i više, i kontraproduktivno.
Kontraproduktivno jer „pljujemo“ po sebi, po kooperantima i po radnicima koji obavljaju, ni krivi ni dužni. poslove za te kooperante. Dio njih je naših bivših radnika, a koji su zbog istih tih pisaca tekstova postali tehnološki višak i potražili kruh kod kooperanata. Sada ih najednom svrstavamo u neznalice, nesposobnjakoviće, a sve to zahvaljujući pojedincima zaposlenih kod tih kooperanata, a koji to i jesu. Razlozi su višestruki za takvo njihovo ponašanje. Jedno od njih je niska cijena rada, kako ona koju diktira HT, tako i ona koja prisiljava radnike na preživljavanje. Koliko novaca, toliko i muzike, toliko i kvalitetnih radnika. Da HT bolje plaća i kvaliteta bi bila bolja.
Sindikat umjesto da se pobrine kako bi i ti radnici imali bolje uvjete rada i višu „nadnicu“ stao se igrati vlastele i kritizirati ih. Totalno nesindikalno i nesolidarno. Ti i takvi sindikalni čelnici, koji su lagodno uz svekoliku potporu poslodavca zasjeli na te pozicije samo slijede put koji im i dalje omogućava lagodni život bez velikog rada i truda. Čime ne potkopavaju samo Društvo nego i budućnost svojih članova. Pogledate li samo njihove životopise sve vam je jasno. Nikad od njih neke koristi.
20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
MALO PORAZNIH REZULTATA!
I nadalje se smanjuje promet u nepokretnoj telefonskoj mreži. Prema podacima u prošloj godini smanjen je promet u nepokretnoj mreži dok se povećao u pokretnoj i podatkovnoj te internetskoj mreži. U 2012. godini je, naime, u nepokretnoj mreži zabilježeno smanjenje utrošenih minuta za zabrinjavajućih 15,5 %, na 3,87 milijardi minuta. Samo pad u zadnjem kvartalu iznosio je 20%. Ovaj trend smanjivanja minuta razgovora mora nas zabrinjavati jer predstavlja veliku opasnost za daljnji tehnološki višak.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
SINDIKALIZAM IZ PEPELA PONIKAO
Protekli tjedan pokazao je da ipak ima nade za radnike Hrvatske pošte. Najnoviji i najperspektivniji sindikat u Hrvatskoj pošti, Feniks – Hrvatski sindikat, organizirao je svoj prvi prosvjed ispred upravne zgrade u Jurišićevoj ulici. Ponukan lošom poslovnom situacijom, najavljenim tehnološkim viškom, diskriminirajućim odnosom prema sindikatima, „potkupljivošću“ reprezentativnih sindikata… odlučili su upozoriti javnost na nesigurnu budućnost radnika Hrvatske pošte. Prosvjed je organiziran u netipično vrijeme, kako za radnike tako i za predstavnike medija. Uobičajeno je, da se prosvjed organizira do 11 sati kako bi novinari uspjeli pripremiti tekst ili snimke za objavljivanje, a ne popodne kao što je to Feniks organizirao. No i taj termin samo pokazuje da se Feniks želi razlikovati od drugih sindikata, a posebno onih u Hrvatskoj pošti, a koji su doveli radnike HP-a do granice održivosti.
Radnici Hrvatske pošte, koji su u petak izlazili iz zgrade u Jurišićevoj ostali su iznenađeni činjenicom da u Hrvatskoj pošti postoji netko tko se brine i bori za njihova prava, da postoji netko kome je do boljih radnih i socijalnih prava radnika Pošte. Više od godinu dana nitko nije ništa poduzimao kako bi se stanje popravilo. Sve se je svelo na klimanje glavom „reprezentativnih sindikalista“ koji Poštu koštaju godišnje 10.000.000 kuna.
Ponuda „Poštara“
Nedavno smo imali ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare i koji na sve načine žele krojiti pravdu najkvalitetnijim članovima. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova tako radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smijenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo, mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije. Mira neće biti.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
I DALJE ŠIRIMO ANTIPROPAGANDU
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja, a posebno onima izvan Hrvatskog Telekoma poslati poruku i dati do znanja da je Hrvatski Telekom neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo, no isto toliko, ako ne i više, i kontraproduktivno.
Kontraproduktivno jer „pljujemo“ po sebi, po kooperantima i po radnicima koji obavljaju, ni krivi ni dužni. poslove za te kooperante. Dio njih je naših bivših radnika, a koji su zbog istih tih pisaca tekstova postali tehnološki višak i potražili kruh kod kooperanata. Sada ih najednom svrstavamo u neznalice, nesposobnjakoviće, a sve to zahvaljujući pojedincima zaposlenih kod tih kooperanata, a koji to i jesu. Razlozi su višestruki za takvo njihovo ponašanje. Jedno od njih je niska cijena rada, kako ona koju diktira HT, tako i ona koja prisiljava radnike na preživljavanje. Koliko novaca, toliko i muzike, toliko i kvalitetnih radnika. Da HT bolje plaća i kvaliteta bi bila bolja.
Sindikat umjesto da se pobrine kako bi i ti radnici imali bolje uvjete rada i višu „nadnicu“ stao se igrati vlastele i kritizirati ih. Totalno nesindikalno i nesolidarno. Ti i takvi sindikalni čelnici, koji su lagodno uz svekoliku potporu poslodavca zasjeli na te pozicije samo slijede put koji im i dalje omogućava lagodni život bez velikog rada i truda. Čime ne potkopavaju samo Društvo nego i budućnost svojih članova. Pogledate li samo njihove životopise sve vam je jasno. Nikad od njih neke koristi.
20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
MALO PORAZNIH REZULTATA!
I nadalje se smanjuje promet u nepokretnoj telefonskoj mreži. Prema podacima u prošloj godini smanjen je promet u nepokretnoj mreži dok se povećao u pokretnoj i podatkovnoj te internetskoj mreži. U 2012. godini je, naime, u nepokretnoj mreži zabilježeno smanjenje utrošenih minuta za zabrinjavajućih 15,5 %, na 3,87 milijardi minuta. Samo pad u zadnjem kvartalu iznosio je 20%. Ovaj trend smanjivanja minuta razgovora mora nas zabrinjavati jer predstavlja veliku opasnost za daljnji tehnološki višak.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Pretplati se na:
Postovi (Atom)