BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
SINDIKALIZAM IZ PEPELA PONIKAO
Protekli tjedan pokazao je da ipak ima nade za radnike Hrvatske pošte. Najnoviji i najperspektivniji sindikat u Hrvatskoj pošti, Feniks – Hrvatski sindikat, organizirao je svoj prvi prosvjed ispred upravne zgrade u Jurišićevoj ulici. Ponukan lošom poslovnom situacijom, najavljenim tehnološkim viškom, diskriminirajućim odnosom prema sindikatima, „potkupljivošću“ reprezentativnih sindikata… odlučili su upozoriti javnost na nesigurnu budućnost radnika Hrvatske pošte. Prosvjed je organiziran u netipično vrijeme, kako za radnike tako i za predstavnike medija. Uobičajeno je, da se prosvjed organizira do 11 sati kako bi novinari uspjeli pripremiti tekst ili snimke za objavljivanje, a ne popodne kao što je to Feniks organizirao. No i taj termin samo pokazuje da se Feniks želi razlikovati od drugih sindikata, a posebno onih u Hrvatskoj pošti, a koji su doveli radnike HP-a do granice održivosti.
Radnici Hrvatske pošte, koji su u petak izlazili iz zgrade u Jurišićevoj ostali su iznenađeni činjenicom da u Hrvatskoj pošti postoji netko tko se brine i bori za njihova prava, da postoji netko kome je do boljih radnih i socijalnih prava radnika Pošte. Više od godinu dana nitko nije ništa poduzimao kako bi se stanje popravilo. Sve se je svelo na klimanje glavom „reprezentativnih sindikalista“ koji Poštu koštaju godišnje 10.000.000 kuna.
Ponuda „Poštara“
Nedavno smo imali ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare i koji na sve načine žele krojiti pravdu najkvalitetnijim članovima. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova tako radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smijenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo, mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije. Mira neće biti.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
I DALJE ŠIRIMO ANTIPROPAGANDU
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja, a posebno onima izvan Hrvatskog Telekoma poslati poruku i dati do znanja da je Hrvatski Telekom neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo, no isto toliko, ako ne i više, i kontraproduktivno.
Kontraproduktivno jer „pljujemo“ po sebi, po kooperantima i po radnicima koji obavljaju, ni krivi ni dužni. poslove za te kooperante. Dio njih je naših bivših radnika, a koji su zbog istih tih pisaca tekstova postali tehnološki višak i potražili kruh kod kooperanata. Sada ih najednom svrstavamo u neznalice, nesposobnjakoviće, a sve to zahvaljujući pojedincima zaposlenih kod tih kooperanata, a koji to i jesu. Razlozi su višestruki za takvo njihovo ponašanje. Jedno od njih je niska cijena rada, kako ona koju diktira HT, tako i ona koja prisiljava radnike na preživljavanje. Koliko novaca, toliko i muzike, toliko i kvalitetnih radnika. Da HT bolje plaća i kvaliteta bi bila bolja.
Sindikat umjesto da se pobrine kako bi i ti radnici imali bolje uvjete rada i višu „nadnicu“ stao se igrati vlastele i kritizirati ih. Totalno nesindikalno i nesolidarno. Ti i takvi sindikalni čelnici, koji su lagodno uz svekoliku potporu poslodavca zasjeli na te pozicije samo slijede put koji im i dalje omogućava lagodni život bez velikog rada i truda. Čime ne potkopavaju samo Društvo nego i budućnost svojih članova. Pogledate li samo njihove životopise sve vam je jasno. Nikad od njih neke koristi.
20 GODINA SURADNJE S EUROFEDOPOM
Ove godine obilježavamo 20-godišnjicu suradnje s jednom od najrespektabilnijih europskih središnjica: Europskom federacijom sindikata u javnim službama – EUROFEDOP. Mi smo bili jedni od prvih u Hrvatskoj koji smo ušli u neku od europskih asocijacija, HST-u i HSP-u trebalo je još nekoliko godina dok ih netko nije priznao bez obzira što su uredno obijali njihova vrata. Preko noći postali smo prepoznatljivi u Europi, a zahvaljujući njihovoj potpori potpisan je i prvi Kolektivni ugovor za radnike HPT-a, a koji je bio najpovoljniji od svih do tada potpisanih Kolektivnih ugovora. No, Kolektivni ugovor nije potpisan tek tako. Uprava je uz prijetnje i pritiske odbijala potpisati Kolektivni ugovor, no, nakon organiziranog štrajka isti je i potpisan. U isto vrijeme potpisan je i otkaz ugovora o radu organizatoru štrajka, Jadranku Veharu. Zahvaljujući pritisku EUROEDOP-a isti nikad nije ni realiziran.
EDUKACIJA NAJVAŽNIJA
Tijekom tih dvadeset godina naučili su nas štošta i od nas napravili prave sindikaliste koji su sposobni svim zakonom dozvoljenim sredstvima boriti se i izboriti se za prava radnika. Preko 400 povjerenika prošlo je najmanje jedan od seminara kojeg su organizirali naše kolege diljem Europe. Poslodavac nas je respektirao jer je znao da netko stoji iza nas, da nam može pomoći kako politički tako i organizacijski. Svako toliko ga je netko iz Europe upozorio da su oni tu. Zahvaljujući njima organizirali smo i dva prosvjeda u Bonnu i kao takvi bili prvi u Hrvatskoj koji smo prosvjedovali pred sjedištem neke strane kompanije.
Tijekom ove godine organizirati ćemo seminare u Beču, Grazu, Budimpešti, Berlinu, Tomasbergu, Madridu, Prištini, Zagrebu, Puli, Trstu... Poseban poziv, nakon Los Angelesa i Bangkoka, dobio je ponovo Jadranko Vehar za sudjelovanje na seminaru u Osaki.
KONGRES EUROFEDOP
Četvrtog i petog travnja održan je XII kongres EUROFEDOP-a. To je bila još jedna prilika da se naglasi velik doprinos Jadranka Vehara, potpredsjednika EUROFEDOP, u razvoju ove središnjice i njenom proširenju. Tema Kongresa bila je „Odgovornost ima budućnost“, a onoga kojeg zanimaju navedeni dokumenti može ih naći na web stranici EUROFEDOP. Ujedno je upriličen domjenak na kojem je i obilježena naša uspješna dvadesetogodišnja suradnja i uručeni prigodni pokloni. Za predsjednika je ponovo izabran Fritz Neugebauer, predsjednik Austrijskog sindikata državnih službenika i Prvi potpredsjednik Austrijskog parlamenta. U Izvršni odbor ponovo je izabran Jadranko Vehar, a za člana Nadzornog odbora, Vlasta Mesarić. Mjesto potpredsjednika popunjavati će se na sjednici u Madridu. Trenutno su još tri sindikata iz Hrvatske izrazila želju za ulaskom u ovu središnjicu.
PRIJAM KOD PREMIJERA LUKSEMBURGA
Za čelnike Izvršnog odbora Eurofedop organiziran je prijam kog premijera Luksemburga J.C.Junckera. U dvosatnom razgovoru posebno ga je zanimala situacija u Hrvatskoj kao budućoj članici EU. Vidjelo se da je izuzetno dobro upoznat s trenutnom situacijom i da mu je nije trebalo uljepšavati. Posebno je izrazio zabrinutost našom stopom nezaposlenosti, a pohvalio se, da je dobio i poziv od našeg premijera za proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Ovo je bilo upoznavanje devetog premijera neke od država EU, prije toga upoznali smo tri predsjednika država i sedam članova Europske komisije, pored naših pet premijera i tri predsjednika.
MALO PORAZNIH REZULTATA!
I nadalje se smanjuje promet u nepokretnoj telefonskoj mreži. Prema podacima u prošloj godini smanjen je promet u nepokretnoj mreži dok se povećao u pokretnoj i podatkovnoj te internetskoj mreži. U 2012. godini je, naime, u nepokretnoj mreži zabilježeno smanjenje utrošenih minuta za zabrinjavajućih 15,5 %, na 3,87 milijardi minuta. Samo pad u zadnjem kvartalu iznosio je 20%. Ovaj trend smanjivanja minuta razgovora mora nas zabrinjavati jer predstavlja veliku opasnost za daljnji tehnološki višak.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
subota, 13. travnja 2013.
subota, 6. travnja 2013.
SINDEXPRESS 02.04.2013
ISTA PLAĆA ZA ISTI POSAO
Zamisao o kojoj mi već godinama govorimo i što zastupamo.
Oni „malo stariji“ koji su prošli „torturu“ socijalizma sjećaju se njihovih „nepravdi“ u određivanju plaće radnika. Sjećaju se i „nepravdi“ koje su činjene direktorima jer je njihova plaća bila svega 3 – 3,5 puta veća od najniže radničke, uobičajeno je to bilo radno mjesto čistačice – čistača. Svi radnici koji su obavljali isti posao (šalterski radnici, dostavljači…) imali su jednaku plaću, a korekcije su rađene na temelju „produktivnosti“, a koja se utvrđivala krajem mjeseca na temelju takozvanog „obrasca 308“. Radnici čija produktivnost je bila viša od 80% pa do 100% primali su plaću sukladno bodovima radnog mjesta. Ukoliko je produktivnost bila manja od 80% u periodu od šest mjeseci ukidalo se radno mjesto, a poslovi su se preraspodijelili na druge radnike. Radnici koji su imali produktivnost do 120%, svaki postotak viši od 100% podizao im je plaću za 1%. Za rezultate veće od 120%, a do 140% uvećanje plaće je išlo 1% za svaka 2% veću produktivnost. Radnik je primao mjesečno maksimalno povećanje plaće za 30%. Ukoliko je radnik ostvarivao produktivnost šest mjeseci veću od 130%, poslodavac je ili izvršio preraspodjelu posla među postojećim radnicima ili je zaposlio novog radnika. Tada se tvrdilo da u tom određivanju produktivnosti ima previše subjektivizma. Naime, radnici su sami ispunjavali navedeni obrazac i zbog prevelikog manualnog rada teško je bilo utvrditi točnost da li netko bio produktivan 98 ili 102%. Danas kad možemo kazati: da nemamo, što nemamo u praćenju rada radnika, subjektivnost se može svesti na minimum.
PROPAO „BABIĆEV“ SUSTAV
Žalosno je da poslovodstvo ignorira legalne zahtjeve radnika i sindikata u određivanju „pravedne plaće“. Nelogično je da razlika u plaći dva radnika koji obavljaju isti posao bude i veća od 1000,00 kuna, a da pri tome onaj, koji kvalitetnije obavlja posao prima nižu plaću. Prijašnja Uprava je bez suglasja sindikata htjela primijeniti „Babićev“ sustav plaća, no kada se Vehar pobunio sve je stalo. Naime, „Babićev“ sustav plaća primijenjen je u HT-u ali je ubrzo na pritisak Vehara izmijenjen, a Babić je morao napustiti HT. Taj sustav bi doveo radnike u poziciju da bi se jednom radniku prisilno uzelo, kako bi se drugom dalo. Na taj način bi najmanje ¼ radnika bila oštećena, ne računajući „nivelaciju“ bodova s kojom bi oko 60% radnika dobilo manju plaću.
No, nismo bili samo protiv ponudili smo i rješenja, koja bi doprinijeli boljoj realizaciji projekta pravednijih plaća. Ponudu poslovodstvo nije prihvatilo i nastavili su „piliti“ dalje sa svojim sustavom uz neznatne izmjene. Očito čekaju da radnicima „pukne film“ i da nakon toga pokrenu novi sustav ili da sindikati, kad već Vehara nema, prihvate nakaradan sustav kako bi „spašavali“ Hrvatsku poštu.
STANJE JE NEODRŽIVO
Stanje je neodrživo na svim nivoima od izvršnih direktora područja do najniže plaćenog radnika. No najviše se osjeća kod voditelja područja, operatera, poštonoša… Ovaj sustav je potpuno nestimulativan, a sindikati šute, šute… Kada malo bolje pogledamo, pa oni su i stvorili ove razlike. Preko noći njihovi povjerenici postali su voditelji timova (Marija Jukić, Siniša Seketin, Domagoj Mendeš…), stručni suradnici (Jadranka Dumbović, Željko Vidaković, Cvetan Kovač…), a da dana nisu proveli na tim radnim mjestima i stekli su najviše bodove. Pri tome moramo spomenuti da su preko noći neki od njih zaradili i plaće veće od 20.000 kuna, a o kojima samo mogu sanjati neki direktori, a da ne pričamo o stručnim suradnicima, voditeljima…Zahvaljujući tim njihovim plaćama mnogi radnici postati će tehnološki višak. Teško je vjerovati da će radnici s ovim sindikalistima napraviti kvalitetan iskorak u vrednovanju radnih mjesta. Često se pitamo: pa nije ni čudno da se ne vrednuje rad, a ne čudna improvizacija koja se zove „ciljevi“?
SVAKA VAM ČAST
Pošta se mijenja!
U posljednje vrijeme malo češće koristim usluge naših radnika u poštanskim uredima. Ne računajući „cirkus“ s izgledom poštanskih uredima i svekolikom maloprodajnom ponudom s kojim više ličimo nekom „buvljaku“, sama atmosfera u poštanskim uredima se promijenila. Nema više mrzovoljnih pogleda stranaka, a još manje radnika, na šalterima su vrijedne „pčelice“ koje vam u svakom trenutku najljubaznijim pristupom osiguraju najkvalitetniju uslugu. Ukoliko nema gužve u uredu ponude vam neke od naših drugih usluga i proizvoda: evotv, knjige, lampaše, igračke… Svaka vam čast kolegice i kolege pravi ste promotori našeg Društva još kad bi netko imao osjećaja da taj vaš trud dodatno nagradi tada bi ispunio svoju zadaću kao što je i vi svesrdno provodite.
Osjeća se veliki dah promjena. No, taj pristup je različit. U nekim uredima još uvijek toga nema. Nećemo dušu griješiti i navoditi urede u kojima smo zatekli drugo stanje. Nakon provedene raščlambe došli smo do zaključka da tamo: gdje su voditelji bili nadasve „revnosni“ i tražili od radnika da MORAJU nuditi u svakom trenutku nove usluge, bez obzira na gužvu u poštanskom uredu; gdje su vršili pritisak na radnike da se moraju ispunjavati ciljevi bez obzira na njihovu realnost; gdje se voditelj drži kao general; gdje su „tajni kupci“ nerealno procijenili stanje, a iza toga voditelji očitali lekciju radnicima…; stanje je lošije od ureda u kojima su voditelji bili fleksibilniji i uvažavali dnevne tegobe radnika, gužvu i zadovoljstvo korisnika. Tamo gdje je voditelj „tata i mama“ rezultati su puno bolji, a trebalo bi raditi da svi oni postanu to. No, kako mogu raditi kvalitetno kada poslodavac nije riješio njihovo egzistencijalno pitanje: plaću.
Zašto tako?
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja dali do znanja da je Hrvatska pošta neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo. Često se u nedefiniranim člancima mnogi opravdano prepoznaju i zatim obuzdaju svoje strasti, iako je članak usmjeren na pojedinca. Ipak smatramo, da je bolje da što manje pričamo i pišemo o našim slabostima jer to može konkurencija jako dobro iskoristiti protiv nas u osvajanju poštanskog tržišta.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
Ponuda „Poštara“
Prošlog tjedna imali smo ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Zamisao o kojoj mi već godinama govorimo i što zastupamo.
Oni „malo stariji“ koji su prošli „torturu“ socijalizma sjećaju se njihovih „nepravdi“ u određivanju plaće radnika. Sjećaju se i „nepravdi“ koje su činjene direktorima jer je njihova plaća bila svega 3 – 3,5 puta veća od najniže radničke, uobičajeno je to bilo radno mjesto čistačice – čistača. Svi radnici koji su obavljali isti posao (šalterski radnici, dostavljači…) imali su jednaku plaću, a korekcije su rađene na temelju „produktivnosti“, a koja se utvrđivala krajem mjeseca na temelju takozvanog „obrasca 308“. Radnici čija produktivnost je bila viša od 80% pa do 100% primali su plaću sukladno bodovima radnog mjesta. Ukoliko je produktivnost bila manja od 80% u periodu od šest mjeseci ukidalo se radno mjesto, a poslovi su se preraspodijelili na druge radnike. Radnici koji su imali produktivnost do 120%, svaki postotak viši od 100% podizao im je plaću za 1%. Za rezultate veće od 120%, a do 140% uvećanje plaće je išlo 1% za svaka 2% veću produktivnost. Radnik je primao mjesečno maksimalno povećanje plaće za 30%. Ukoliko je radnik ostvarivao produktivnost šest mjeseci veću od 130%, poslodavac je ili izvršio preraspodjelu posla među postojećim radnicima ili je zaposlio novog radnika. Tada se tvrdilo da u tom određivanju produktivnosti ima previše subjektivizma. Naime, radnici su sami ispunjavali navedeni obrazac i zbog prevelikog manualnog rada teško je bilo utvrditi točnost da li netko bio produktivan 98 ili 102%. Danas kad možemo kazati: da nemamo, što nemamo u praćenju rada radnika, subjektivnost se može svesti na minimum.
PROPAO „BABIĆEV“ SUSTAV
Žalosno je da poslovodstvo ignorira legalne zahtjeve radnika i sindikata u određivanju „pravedne plaće“. Nelogično je da razlika u plaći dva radnika koji obavljaju isti posao bude i veća od 1000,00 kuna, a da pri tome onaj, koji kvalitetnije obavlja posao prima nižu plaću. Prijašnja Uprava je bez suglasja sindikata htjela primijeniti „Babićev“ sustav plaća, no kada se Vehar pobunio sve je stalo. Naime, „Babićev“ sustav plaća primijenjen je u HT-u ali je ubrzo na pritisak Vehara izmijenjen, a Babić je morao napustiti HT. Taj sustav bi doveo radnike u poziciju da bi se jednom radniku prisilno uzelo, kako bi se drugom dalo. Na taj način bi najmanje ¼ radnika bila oštećena, ne računajući „nivelaciju“ bodova s kojom bi oko 60% radnika dobilo manju plaću.
No, nismo bili samo protiv ponudili smo i rješenja, koja bi doprinijeli boljoj realizaciji projekta pravednijih plaća. Ponudu poslovodstvo nije prihvatilo i nastavili su „piliti“ dalje sa svojim sustavom uz neznatne izmjene. Očito čekaju da radnicima „pukne film“ i da nakon toga pokrenu novi sustav ili da sindikati, kad već Vehara nema, prihvate nakaradan sustav kako bi „spašavali“ Hrvatsku poštu.
STANJE JE NEODRŽIVO
Stanje je neodrživo na svim nivoima od izvršnih direktora područja do najniže plaćenog radnika. No najviše se osjeća kod voditelja područja, operatera, poštonoša… Ovaj sustav je potpuno nestimulativan, a sindikati šute, šute… Kada malo bolje pogledamo, pa oni su i stvorili ove razlike. Preko noći njihovi povjerenici postali su voditelji timova (Marija Jukić, Siniša Seketin, Domagoj Mendeš…), stručni suradnici (Jadranka Dumbović, Željko Vidaković, Cvetan Kovač…), a da dana nisu proveli na tim radnim mjestima i stekli su najviše bodove. Pri tome moramo spomenuti da su preko noći neki od njih zaradili i plaće veće od 20.000 kuna, a o kojima samo mogu sanjati neki direktori, a da ne pričamo o stručnim suradnicima, voditeljima…Zahvaljujući tim njihovim plaćama mnogi radnici postati će tehnološki višak. Teško je vjerovati da će radnici s ovim sindikalistima napraviti kvalitetan iskorak u vrednovanju radnih mjesta. Često se pitamo: pa nije ni čudno da se ne vrednuje rad, a ne čudna improvizacija koja se zove „ciljevi“?
SVAKA VAM ČAST
Pošta se mijenja!
U posljednje vrijeme malo češće koristim usluge naših radnika u poštanskim uredima. Ne računajući „cirkus“ s izgledom poštanskih uredima i svekolikom maloprodajnom ponudom s kojim više ličimo nekom „buvljaku“, sama atmosfera u poštanskim uredima se promijenila. Nema više mrzovoljnih pogleda stranaka, a još manje radnika, na šalterima su vrijedne „pčelice“ koje vam u svakom trenutku najljubaznijim pristupom osiguraju najkvalitetniju uslugu. Ukoliko nema gužve u uredu ponude vam neke od naših drugih usluga i proizvoda: evotv, knjige, lampaše, igračke… Svaka vam čast kolegice i kolege pravi ste promotori našeg Društva još kad bi netko imao osjećaja da taj vaš trud dodatno nagradi tada bi ispunio svoju zadaću kao što je i vi svesrdno provodite.
Osjeća se veliki dah promjena. No, taj pristup je različit. U nekim uredima još uvijek toga nema. Nećemo dušu griješiti i navoditi urede u kojima smo zatekli drugo stanje. Nakon provedene raščlambe došli smo do zaključka da tamo: gdje su voditelji bili nadasve „revnosni“ i tražili od radnika da MORAJU nuditi u svakom trenutku nove usluge, bez obzira na gužvu u poštanskom uredu; gdje su vršili pritisak na radnike da se moraju ispunjavati ciljevi bez obzira na njihovu realnost; gdje se voditelj drži kao general; gdje su „tajni kupci“ nerealno procijenili stanje, a iza toga voditelji očitali lekciju radnicima…; stanje je lošije od ureda u kojima su voditelji bili fleksibilniji i uvažavali dnevne tegobe radnika, gužvu i zadovoljstvo korisnika. Tamo gdje je voditelj „tata i mama“ rezultati su puno bolji, a trebalo bi raditi da svi oni postanu to. No, kako mogu raditi kvalitetno kada poslodavac nije riješio njihovo egzistencijalno pitanje: plaću.
Zašto tako?
Često se u sindikalnim glasilima pojave članci u kojima se upozorava na greške radnika i na njihove nepravilnosti u radu. Kada se to pojavi, postavljamo si pitanje nismo li s time i širem krugu čitatelja dali do znanja da je Hrvatska pošta neozbiljna, neodgovorna i loše organizirana tvrtka. Tada se postavlja i pitanje nije li taj članak potez očajnika, koji je do sada pokušao sve da se stanje popravi. Upozorenja nisu uspjela i u tom trenutku, jedino britka opaska u sindikalnom glasilu može pomoći da se stanje popravi, odnosno da se zaštite radnici od nečijeg samovoljnog ponašanja. Moramo vam priznati da je to izuzetno efikasno sredstvo. Često se u nedefiniranim člancima mnogi opravdano prepoznaju i zatim obuzdaju svoje strasti, iako je članak usmjeren na pojedinca. Ipak smatramo, da je bolje da što manje pričamo i pišemo o našim slabostima jer to može konkurencija jako dobro iskoristiti protiv nas u osvajanju poštanskog tržišta.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
BAJ, BAJ OTPREMNINE
Novi prijedlog Zakona o radu dovodi radnike u još lošiju poziciju, a poslodavce u još bolju. Radnicima se teret gospodarske krize sve više prevaljuje na leđa, a time se olakšava i njihovo otpuštanje. Naime, po prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava sustav obveznih otpremnina išao bi sada na teret radnika, odnosno radnici bi mjesečnim izdvajanjem od 1,5% mjesečno iz plaće stvarali Fond u kojem bi se akumulirala sredstva za njihove otpremnine. Radnici bi morali prisilno mjesečno štedjeti za svoju budućnost. Pri tome nema nikakve solidarnosti. Oni koji su stariji manje će uštedjeti i imati, ni krivi ni dužni, manju otpremninu dok će mlađi pak primati za 1,5% manju plaću cijeli svoj radni vijek strahujući od toga da im neka inflacija ili pak devalvacija ne pojede ušteđeni iznos za otpremnine.
Prvo što moramo shvatiti kod ovog poteza Države da je kriza, da je nužno zaštiti svako radno mjesto, da Država namjerava dati određena olakšice poslodavcima i ono što je najvažnije u ovom sustavu da se otvori, bez dodatnog opterećenja Države, novi izvor sredstava, preko kojeg bi Država mogla plasirati svoje obveznice. Ova igra Države je izuzetno prozirna i šteti radnicima ukoliko se ne postave zaštitni mehanizmi, a koji će doprinijeti zaštiti stečenih prava radnika. Za sada nema nekih posebnih reakcija sindikata na ovaj prijedlog stoga možemo pretpostaviti da bi zakonodavac mogao uspjeti u svojoj nakani bez većih otpora.
NUŽNA ZAŠTITA
Što bi trebali sindikati ugraditi ukoliko prihvaćaju ovaj prijedlog i žele zaštititi materijalni i socijalni status radnika.
Jamčiti visinu otpremnine. Razliku između uštede i sadašnje otpremnine uvećane za 20% trebao bi pokriti poslodavac ili Država. Na taj način će se spriječiti euforično otpuštanje radnika. Primjenu ove odrednice trebalo bi postupno uvoditi u narednih deset godina.
Sredstva koja se izdvajaju za otpremnine, izdvajaju se iz bruto plaće i ta sredstva trebaju biti oslobođena od oporezivanja i doprinosa.
Država bi trebala davati svoj poticaj za izdvajanje za otpremnine. Prvenstveno za one radnike koji imaju niže plaće kako bi dostigle nivo dostojan za život.
SVI NA PROSVJED
Sindikalne središnjice organiziraju veliki Prvosvibanjski prosvjed u Zagrebu. Pripreme i motivacija prosvjednika još, na žalost nije počela. Sve izgleda da od velikog, veličanstvenog prosvjeda neće biti ništa. Ukoliko se na prosvjedu ne okupi 30.000 prosvjednika, prosvjed će se smatrati minornim i neuspješnim. Za organizaciju jednog takvog prosvjeda treba najmanje dva do tri mjeseca ozbiljnih priprema. Uz oglašavanje u medijima nužno je napraviti i promidžbu putem plakata, osobnih poziva članstva i drugih oblika direktnog komuniciranja. Dosadašnja iskustva pokazuju da bez agresivnijeg pristupa prema članstvu nema ni većeg odaziva na prosvjede. Najslabija karika u održavanju prosvjeda su Nezavisni hrvatski sindikati, koji uspiju skupiti na prosvjedima 1 do 2 posto članstva ili oko 1500 članova.
Do sada je bio najveći motivator za prosvjede Savez samostalnih sindikata, a koji zna okupiti oko 10.000 prosvjednika, no, on nije zanimljiv za većinu sindikata iz razloga što je članarina najviša iako je „usluga“ koju daje članicama najkvalitetnija. Pored SSSH najviše uspjeha u organizaciji prosvjeda ima Hrvatska udruga sindikata, a tu nije ni zanemariva uloga Matice hrvatskih sindikata.
Bez obzira na pripadnost sindikatu pozivamo sve naše radnike da se odazovu pozivu sindikalnih središnjica te da napokon pokažu da su spremni boriti se za svoju budućnost i zaštitu stečenih prava.
Obilježite 1. Svibanj prosvjedom za svoja prava.
Ponuda „Poštara“
Prošlog tjedna imali smo ugodni susret s našim „Poštarima“. Očito da su nedavna događanja u policijskoj postaji urodili plodom. Panika, nesigurnost i neslaganje među uzurpatorima je sve veća. Sukobi kulminiraju između Pošte i Telekoma i sukladno tome počele su pljuštati „nemoralne ponude“. MI bi trebali odustati od vođenja sudskih sporova i daljih prijava protiv čelnika Pošte, a za uzvrat bi Vehar bio savjetnik te bi se na svoje funkcije vratili Vlasta Mesarić, Irena Majerić, Irena Kovačić, Suzy Hreljac, Nedeljko Nikolić, Mato Nađ, Darko Jambrek, Milovan Večerina…
Iz razgovora smo štošta saznali. Poštarima je jednostavno naporno tegliti one koji na njihovim leđima životare. Glavnu riječ preuzeli su zaposleni, a koji samo razmišljaju o većoj plaći bez rada i bez povećanja broja članova. Nisu očekivali da će se broj članova radikalno smanjivati te su ušli i u materijalne teškoće. Članarina više ne pokriva mjesečne izdatke te jedu ono što je Vehar uštedio tijekom proteklih godina (preko 20.000.000 kuna). Poštari kojih ima oko 60% ukupnog članstva u manjini su kod odlučivanja i tu kulminira nezadovoljstvo. Demokracija je izgubila smisao. Sama želja da žele udomiti navedene smenjene povjerenike dokazuje duboko raslojavanje među članstvom i nezadovoljstvo sadašnjim povjerenicima Pošte, posebno onima iz Zagreba, Rijeke...
Apriori smo odbili i ovu njihovu drugu ponudu iz jednostavnog razloga jer ne možemo raditi s onima koji su lažima i objedama rušili legalno čelništvo. Mi idemo dalje, prijave pljušte i dalje. Dok su oni tamo mi nećemo biti mirni njima je jedino mjesto u Remetincu. Stoga im je bolje da pokupe krpice i napuste lažima i varanjem prigrabljene pozicije.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ponedjeljak, 1. travnja 2013.
SINDEXPRESS 25.03.2013
Izgubili ste dio prijevoza, otpremnine…
Sindikati ne dijele s nama, a ni sa članovima informacije o novom tijeku pregovora za Aneks Kolektivnog ugovora. No, dok oni skrivaju informacije, svako toliko, sa strane poslovodstva procuri nešto zanimljivog. Kako i ne bi, kad je dio pregovaračkog tima poslovodstva u „sukobu interesa“ te u svom interesu, plasirajući informacije s pregovora, pokušava zadržati svom materijalni status.
Najzanimljivije je da sindikati nemaju niti jedan protuargument za smanjenje prava radnika i da su to pregovori klimavaca. Stoga se i nadalje nastavlja narušavanje materijalnog statusa radnika, a posebno onih koji su najviše dali Pošti, starijima i invalidima.
KOME TO PREMIJER PRIJETI?
Prije nekoliko dana naš „mirni i obzirni“ premijer obrušio se na upravu jednog javnog poduzeća zbog oglašavanja na televiziji i drugim medijima. Bio je izuzetno oštar zbog takvog postupanja „monopolista“ i napomenuo je da će kazniti takvu upravu jer ne poštuje neku njegovu „direktivu“. Normalno, odmah smo pomislili da je u pitanju naša Uprava. Naime, nitko osim HP-a nije imao neku jaču promidžbenu kampanju. Imali smo je vezanu uz evotv, a koja nema nikakve posebne veze s našom temeljnom djelatnošću. I što se desilo, izgleda da je naša dvojba bila točna. Preko noći prestale su se emitirati reklame za evotv.
Što to znači za nas? Još jedan korak nazad u promoviranju ove naše usluge. No, ne jenjava euforija o ovoj usluzi samo u javnim glasilima, ona jenjava i među našim radnicima. Ono oduševljenje i elan na početku zamijenila je letargija i malodušnost. Oni koji bi trebali prodavati kao da su izgubili potreban elan. Čudno nam je, da poslovodstvo jednostavno ne poduzima potrebne korake kako bi dodatno stimulirali radnike u provedbi ove akcije. Uzimajući u obzir iskustva u HT-u kada se događala slična situacija, angažirani su svi kako bi podigli elan prodavača. Hrvatska pošta ima voditelje, operatere I, trenere…
EVO TV
Vratim se sa godišnjeg i prvi radni dan dolazi stranka i traži bilo kakav reklamni materijal u vezi Evo tv-a. Ja mu kažem „ evo gospodine, samo trenutak „ i nakon minute shvatim da u poštanskom uredu nema ničeg vezanog za Evo tv ( osim naravno bedža koji ponosno nosim na svojoj iznimno kvalitetnoj službenoj košulji ….no to je već sasvim druga tema). Nakon par minuta mi kolegica kaže da je reklamni materijal kompletno povučen zbog nove cijene i nemamo ništa za ponuditi. Mislim si, u redu, manji tehnički problem ali onda saznam da je sve povučeno prije dva tjedna. DVA TJEDNA !?! Poštovane kolegice i kolege, svesrdno nudite Evo tv, to je nama čisti prihod……
Vratim se na radno mjesto i gledam gospodina i potajno se nadam da je tajni kupac. Rekla sam mu o usluzi sve što sam trebala, objasnila uvjete ali čovjek i dalje želi reklamni materijal. Nakon nekog vremena smo se uspjeli dogovoriti i stranka je odustala ( na svu sreću bio je dobro raspoložen ).
Što reći? Da li je komentar uopće potreban? Tko će biti sankcioniran? Malo boli kada mi radnici „dobijemo po nosu“ i za najmanji propust, mi radnici koji smo JEDINI čisti prihod u ovoj firmi i bez kojih firma ne bi ni postojala.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.
FENIKS ČLAN HRVATSKE UDRUGE SINDIKATA
S malim zakašnjenjem želimo čestitati najbrže rastućem sindikatu u Hrvatskoj pošti, Feniksu-hrvatskom sindikatu, prijam u Hrvatskoj udruzi sindikata čiji predsjednik je Ozren Matijašević. Ovaj Sindikat već se pokazao određenim aktivnostima da će raditi u interesu radnika Hrvatske pošte te da je nepotkupljiv za razliku od postojećih reprezentativnih sindikata. Ulaskom u HUS osigurali su si najkvalitetnije pravnike iz radnih odnosa diljem „Lijepe naše“ čime su postali respektabilna snaga na sindikalnoj sceni Pošte. HUS je poznat po borbenosti za razliku od Nezavisnih hrvatskih sindikata, kod kojih ima više priče, a malo aktivnosti.
ČIŠĆENJE SNJEGA
Ova godina izuzetno je bila bogata snijegom. Radnici Pošte pokazali su se kao pravi, svjesni radnici i sve prilazne putove očistili do poštanskih ureda kako bi korisnici mogli zatražiti i zadovoljiti se uslugama našeg Društva. Ne možemo ipak ne spomenuti da je i u našoj Pošti bilo slika sličnih onima u Konzumu kada „pretpostavljeni“ kontroliraju kako im radnici čiste snijeg, a oni u odijelu i kravati ili u haljini s „nobel“ čizmama kontroliraju i šale se na njihov račun. Posebni problemi bili su u Gorskom kotaru i Lici gdje jednostavno snijeg nije prestao padati i zapadalo ga je više od metra. No, tu je pomogla činjenica da je povjerenik radnika zaštite na radu Nedeljko Nikolić bio dovoljno uporan pa se za potrebe čišćenja nabavila „grtalica“. Da nije bilo te ispomoći pitanje je da li bi se uz ovaj broj ljudi mogao organizirati, uz čišćenje snijega, kvalitetno posao. To pokazuje koliko znači biti uporan i s argumentima istupati pred poslodavca, a s druge strane razmišljati o radnicima.
Nitko nije očekivao ovakav snijeg pa ni poslovodstvo. Na svakom koraku mogle su se vidjeti improvizacije radnika kako bi si olakšali posao čišćenja snijega. Čišćenje je trajalo i po dva sata dnevno, posebno je to bilo osjetljivo u uredima s jednim radnikom. Tek što se očistio prilaz poštanskom uredu, ralica ga je ponovo zatrpala i tako cijeli dan. Kako bi si osigurali nesmetan rad radnici su donosili alat od kuće, kupovali sol, molili rodbinu da im pomogne čistiti prilaz uredu… I napokon im se netko i zahvalio, „Vaša pošta“ objavila je pohvalu poslovodstva za sav trud i muku koju su radnici podnijeli. Hvala i njima, napokon se netko i sjetio, no veća pomoć bi bila kad bi radnici dobili i adekvatnu obuću i odjeću, ispomoć, alat, sol…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
SVE OČITIJE!!!
Posljednja sjednica Radničkog vijeća ostati će za pamćenje i samo potvrđuje naše dosadašnje tvrdnje o ljubavi između čelnika RSRH i poslovodstva. Jedan, jedini član Radničkog vijeća iz RSRH, od devetnaest mogućih iz petnih žila se trudio da bude nadasve kooperativan. Nije ga ometalo ni to, što su drugi članovi RV-a bili opravdano protiv prijedloga poslodavca, njemu je „kao velikom borcu za prava radnika“ bilo izuzetno važno da se njegov stav čuje u uredu članice Uprave za ljudske resurse. Ona mu je već bila i ranije blagonaklona kada ga je tijekom pregovora za Kolektivni ugovor nagradila s nekoliko desetaka tisuća kuna.
Trenutno se vodi borba s poslovodstvom oko osiguranja prekobrojnih profesionalaca unutar RSRH. Naime, sukladno sporazumu s poslovodstvom do kraja ove godine taj Sindikat imao je šest profesionalaca na temelju posebnog sporazuma. Zahvaljujući kooperativnosti u kolektivnim pregovorima članica Uprave pogledala je kroz prste RSRH-u i omogućila im da i u ovu godinu uđu sa šest profesionalaca, no sada joj je očito dosta i uz pritisak HST-a te STEH-a odlučila se ipak da tu nepravdu popravi. No, čelnici RSRH i SRHT se ne daju u podilaženju poslovodstvu, čak idu i dalje, kao što je prikazano na protekloj sjednici Radničkog vijeća. Postavlja se pitanje što bi bilo da su oni jedini pregovarali za Kolektivni ugovor. Prema informacijama iz HST-a, a i iz njihovih izjava očito je da bi radnici sve izgubili, a kako bi se zadovoljili apetiti potpredsjednika i njegovih sljedbenika. Na žalost, onih koji dolaze iza njih, ovi sramotnu politiku shvatili su radnici i u velikom broju napuštaju RSRH. Kada će napokon i „poštari“ shvatiti da ih je famozni manipulator ponovo preveslao i iskoristio za svoje svevišnje interese.
TEHNOLOŠKI VIŠAK U 2014.
Nakon naše najave o tehnološkom višku u 2014. godini ponovo su se uzburkale strasti. Jedni niječu i tvrde da nepotrebno strašimo radnike iako ti isti radnici već godinama znaju da su „potrošna roba“ i da svaki dan mogu postati tehnološki višak. Ono što je u DT-u normalno, a u HT-u nenormalno, je kolanje informacija o tehnološkom višku. Unutar DT-a radnici znaju tri godine unaprijed i to koliko radnika i iz kojih cjelina će napustiti Društvo. Tako se i radnici i sindikati mogu pripremiti za predstojeći „egzodus“. Sindikati mogu, i to uspijevaju, svojim argumentiranim pristupom smanjiti broj onih koji napuštaju Društvo, a radnici mogu prionuti u traženje drugih poslova, kod drugih poslodavaca.
Istina je, a to nam je i objavio prijašnji član Nadzornog odbora u funkciji predstavnika radnika, da i Nadzorni odbor HT-a ima poslovni plan za tri naredne godine i u tom poslovnom planu je određen i broj radnika predviđen za „izbacivanje na ulicu“. Predstavnik radnika u ovom trenutku teži samo svom cilju, a to je naknada za rad u Nadzornom odboru, a koja nije manja od 5.000 kuna mjesečno, a što je i jednako njegovoj satnici za rad u Nadzornom odboru. Teško je da može više bilo koga zavaravati, posebice kada je na prošloj sjednici RV priznao da je znao za tehnološki višak iako se prije toga branio neznanjem.
Sindikati su pokazali svoje neznanje i nesnalažljivost. U tehnološkom višku koji je proglašen 2011. godine mi smo pokazali novi smjer kojim bi sindikati trebali ići. Naime u tom tehnološkom višku uspjeli smo, zahvaljujući činjenici da djelujemo u mnogim drugim društvima, zbrinuti 9 bivših radnika i radnica HT-a, naših članova. Ovim smjerom trebali smo krenuti i dalje, no zbog nasilne smjene i nezainteresiranosti „nove vlade“ od toga se odustalo. Radnici su ostali ponovo bez nade i kvalitetnog sindikata.
Naredne godine odlazi oko 800 radnika. To je nedvojbeno. No, ne zna se da li je to čisti tehnološki višak s otpremninama (30% manjim od današnjih) ili izdvajanje tehnike bez otpremnina. Sindikati su propustili divnu priliku da u ovom pregovaranju dogovore uvjete za izdvajanje „tehnike“. Nedvojbeno će zbog te njihove neaktivnosti ta struktura radnika izuzetno loše proći. Jedini izlaz je da se što prije vrati stara garnitura sindikalnih povjerenika.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Sindikati ne dijele s nama, a ni sa članovima informacije o novom tijeku pregovora za Aneks Kolektivnog ugovora. No, dok oni skrivaju informacije, svako toliko, sa strane poslovodstva procuri nešto zanimljivog. Kako i ne bi, kad je dio pregovaračkog tima poslovodstva u „sukobu interesa“ te u svom interesu, plasirajući informacije s pregovora, pokušava zadržati svom materijalni status.
Najzanimljivije je da sindikati nemaju niti jedan protuargument za smanjenje prava radnika i da su to pregovori klimavaca. Stoga se i nadalje nastavlja narušavanje materijalnog statusa radnika, a posebno onih koji su najviše dali Pošti, starijima i invalidima.
KOME TO PREMIJER PRIJETI?
Prije nekoliko dana naš „mirni i obzirni“ premijer obrušio se na upravu jednog javnog poduzeća zbog oglašavanja na televiziji i drugim medijima. Bio je izuzetno oštar zbog takvog postupanja „monopolista“ i napomenuo je da će kazniti takvu upravu jer ne poštuje neku njegovu „direktivu“. Normalno, odmah smo pomislili da je u pitanju naša Uprava. Naime, nitko osim HP-a nije imao neku jaču promidžbenu kampanju. Imali smo je vezanu uz evotv, a koja nema nikakve posebne veze s našom temeljnom djelatnošću. I što se desilo, izgleda da je naša dvojba bila točna. Preko noći prestale su se emitirati reklame za evotv.
Što to znači za nas? Još jedan korak nazad u promoviranju ove naše usluge. No, ne jenjava euforija o ovoj usluzi samo u javnim glasilima, ona jenjava i među našim radnicima. Ono oduševljenje i elan na početku zamijenila je letargija i malodušnost. Oni koji bi trebali prodavati kao da su izgubili potreban elan. Čudno nam je, da poslovodstvo jednostavno ne poduzima potrebne korake kako bi dodatno stimulirali radnike u provedbi ove akcije. Uzimajući u obzir iskustva u HT-u kada se događala slična situacija, angažirani su svi kako bi podigli elan prodavača. Hrvatska pošta ima voditelje, operatere I, trenere…
EVO TV
Vratim se sa godišnjeg i prvi radni dan dolazi stranka i traži bilo kakav reklamni materijal u vezi Evo tv-a. Ja mu kažem „ evo gospodine, samo trenutak „ i nakon minute shvatim da u poštanskom uredu nema ničeg vezanog za Evo tv ( osim naravno bedža koji ponosno nosim na svojoj iznimno kvalitetnoj službenoj košulji ….no to je već sasvim druga tema). Nakon par minuta mi kolegica kaže da je reklamni materijal kompletno povučen zbog nove cijene i nemamo ništa za ponuditi. Mislim si, u redu, manji tehnički problem ali onda saznam da je sve povučeno prije dva tjedna. DVA TJEDNA !?! Poštovane kolegice i kolege, svesrdno nudite Evo tv, to je nama čisti prihod……
Vratim se na radno mjesto i gledam gospodina i potajno se nadam da je tajni kupac. Rekla sam mu o usluzi sve što sam trebala, objasnila uvjete ali čovjek i dalje želi reklamni materijal. Nakon nekog vremena smo se uspjeli dogovoriti i stranka je odustala ( na svu sreću bio je dobro raspoložen ).
Što reći? Da li je komentar uopće potreban? Tko će biti sankcioniran? Malo boli kada mi radnici „dobijemo po nosu“ i za najmanji propust, mi radnici koji smo JEDINI čisti prihod u ovoj firmi i bez kojih firma ne bi ni postojala.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.
FENIKS ČLAN HRVATSKE UDRUGE SINDIKATA
S malim zakašnjenjem želimo čestitati najbrže rastućem sindikatu u Hrvatskoj pošti, Feniksu-hrvatskom sindikatu, prijam u Hrvatskoj udruzi sindikata čiji predsjednik je Ozren Matijašević. Ovaj Sindikat već se pokazao određenim aktivnostima da će raditi u interesu radnika Hrvatske pošte te da je nepotkupljiv za razliku od postojećih reprezentativnih sindikata. Ulaskom u HUS osigurali su si najkvalitetnije pravnike iz radnih odnosa diljem „Lijepe naše“ čime su postali respektabilna snaga na sindikalnoj sceni Pošte. HUS je poznat po borbenosti za razliku od Nezavisnih hrvatskih sindikata, kod kojih ima više priče, a malo aktivnosti.
ČIŠĆENJE SNJEGA
Ova godina izuzetno je bila bogata snijegom. Radnici Pošte pokazali su se kao pravi, svjesni radnici i sve prilazne putove očistili do poštanskih ureda kako bi korisnici mogli zatražiti i zadovoljiti se uslugama našeg Društva. Ne možemo ipak ne spomenuti da je i u našoj Pošti bilo slika sličnih onima u Konzumu kada „pretpostavljeni“ kontroliraju kako im radnici čiste snijeg, a oni u odijelu i kravati ili u haljini s „nobel“ čizmama kontroliraju i šale se na njihov račun. Posebni problemi bili su u Gorskom kotaru i Lici gdje jednostavno snijeg nije prestao padati i zapadalo ga je više od metra. No, tu je pomogla činjenica da je povjerenik radnika zaštite na radu Nedeljko Nikolić bio dovoljno uporan pa se za potrebe čišćenja nabavila „grtalica“. Da nije bilo te ispomoći pitanje je da li bi se uz ovaj broj ljudi mogao organizirati, uz čišćenje snijega, kvalitetno posao. To pokazuje koliko znači biti uporan i s argumentima istupati pred poslodavca, a s druge strane razmišljati o radnicima.
Nitko nije očekivao ovakav snijeg pa ni poslovodstvo. Na svakom koraku mogle su se vidjeti improvizacije radnika kako bi si olakšali posao čišćenja snijega. Čišćenje je trajalo i po dva sata dnevno, posebno je to bilo osjetljivo u uredima s jednim radnikom. Tek što se očistio prilaz poštanskom uredu, ralica ga je ponovo zatrpala i tako cijeli dan. Kako bi si osigurali nesmetan rad radnici su donosili alat od kuće, kupovali sol, molili rodbinu da im pomogne čistiti prilaz uredu… I napokon im se netko i zahvalio, „Vaša pošta“ objavila je pohvalu poslovodstva za sav trud i muku koju su radnici podnijeli. Hvala i njima, napokon se netko i sjetio, no veća pomoć bi bila kad bi radnici dobili i adekvatnu obuću i odjeću, ispomoć, alat, sol…
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
SVE OČITIJE!!!
Posljednja sjednica Radničkog vijeća ostati će za pamćenje i samo potvrđuje naše dosadašnje tvrdnje o ljubavi između čelnika RSRH i poslovodstva. Jedan, jedini član Radničkog vijeća iz RSRH, od devetnaest mogućih iz petnih žila se trudio da bude nadasve kooperativan. Nije ga ometalo ni to, što su drugi članovi RV-a bili opravdano protiv prijedloga poslodavca, njemu je „kao velikom borcu za prava radnika“ bilo izuzetno važno da se njegov stav čuje u uredu članice Uprave za ljudske resurse. Ona mu je već bila i ranije blagonaklona kada ga je tijekom pregovora za Kolektivni ugovor nagradila s nekoliko desetaka tisuća kuna.
Trenutno se vodi borba s poslovodstvom oko osiguranja prekobrojnih profesionalaca unutar RSRH. Naime, sukladno sporazumu s poslovodstvom do kraja ove godine taj Sindikat imao je šest profesionalaca na temelju posebnog sporazuma. Zahvaljujući kooperativnosti u kolektivnim pregovorima članica Uprave pogledala je kroz prste RSRH-u i omogućila im da i u ovu godinu uđu sa šest profesionalaca, no sada joj je očito dosta i uz pritisak HST-a te STEH-a odlučila se ipak da tu nepravdu popravi. No, čelnici RSRH i SRHT se ne daju u podilaženju poslovodstvu, čak idu i dalje, kao što je prikazano na protekloj sjednici Radničkog vijeća. Postavlja se pitanje što bi bilo da su oni jedini pregovarali za Kolektivni ugovor. Prema informacijama iz HST-a, a i iz njihovih izjava očito je da bi radnici sve izgubili, a kako bi se zadovoljili apetiti potpredsjednika i njegovih sljedbenika. Na žalost, onih koji dolaze iza njih, ovi sramotnu politiku shvatili su radnici i u velikom broju napuštaju RSRH. Kada će napokon i „poštari“ shvatiti da ih je famozni manipulator ponovo preveslao i iskoristio za svoje svevišnje interese.
TEHNOLOŠKI VIŠAK U 2014.
Nakon naše najave o tehnološkom višku u 2014. godini ponovo su se uzburkale strasti. Jedni niječu i tvrde da nepotrebno strašimo radnike iako ti isti radnici već godinama znaju da su „potrošna roba“ i da svaki dan mogu postati tehnološki višak. Ono što je u DT-u normalno, a u HT-u nenormalno, je kolanje informacija o tehnološkom višku. Unutar DT-a radnici znaju tri godine unaprijed i to koliko radnika i iz kojih cjelina će napustiti Društvo. Tako se i radnici i sindikati mogu pripremiti za predstojeći „egzodus“. Sindikati mogu, i to uspijevaju, svojim argumentiranim pristupom smanjiti broj onih koji napuštaju Društvo, a radnici mogu prionuti u traženje drugih poslova, kod drugih poslodavaca.
Istina je, a to nam je i objavio prijašnji član Nadzornog odbora u funkciji predstavnika radnika, da i Nadzorni odbor HT-a ima poslovni plan za tri naredne godine i u tom poslovnom planu je određen i broj radnika predviđen za „izbacivanje na ulicu“. Predstavnik radnika u ovom trenutku teži samo svom cilju, a to je naknada za rad u Nadzornom odboru, a koja nije manja od 5.000 kuna mjesečno, a što je i jednako njegovoj satnici za rad u Nadzornom odboru. Teško je da može više bilo koga zavaravati, posebice kada je na prošloj sjednici RV priznao da je znao za tehnološki višak iako se prije toga branio neznanjem.
Sindikati su pokazali svoje neznanje i nesnalažljivost. U tehnološkom višku koji je proglašen 2011. godine mi smo pokazali novi smjer kojim bi sindikati trebali ići. Naime u tom tehnološkom višku uspjeli smo, zahvaljujući činjenici da djelujemo u mnogim drugim društvima, zbrinuti 9 bivših radnika i radnica HT-a, naših članova. Ovim smjerom trebali smo krenuti i dalje, no zbog nasilne smjene i nezainteresiranosti „nove vlade“ od toga se odustalo. Radnici su ostali ponovo bez nade i kvalitetnog sindikata.
Naredne godine odlazi oko 800 radnika. To je nedvojbeno. No, ne zna se da li je to čisti tehnološki višak s otpremninama (30% manjim od današnjih) ili izdvajanje tehnike bez otpremnina. Sindikati su propustili divnu priliku da u ovom pregovaranju dogovore uvjete za izdvajanje „tehnike“. Nedvojbeno će zbog te njihove neaktivnosti ta struktura radnika izuzetno loše proći. Jedini izlaz je da se što prije vrati stara garnitura sindikalnih povjerenika.
ZA RADNIKE DIOKIJA DA, A ZA SVOJE RADNIKE NE!
Lijepo je sigurno prosvjedovat i biti solidaran s radnicima drugih tvrtki, no, za svoje radnike i članove, ne. Prije nekoliko dana vidjele su se zastave HSP-a i HST-a na prosvjedu radnika Dioki-a pred Vladom RH. Kao pravi sindikalci po dvoje povjerenika iz svakog sindikata solidarizirali su se s kolegama iz Dioki-a. No, sve bi to bilo divno da nije u pitanju sarkazam. Prosvjedovat ćemo za druge jer nas poslovodstvo neće kazniti, to je moto koji krasi ovakve prosvjede. Neka nas televizija uslika, neka nas mama i susjedi vidi na TV-u, pa mogu i oni iz poslovodstva. No, ipak je najvažnije da poslovodstvo vidi da mi znamo prosvjedovati protiv drugih poslodavaca, a da nećemo zbog njih, da smo im nadasve dobri i pitomi.
Bez obzira na činjenicu da su smanjili primanja naših radnika i svojih članova za više od 5% i na taj način ugrozili njihovu materijalnu svakodnevnicu oni se vole bahatiti i prikazivati kao borci za radnička prava, ali ne u svom dvorištu, nego u tuđem. Ne bi, pri tome ništa rekli da nam cvjetaju ruže, da nam za vratom nije stalno tehnološki višak, da nam plaća raste, da napredujemo u službi… No, u trenucima kada sve teže živimo tražimo od tih sindikata da postanu sindikati, a ne šminkeri koji šminkaju ne samo članove nego i javnost te mašu barjacima kao na nekoj praizvedbi Aide.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
subota, 23. ožujka 2013.
SINDEXPRESS 18.03.2013
RAT SE NASTAVLJA
Rat između RSRH i HST nastavlja se nesmiljenom žestinom i RSRH je očiti gubitnik. Da li to HST radi po naputku poslodavca ili na svoju ruku uopće nije važno. Jednostavno su osjetili da je RSRH na kraju i da ga treba do kraja uništiti kako više ne bi bio niti malo sudionik procesa unutar HT-a. Udarili su na ono na što su radnici najosjetljiviji, na dvojno članstvo, na članarine, na pozajmice… U ovoj svekolikoj krizi radnicima je izuzetno važno da su im primanja što veća i da imaju što veće pogodnosti od onih kojima plaćaju članarinu. Zbog gubitka prava iz Kolektivnog ugovora očekivalo se, da će sindikati koji su sudjelovali u pregovorima podmetnuti leđa i rasteretiti svoje članove dijela nameta kroz članarinu. Poznato je da RSRH ima daleko najvišu članarinu od ostalih Sindikata, zbog čega ga je prozivao i sam potpredsjednik RSRH, hvaleći svoj sindikata SRHT da ima manju članarinu od RSRH. Članovi RSRH iz Telekoma postali su članovi RSRH druge kategorije. Naime članovi iz SRHT-a mogu koristiti sve pogodnosti kao i članovi RSRH, a s nižom članarinom, zahvaljujući financijama RSRH, a članovi iz Zaštite imaju članarinu nižu od 40,00 kuna uz ista prava.
Dvojni članovi RSRH i HST-a sada su velike žrtve i podvrgnuti su ne malim pritiscima od strane povjerenika HST-a. Kako je popis dvojnih članova došao u ruke HST-ovih povjerenika teško je kazati i dokazati. No, kako je velik dio onih koji su zbog nezadovoljstva radom samozvanog čelništva RSRH prešli u HST ne bi nas čudilo da su baš oni ti, koji su im dostavili navedene podatke. Potpredsjednik je jedan od tih koji je iskoristio dio podataka, koje je imao, kao bivši povjerenik RSRH, kako bi organizirao i „omasovio“ svoj sindikatić.
Teško je vjerovati da bi se netko iz poslovodstva usudio dostaviti te podatke HST-u. Sindikalna pripadnost je tajni podatak i poslodavca ga ne smije nikome predočiti. Radnik koji to napravi podliježe najtežim sankcijama, stoga se s pravom pitamo da li bi netko to i napravio pod cijenu otkaza ugovora o radu.
Stanje unutar RSRH je katastrofalno. Posebno se to osjeća nakon pokretanja kaznenog progona i straha od mogućih zakonskih sankcija. Naime za krivično djelo za koje se tereti čelnike Sindikata predviđena je kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Kako su u igri milijunski iznosi očekuju se kazne na gornjoj granici. Policija je već pokrenula određene radnje te se uskoro očekuje i prvo ročište. Pretpostavlja se da je dopredsjednik za Poštu dao ostavku zbog navedenog.
Od više od 1500 članova koje su naslijedili u Telekomu nakon nasilne smjene Vehara spali su na manje od 800 članova sa daljnjom tendencijom pada. Samo protekli mjesec sindikat je izgubio ponovo tridesetak članova. Do lipnja mjeseca broj članova će biti ispod 700 te će se ponovo morati mijenjati Statut kako bi ovaj dio Sindikata ostao reprezentativan unutar samog Sindikata. Prije godinu dana za unutarnju reprezentativnost trebalo je najmanje 1000 članova, iza Veharove smjene Statut je promijenjen na 800 članova, a sada je i taj broj upitan. Članstvo jednostavno ne trpi korumpirano čelništvo i najviše zbog toga odlazi.
Sve su to pripreme kako bi se na neki način spriječilo Vehara da ponovo igra značajniju ulogu u socijalnom dijalogu. Poznajući ga i njegovu upornost i nepotkupljivost, to ga neće spriječiti da nastavi svoju borbu za boljitak naših radnika.
TKO TO TAMO KUCA
Jedno jutro netko mi je pozvonio na vrata.
Poštar sigurno, pomislih. Otvorim vrata i pred vratima zgodna, mlada djevojka, nekih dvadesetak godina. Čim me ugledala onako bunovnog, krenula je rafalnom paljbom. „Koristite li usluge Hrvatskog Telekoma, imate li MaxTV, fiksni telefon, mobilni telefon, prepaid, postpaid, Internet…“ Od siline pitanja ostao sam zabezeknut. No, kada je i ona shvatila da je pretjerala i da me je sabila u kut, zastala je i pustila me da i ja dođem do riječi.
Ukratko sam joj objasnio da sam radnik HT-a i da sve usluge, o kojim se informirala, imam. Objasnio sam joj da kao HT radnik „moram“ imati sve usluge kako bi znao sve njihove koristi i mane. Pogledala me čudno i naglasila da sam jedan od rijetkih HT radnika, koji je to izjavio, pošto dio HT radnika nema većinu navedenih usluga. Njoj nije bilo jasno zašto je to tako, no, nije joj ni bilo jasno, zašto dio radnika HT nije htjelo ni surađivati s njom. Na te njezine nedoumice nisam ni htio odgovoriti, jer je teško nagađati zašto je to tako.
Nakon njenog odlaska počeo sam se pitati čemu ova agresivnost u pristupu prodajne politike? Čemu anketiranje radnika HT-a? Ima li HT uopće datoteku korisnika, ima li kvalitetno ispitivanje tržišta? Odgovori svakakve vrste motaju mi se po glavi. Ako je mene ostavila u nedoumici tek kako je s drugima, koji nisu naši korisnici ili koji nisu radnici HT-a navikli na nespretnosti našeg poslovodstva.
No, ono što me u konačnici najviše zabrinjava i što mi je postavilo velik upitnik nad glavom: Nije li ovo odraz panike zbog kontinuiranog smanjivanja broja pretplatnika i kvalitete? Ako je, onda mi je stvarno vrijeme da pakujem kovčege iz HT-a.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
VEHAR vs. JUTARNJI LIST
Treća, sreća. Petog ožujka pojavili su se, na Kaznenom sudu u Zagrebu, svi tuženi novinari i urednica. Sam nagovještaj da bi mogli biti privedeni bio je dovoljan da se napokon pojave na zakazanoj raspravi. Shvatili su, da se više ne mogu igrati strpljenjem suda i tužitelja te odugovlačiti presudu. Rasprava se odvijala u, za nas, očekivanom tijeku. Novinari su se branili da su sve objavljene informacije dobili od potpredsjednika Sindikata i da su navedeno objavili u izvornom obliku.
Na kraju rasprave tuženi su uputili ispriku Jadranku Veharu i Vlasti Mesarić za objavljene tekstove u Jutarnjem listu. Ova isprika otvara sada mogućnost da se pokrene kazneni postupak protiv osobe ili osoba koje su stajale iza navedenih izjava. Prema izjavi novinara Vidaković nije htio dati izjavu nego je istu prepustio potpredsjedniku. Ovu mogućnost će tužitelji uz zahtjev za materijalnu odštetu nadasve iskoristiti.
POŠTAR –PIJANDURA
Nemalo smo se iznenadili kada smo na Novoj tv u seriji „Zauvijek susjedi“ ugledali poštara koji je već poslovično pijan. Ispravno odjeven „naš poštar“ s logom „Pošta“ tetura se stepeništem „susjeda“ raznoseći poštanske pošiljke od stana do stana. Njegovo ponašanje kao i uloga uvredljiva je za sve naše kolegice i kolege bez obzira koliko se ta uloga umotavala u celofan „šale“. Percepcija da su naše kolege „pijandure“ već je odavno zaboravljena te je ne treba obnavljati. Današnja percepcija naših kolegica i kolega koji vrijedno raznose svakodnevno poštanske pošiljke, bez obzira na vremensku uvjete, je poštenje i točnost.
Zanimljivo je da nitko do sada nije reagirao zbog ovakvog nakaradnog prikazivanja naših najboljih i najvjernijih radnika. Ni sindikati, ni poslovodstvo. Kao da nikoga nije briga kako se prikazuje naša djelatnost i kako se u javnosti narušava naš ugled, makar to bilo i kroz ovako grubu šalu. To naši radnici nisu zaslužili. Zašto takve nisu prikazali radnike Cityex-a, Overseasa, DHL-a, A1… Oni bi ih već sigurno tužili.
ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN
Stanje na tržištu poštanskih i drugih usluga s kojima se Hrvatska pošta bavi sve je zamršenije. Ono što smo upozoravali, kako poslovodstvo, tako i ona dva „reprezentativna“ sindikata, Pošta nije spremna za liberalizaciju. Sindikati nisu, zbog političke opredijeljenosti, ni trepnuli na izmjenu Zakona o pošti, a mogli su. Mogli su ga i odgoditi za još dvije godine da je bilo želje i sluha za interese radnika Hrvatske pošte. Svakodnevno osjećamo da su drugi bili izuzetno spremniji na navedenu borbu od nas. Dok smo upozoravali da je Cityex minoran konkurent, nedorastao da svojom kvalitetom i organiziranošću konkurira Hrvatskoj pošti, s druge strane pravi konkurenti „Todorićevo carstvo – Konzum i Tisak“, A1, DHL, Overseas trljaju ruke. Mi smo čak išli i na ruku Todoriću kada smo u jednom od elaborata predvidjeli da ćemo poštansku djelatnost u mjestima gdje postoje dućani Konzuma, jednostavno prepustiti njima. Oni su samo ovaj poticaj prilagodili trenutnoj situaciji i sada su nam najveći konkurent. I rat je tu. Na jednoj strani je u pitanju osobni kapital, a s druge strane deset tisuća „poštara“ i njihove obitelji.
Todorić i njegova društva kreću u bespoštednu borbu za poštansko tržište. Bacili su se na područje o kojem su malo znali, ali koje je izuzetno ranjivo i može pokriti njihov pad prometa u trgovini, a koje je rezultat krize i smanjene platežne sposobnosti kupaca te velike konkurencije. Osjetili su povoljan trenutak, trenutak u kojem Pošta ulazi nepripremljena u potpunu liberalizaciju. Trenutak u kojem Pošta traži svoj sadržaj, identitet, neorganizirana i bez ozbiljnog pristupa restrukturiranju. Upozorili smo vlasnika da nije bilo vrijeme za smjenu Uprave, bez obzira koliko ona bila (ne)sposobna, no nisu nas slušali. Pošta je stoga, zbog nerazumijevanja vlasnika, izgubila i gubi dragocjeno vrijeme.
Danas se Todorić bavi sa svim i svačim kroz Tisak i Konzum. Postali su male banke, isplatni šalteri, šalteri prijema i isporuke paketa i kroz sve to imaju sve dozvole i tehničke mogućnosti za obavljanje tih i drugih poslova. Ako je tko bio spreman iskoristiti slabosti Hrvatske pošte prigodom ulaska u potpuno liberalizirano poštansko tržište, to je on.
Što bi Pošta trebala hitno napraviti da se obrani od ove invazije? Za sada joj ostaje samo jedna, najbrža, mogućnost, a to je šestodnevni radni tjedan. Bez odugovlačenja treba ga uvesti svugdje gdje je to moguće i gdje je to racionalno. Radnici shvaćaju da nije njihovih „pet minuta“ s ovakvim bezidejnim sindikatima i da je njihova radna i materijalna budućnost u rukama poslovodstva. Zbog toga se moraju odreći nekih „povlastica“ kako bi se uspjeli oduprijeti „Todoriću“ i na taj način osigurali, kakvo, takvo, svoje mjesto u budućnosti. Rezati materijalna prava radnika nije izlaz i on je destimulirajući i kratkotrajnog karaktera.
Tko koga čuva???
Među radnicima Hrvatske pošte, a posebice operaterima u poštanskim uredima i dostavljačima poštanskih pošiljaka zavladao je ne mali strah. Epidemija razbojničkih napadaja ponovo je izražena nakon suludih napadaja na tri poštanska ureda u Zagrebu. Moramo priznati da imamo dobro ekipiranu, po broju naravno, „koorporativnu sigurnost“ od koje očito nema posebne vajde osim da vuku dobre plaće. Stoga se neminovno postavlja pitanje čemu oni služe? Da pronalaze rupe u zakonu kako bi se izbjegle kazne zbog ne primjene zakonskih odrednica o zaštiti poštanskih ureda?
Godinama nam je ovo slaba točka funkcioniranja, bez obzira na naša upozorenja, malo se toga napravilo. Samo zahvaljujući upornosti Jadranka Vehara, predsjednika RSRH i Vlaste Mesarić, glavne tajnice dobili smo Zakon o minimalnim uvjetima… Ono što smo dobili kako bi bolje zaštitili živote i zdravlje naših radnika sada se pokušava na sve načine izigrati i zaobilaziti. A, radnici pate i već sada nemamo prostora kako bi zbrinuli radnike, žrtve prepada. No, poslovodstvo se očito igra i igra zaštite. Pitamo se samo čije? Svoje?
Dok poštanski uredi zjape nezaštićeni pred prostorijama Uprave dežuraju do zuba naoružani zaštitari. Ne samo da su naoružani, imaju i sve tehničke oblike zaštite od video nadzora do zaštitnih vrata. Sve je to napravljeno kako bi se poslovodstvo „zaštitilo“ od neželjenih ulazaka kako radnika tako i stranaka. No nije samo u pitanju Jurišićeva, tu je i Split, Rijeka…
Troškovi zaštite „poslovodstva“ u Zagrebu veći su od troškova zaštite svih poštanskih ureda na području GP1, a rizik za „ozljeđivanje“ poslovodstva je daleko manji od onog u najmanjem poštanskom uredu. Pozivamo poslovodstvo da, ako žele već štedjeti na zaštiti da krenu od sebe i maknu zaštitare ispred svojih vrata. No, ako ne žele onda tražimo da svaki poštanski ured ima zaštitu kao što je oni uživaju.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Rat između RSRH i HST nastavlja se nesmiljenom žestinom i RSRH je očiti gubitnik. Da li to HST radi po naputku poslodavca ili na svoju ruku uopće nije važno. Jednostavno su osjetili da je RSRH na kraju i da ga treba do kraja uništiti kako više ne bi bio niti malo sudionik procesa unutar HT-a. Udarili su na ono na što su radnici najosjetljiviji, na dvojno članstvo, na članarine, na pozajmice… U ovoj svekolikoj krizi radnicima je izuzetno važno da su im primanja što veća i da imaju što veće pogodnosti od onih kojima plaćaju članarinu. Zbog gubitka prava iz Kolektivnog ugovora očekivalo se, da će sindikati koji su sudjelovali u pregovorima podmetnuti leđa i rasteretiti svoje članove dijela nameta kroz članarinu. Poznato je da RSRH ima daleko najvišu članarinu od ostalih Sindikata, zbog čega ga je prozivao i sam potpredsjednik RSRH, hvaleći svoj sindikata SRHT da ima manju članarinu od RSRH. Članovi RSRH iz Telekoma postali su članovi RSRH druge kategorije. Naime članovi iz SRHT-a mogu koristiti sve pogodnosti kao i članovi RSRH, a s nižom članarinom, zahvaljujući financijama RSRH, a članovi iz Zaštite imaju članarinu nižu od 40,00 kuna uz ista prava.
Dvojni članovi RSRH i HST-a sada su velike žrtve i podvrgnuti su ne malim pritiscima od strane povjerenika HST-a. Kako je popis dvojnih članova došao u ruke HST-ovih povjerenika teško je kazati i dokazati. No, kako je velik dio onih koji su zbog nezadovoljstva radom samozvanog čelništva RSRH prešli u HST ne bi nas čudilo da su baš oni ti, koji su im dostavili navedene podatke. Potpredsjednik je jedan od tih koji je iskoristio dio podataka, koje je imao, kao bivši povjerenik RSRH, kako bi organizirao i „omasovio“ svoj sindikatić.
Teško je vjerovati da bi se netko iz poslovodstva usudio dostaviti te podatke HST-u. Sindikalna pripadnost je tajni podatak i poslodavca ga ne smije nikome predočiti. Radnik koji to napravi podliježe najtežim sankcijama, stoga se s pravom pitamo da li bi netko to i napravio pod cijenu otkaza ugovora o radu.
Stanje unutar RSRH je katastrofalno. Posebno se to osjeća nakon pokretanja kaznenog progona i straha od mogućih zakonskih sankcija. Naime za krivično djelo za koje se tereti čelnike Sindikata predviđena je kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Kako su u igri milijunski iznosi očekuju se kazne na gornjoj granici. Policija je već pokrenula određene radnje te se uskoro očekuje i prvo ročište. Pretpostavlja se da je dopredsjednik za Poštu dao ostavku zbog navedenog.
Od više od 1500 članova koje su naslijedili u Telekomu nakon nasilne smjene Vehara spali su na manje od 800 članova sa daljnjom tendencijom pada. Samo protekli mjesec sindikat je izgubio ponovo tridesetak članova. Do lipnja mjeseca broj članova će biti ispod 700 te će se ponovo morati mijenjati Statut kako bi ovaj dio Sindikata ostao reprezentativan unutar samog Sindikata. Prije godinu dana za unutarnju reprezentativnost trebalo je najmanje 1000 članova, iza Veharove smjene Statut je promijenjen na 800 članova, a sada je i taj broj upitan. Članstvo jednostavno ne trpi korumpirano čelništvo i najviše zbog toga odlazi.
Sve su to pripreme kako bi se na neki način spriječilo Vehara da ponovo igra značajniju ulogu u socijalnom dijalogu. Poznajući ga i njegovu upornost i nepotkupljivost, to ga neće spriječiti da nastavi svoju borbu za boljitak naših radnika.
TKO TO TAMO KUCA
Jedno jutro netko mi je pozvonio na vrata.
Poštar sigurno, pomislih. Otvorim vrata i pred vratima zgodna, mlada djevojka, nekih dvadesetak godina. Čim me ugledala onako bunovnog, krenula je rafalnom paljbom. „Koristite li usluge Hrvatskog Telekoma, imate li MaxTV, fiksni telefon, mobilni telefon, prepaid, postpaid, Internet…“ Od siline pitanja ostao sam zabezeknut. No, kada je i ona shvatila da je pretjerala i da me je sabila u kut, zastala je i pustila me da i ja dođem do riječi.
Ukratko sam joj objasnio da sam radnik HT-a i da sve usluge, o kojim se informirala, imam. Objasnio sam joj da kao HT radnik „moram“ imati sve usluge kako bi znao sve njihove koristi i mane. Pogledala me čudno i naglasila da sam jedan od rijetkih HT radnika, koji je to izjavio, pošto dio HT radnika nema većinu navedenih usluga. Njoj nije bilo jasno zašto je to tako, no, nije joj ni bilo jasno, zašto dio radnika HT nije htjelo ni surađivati s njom. Na te njezine nedoumice nisam ni htio odgovoriti, jer je teško nagađati zašto je to tako.
Nakon njenog odlaska počeo sam se pitati čemu ova agresivnost u pristupu prodajne politike? Čemu anketiranje radnika HT-a? Ima li HT uopće datoteku korisnika, ima li kvalitetno ispitivanje tržišta? Odgovori svakakve vrste motaju mi se po glavi. Ako je mene ostavila u nedoumici tek kako je s drugima, koji nisu naši korisnici ili koji nisu radnici HT-a navikli na nespretnosti našeg poslovodstva.
No, ono što me u konačnici najviše zabrinjava i što mi je postavilo velik upitnik nad glavom: Nije li ovo odraz panike zbog kontinuiranog smanjivanja broja pretplatnika i kvalitete? Ako je, onda mi je stvarno vrijeme da pakujem kovčege iz HT-a.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNI UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
VEHAR vs. JUTARNJI LIST
Treća, sreća. Petog ožujka pojavili su se, na Kaznenom sudu u Zagrebu, svi tuženi novinari i urednica. Sam nagovještaj da bi mogli biti privedeni bio je dovoljan da se napokon pojave na zakazanoj raspravi. Shvatili su, da se više ne mogu igrati strpljenjem suda i tužitelja te odugovlačiti presudu. Rasprava se odvijala u, za nas, očekivanom tijeku. Novinari su se branili da su sve objavljene informacije dobili od potpredsjednika Sindikata i da su navedeno objavili u izvornom obliku.
Na kraju rasprave tuženi su uputili ispriku Jadranku Veharu i Vlasti Mesarić za objavljene tekstove u Jutarnjem listu. Ova isprika otvara sada mogućnost da se pokrene kazneni postupak protiv osobe ili osoba koje su stajale iza navedenih izjava. Prema izjavi novinara Vidaković nije htio dati izjavu nego je istu prepustio potpredsjedniku. Ovu mogućnost će tužitelji uz zahtjev za materijalnu odštetu nadasve iskoristiti.
POŠTAR –PIJANDURA
Nemalo smo se iznenadili kada smo na Novoj tv u seriji „Zauvijek susjedi“ ugledali poštara koji je već poslovično pijan. Ispravno odjeven „naš poštar“ s logom „Pošta“ tetura se stepeništem „susjeda“ raznoseći poštanske pošiljke od stana do stana. Njegovo ponašanje kao i uloga uvredljiva je za sve naše kolegice i kolege bez obzira koliko se ta uloga umotavala u celofan „šale“. Percepcija da su naše kolege „pijandure“ već je odavno zaboravljena te je ne treba obnavljati. Današnja percepcija naših kolegica i kolega koji vrijedno raznose svakodnevno poštanske pošiljke, bez obzira na vremensku uvjete, je poštenje i točnost.
Zanimljivo je da nitko do sada nije reagirao zbog ovakvog nakaradnog prikazivanja naših najboljih i najvjernijih radnika. Ni sindikati, ni poslovodstvo. Kao da nikoga nije briga kako se prikazuje naša djelatnost i kako se u javnosti narušava naš ugled, makar to bilo i kroz ovako grubu šalu. To naši radnici nisu zaslužili. Zašto takve nisu prikazali radnike Cityex-a, Overseasa, DHL-a, A1… Oni bi ih već sigurno tužili.
ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN
Stanje na tržištu poštanskih i drugih usluga s kojima se Hrvatska pošta bavi sve je zamršenije. Ono što smo upozoravali, kako poslovodstvo, tako i ona dva „reprezentativna“ sindikata, Pošta nije spremna za liberalizaciju. Sindikati nisu, zbog političke opredijeljenosti, ni trepnuli na izmjenu Zakona o pošti, a mogli su. Mogli su ga i odgoditi za još dvije godine da je bilo želje i sluha za interese radnika Hrvatske pošte. Svakodnevno osjećamo da su drugi bili izuzetno spremniji na navedenu borbu od nas. Dok smo upozoravali da je Cityex minoran konkurent, nedorastao da svojom kvalitetom i organiziranošću konkurira Hrvatskoj pošti, s druge strane pravi konkurenti „Todorićevo carstvo – Konzum i Tisak“, A1, DHL, Overseas trljaju ruke. Mi smo čak išli i na ruku Todoriću kada smo u jednom od elaborata predvidjeli da ćemo poštansku djelatnost u mjestima gdje postoje dućani Konzuma, jednostavno prepustiti njima. Oni su samo ovaj poticaj prilagodili trenutnoj situaciji i sada su nam najveći konkurent. I rat je tu. Na jednoj strani je u pitanju osobni kapital, a s druge strane deset tisuća „poštara“ i njihove obitelji.
Todorić i njegova društva kreću u bespoštednu borbu za poštansko tržište. Bacili su se na područje o kojem su malo znali, ali koje je izuzetno ranjivo i može pokriti njihov pad prometa u trgovini, a koje je rezultat krize i smanjene platežne sposobnosti kupaca te velike konkurencije. Osjetili su povoljan trenutak, trenutak u kojem Pošta ulazi nepripremljena u potpunu liberalizaciju. Trenutak u kojem Pošta traži svoj sadržaj, identitet, neorganizirana i bez ozbiljnog pristupa restrukturiranju. Upozorili smo vlasnika da nije bilo vrijeme za smjenu Uprave, bez obzira koliko ona bila (ne)sposobna, no nisu nas slušali. Pošta je stoga, zbog nerazumijevanja vlasnika, izgubila i gubi dragocjeno vrijeme.
Danas se Todorić bavi sa svim i svačim kroz Tisak i Konzum. Postali su male banke, isplatni šalteri, šalteri prijema i isporuke paketa i kroz sve to imaju sve dozvole i tehničke mogućnosti za obavljanje tih i drugih poslova. Ako je tko bio spreman iskoristiti slabosti Hrvatske pošte prigodom ulaska u potpuno liberalizirano poštansko tržište, to je on.
Što bi Pošta trebala hitno napraviti da se obrani od ove invazije? Za sada joj ostaje samo jedna, najbrža, mogućnost, a to je šestodnevni radni tjedan. Bez odugovlačenja treba ga uvesti svugdje gdje je to moguće i gdje je to racionalno. Radnici shvaćaju da nije njihovih „pet minuta“ s ovakvim bezidejnim sindikatima i da je njihova radna i materijalna budućnost u rukama poslovodstva. Zbog toga se moraju odreći nekih „povlastica“ kako bi se uspjeli oduprijeti „Todoriću“ i na taj način osigurali, kakvo, takvo, svoje mjesto u budućnosti. Rezati materijalna prava radnika nije izlaz i on je destimulirajući i kratkotrajnog karaktera.
Tko koga čuva???
Među radnicima Hrvatske pošte, a posebice operaterima u poštanskim uredima i dostavljačima poštanskih pošiljaka zavladao je ne mali strah. Epidemija razbojničkih napadaja ponovo je izražena nakon suludih napadaja na tri poštanska ureda u Zagrebu. Moramo priznati da imamo dobro ekipiranu, po broju naravno, „koorporativnu sigurnost“ od koje očito nema posebne vajde osim da vuku dobre plaće. Stoga se neminovno postavlja pitanje čemu oni služe? Da pronalaze rupe u zakonu kako bi se izbjegle kazne zbog ne primjene zakonskih odrednica o zaštiti poštanskih ureda?
Godinama nam je ovo slaba točka funkcioniranja, bez obzira na naša upozorenja, malo se toga napravilo. Samo zahvaljujući upornosti Jadranka Vehara, predsjednika RSRH i Vlaste Mesarić, glavne tajnice dobili smo Zakon o minimalnim uvjetima… Ono što smo dobili kako bi bolje zaštitili živote i zdravlje naših radnika sada se pokušava na sve načine izigrati i zaobilaziti. A, radnici pate i već sada nemamo prostora kako bi zbrinuli radnike, žrtve prepada. No, poslovodstvo se očito igra i igra zaštite. Pitamo se samo čije? Svoje?
Dok poštanski uredi zjape nezaštićeni pred prostorijama Uprave dežuraju do zuba naoružani zaštitari. Ne samo da su naoružani, imaju i sve tehničke oblike zaštite od video nadzora do zaštitnih vrata. Sve je to napravljeno kako bi se poslovodstvo „zaštitilo“ od neželjenih ulazaka kako radnika tako i stranaka. No nije samo u pitanju Jurišićeva, tu je i Split, Rijeka…
Troškovi zaštite „poslovodstva“ u Zagrebu veći su od troškova zaštite svih poštanskih ureda na području GP1, a rizik za „ozljeđivanje“ poslovodstva je daleko manji od onog u najmanjem poštanskom uredu. Pozivamo poslovodstvo da, ako žele već štedjeti na zaštiti da krenu od sebe i maknu zaštitare ispred svojih vrata. No, ako ne žele onda tražimo da svaki poštanski ured ima zaštitu kao što je oni uživaju.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ponedjeljak, 18. ožujka 2013.
SINDEXPRESS 11.03.2013
VEHAR vs. JUTARNJI LIST
Treća, sreća. Prošlog utorka pojavili su se, na Kaznenom sudu u Zagrebu, svi tuženi novinari i urednica. Sam nagovještaj da bi mogli biti privedeni bio je dovoljan da se napokon pojave na zakazanoj raspravi. Shvatili su, da se više ne mogu igrati strpljenjem suda i tužitelja te odugovlačiti presudu. Rasprava se odvijala u, za nas, očekivanom tijeku. Novinari su se branili da su sve objavljene informacije dobili od potpredsjednika Sindikata i da su navedeno objavili u izvornom obliku.
Na kraju rasprave tuženi su uputili ispriku Jadranku Veharu i Vlasti Mesarić za objavljene tekstove u Jutarnjem listu. Ova isprika otvara sada mogućnost da se pokrene kazneni postupak protiv osobe ili osoba koje su stajale iza navedenih izjava. Prema izjavi novinara Vidaković nije htio dati izjavu nego je istu prepustio potpredsjedniku. Ovu mogućnost će tužitelji uz zahtjev za materijalnu odštetu nadasve iskoristiti.
HST OTPISAO RSRH
Ljubav koja je cvala tijekom njihovog zajedničkog djelovanja protiv ekspanzije Vehara polako ali sigurno nestaje. Počelo je pucati tijekom pregovora za novi Kolektivni ugovor. Od poslovodstva ovisni RSRH cijelim tijekom pregovaranja bio je više nego kooperativan s poslovodstvom te na taj način dodatno izazivao tenzije kod pregovaračkog partnera. Poznato je, da je HST inače produžena ruka poslovodstva, tako da im je u tom ulagivanju RSRH i smetao pošto su htjeli biti kooperativniji od njih. Naime, HST ima minimalni broj prekoračenja broj profesionalaca dok je to kod RSRH to čak 500%. Naime, prema Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu RSRH ima pravo na svega jednog profesionalca, a imaju ih čak šest. I to sve zahvaljujući velikodušnosti poslovodstva. Poslovodstvo im je i poručilo: „Budite dobri, inače se vraćate na svoja radna mjesta!“ Kumpanija, nenaviknuta na rad, a okupljena oko potpredsjednika Sindikata, koji je jedva završio srednju školu, sa strahopoštovanjem pogledava na Ho-To toranj u nadi da će njihov status ostati kakav je. Pri tome poslovodstvo namjerno oštećuje neposlušni Sindikat telekomunikacija Hrvatske (STEH), kako bi ih „UKROTILI“ ne dajući im „povlastice“ koje imaju poslušni sindikati. Poznajući njihovog čelnika, možemo samo kazati, nema šanse da ih ukrote.
Zašto HST napada RSRH preko dvojnih članova?
Nije ni njima svejedno ako se na čelo Sindikata vrati Vehar. S njim se vraća sindikalna borbenost. Na taj način i borba za Radničko vijeće ponovo postaje neizvjesnija. Radnici traže novu slamku spasa i novog lidera. Dosta im je ovakvog HST-a i RSRH-a, koji ih jednostavno ostavljaju na milost i nemilost poslodavaca. HST je krenuo s ucjenjivanjem dvojnih članova i to kako izgleda nadasve uspješno. To se vidi iz velikog broja ispisa iz RSRH. Uništenje RSRH je cilj i ljudi iz SRHT-a, a koji sada drmaju tim dijelom RSRH-a. Naime, u strahu od Veharovog povratka oni i dalje ostaju na čelu tog „kvazi“ sindikata (Smolčić predsjednik SRHT-a, dopredsjednik RSRH; Majdaj, glavni tajnik SRHT-a, potpredsjednik RSRH-a). Lijepo im je očito sjediti na dva stolca i biti sam sebi konkurencija.
DRUŠTVENA PREHRANA?!?
Radničko vijeće se najednom probudilo iz dubokog sna i traži ponovo uvođenje „društvene prehrane“. Možda je to buđenje iz sna samog predsjednika RV-a, bivšeg Veharovog radnika, te sada s otklonom od nekoliko godina pokušava uvesti nešto što smo već odavno proglasili nepotrebnim. Svi znamo, da je to bila greška i mi smo se kao Sindikat tome protivili iako su kolege iz najvećeg sindikata blagonaklono gledali na poteze poslovodstva i njegova htjenja za smanjivanjem broja radnika i troškova, a posebno onih takozvanih „neosnovnih djelatnosti“. Tako su svi restorani, osim onog u Ho-To tornju zatvoreni.
Sada kada smo smanjili broj zaposlenih za čak 50% iluzorno bi bilo ponovo tražiti „luksuz“ kojeg smo se tako lako odrekli. Ne vjerujemo da bi neki poduzetnik preuzeo obvezu hraniti naše radnike, a da mu promet bude dnevno 500 do 1000 kuna. To ga vodi u svjesnu propast.
Očito je da u nedostatku boljih tema i priča ova o ponovnom uvođenju „društvene prehrane“ izlaz za djelovanje Radničkog vijeća kako bi zadovoljili potrebe radnika.
TEHNOLOŠKI VIŠAK 2014.
Tijekom našeg prošlotjednog boravka u Bonnu imali smo ponovo prigodu sastati se s kolegicama i kolegama i Deutsche Telekoma. Glavna tema bili su trendovi smanjivanja radnih i materijalnih prava u DT grupi. Posebno su nas zanimale informacije koje su kolege imale o Hrvatskom Telekomu. Tako je i isplivala informacija da će naredne godine HT napustiti oko 800 radnika. Kako su i do sada njihove informacije bile točne, ne moramo sumnjati ni u ovu. Prema njihovom kazivanju tu informaciju mora znati i predstavnik radnika u Nadzornom odboru, jedino ako nije prespavao sjednicu. Oni nazivaju „spavačima“ osobe koje su na sastancima, a iza toga ne smiju ništa prenijeti s istih.
Da naš predstavnik radnika u Nadzornom odboru ipak više zna nego što smije javno kazati dokazao je i na nedavnoj sjednici Radničkog vijeća kada je „slučajno“ priznao da je znao za tehnološki višak. Ovaj „predstavnik radnika gori je od prethodnog, prethodni se ipak nije toliko bojao prenijeti informaciju te je svako toliko bio opominjan od predsjednika Uprave da će biti „izbačen“ iz Nadzornog odbora. Zahvaljujući njemu znamo kako Nadzorni odbor radi, kako i na koji period donosi poslovne planove te nas sadašnji njegov nasljednik ne može „folirati“ da mu je nepoznato koliko će radnika HT imati u narednoj godini, pa i u 2015.
Naknada koju za svoj rad prima „predstavnik radnika“ jednaka je prosječnoj plaći HT-a, odnosno, prosječna plaća HT-a je iznos njegove satnice u Nadzornom odboru. Zato ga i strah da zbog prenošenja informacija ne izgubi svoj materijalni status. Nije važno što takav njegov rad ugrožava radnu i socijalnu budućnost radnika.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ODUSTANITE OD TUŽBI!!!
Javljaju nam se članovi RSRH ogorčeni i iznenađeni pozivima pravnice Sindikata da odustanu od tužbi zbog kršenja radnih i materijalnih prava radnika od strane poslodavca. Konkretno radi se o radnicima Luxora, bivših radnika Eurest-a i Hrvatskog Telekoma. Ti bivši radnici neosnovnih djelatnosti HT-a, kojih smo se tako olako „riješili“ sada su u poziciji da ih i Sindikat „nogira“ u ostvarivanju njihovih prava. Prvo su uvjeravali da su njihove tužbe opravdane i animirali ih da potpišu punomoći, kojim će Sindikat tužiti poslodavca, a sada od njih traže da odustanu od tužbi.
Sindikalna pravnica vrši pritisak nad članovima prijeteći im, da će morati snositi sudske troškove ukoliko kojim slučajem Sindikat izgubi spor. Radnici koji su ionako spali na izuzetno niske plaće, a dio njih više niti ne radi, ali su i dalje u iščekivanju rješavanja spora uredno plaćali Sindikatu članarinu. Postavlja se pitanje hoće li uz odustajanje od tužbi Sindikat vratiti tim radnicima njihove članarine i obeštetiti ih za „luda obećanja“?
Prema svemu sudeći neće. Kako su ih do sada izigravali tako će nastaviti i dalje. Ukoliko su radnicima obećali da će ih zastupati, a već se unaprijed znalo da tužba neće proći, sami su preuzeli odgovornost na sebe. To je ujedno i sposobnost i stručnost pravne službe, koja se nije znala odmah na početku ograditi od mogućih rezultata tužbi. No, pravna služba Sindikata već se iskazala po (ne)sposobnosti posebno u dijelu koji se odnosi na zaštitu radnika koji su neopravdano postali tehnološki višak. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je ponovo zaposlen pravnik koji je inače bio poznat po osornosti prema članovima i nekvalitetnom radu te je zbog toga i morao napustiti Sindikat, a pravnica je zbog „šlampavosti“ u radu zaradila „upozorenje pred otkazom ugovora u radu“, onda nam je sve jasno tko to danas zastupa članove RSRH. Stoga pazite za što dajete punomoć Sindikatu, jer vam se može desiti, da vas nakon godine, dvije nazovu i „upozore“ da ćete izgubiti spor i platiti sudske troškove.
RAT UNUTAR RSRH
Na prošlotjednoj sjednici Vijeća pošta RSRH strasti su uzavrle do točke ključanja. Zbog osjećaja manje vrijednosti, zbog omalovažavanja povjerenika i članova, dio povjerenika iz Pošte pobunio se protiv potpredsjednika Sindikata i traže njegovu smjenu. Ovaj sukob traje već duže vrijeme, a potencirao ga je smanjivanje broja članova, stvaranje članova prve i druge kategorije, među kojima su članovi iz Pošte postali članovi druge kategorije; te otvorena želja potpredsjednika da smjeni Vidakovića na čelu RSRH. U tom njegovom htjenju ima potporu zaposlenih, a koji su bili njegov „motor“ u nelegalnoj smjeni Vehara. Poštari, koji predstavljaju 60% članstva, odupiru se ovoj želji jer su svjesni da bi se dodatno urušio njihov položaj unutar Sindikata. Za razliku od članova u Telekomu koji imaju pozajmicu od 30 ili 36.000 kuna, članovi u Pošti imaju pozajmicu od 15.000, a broj članova je iz mjeseca u mjesec manji.
No, nije poštanski dio RSRH kompaktan. Vidakoviću je prijetio i Cvetan Kovač, a koji je smatrao da je on jedini pravi i najpametniji kandidat za čelnika Sindikata. Neki tvrde, da je on taj, koji je podgrijavao loše odnose između potpredsjednika i Vidakovića, kako bi na kraju zasjeo u fotelju Predsjednika. Sada je otišao zbog „osobnih“ razloga, a osobne razloge možemo tražiti u činjenici da smo protiv njega pokrenuli kazneni progon zbog sazivanja spornog Izvanrednog sabora. Naime, tzv. Predsjednik RSRH, Željko Vidaković, policiji je podastro Kovača kao „glavnog krivca“ za sazivanje istog. Kovač je bio jedini perspektivan i školovan kadar u Sindikatu i s pravom moraju žaliti za njim. Ostali su po sposobnosti daleko od njega. Tu njegovu sposobnost prepoznao je i Vehar te ga je počeo pripremati kao moguću zamjenu, naime Vehar je najavio da se namjerava povući nakon polovine odrađenog mandata. Taj scenarij se nije sviđao Vidakoviću te je organizirao nelegalan Sabor.
Novi biser na sindikalnoj sceni je Marija Jukić. Osoba koja je zbog „improvizacija“ sa sindikalnim novcem morala napustiti profesionalnu funkciju u Sindikatu. Udomila se u ljudskim resursima uz potporu HSP-a, a u kojima je uskoro pokazala svoju „nesposobnost“. Dolaskom nove ekipe vraćena je u staro društvo RSRH-a iako je kao članica HSP-a ušla u Radničko vijeće. O njenim novčanim improvizacijama svjedočila je javno i sadašnja tzv. glavna tajnica Jasmina Nikolić. No, postavlja se pitanje: zašto Marija Jukić? Odgovor je jednostavan, nitko više ne želi prihvatiti odgovornost jer se Vehar uskoro vraća i svi oni koji potpisuju ili su potpisivali bilo koji dokument ili se okoristili u Sindikatu, odgovarat će. Slavohlepna Marija to, očito, nije shvatila.
No, sve te igre i nadalje narušava smanjivanje broja članova Sindikata. Samo prošli mjesec Sindikat je napustilo tridesetak članova iz Pošte, a ukupno oko osamdesetak iz svih dijelova. Kvazi čelnici svađaju se među sobom i „zabavljaju“ se oko borbe za čelništvo nad Sindikatom, ali i zaboravljaju da je spor oko vraćanja Vehara na čelno mjesto u Sindikatu pri kraju i da će tada morati podnijeti račune kako i Sindikatu tako i pravosudnim organima. Čelnici Sindikata bili su već na meti ispitivanja policije kao priprema za kazneni progon zbog nelegalne smjene Vehara i ostvarene materijalne koristi. No, to je tek početak.
ŽMIKAJMO RADNIKE!!!
Uprava traži novi Aneks Kolektivnog ugovora i novo kresanje prava radnika. Kako i ne bi, kad su takozvani reprezentativni sindikati olako pristali na dosadašnje smanjivanje prava ne da bi rekli ni „beeeeee“. Kao i obično najviše su kresali kod svojih najvjernijih članova, odnosno onih koji imaju najviše staža kako u Društvu tako i u sindikatu. Na taj način su pokazali koliko im je do vjernosti članova, a koliko im je do toga da se dodvore poslodavcu. Hrvatskoj pošti ne cvatu ruže, konkurencija je sve žešća, restrukturiranje kasni, sindikati se ne snalaze i sve više se, kao puž, uvlače u svoje kućice iščekujući neko čudo. Needuciranost, neškolovanost, neinventivnost, neznanje, egoizam, kukavičluk i borba za osobni materijalni boljitak sve je očitiji u sindikalnom djelovanju.
Poslovodstvo u rješavanju ključnih problema Društva izuzetno dobro koristi ovo stanje unutar Sindikata, a još više od kada je RSRH oslabljen odlaskom Cvetana Kovača. Šuška se, da je u pozadini njegovog odlaska i sukob s Vidakovićem zbog zadnjih kolektivnih pregovora. Rezultati zadnjih pregovora ne zadovoljavaju poslovodstvo u financijskom dijelu što je i bilo za očekivati. Posebno ih brine tehnološki višak i osiguranje dovoljne količine novaca za zbrinjavanje radnika. No, tu je i „sitniš“ koji žele uštedjeti kroz izmjene naknade za prijevoz s posla i na posao.
Gubitak Pošte nerazumno brzo raste. Prema našim procjenama ukoliko se ovaj trend nastavi, gubitak bi mogao biti oko 130.000.000 kuna i bio bi jedan od najviših od postojanja HP-a. No, ukoliko krenu s redukcijom nekih troškova na koje smo ih MI upozoravali ima šanse da gubitak bude oko 100.000.000 kuna. Za razliku od drugih mi nudimo razumna rješenja, rješenja koja ne idu na štetu radnika.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Treća, sreća. Prošlog utorka pojavili su se, na Kaznenom sudu u Zagrebu, svi tuženi novinari i urednica. Sam nagovještaj da bi mogli biti privedeni bio je dovoljan da se napokon pojave na zakazanoj raspravi. Shvatili su, da se više ne mogu igrati strpljenjem suda i tužitelja te odugovlačiti presudu. Rasprava se odvijala u, za nas, očekivanom tijeku. Novinari su se branili da su sve objavljene informacije dobili od potpredsjednika Sindikata i da su navedeno objavili u izvornom obliku.
Na kraju rasprave tuženi su uputili ispriku Jadranku Veharu i Vlasti Mesarić za objavljene tekstove u Jutarnjem listu. Ova isprika otvara sada mogućnost da se pokrene kazneni postupak protiv osobe ili osoba koje su stajale iza navedenih izjava. Prema izjavi novinara Vidaković nije htio dati izjavu nego je istu prepustio potpredsjedniku. Ovu mogućnost će tužitelji uz zahtjev za materijalnu odštetu nadasve iskoristiti.
HST OTPISAO RSRH
Ljubav koja je cvala tijekom njihovog zajedničkog djelovanja protiv ekspanzije Vehara polako ali sigurno nestaje. Počelo je pucati tijekom pregovora za novi Kolektivni ugovor. Od poslovodstva ovisni RSRH cijelim tijekom pregovaranja bio je više nego kooperativan s poslovodstvom te na taj način dodatno izazivao tenzije kod pregovaračkog partnera. Poznato je, da je HST inače produžena ruka poslovodstva, tako da im je u tom ulagivanju RSRH i smetao pošto su htjeli biti kooperativniji od njih. Naime, HST ima minimalni broj prekoračenja broj profesionalaca dok je to kod RSRH to čak 500%. Naime, prema Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu RSRH ima pravo na svega jednog profesionalca, a imaju ih čak šest. I to sve zahvaljujući velikodušnosti poslovodstva. Poslovodstvo im je i poručilo: „Budite dobri, inače se vraćate na svoja radna mjesta!“ Kumpanija, nenaviknuta na rad, a okupljena oko potpredsjednika Sindikata, koji je jedva završio srednju školu, sa strahopoštovanjem pogledava na Ho-To toranj u nadi da će njihov status ostati kakav je. Pri tome poslovodstvo namjerno oštećuje neposlušni Sindikat telekomunikacija Hrvatske (STEH), kako bi ih „UKROTILI“ ne dajući im „povlastice“ koje imaju poslušni sindikati. Poznajući njihovog čelnika, možemo samo kazati, nema šanse da ih ukrote.
Zašto HST napada RSRH preko dvojnih članova?
Nije ni njima svejedno ako se na čelo Sindikata vrati Vehar. S njim se vraća sindikalna borbenost. Na taj način i borba za Radničko vijeće ponovo postaje neizvjesnija. Radnici traže novu slamku spasa i novog lidera. Dosta im je ovakvog HST-a i RSRH-a, koji ih jednostavno ostavljaju na milost i nemilost poslodavaca. HST je krenuo s ucjenjivanjem dvojnih članova i to kako izgleda nadasve uspješno. To se vidi iz velikog broja ispisa iz RSRH. Uništenje RSRH je cilj i ljudi iz SRHT-a, a koji sada drmaju tim dijelom RSRH-a. Naime, u strahu od Veharovog povratka oni i dalje ostaju na čelu tog „kvazi“ sindikata (Smolčić predsjednik SRHT-a, dopredsjednik RSRH; Majdaj, glavni tajnik SRHT-a, potpredsjednik RSRH-a). Lijepo im je očito sjediti na dva stolca i biti sam sebi konkurencija.
DRUŠTVENA PREHRANA?!?
Radničko vijeće se najednom probudilo iz dubokog sna i traži ponovo uvođenje „društvene prehrane“. Možda je to buđenje iz sna samog predsjednika RV-a, bivšeg Veharovog radnika, te sada s otklonom od nekoliko godina pokušava uvesti nešto što smo već odavno proglasili nepotrebnim. Svi znamo, da je to bila greška i mi smo se kao Sindikat tome protivili iako su kolege iz najvećeg sindikata blagonaklono gledali na poteze poslovodstva i njegova htjenja za smanjivanjem broja radnika i troškova, a posebno onih takozvanih „neosnovnih djelatnosti“. Tako su svi restorani, osim onog u Ho-To tornju zatvoreni.
Sada kada smo smanjili broj zaposlenih za čak 50% iluzorno bi bilo ponovo tražiti „luksuz“ kojeg smo se tako lako odrekli. Ne vjerujemo da bi neki poduzetnik preuzeo obvezu hraniti naše radnike, a da mu promet bude dnevno 500 do 1000 kuna. To ga vodi u svjesnu propast.
Očito je da u nedostatku boljih tema i priča ova o ponovnom uvođenju „društvene prehrane“ izlaz za djelovanje Radničkog vijeća kako bi zadovoljili potrebe radnika.
TEHNOLOŠKI VIŠAK 2014.
Tijekom našeg prošlotjednog boravka u Bonnu imali smo ponovo prigodu sastati se s kolegicama i kolegama i Deutsche Telekoma. Glavna tema bili su trendovi smanjivanja radnih i materijalnih prava u DT grupi. Posebno su nas zanimale informacije koje su kolege imale o Hrvatskom Telekomu. Tako je i isplivala informacija da će naredne godine HT napustiti oko 800 radnika. Kako su i do sada njihove informacije bile točne, ne moramo sumnjati ni u ovu. Prema njihovom kazivanju tu informaciju mora znati i predstavnik radnika u Nadzornom odboru, jedino ako nije prespavao sjednicu. Oni nazivaju „spavačima“ osobe koje su na sastancima, a iza toga ne smiju ništa prenijeti s istih.
Da naš predstavnik radnika u Nadzornom odboru ipak više zna nego što smije javno kazati dokazao je i na nedavnoj sjednici Radničkog vijeća kada je „slučajno“ priznao da je znao za tehnološki višak. Ovaj „predstavnik radnika gori je od prethodnog, prethodni se ipak nije toliko bojao prenijeti informaciju te je svako toliko bio opominjan od predsjednika Uprave da će biti „izbačen“ iz Nadzornog odbora. Zahvaljujući njemu znamo kako Nadzorni odbor radi, kako i na koji period donosi poslovne planove te nas sadašnji njegov nasljednik ne može „folirati“ da mu je nepoznato koliko će radnika HT imati u narednoj godini, pa i u 2015.
Naknada koju za svoj rad prima „predstavnik radnika“ jednaka je prosječnoj plaći HT-a, odnosno, prosječna plaća HT-a je iznos njegove satnice u Nadzornom odboru. Zato ga i strah da zbog prenošenja informacija ne izgubi svoj materijalni status. Nije važno što takav njegov rad ugrožava radnu i socijalnu budućnost radnika.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
ODUSTANITE OD TUŽBI!!!
Javljaju nam se članovi RSRH ogorčeni i iznenađeni pozivima pravnice Sindikata da odustanu od tužbi zbog kršenja radnih i materijalnih prava radnika od strane poslodavca. Konkretno radi se o radnicima Luxora, bivših radnika Eurest-a i Hrvatskog Telekoma. Ti bivši radnici neosnovnih djelatnosti HT-a, kojih smo se tako olako „riješili“ sada su u poziciji da ih i Sindikat „nogira“ u ostvarivanju njihovih prava. Prvo su uvjeravali da su njihove tužbe opravdane i animirali ih da potpišu punomoći, kojim će Sindikat tužiti poslodavca, a sada od njih traže da odustanu od tužbi.
Sindikalna pravnica vrši pritisak nad članovima prijeteći im, da će morati snositi sudske troškove ukoliko kojim slučajem Sindikat izgubi spor. Radnici koji su ionako spali na izuzetno niske plaće, a dio njih više niti ne radi, ali su i dalje u iščekivanju rješavanja spora uredno plaćali Sindikatu članarinu. Postavlja se pitanje hoće li uz odustajanje od tužbi Sindikat vratiti tim radnicima njihove članarine i obeštetiti ih za „luda obećanja“?
Prema svemu sudeći neće. Kako su ih do sada izigravali tako će nastaviti i dalje. Ukoliko su radnicima obećali da će ih zastupati, a već se unaprijed znalo da tužba neće proći, sami su preuzeli odgovornost na sebe. To je ujedno i sposobnost i stručnost pravne službe, koja se nije znala odmah na početku ograditi od mogućih rezultata tužbi. No, pravna služba Sindikata već se iskazala po (ne)sposobnosti posebno u dijelu koji se odnosi na zaštitu radnika koji su neopravdano postali tehnološki višak. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je ponovo zaposlen pravnik koji je inače bio poznat po osornosti prema članovima i nekvalitetnom radu te je zbog toga i morao napustiti Sindikat, a pravnica je zbog „šlampavosti“ u radu zaradila „upozorenje pred otkazom ugovora u radu“, onda nam je sve jasno tko to danas zastupa članove RSRH. Stoga pazite za što dajete punomoć Sindikatu, jer vam se može desiti, da vas nakon godine, dvije nazovu i „upozore“ da ćete izgubiti spor i platiti sudske troškove.
RAT UNUTAR RSRH
Na prošlotjednoj sjednici Vijeća pošta RSRH strasti su uzavrle do točke ključanja. Zbog osjećaja manje vrijednosti, zbog omalovažavanja povjerenika i članova, dio povjerenika iz Pošte pobunio se protiv potpredsjednika Sindikata i traže njegovu smjenu. Ovaj sukob traje već duže vrijeme, a potencirao ga je smanjivanje broja članova, stvaranje članova prve i druge kategorije, među kojima su članovi iz Pošte postali članovi druge kategorije; te otvorena želja potpredsjednika da smjeni Vidakovića na čelu RSRH. U tom njegovom htjenju ima potporu zaposlenih, a koji su bili njegov „motor“ u nelegalnoj smjeni Vehara. Poštari, koji predstavljaju 60% članstva, odupiru se ovoj želji jer su svjesni da bi se dodatno urušio njihov položaj unutar Sindikata. Za razliku od članova u Telekomu koji imaju pozajmicu od 30 ili 36.000 kuna, članovi u Pošti imaju pozajmicu od 15.000, a broj članova je iz mjeseca u mjesec manji.
No, nije poštanski dio RSRH kompaktan. Vidakoviću je prijetio i Cvetan Kovač, a koji je smatrao da je on jedini pravi i najpametniji kandidat za čelnika Sindikata. Neki tvrde, da je on taj, koji je podgrijavao loše odnose između potpredsjednika i Vidakovića, kako bi na kraju zasjeo u fotelju Predsjednika. Sada je otišao zbog „osobnih“ razloga, a osobne razloge možemo tražiti u činjenici da smo protiv njega pokrenuli kazneni progon zbog sazivanja spornog Izvanrednog sabora. Naime, tzv. Predsjednik RSRH, Željko Vidaković, policiji je podastro Kovača kao „glavnog krivca“ za sazivanje istog. Kovač je bio jedini perspektivan i školovan kadar u Sindikatu i s pravom moraju žaliti za njim. Ostali su po sposobnosti daleko od njega. Tu njegovu sposobnost prepoznao je i Vehar te ga je počeo pripremati kao moguću zamjenu, naime Vehar je najavio da se namjerava povući nakon polovine odrađenog mandata. Taj scenarij se nije sviđao Vidakoviću te je organizirao nelegalan Sabor.
Novi biser na sindikalnoj sceni je Marija Jukić. Osoba koja je zbog „improvizacija“ sa sindikalnim novcem morala napustiti profesionalnu funkciju u Sindikatu. Udomila se u ljudskim resursima uz potporu HSP-a, a u kojima je uskoro pokazala svoju „nesposobnost“. Dolaskom nove ekipe vraćena je u staro društvo RSRH-a iako je kao članica HSP-a ušla u Radničko vijeće. O njenim novčanim improvizacijama svjedočila je javno i sadašnja tzv. glavna tajnica Jasmina Nikolić. No, postavlja se pitanje: zašto Marija Jukić? Odgovor je jednostavan, nitko više ne želi prihvatiti odgovornost jer se Vehar uskoro vraća i svi oni koji potpisuju ili su potpisivali bilo koji dokument ili se okoristili u Sindikatu, odgovarat će. Slavohlepna Marija to, očito, nije shvatila.
No, sve te igre i nadalje narušava smanjivanje broja članova Sindikata. Samo prošli mjesec Sindikat je napustilo tridesetak članova iz Pošte, a ukupno oko osamdesetak iz svih dijelova. Kvazi čelnici svađaju se među sobom i „zabavljaju“ se oko borbe za čelništvo nad Sindikatom, ali i zaboravljaju da je spor oko vraćanja Vehara na čelno mjesto u Sindikatu pri kraju i da će tada morati podnijeti račune kako i Sindikatu tako i pravosudnim organima. Čelnici Sindikata bili su već na meti ispitivanja policije kao priprema za kazneni progon zbog nelegalne smjene Vehara i ostvarene materijalne koristi. No, to je tek početak.
ŽMIKAJMO RADNIKE!!!
Uprava traži novi Aneks Kolektivnog ugovora i novo kresanje prava radnika. Kako i ne bi, kad su takozvani reprezentativni sindikati olako pristali na dosadašnje smanjivanje prava ne da bi rekli ni „beeeeee“. Kao i obično najviše su kresali kod svojih najvjernijih članova, odnosno onih koji imaju najviše staža kako u Društvu tako i u sindikatu. Na taj način su pokazali koliko im je do vjernosti članova, a koliko im je do toga da se dodvore poslodavcu. Hrvatskoj pošti ne cvatu ruže, konkurencija je sve žešća, restrukturiranje kasni, sindikati se ne snalaze i sve više se, kao puž, uvlače u svoje kućice iščekujući neko čudo. Needuciranost, neškolovanost, neinventivnost, neznanje, egoizam, kukavičluk i borba za osobni materijalni boljitak sve je očitiji u sindikalnom djelovanju.
Poslovodstvo u rješavanju ključnih problema Društva izuzetno dobro koristi ovo stanje unutar Sindikata, a još više od kada je RSRH oslabljen odlaskom Cvetana Kovača. Šuška se, da je u pozadini njegovog odlaska i sukob s Vidakovićem zbog zadnjih kolektivnih pregovora. Rezultati zadnjih pregovora ne zadovoljavaju poslovodstvo u financijskom dijelu što je i bilo za očekivati. Posebno ih brine tehnološki višak i osiguranje dovoljne količine novaca za zbrinjavanje radnika. No, tu je i „sitniš“ koji žele uštedjeti kroz izmjene naknade za prijevoz s posla i na posao.
Gubitak Pošte nerazumno brzo raste. Prema našim procjenama ukoliko se ovaj trend nastavi, gubitak bi mogao biti oko 130.000.000 kuna i bio bi jedan od najviših od postojanja HP-a. No, ukoliko krenu s redukcijom nekih troškova na koje smo ih MI upozoravali ima šanse da gubitak bude oko 100.000.000 kuna. Za razliku od drugih mi nudimo razumna rješenja, rješenja koja ne idu na štetu radnika.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
petak, 8. ožujka 2013.
SINDEXPRESS 04.03.2013
HSP ŠIRI DEMAGOGIJU!!!
Oba reprezentativna sindikata, a
posebno HSP, optužuju Upravu za potpisani Kolektivni ugovor, a zaboravljaju da
je on dvostrani akt i da bez njihovih potpisa taj Kolektivni ugovor ne bi ni
zaživio. Uprava je manji krivac od sindikata, koji se sada smatraju žrtvama
„nerazumne politike poslovodstva“ te svojim napisima pokušavaju „uvaliti“ sve
probleme na račun Hrvatske pošte. Uvijek se kaže, očisti prvo u svom dvorištu,
pa tek onda u susjedovom, no, sindikati su krenuli, sebi svojstvenim putem
ispiranjem krivice u susjedovom. Oštetili su sve radnike za nekoliko tisuća
kuna, a članovi su to počeli kažnjavati, a posebno oni najvjerniji, najstariji,
a koji neće ove ni narednih godina dobiti zaslužene jubilarne nagrade.
TKO KORISTI SLUŽBENE AUTOMOBILE
HSP u zadnjem svom glasilu spočitava
poslovodstvu neracionalno korištenje službenih automobila, a brzo zaboravlja,
da je do nedavno bio najveći korisnik službenih automobila Hrvatske pošte i
koristio ih je za kako za tuzemne (ne)potrebe i međunarodne uz desetke tisuća
prevezenih kilometara. Trošeno je i na hektolitre goriva za potrebe službenih
automobila Sindikata. Slično, ali umjerenije se ponašao i RSRH. Iako je tamo
zabilježeno da je Cvetan Kovač koristio službeni automobil i za privatne
potrebe, vozio je suprugu u Starigrad Paklenicu, auto mu je bio svako toliko
parkiran pred kućom u kojoj mu je sin iznajmio stan… Stoga smatramo da je
neumjesno samo prozivati poslovodstvo za „zlonamjerno“ korištenje službenih
automobila kada i sindikati to „velikodušno“ rade.
Da se poslovodstvo koristi
neracionalno voznim parkom, koristi se. Pogledajmo kako je to bilo u HPT-u:
glavni direktor, njegov zamjenik i ostali čelnici „Zajedničkih službi“
koristili su dva auta i dva vozača. Pogledajmo danas, koliko toga ima, toliko
smo razmazili neke da se čak traže i rent-a- car ukoliko nema „slobodnog“ auta
za stalnu upotrebu. Bilo bi lijepo kada bi poslovodstvo podastrlo podatke
koliko imamo službenih automobila koji se koriste 24 sata dnevno. Navedeni
trošak računa se kao plaća pojedincima te im podiže prosjek plaće, a što
dodatno opterećuje trošak Pošte.
STOP ZAPOŠLJAVANJU!?
Jedan od zaključaka radničkih vijeća
prilikom prihvaćanja nove organizacije HP d.d. bio je, da se više ne
zapošljavaju kadrovi izvana. No, taj apel upućuju i sindikati jer se boje da će
sadašnji radnici postati tehnološki višak, a tamo neki, kvazi stručnjaci,
zahvaljujući političkim vezama i čudnim prijateljstvima, ostali bi raditi. No,
sindikati brkaju lončiće i ne pokušavaju niti mali biti primjer poslovodstvu.
Trenutno četrdesetak sindikalnih „povjerenika“ opterećuju budžet Pošte s više
od 4.000.000,00 kuna i to samo na račun njihovih osobnih primanja. Bogati
sindikati s više od 20.000.000,00 kuna kapitala mogli bi i sami podmirivati
navedene plaće, a što je u nekim poduzećima i slučaj. Dok naši sindikati od
poslovodstva traže još dodatno nagrađivanje povjerenika, u HŽ-u su sindikati
radikalno smanjili svoja prava kako ne bi dodatno ugrožavali svoje članove,
odnosno kako ne bi povećavali već ionako veliki gubitak svog Društva.
No, to nije sve Pošta je namjenski
zapošljavala osobe za potrebe Sindikata, odnosno za potrebe Hrvatskog sindikata
pošte, iako je u HP-u bilo dovoljno sposobnih osoba. Licemjerno je od
poslovodstva tražiti da ne zapošljava menadžere koji bi mogli izvući HP iz
situacije u kojoj se nalazi, a s druge strane inzistirati na zapošljavanju
osobe dvojbenih sposobnosti za potrebe
Sindikata. Na taj način smo jednu radnicu ili radnika, koji godinama rade u
Pošti osudili na ulicu.
Stoga ponovo predlažemo sindikatima,
koji se tako nekritički odnose prema poslovodstvu, da olakšaju poslovanje Pošte
i da se odreknu nakaradnih prava. Samo primanja dva čelnika sindikata terete
Poštu za oko 600.000,00 kuna godišnje. Ako mislite da su samo to njihove
beneficije, varate se, ima toga još. Tako da je ukupni teret sindikata na vratu
Pošte oko 10.000.000 kuna, prije više nego manje.
Evotv još jednom!?
Javljaju nam se kolegice i kolege iz
poštanskih ureda i žale se da su pod stalnim pritiskom Državnog inspektorata, a
iza toga i naših „stručnih službi“. Naime, Državni inspektorat ponukan,
najvjerojatnije, prijavama konkurencije i nezadovoljnih korisnika, krenuo je u
češljanje poštanskih ureda i tamo našao nešto što su smatrali da nije sukladno
propisima „Lijepe naše“. Tako su zabranili prodaju nekih artikala između
ostalog i evotv-a. Korisnici koje smo „obradili“ da postanu korisnici naše,
nove, obećavajuće usluge, nakon dužeg razmišljanja ponovo se pojavljuju u
navedenim poštanskim uredima i traže ovu uslugu. No tamo ih očekuje odgovor:
„trenutno ih nemamo, navratite drugi dan“. Navratili oni i drugi dan, odgovor
koji su dobili, isti je prethodnom. Da su navratili i treći dan, dobili bi isti
odgovor.
Takav naputak, operateri, navodno su
dobili od svoji voditelja. Ovakva politika navlačenja korisnika izuzetno je
štetna, a ako tu pridodamo novo poskupljenje prijemnika onda se samo dokazuju,
još jednom, rupe u provedbi ove akcije. S druge strane buduću korisnici drugih
operatera trljaju ruke: cijene padaju. Nakon HT-a i Max TV preko satelita, sad
i Vipnet nudi Internet, TV i fiksni telefon za samo 80 kuna.
Stoga si s pravom postavljamo pitanje
je li Pošta dorasla takvoj tržišnoj utakmici te kada će ova usluga početi
donositi dobit?
TKO JE TU LUD???
Na žalost moramo se
ponovo osvrnuti na jedan od napisa iz glasila HSP-a. Konkretno radi se o
tehnološkom višku. U navedenom članku pitaju se: što stručne službe čekaju s
proglašenjem tehnološkog viška i navijaju da do njega dođe što prije. Pri tome
stavljaju znak upitnosti o sposobnosti stručnih službi. O njihovoj sposobnosti
imamo identično mišljenje, no o tome drugi put. Katastrofalno je, da sindikat
požuruje tehnološki višak i zastupa ideju da radnici što prije završe na ulici
i to s relativno malim otpremninama. Pitamo se, gdje je tu uloga sindikata i
stoga je poslovodstvo danas socijalno osjetljivije od sindikata kojem je jedini
cilj ubirati članarinu, uhljebljivati podobne, dijeliti pozajmice i na njima
dodatno zarađivati kao da su najnemilosrdnije banke. Pogledajmo samo sramotni
Kolektivni ugovor koji su potpisali i na taj način ugrozili radnu i materijalnu
sigurnost ne samo svojih članova, nego i svih budućih i sadašnjih radnika
Pošte.
Umjesto da požuruju
poslovodstvo u izbacivanju radnika na ulicu i neizvjesnu budućnost trebali bi
se potruditi da svaki radnik radi što duže u ovoj: kakvoj, takvoj, Pošti. Svaki
dan proveden na poslu je za svakog radnika dragocjen. Ova nakana izbacivanja je
plemenita jedino ako sindikati namjeravaju zaposliti sve te radnike.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite,
zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE
INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na
sve i svakog“
Članovi
smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači
Nezavisnih hrvatskih sindikata
ODUSTANITE OD
TUŽBI!!!
Javljaju nam se članovi RSRH
ogorčeni i iznenađeni pozivima pravnice Sindikata da odustanu od tužbi zbog
kršenja radnih i materijalnih prava radnika od strane poslodavca. Konkretno
radi se o radnicima Luxora, bivših radnika Eurest-a i Hrvatskog Telekoma. Ti
bivši naši radnici neosnovnih djelatnosti, kojih smo se tako olako „riješili“
sada su u poziciji da ih i Sindikat „nogira“ u ostvarivanju njihovih prava.
Prvo su uvjeravali da su njihove tužbe opravdane i animirali ih da potpišu
punomoći, kojim će Sindikat tužiti poslodavca, a sada od njih traže da odustanu.
Sindikalna pravnica vrši
pritisak nad članovima prijeteći im, da će morati snositi sudske troškove
ukoliko kojim slučajem Sindikat izgubi spor. Radnici koji su ionako spali na
izuzetno niske plaće, a dio njih više niti ne radi, ali i dalje u iščekivanju
rješavanja spora, uredno plaćaju Sindikatu članarinu. Hoće li uz odustajanje od
tužbi, Sindikat vratiti tim radnicima njihove članarine i obeštetiti ih za
„luda obećanja“?
Prema svemu sudeći neće. Kako
su ih do sada izigravali tako će nastaviti i dalje. Ukoliko su radnicima
obećali da će ih zastupati, a već se unaprijed znalo da tužba neće proći, sami
su preuzeli odgovornost na sebe. To je ujedno i sposobnost i stručnost pravne
službe, koja se nije znala odmah na početku ograditi od mogućih rezultata
tužbi. No, pravna služba Sindikata već se iskazala po (ne)sposobnosti posebno u
dijelu koji se odnosi na zaštitu radnika koji su neopravdano postali tehnološki
višak. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je ponovo zaposlen pravnik koji je
inače bio poznat po osornosti prema članovima i nekvalitetnom radu te je zbog
toga i morao napustiti Sindikat, onda nam je sve jasno tko to danas zastupa
članove RSRH.
VEHAR vs. JUTARNJI
LIST
Nastavak sage oko krivične
tužbe Jadranka Vehara protiv novinara Jutarnjeg lista, koji su prije godinu
dana istog prozvali „najveći sindikalni prevarant“ nastavlja se u utorak, 5.
ožujka ove godine na sudu u Zagrebu. Ovo je treći pokušaj da se održi ročište,
naime na prva dva novinari se nisu (ne)namjerno pojavili, te je za ovo ročište
naloženo privođenje ukoliko se istom ne odazovu.
RAT UNUTAR RSRH
Na prošlotjednoj sjednici
Vijeća pošta RSRH strasti su uzavrle do točke ključanja. Zbog osjećaja manje vrijednosti,
zbog omalovažavanja povjerenika i članova, dio povjerenika iz Pošte pobunio se
protiv potpredsjednika Sindikata i traže njegovu smjenu. Ovaj sukob traje već
duže vrijeme, a potencirao ga je smanjivanje broja članova, stvaranje članova
prve i druge kategorije, među kojima su članovi iz Pošte postali članovi druge
kategorije; te otvorena želja potpredsjednika da smjeni Vidakovića na čelu
RSRH. U tom njegovom htjenju ima potporu zaposlenih, a koji su bili njegov
„motor“ u nelegalnoj smjeni Vehara. Poštari, koji predstavljaju 60% članstva,
odupiru se ovoj želji jer su svjesni da bi se dodatno urušio njihov položaj
unutar Sindikata. Za razliku od članova u Telekomu koji imaju pozajmicu od 30
ili 36.000 kuna, članovi u Pošti imaju pozajmicu od 15.000, a broj članova je
iz mjeseca u mjesec manji.
No, nije poštanski dio RSRH
kompaktan. Vidakoviću prijeti i Cvetan Kovač, a koji smatra da je on jedini
pravi i najpametniji kandidat za čelnika Sindikata. Neki tvrde, da je on ta,j
koji podgrijava loše odnose između potpredsjednika i Vidakovića, kako bi na
kraju on zasjeo u fotelju Predsjednika.
No, sve te igre i nadalje
narušava broj članova unutar Sindikata. Samo prošli mjesec Sindikat je
napustilo tridesetak članova iz Telekoma, a ukupno oko osamdesetak iz svih
dijelova. Kvazi čelnicii se svađaju među sobom i „zabavljaju“ se oko borbe za
čelništvo nad Sindikatom, ali i zaboravljaju da je spor oko vraćanja Vehara na
čelno mjesto u Sindikatu pri kraju i da će tada morati podnijeti račune kako i
Sindikatu tako i pravosudnim organima. Čelnici Sindikata bili su već na meti
ispitivanja policije kao priprema za kazneni progon zbog nelegalne smjene
Vehara i ostvarene materijalne koristi. No, to je tek početak.
Zapamtite zapamtite
zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM
KOLEKTIVNIM UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I
SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i
na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi
smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači
Nezavisnih hrvatskih sindikata
nedjelja, 3. ožujka 2013.
SINDEXPRESS 25.02.2013
HVALA NA POTPORI!!!
Kao odgovor na prošlotjednu proslavu „jednogodišnje vladavine“ uzurpatora sindikalnih funkcija zaprimili smo na desetke e-mailova potpore sa željom da se što prije vratimo i da ih oslobodimo ovog nakaradnog vođenja Sindikata. Među onima koji su nas bodrili bili su naši članovi iz Hrvatske pošte, Hrvatskog Telekoma, Hrvatske lutrije, Erste Banke, Coca Cole, Studenca, AKD Zaštite, Sokol Marića, Protecta, Zvonimir Security, V grupe, Luxora, Metalplastike, Adria grupe, DTR-a… Svi koji su nam čestitali naglašavali su gubitak materijalnih i radnih prava u kojima je čelništvo sadašnjeg Sindikata imalo glavnu i aktivnu ulogu. Sindikat je postao prirepak poslovodstvu u svim segmentima. Osobni interesi postali su prioritet. To dokazuje i činjenica da Sindikat napuštaju, na žalost, članovi iz svih navedenih Društava. Članovi jednostavno nemaju više strpljenja i više ne vide svrhu da budu članovi ovakvog Sindikata. Više od 1500 članova RSRH napustilo je Sindikat, a ne samo to čak ni jedna međunarodna središnjica ne surađuje s ovim takozvanim sindikalistima, a i mnogi nacionalni sindikati prekinuli su suradnju sa sadašnjim čelnicima Sindikata. Moramo napomenuti da ih ni u Nezavisnim hrvatskim sindikatima ne smatraju „ozbiljnim“ sindikatom. Drago nam je pak da nas aktivno podupire i dvadesetak „njihovih“ povjerenika, a koji će zadržati i pozicije nakon našeg povratka u Sindikat. No, i sami članci predstavljaju izraz panike, a neki od povjerenika traže već od poslodavca da im dodijeli neko „dobro“ mjesto.
Hvala vam na upućenoj potpori. Mi nastavljamo s našom borbom bez obzira koliko ona nas osobno koštala. Ne radimo to zbog sebe, svu aktivnost provodimo za vas koji još uvijek vjerujete u nas, vjerujete u našu sposobnost da zaštitimo vašu radnu i socijalnu budućnost, a što smo i dosada, za razliku od njih, uspješno provodili. Naši članovi su svjesni da nikada ne bi potpisali ovakve kolektivne ugovore i da bi pred samo okončanje pregovora najavili i organizirali prosvjede i štrajkove dok ne bi postigli željeni cilj. Izuzetno dobro znamo kakve poslodavce imamo pred sobom te nam nije ni teško procijeniti koliko daleko moramo ići.
SINDIKAT NA SUDU
Nedavno je održana još jedna rasprava po tužbi nezakonito otpuštenog radnika RSRH. I ova tužba će očito biti na štetu Sindikata jer je sve očitije da je Sindikat ponovo pogriješio u procjeni, odnosno da je prigodom izricanja otkaza prekršio odrednice Zakona. Naime, predstavnica radnika zaposlenih u Sindikatu navela je pravi razlog otkaza i koji ima naznake diskriminacije, a koji je dijametralno različit od onog koji je naveden u razlozima otkaza. Netko je ili „prevario“ predstavnicu radnika, a za koju ne zna ni predsjednik Sindikata ili je netko namjerno prikrio pravi razlog otkaza. Do sada je Sindikat morao izdvojiti više od 100.000 kuna zbog svojih grešaka i za pokriće nezakonitih poteza. Prije ili kasnije netko će odgovarati za ovu štetu.
No, to nije sve. Državni inspektorat je pokrenuo prekršajni postupak protiv čelnika Sindikata, a koji će Sindikatu i odgovornoj osobi odnijeti nekoliko tisuća kuna. Pored ove prijave, Sindikat je Državnom inspektoratu prijavljen još nekoliko puta, a koje su još u obradi i ne razvijaju se povoljno po čelnike Sindikata. U pripremi je još nekoliko prijava. Dodamo li tu i kazneni progon koji se vodi protiv desetak sadašnjih čelnika Sindikata zbog krivotvorenja isprava, a koje su vezane uz desetak milijuna kuna, pa kaznenu prijavu koju je dobio čelnik Sindikata koji je prijavio krive podatke u Registru branitelja… Pridodamo li tu i Upravni spor zbog nezakonite smjene Predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, očito je da sadašnji čelnici Sindikata neće imati miran san još nekoliko godina i da će biti smijenjeni prije no što se svi ti procesi i okončaju. Poznata je ona narodna: Tko pod drugim jamu kopa, ubrzo u nju i sam upada, a to se sada dešava Vidakoviću, Majdaku, Kovaču, Smolčiću…
Žalosno je da netko tko bi trebao braniti radnike od poteza poslodavca iste takve poteze radi prema svojim radnicima i radikalno ih oštećuje.
IGRA S evotv
U „Vašoj pošti“ broj 90. od 21. veljače ove godine dat je osvrt na promidžbeni materijal za evotv. Taj osvrt, više apel, samo pokazuje koji je loš pristup ovoj naprednoj usluzi i s kakvim problemima se susreću naši radnici koji prodaju ovu uslugu. Već smo ranije upozoravali na loš pristup, loše kadrove i lošu pripremu navedenog „proizvoda“. Ovi problemi s promidžbenim materijalom samo su slika slabosti u organizaciji Hrvatske pošte u kojoj neki put nitko ne zna „tko pije, a tko plaća“. Najveća žrtva ove organizacije su radnici i voditelji. Radnici jer svaki dan moraju improvizirati, kako bi zadovoljili nakaradne ciljeve, a voditelji jer su postali „Katice za sve“ te se na njima lome koplja slabosti organizacije „viših službi“, a koje su izvan njihove divizije. Ovaj problem s promidžbenim materijalom je slika suradnje među divizijama kao i sam pristup usluzi od koje se puno očekuje. Pitamo se, kako to da nitko ne može procijeniti koliko promidžbenog materijala je potrebno za naše „prodavače“? No, zato su naši dostavljači puni ideja. Koliko daleko u svojoj inventivnosti naši radnici idu pokazuje i činjenica da fotokopiraju sve i svašta što se tiče evotv-a. Tako smo kod jednog našeg „potencijalnog“ korisnika našli i preslike pitanja i odgovora koje su dostavljači dobili kako bi „šarmirali“ buduće korisnike. Priznao je, da mu je to bilo zabavno štivo jer nije znao koga su sastavljači pitanja smatrali „bebačima“: dostavljače ili potencijalne korisnike.
OPTIMIZACIJA RADA – DOSTAVA
Mnogo, mnogo teških riječi i žući je proliveno u raspravi o optimizaciji dostave. Sindikati i radnička vijeća pokazali su se nedoraslima za jednu takvu raspravu. Nisu i ne mogu naći prave argumente kako bi zaustavili ovaj proces. Nikako da shvate da je navedeni proces neminovan i da u njemu više nema mjesta za sindikalni folklor. Pokretač projekta izvršni direktor Ivan Čulo svjestan je činjenice da Hrvatska pošta kasni u restrukturiranju i da su nužni određeni pomaci kako bi se zadržao nužan socijalni status radnika i osigurao koliko toliko, njihov sadašnji radni i materijalni status. Naša procjena da je on često „dva koraka ispred sebe“ bila je točna, no naše djelovanje, dok smo bili aktivni sudionik provedbe procesa, svelo ga je u „normalu“. No, taj slijed njegovih promjena nisu mogli, ili nisu razumjeli, ostali sindikalni sudionici.
Nerazumijevajući svrhu procesa sindikati su nepotrebno stvarali zbrku među radnicima, a ujedno pokušavajući zbog nekih svojih privatnih interesa iskoristiti te iste radnike kako bi „smijenili“ izvršnog direktora. Radnici, dostavljači, postali su žrtve i oruđe sindikata u obračunu s poslovodstvom.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
HVALA NA POTPORI!!!
Kao odgovor na prošlotjednu proslavu „jednogodišnje vladavine“ uzurpatora sindikalnih funkcija zaprimili smo na desetke e-mailova potpore sa željom da se što prije vratimo i da ih oslobodimo ovog nakaradnog vođenja Sindikata. Među onima koji su nas bodrili bili su naši članovi iz Hrvatske pošte, Hrvatskog Telekoma, Hrvatske lutrije, Erste Banke, Coca Cole, Studenca, AKD Zaštite, Sokol Marića, Protecta, Zvonimir Security, V grupe, Luxora, Metalplastike, Adria grupe, DTR-a… Svi koji su nam čestitali naglašavali su gubitak materijalnih i radnih prava u kojima je čelništvo sadašnjeg Sindikata imalo glavnu i aktivnu ulogu. Sindikat je postao prirepak poslovodstvu u svim segmentima. Osobni interesi postali su prioritet. To dokazuje i činjenica da Sindikat napuštaju, na žalost, članovi iz svih navedenih Društava. Članovi jednostavno nemaju više strpljenja i više ne vide svrhu da budu članovi ovakvog Sindikata. Više od 1500 članova RSRH napustilo je Sindikat, a ne samo to čak ni jedna međunarodna središnjica ne surađuje s ovim takozvanim sindikalistima, a i mnogi nacionalni sindikati prekinuli su suradnju sa sadašnjim čelnicima Sindikata. Moramo napomenuti da ih ni u Nezavisnim hrvatskim sindikatima ne smatraju „ozbiljnim“ sindikatom. Drago nam je pak da nas aktivno podupire i dvadesetak „njihovih“ povjerenika, a koji će zadržati i pozicije nakon našeg povratka u Sindikat. No, i sami članci predstavljaju izraz panike, a neki od povjerenika traže već od poslodavca da im dodijeli neko „dobro“ mjesto.
Hvala vam na upućenoj potpori. Mi nastavljamo s našom borbom bez obzira koliko ona nas osobno koštala. Ne radimo to zbog sebe, svu aktivnost provodimo za vas koji još uvijek vjerujete u nas, vjerujete u našu sposobnost da zaštitimo vašu radnu i socijalnu budućnost, a što smo i dosada, za razliku od njih, uspješno provodili. Naši članovi su svjesni da nikada ne bi potpisali ovakve kolektivne ugovore i da bi pred samo okončanje pregovora najavili i organizirali prosvjede i štrajkove dok ne bi postigli željeni cilj. Izuzetno dobro znamo kakve poslodavce imamo pred sobom te nam nije ni teško procijeniti koliko daleko moramo ići.
POLDRUGAČ RADI LI RADI!
Prema neslužbenim informacija bliskim našem članu Uprave, Božidaru Poldrugaču i nadalje se intenzivno radi na outsourcingu tehnike. Prema tim procjenama outsourcing bi trebao krenuti najkasnije nakon godišnjeg odmora odnosno, nešto više od godinu dana nakon što je prvi put obznanjena. Bonn i Uprava ne odustaju od svoje nakane, a ona je dio plana smanjivanja broja radnika. Žalosno je da takozvani reprezentativni sindikati žive od „danas do sutra“ te se ne prilagođavaju danoj situaciji i ne pripremaju se za neke buduće događaje, kao što je ovaj „outsourcing“. Očito je da među njima prevladava osjećaj nemoći, a vlada neznanje i nesposobnost.
Ovakvo stanje beznađa rezultiralo je i lošim Kolektivnim ugovorom, kao i nemogućnošću da se pitanje radnika koji će biti obuhvaćeni „outsourcingom“ riješi Kolektivnim ugovorom. Idealno bi bilo da su u pregovorima za novi Kolektivni ugovor ugradili i status i zaštitu radnika koji bi mogli biti sudionici procesa nazvanog „outsourcing“. Ovi radnici danas su potencijalna žrtva nesposobnih i nesnalažljivih sindikata. S pravom se radnici boje i u njih je usađen strah od gubitka radnog mjesta i neizvjesni radne i životne budućnosti. U članstvu ih drži samo takozvana „pozajmica“, no prema najavama iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, ovaj način financiranja članstva može trajati samo do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
SJEDNICA RV-a
34. sjednica Radničkog vijeća Hrvatskog Telekoma održati će se u četvrtak, 28. veljače ove godine. Dnevni red sjednice:
1. Verifikacija zapisnika sa 33. Sjednice RV-a
2. Poslovni rezultati za 2012. godinu – informacija
3. Izvješće HT-a za IV tromjesečje 2012. godine – informacija
4. Zaštita na radu HT-a – informacija
5. Raspored radnih vremena u dućanima – analiza
6. Odluka o radnom vremenu u F 5.2, prijedlog – savjetovanje
7. Razno
I ova sjednica proteći će kao što su i sve one ranije, no sve više se zamjećuje da dio članova Radničkog vijeća niti ne zanima navedena problematika te se više bave „spavanjem“ na samoj sjednici, a vrijeme neka leti. Neznanje i nepoznavanje problematike sastavni su dio svakodnevnice ovog saziva Radničkog vijeća. Stoga niti ne čudi što ih poslodavac „vrti oko malog prsta“ i što mu sve bez većih problema prolazi.
RasT
Ovo je jedan od projekata na kojem je sindikat izgubio bitku. Izuzetno dobro smišljen projekt poslodavca iz dana u dan žanje sve bolju žetvu. Žrtve su radnici. Radnici su žrtve loših I smišljenih procjena poslovodstva. Farsa oko toga da se navedenim projektom želi unaprijediti odnos između poslovodstva i radnika već je odavno pročitana. Prvo su ga javno iskritizirali radnici, onda su se ponukani tom kritikom odnekud pojavili i sindikati. Naime, pritisak radnika prisilio ih da se i oni oglase i da se „pobune“ protiv ovog projekta.
Ovaj projekt, koji je na početku obećavao, ispao je još kao jedan način pritiska i mobbinga na naše radnike pored već stalne opasnosti od proglašenja tehnološkog viška, postavljenih ciljeva, bonusa… Kao da radnicima nije dovoljno pritisaka pored onih koji ih prate u svakodnevnom obavljanju poslova zbog loše organizacije rada pa im poslodavac i sindikati uvaljuju i neki RasT.
Sindikati gube korak na svakom koraku. Tako su, ne znamo po koji put nasjeli u svoj svojoj naivi na zahtjev poslovodstva da sudjeluju u razradi novog Pravilnika o bonusima. Nije ih poslovodstvo izigralo, izigrali su sami sebe, a oni se pred članstvom pravdaju da im poslovodstvo nije omogućilo da aktivno kreiraju navedeni Pravilnik. Prema informacijama sa sindikalne strane, a i sa strane poslovodstva, dio „sindikalaca“ došlo je totalno nepripremljeno na sastanak i počelo prodavati demagogiju. Poslovodstvo je u nedostatku kvalitetnih argumenata odlučilo da Pravilnik bude, uz neznatne izmjene, u ponuđenom obliku. Svojim lamentiranjem u glasilima i prebacivanje krivnje na poslodavca, oni radnike i svoje članstvo smatraju velikim naivčinama.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Kao odgovor na prošlotjednu proslavu „jednogodišnje vladavine“ uzurpatora sindikalnih funkcija zaprimili smo na desetke e-mailova potpore sa željom da se što prije vratimo i da ih oslobodimo ovog nakaradnog vođenja Sindikata. Među onima koji su nas bodrili bili su naši članovi iz Hrvatske pošte, Hrvatskog Telekoma, Hrvatske lutrije, Erste Banke, Coca Cole, Studenca, AKD Zaštite, Sokol Marića, Protecta, Zvonimir Security, V grupe, Luxora, Metalplastike, Adria grupe, DTR-a… Svi koji su nam čestitali naglašavali su gubitak materijalnih i radnih prava u kojima je čelništvo sadašnjeg Sindikata imalo glavnu i aktivnu ulogu. Sindikat je postao prirepak poslovodstvu u svim segmentima. Osobni interesi postali su prioritet. To dokazuje i činjenica da Sindikat napuštaju, na žalost, članovi iz svih navedenih Društava. Članovi jednostavno nemaju više strpljenja i više ne vide svrhu da budu članovi ovakvog Sindikata. Više od 1500 članova RSRH napustilo je Sindikat, a ne samo to čak ni jedna međunarodna središnjica ne surađuje s ovim takozvanim sindikalistima, a i mnogi nacionalni sindikati prekinuli su suradnju sa sadašnjim čelnicima Sindikata. Moramo napomenuti da ih ni u Nezavisnim hrvatskim sindikatima ne smatraju „ozbiljnim“ sindikatom. Drago nam je pak da nas aktivno podupire i dvadesetak „njihovih“ povjerenika, a koji će zadržati i pozicije nakon našeg povratka u Sindikat. No, i sami članci predstavljaju izraz panike, a neki od povjerenika traže već od poslodavca da im dodijeli neko „dobro“ mjesto.
Hvala vam na upućenoj potpori. Mi nastavljamo s našom borbom bez obzira koliko ona nas osobno koštala. Ne radimo to zbog sebe, svu aktivnost provodimo za vas koji još uvijek vjerujete u nas, vjerujete u našu sposobnost da zaštitimo vašu radnu i socijalnu budućnost, a što smo i dosada, za razliku od njih, uspješno provodili. Naši članovi su svjesni da nikada ne bi potpisali ovakve kolektivne ugovore i da bi pred samo okončanje pregovora najavili i organizirali prosvjede i štrajkove dok ne bi postigli željeni cilj. Izuzetno dobro znamo kakve poslodavce imamo pred sobom te nam nije ni teško procijeniti koliko daleko moramo ići.
SINDIKAT NA SUDU
Nedavno je održana još jedna rasprava po tužbi nezakonito otpuštenog radnika RSRH. I ova tužba će očito biti na štetu Sindikata jer je sve očitije da je Sindikat ponovo pogriješio u procjeni, odnosno da je prigodom izricanja otkaza prekršio odrednice Zakona. Naime, predstavnica radnika zaposlenih u Sindikatu navela je pravi razlog otkaza i koji ima naznake diskriminacije, a koji je dijametralno različit od onog koji je naveden u razlozima otkaza. Netko je ili „prevario“ predstavnicu radnika, a za koju ne zna ni predsjednik Sindikata ili je netko namjerno prikrio pravi razlog otkaza. Do sada je Sindikat morao izdvojiti više od 100.000 kuna zbog svojih grešaka i za pokriće nezakonitih poteza. Prije ili kasnije netko će odgovarati za ovu štetu.
No, to nije sve. Državni inspektorat je pokrenuo prekršajni postupak protiv čelnika Sindikata, a koji će Sindikatu i odgovornoj osobi odnijeti nekoliko tisuća kuna. Pored ove prijave, Sindikat je Državnom inspektoratu prijavljen još nekoliko puta, a koje su još u obradi i ne razvijaju se povoljno po čelnike Sindikata. U pripremi je još nekoliko prijava. Dodamo li tu i kazneni progon koji se vodi protiv desetak sadašnjih čelnika Sindikata zbog krivotvorenja isprava, a koje su vezane uz desetak milijuna kuna, pa kaznenu prijavu koju je dobio čelnik Sindikata koji je prijavio krive podatke u Registru branitelja… Pridodamo li tu i Upravni spor zbog nezakonite smjene Predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, očito je da sadašnji čelnici Sindikata neće imati miran san još nekoliko godina i da će biti smijenjeni prije no što se svi ti procesi i okončaju. Poznata je ona narodna: Tko pod drugim jamu kopa, ubrzo u nju i sam upada, a to se sada dešava Vidakoviću, Majdaku, Kovaču, Smolčiću…
Žalosno je da netko tko bi trebao braniti radnike od poteza poslodavca iste takve poteze radi prema svojim radnicima i radikalno ih oštećuje.
IGRA S evotv
U „Vašoj pošti“ broj 90. od 21. veljače ove godine dat je osvrt na promidžbeni materijal za evotv. Taj osvrt, više apel, samo pokazuje koji je loš pristup ovoj naprednoj usluzi i s kakvim problemima se susreću naši radnici koji prodaju ovu uslugu. Već smo ranije upozoravali na loš pristup, loše kadrove i lošu pripremu navedenog „proizvoda“. Ovi problemi s promidžbenim materijalom samo su slika slabosti u organizaciji Hrvatske pošte u kojoj neki put nitko ne zna „tko pije, a tko plaća“. Najveća žrtva ove organizacije su radnici i voditelji. Radnici jer svaki dan moraju improvizirati, kako bi zadovoljili nakaradne ciljeve, a voditelji jer su postali „Katice za sve“ te se na njima lome koplja slabosti organizacije „viših službi“, a koje su izvan njihove divizije. Ovaj problem s promidžbenim materijalom je slika suradnje među divizijama kao i sam pristup usluzi od koje se puno očekuje. Pitamo se, kako to da nitko ne može procijeniti koliko promidžbenog materijala je potrebno za naše „prodavače“? No, zato su naši dostavljači puni ideja. Koliko daleko u svojoj inventivnosti naši radnici idu pokazuje i činjenica da fotokopiraju sve i svašta što se tiče evotv-a. Tako smo kod jednog našeg „potencijalnog“ korisnika našli i preslike pitanja i odgovora koje su dostavljači dobili kako bi „šarmirali“ buduće korisnike. Priznao je, da mu je to bilo zabavno štivo jer nije znao koga su sastavljači pitanja smatrali „bebačima“: dostavljače ili potencijalne korisnike.
OPTIMIZACIJA RADA – DOSTAVA
Mnogo, mnogo teških riječi i žući je proliveno u raspravi o optimizaciji dostave. Sindikati i radnička vijeća pokazali su se nedoraslima za jednu takvu raspravu. Nisu i ne mogu naći prave argumente kako bi zaustavili ovaj proces. Nikako da shvate da je navedeni proces neminovan i da u njemu više nema mjesta za sindikalni folklor. Pokretač projekta izvršni direktor Ivan Čulo svjestan je činjenice da Hrvatska pošta kasni u restrukturiranju i da su nužni određeni pomaci kako bi se zadržao nužan socijalni status radnika i osigurao koliko toliko, njihov sadašnji radni i materijalni status. Naša procjena da je on često „dva koraka ispred sebe“ bila je točna, no naše djelovanje, dok smo bili aktivni sudionik provedbe procesa, svelo ga je u „normalu“. No, taj slijed njegovih promjena nisu mogli, ili nisu razumjeli, ostali sindikalni sudionici.
Nerazumijevajući svrhu procesa sindikati su nepotrebno stvarali zbrku među radnicima, a ujedno pokušavajući zbog nekih svojih privatnih interesa iskoristiti te iste radnike kako bi „smijenili“ izvršnog direktora. Radnici, dostavljači, postali su žrtve i oruđe sindikata u obračunu s poslovodstvom.
Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za
HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI
MI smo „Otporni na sve i svakog“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
HVALA NA POTPORI!!!
Kao odgovor na prošlotjednu proslavu „jednogodišnje vladavine“ uzurpatora sindikalnih funkcija zaprimili smo na desetke e-mailova potpore sa željom da se što prije vratimo i da ih oslobodimo ovog nakaradnog vođenja Sindikata. Među onima koji su nas bodrili bili su naši članovi iz Hrvatske pošte, Hrvatskog Telekoma, Hrvatske lutrije, Erste Banke, Coca Cole, Studenca, AKD Zaštite, Sokol Marića, Protecta, Zvonimir Security, V grupe, Luxora, Metalplastike, Adria grupe, DTR-a… Svi koji su nam čestitali naglašavali su gubitak materijalnih i radnih prava u kojima je čelništvo sadašnjeg Sindikata imalo glavnu i aktivnu ulogu. Sindikat je postao prirepak poslovodstvu u svim segmentima. Osobni interesi postali su prioritet. To dokazuje i činjenica da Sindikat napuštaju, na žalost, članovi iz svih navedenih Društava. Članovi jednostavno nemaju više strpljenja i više ne vide svrhu da budu članovi ovakvog Sindikata. Više od 1500 članova RSRH napustilo je Sindikat, a ne samo to čak ni jedna međunarodna središnjica ne surađuje s ovim takozvanim sindikalistima, a i mnogi nacionalni sindikati prekinuli su suradnju sa sadašnjim čelnicima Sindikata. Moramo napomenuti da ih ni u Nezavisnim hrvatskim sindikatima ne smatraju „ozbiljnim“ sindikatom. Drago nam je pak da nas aktivno podupire i dvadesetak „njihovih“ povjerenika, a koji će zadržati i pozicije nakon našeg povratka u Sindikat. No, i sami članci predstavljaju izraz panike, a neki od povjerenika traže već od poslodavca da im dodijeli neko „dobro“ mjesto.
Hvala vam na upućenoj potpori. Mi nastavljamo s našom borbom bez obzira koliko ona nas osobno koštala. Ne radimo to zbog sebe, svu aktivnost provodimo za vas koji još uvijek vjerujete u nas, vjerujete u našu sposobnost da zaštitimo vašu radnu i socijalnu budućnost, a što smo i dosada, za razliku od njih, uspješno provodili. Naši članovi su svjesni da nikada ne bi potpisali ovakve kolektivne ugovore i da bi pred samo okončanje pregovora najavili i organizirali prosvjede i štrajkove dok ne bi postigli željeni cilj. Izuzetno dobro znamo kakve poslodavce imamo pred sobom te nam nije ni teško procijeniti koliko daleko moramo ići.
POLDRUGAČ RADI LI RADI!
Prema neslužbenim informacija bliskim našem članu Uprave, Božidaru Poldrugaču i nadalje se intenzivno radi na outsourcingu tehnike. Prema tim procjenama outsourcing bi trebao krenuti najkasnije nakon godišnjeg odmora odnosno, nešto više od godinu dana nakon što je prvi put obznanjena. Bonn i Uprava ne odustaju od svoje nakane, a ona je dio plana smanjivanja broja radnika. Žalosno je da takozvani reprezentativni sindikati žive od „danas do sutra“ te se ne prilagođavaju danoj situaciji i ne pripremaju se za neke buduće događaje, kao što je ovaj „outsourcing“. Očito je da među njima prevladava osjećaj nemoći, a vlada neznanje i nesposobnost.
Ovakvo stanje beznađa rezultiralo je i lošim Kolektivnim ugovorom, kao i nemogućnošću da se pitanje radnika koji će biti obuhvaćeni „outsourcingom“ riješi Kolektivnim ugovorom. Idealno bi bilo da su u pregovorima za novi Kolektivni ugovor ugradili i status i zaštitu radnika koji bi mogli biti sudionici procesa nazvanog „outsourcing“. Ovi radnici danas su potencijalna žrtva nesposobnih i nesnalažljivih sindikata. S pravom se radnici boje i u njih je usađen strah od gubitka radnog mjesta i neizvjesni radne i životne budućnosti. U članstvu ih drži samo takozvana „pozajmica“, no prema najavama iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, ovaj način financiranja članstva može trajati samo do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
SJEDNICA RV-a
34. sjednica Radničkog vijeća Hrvatskog Telekoma održati će se u četvrtak, 28. veljače ove godine. Dnevni red sjednice:
1. Verifikacija zapisnika sa 33. Sjednice RV-a
2. Poslovni rezultati za 2012. godinu – informacija
3. Izvješće HT-a za IV tromjesečje 2012. godine – informacija
4. Zaštita na radu HT-a – informacija
5. Raspored radnih vremena u dućanima – analiza
6. Odluka o radnom vremenu u F 5.2, prijedlog – savjetovanje
7. Razno
I ova sjednica proteći će kao što su i sve one ranije, no sve više se zamjećuje da dio članova Radničkog vijeća niti ne zanima navedena problematika te se više bave „spavanjem“ na samoj sjednici, a vrijeme neka leti. Neznanje i nepoznavanje problematike sastavni su dio svakodnevnice ovog saziva Radničkog vijeća. Stoga niti ne čudi što ih poslodavac „vrti oko malog prsta“ i što mu sve bez većih problema prolazi.
RasT
Ovo je jedan od projekata na kojem je sindikat izgubio bitku. Izuzetno dobro smišljen projekt poslodavca iz dana u dan žanje sve bolju žetvu. Žrtve su radnici. Radnici su žrtve loših I smišljenih procjena poslovodstva. Farsa oko toga da se navedenim projektom želi unaprijediti odnos između poslovodstva i radnika već je odavno pročitana. Prvo su ga javno iskritizirali radnici, onda su se ponukani tom kritikom odnekud pojavili i sindikati. Naime, pritisak radnika prisilio ih da se i oni oglase i da se „pobune“ protiv ovog projekta.
Ovaj projekt, koji je na početku obećavao, ispao je još kao jedan način pritiska i mobbinga na naše radnike pored već stalne opasnosti od proglašenja tehnološkog viška, postavljenih ciljeva, bonusa… Kao da radnicima nije dovoljno pritisaka pored onih koji ih prate u svakodnevnom obavljanju poslova zbog loše organizacije rada pa im poslodavac i sindikati uvaljuju i neki RasT.
Sindikati gube korak na svakom koraku. Tako su, ne znamo po koji put nasjeli u svoj svojoj naivi na zahtjev poslovodstva da sudjeluju u razradi novog Pravilnika o bonusima. Nije ih poslovodstvo izigralo, izigrali su sami sebe, a oni se pred članstvom pravdaju da im poslovodstvo nije omogućilo da aktivno kreiraju navedeni Pravilnik. Prema informacijama sa sindikalne strane, a i sa strane poslovodstva, dio „sindikalaca“ došlo je totalno nepripremljeno na sastanak i počelo prodavati demagogiju. Poslovodstvo je u nedostatku kvalitetnih argumenata odlučilo da Pravilnik bude, uz neznatne izmjene, u ponuđenom obliku. Svojim lamentiranjem u glasilima i prebacivanje krivnje na poslodavca, oni radnike i svoje članstvo smatraju velikim naivčinama.
Zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite zapamtite
HST I RSRH
IZDALI SU VAŠA TEMELJNA PRAVA NOVIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM
MI SMO I NADALJE:
“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“
Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“
Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata
Pretplati se na:
Postovi (Atom)