SINDEXPRESS 11.02.2012

NOVINARI PONOVO IZBJEGLI SUOČENJE

Novinari Jutarnjeg lista i po treći put nisu se odazvali na poziv suca kako bi iznijeli svoju obranu zbog napisa u ovoj tiskovini, a koji se odnosi na „blaćenje“ predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, i glavne tajnice, Vlaste Mesarić. Ovo sve poprima istu priču kao kod novinarke koja je nedavno uhićena jer se nije odazivala sudskom pozivu dvije i pol godine. Ova naša priča stara je skoro godinu dana, no kako izgleda neće trajati dvije i pol godina kao u prethodnom slučaju, sutkinja je odlučila privesti novinare na slijedeće ročište. Ročište se održava 3. ožujka na Kaznenom sudu u Zagrebu.

No, to je tek početak priče. Iza toga kreću druge tužbe prema onima koji su im dostavili te nakaradne informacije i zahtjevi za odštetu.

CIRKUS U GP6

 Nakon političke smjene predsjednice Radničkog vijeća GP6, to Radničko sve više liči na mali putujući cirkus nego na ozbiljnu radničku instituciju. Nova predsjednica ne shvaća, ne snalazi se ili ne zna svoju poziciju što je čudno za jednu ozbiljnu voditeljicu područja s velikim ambicijama. Pored nje u navedenom Radničkom vijeću ima i jednu „stručnu suradnicu“ jednog od direktora i čiji predmeti bez problema prolaze kroz proceduru Radničkog vijeća, bez obzira koliko oni bili (ne)povoljni za radnike. Iza njih dvije skriva se njihova mentorica sindikalistica, koja vodi sjednice i konce dijela Radničkog vijeća, a koju nitko ne želi, zbog njene pameti, za predsjednicu RV-a. Mentorica je izuzetno bliska jednom od direktora. No, to ipak nije sve, u Radničkom vijeću je i jedan diplomiran pravnik, a koji, navodno, zastupa poslodavca na sudu i kao takav ne bi trebao biti u sastavu RV-a.

Sama predsjednica Radničkog vijeća je često u sukobu interesa kao voditeljica, a posebno kada se odnosi na odluke za njenu diviziju. Očito je, da joj je „zlonamjerno“ naturena navedena funkcija, možda i zbog toga da se zamjeri svom direktoru. Poznato je, da poslodavac ne voli na ovakvim funkcijama vidjeti svoje kadrove. Poslovodstvo nema ništa protiv da u članstvu radničkih vijeća budu voditelji, no ne da ti isti budu predsjednici. Stoga i onaj prethodno spomenut pravnik ni u snu ne pomišlja na takvu funkciju, iako bi je kvalitetnije obavljao.

Dodatak svega je, da je ovo Radničko vijeće pravi prirepak dijela poslovodstva, a to temeljimo činjenicom da većina od njih ima poseban dodatak na plaću od 100 pa do čak 400 bodova, besplatne mobitele i sl. Poslodavac odlučuje da li će oni imati tu povlasticu ili ne. Toliko o Radničkom vijeću GP6 i kadrovskoj i proradničkoj politici takozvanog RSRH i HSP.

BOŽIĆNI PRIKAZ – nikad nije kasno

Tijekom Božićnih blagdana na Istarskoj televiziji vrtio se prilog o Hrvatskoj pošti odnosno o poštanskom uredu u Puli. Konceptualno, informativno i promidžbeno prilog je bio dobro koncipiran. No, ono što je u prilogu smetalo je sam ambijent: sortirnica i sala dostave. Onom koji je vidio navedeni prostor sve je jasno. Prostor je bio primjeren vremenu kada je građen prije osamdeset godina kao i namještaj. Prostor i namještaj nisu ni u jednom trenutku izgledali ni privlačno ni promidžbeno. Rasklimani stolci svih vrsta, oronuli ormari, podovi puni razbacanog, potrganog papira, veliki „tranzistor“… sve su bili loša reklama za Poštu. Tko bi ovakvoj Pošti: neurednoj, prljavoj, zaostaloj… prepustili svoje pošiljke. Sve je ukazivalo da će se takva pošiljka negdje zametnuti.

Onaj tko je odobrio ovakvu reportažu morao je biti svjestan negativne posljedice i trebao je poduzeti sve kako bi Pošta izgledala ozbiljno Društvo, koje brine o korisnicima i o radnicima. Što će korisnici pomisliti kad vide taj nered, te razbijene stolice, pitanje je koje je trebalo voditi osobu koja je bila zadužena za novinare. Pravo, nepotrebno srozavanje ugleda najboljeg poštanskog operatera-

Očito je nužno da dio našeg menadžmenta prođe kroz dodatno ostručavanje kako bi znali kako promovirati kvalitetno svoje Društvo i na taj način stvarati povjerenje korisnika. Koje koristi od psihološkog i inog testiranja, koje je samo nepotrebno bacanje novaca,  kada na ovakav banalan način srozavamo ugled tvrtke.

Otpremnine

Javljaju nam se radnici koji su prošli neki intervju oko odlaska iz Društva. Javljaju se i traže pojašnjenja. Jedni su ogorčeni, a drugi presretni. Oni presretni nam tvrde da im je poslodavac ponudio otpremninu od 6400 kuna po godini radnog staža, a što i predstavlja zakonski neoporezivi dio. Kako se radi o osobama koje imaju oko trideset godina radnog staža ispada im da bi trebali dobiti oko 200.000 kuna. Veselju nema kraja. Kada ih upozorimo da je to samo djelomično točna informacija i da je netko sakrio izuzetno važan detalj, odnosno informaciju da Pošta ipak nema toliko sredstava da bi isplaćivala navedeni iznos, dolazi do razočaranja. Po drugim neslužbenim informacijama iznos koji nudi Pošta je maksimalno 100.000 kuna, a za invalide rada još 30.000 kuna više. To je nešto manje od onog što bi trebali dati sukladno odrednicama Kolektivnog ugovora. Kada radnik prihvati ponudu, odrednica KU poslodavca više ne obvezuje. Stoga pripazite što prihvaćate. Prosječna bruto plaća u pošti je oko 6900 kuna.

ODRŽAN SREDIŠNJI ODBOR

Zbog pogoršanog stanja u Hrvatskom Telekomu, Hrvatskoj pošti, Hrvatskoj lutriji, Erste banci, trgovini, zaštitarstvu…  sazvana je, prošlog tjedna u Rijeci, žurna sjednica Središnjeg odbora na kojoj se i analiziralo stanje u društvima kao i „stanje duha“ među članstvom. Zabrinjavajuća je činjenica da se članstvo i nadalje osipa i da RSRH neće uskoro biti reprezentativan ni u HT-u, a ni u mnogim drugim društvima. Ovaj tehnološki višak u HT-u, kao i oni koji slijede pod krinkom „osobnih svojstava“ svesti će broj članova RSRH na oko 500, ako ne i manje. U Hrvatskoj pošti nakon provedenog tehnološkog viška biti će oko 3000 članova. Broj povjerenika će se radikalno smanjiti na tridesetak, odnosno za 40% manje u odnosu na godinu dana ranije.

Posebno je iskazano nezadovoljstvo potpisanim kolektivnim ugovorima s kojima je nastavljen trend smanjivanja prava radnika. Posebno smo zabrinuti zbog miroljubivog pristupa sindikata koji su sudjelovali u pregovorima. U niti jednom trenutku nisu ozbiljno najavili industrijske akcije ili prekid pregovora, a što samo daje za naslutiti da su pregovori prošli u „konstruktivnoj atmosferi“. Na taj pristup upozoravali smo od samog početka, od same najave pregovora, a koji su započeli najmanje tri mjeseca prekasno i dovele sindikate na milost i nemilost poslodavca. Jedna od primjedbi je i izbjegavanje sudjelovanja Feniksa – Hrvatskog sindikata u pregovorima, a koji bi mogao dati velik doprinos pregovorima iz jednostavnog razloga jer niti malo ne ovisi o poslodavcu.

Zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, zapamtite, za

HSP I RSRH IZDALI SU VAŠE INTERESE, A SVOJE SAČUVALI

MI smo    „Otporni na sve i svakog“

ODRŽAN SREDIŠNJI ODBOR

Zbog pogoršanog stanja u Hrvatskom Telekomu, Hrvatskoj pošti, Hrvatskoj lutriji, Erste banci, trgovini, zaštitarstvu… sazvana je, prošlog tjedna u Rijeci, žurna sjednica Središnjeg odbora na kojoj se i analiziralo stanje u društvima kao i „stanje duha“ među članstvom. Zabrinjavajuća je činjenica da se članstvo i nadalje osipa i da RSRH neće uskoro biti reprezentativan ni u HT-u, a ni u mnogim drugim društvima. Ovaj tehnološki višak u HT-u, kao i oni koji slijede pod krinkom „osobnih svojstava“ svesti će broj članova RSRH na oko 500, ako ne i manje. Broj povjerenika će se radikalno smanjiti na desetak.

Posebno je iskazano nezadovoljstvo potpisanim kolektivnim ugovorima s kojima je nastavljen trend smanjivanja prava radnika. Posebno smo zabrinuti zbog miroljubivog pristupa sindikata koji su sudjelovali u pregovorima. U niti jednom trenutku nisu ozbiljno najavili industrijske akcije ili prekid pregovora, a što samo daje za naslutiti da su pregovori prošli u „konstruktivnoj atmosferi“. Na taj pristup upozoravali smo od samog početka, od same najave pregovora, a koji su započeli najmanje tri mjeseca prekasno i dovele sindikate na milost i nemilost poslodavca. Jedna od primjedbi je i izbjegavanje sudjelovanja Sindikata telekomunikacija Hrvatske. Jedan od sudionika sjednice Središnjeg odbora napomenuo je da bi mi već, ako ništa drugo, rasprostrli šator nasuprot Ho-To tornja.

Zabrinjavajuća je činjenica da sindikati nisu dogovorili uvjete za outsourcing tehnike, a i moguće izdvajanje kontakt centra (Peres je jako zainteresiran za preuzimanje). Smatramo da je ispuštena velika prilika u rješavanju statusa navedenih radnika. Radnici su na žalost ponovo prepušteni sami sebi.

ODRŽANA RASPRAVA NA UPRAVNOM SUDU

Prošlu srijedu održana je prva rasprava na Upravnom sudu u Rijeci, a vezano uz tužbu zbog nestatutarne, nezakonite, smjene predsjednika RSRH, Jadranka Vehara. Pored tužitelja, raspravi je nazočio i jedan od „umješača“, nezakonito izabran potpredsjednik Sindikata i njegov pravni zastupnik, pravnik, koji je prije dvije godine pokupio dobru otpremninu iz Sindikata, a nakon smjene Vehara, ponovo je, nepotrebno, vraćen u sustav Sindikata s plaćom o kojoj mogu sanjati mnogi pravnici.

„Umješači“ su dobrano kasnili „zbog vremenskih uvjeta“ te je i sama rasprava kasnila te počela bez njihove nazočnosti. Već sam početak nije bio ohrabrujući za „umješača“, naime pravni zastupnik došao je bez potrebne punomoći, što je već ionako dokazalo njegovu poslovičnu neozbiljnost. „Umješači“ su pokušali našu tužbu proglasiti kao „tužbu u zastari“, na što ih je sudac u nevjerici priupitao što misle pod tim. Kada je vrli pravnik umješaća objasnio da smatraju da nismo pravovremeno predali tužbu sucu je bilo jasno da nisu mislili o zastari nego o pravovremenosti. Nakon predočenja dokumentacije i dokaza da se ne radi o nepravovremenosti, umješači su se razočarano povukli na svoje mjesto. Očekujemo da će se naredna rasprava održati početkom ožujka ispitivanjem svjedoka.

ČISTOĆA, NEČISTOĆA…

Priča o nebrizi za naše „napuštene objekte“ i nadalje traje. Svakodnevno smo svjedoci kako se oko njih gomila smeće, u njima se kote raznorazni glodavci i to sve u vidokrugu naših korisnika. Konkretno radi se o prostoru prodaje u Rijeci, Barčićeva 5, bivši prostor u Palmotićevoj ulici i prostor bivše autogaraže i izgradnje u Splitu. Poseban je slučaj prostor u Palmotićevoj, koja je već godinama zatvoren, gdje i danas starija generacija pokušava bezuspješno ući i rješavati svoje probleme s HT-om. Naime, na vratima osim natpisa nema nikakve oznake da objekt nije „ u funkciji“.

Kada će napokon netko shvatiti da je „čistoće pola zdravlja“  i da ona predstavlja image tvrtke. Što nam trebaju blistave reklame na televiziji i izlozi koji vabe korisnike, a nepun metar od njih nalazi se smeće. U Ht-u već duže vrijeme ne funkcionira ovaj sustav i to od kad smo izdvojili neosnovne djelatnosti. Tada smo imali ljude koji su stalno kontrolirali i čistili okoliš naših objekata. Danas sve više ličimo na ruglo nego na ozbiljnu tvrtku.

 JADNA TI JE NAŠA PRODAJA!

Već godinama pričamo i apeliramo na poslovodstvo da razdvoji prodaju od reklamacije. Ogorčeni korisnici toliko destruktivno djeluju kako na korisnike tako i na same radnike i izuzetno su štetni za nove, potencijalne korisnike. Njihove tirade, zamaranja i često vrijeđanja naših radnika te mučenje korisnika, koji moraju u redu čekati deset, dvadeset minuta, misija su koju treba izbjeći. To se desilo prošli tjedan kada su dvije stranke zauzele šaltere i više od dvadeset minuta opterećivale svojim problemima naše radnike. Riječi koje su upotrebljavali bile su nadasve neprimjerene, tako da su se kolegice zbunile što je korisnike navelo na još, u granicama pristojnosti, agresivniji pristup. Kada su se našli na istom putu, udružili su snage i dodatnom agresivnošću napadali radnice i HT. U tom su im se pridružili korisnici iznervirani čekanjem. Jedina prava žrtva bile su na kraju naše radnice koje su ispaštale zbog loše organizacije. Ne bi ništa rekli da u tom objektu nema slobodnog prostora za ured, gdje bi na kulturan način, svojstven ozbiljnoj kompaniji, korisnik i naš radnik, na miru sjedeći pokušali riješiti nastali problem. Tu bi imali velike koristi i radnici, a i HT.

Godinama su šalteri ili uredi za reklamacije bili odvojeni od „prikupljanja“ novih korisnika. Nečija nerazumna ideja poremetila je život kolegica i kolega koji rade u prodaji, kao i promociju naših proizvoda. Poslovodstvo je gluho za ovu racionalizaciju poslovanja, prodajni agenti bili bi posvećeni samo novim korisnicima i bez straha bi stupali u kontakt s onima koji žele postati naši zadovoljni korisnici.

MEĐUNARODNE AKTIVNOSTI

Nakon bogate međunarodne aktivnosti u prosincu: sjednica Vijeća PT EUROFEDOP u Luxemburgu, nazočnost sjednici Izvršnog odbora Austrijskog sindikata pošte i telekomunikacija u Beču, sjednici sindikata „Zapadnog Balkana“ u Trstu te posjet Pošti Ujedinjenih naroda u Beču, te priznanja Jadranku Veharu za unapređenje socijalnog dijaloga na kongresu Konfederacije europskih nezavisnih sindikata u Briselu, mnoge međunarodne aktivnosti uslijedile su i tijekom siječnja. U siječnju bili smo ponovo gosti Njemačkog sindikata komunikacija u Berlinu, a sudjelovali smo i na seminaru (6 kolegica i kolega) „Napredak u socijalnom dijalogu zemalja Zapadnog Balkana“ u Beču. Tijekom veljače imali smo susret s kolegicama i kolegama iz Slovenskog telekoma, a pred nama su još susret sindikata organiziranih u DT-u u Budimpešti, sjednica Izvršnog odbora EUROFEDOP i seminar u Bangkoku.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

 

SINDEXPRESS 4.02.2013

IGRE BEZ GRANICA

Oglasio se takozvani RSRH pljujući na svoje pregovaračke partnere između ostalog i zbog toga što su demonstrativno napustili sastanak na kojem se utvrđivao tekst Kolektivnog ugovora. Očito zaboravljaju da je to uobičajen način prosvjedovanja ukoliko suprotna strana nije fleksibilna i ne pokušava naći kompromisno rješenje. Na taj način Pregovarački tim sindikata može puno više dobiti nego izgubiti. Naime, druga strana ne zna koji je slijedeći sindikalni korak: povratak u pregovore ili industrijske akcije. HST je napravio još jedan dobar potez, u završni dio pregovora nije delegirao svog predsjednika, tako da je uvijek omogućeno dodatno savjetovanje.

To sve nije htio prepoznati manjinski dio pregovaračkog tima (RSRH) koji je namjerno ostao u sali za sastanke zajedno s drugom stranom u pokušaju da sačuvaju prava koja ih ne pripadaju ni po Kolektivnom ugovoru ni po Zakonu o radu. Naime, sukladno navedenim aktima imaju pravo na jednog profesionalca, no, oni ih imaju šest i to pravo žele zadržati neumoljivo se ulagujući poslodavcu nudeći im potporu. Kada bi se digli i napustili pregovore, kao predstavnici HST-a, pokazali bi svoju zrelost, no znano je da toga nemaju i da manipuliranjem pokušavaju preživjeti sve veći gubitak članova. Tako u navedenom osvrtu na kolektivne pregovore pokušavaju upozoriti na mogućnost smanjivanja prava na prijevoz s posla i na posao, kojeg radnici mogu izgubiti ukoliko sindikati budu kooperativni kao RSRH. No, njihov čelnik je već naučen da tijekom pregovora sa sadašnjom članicom Uprave za ljudske resurse njegov račun bude podebljan za nekoliko desetaka tisuća kuna.

IZLAZAK TEHNIKE

Nakon velikodušnosti Uprave s „visokim otpremninama“ uskoro dolazi i otrežnjenje: izlazak „tehnike“ iz sustava HT-a. I to bez otpremnina i tko zna s kojim „otkaznim rokom“ odnosno, koliko dugo će uživati prava iz sadašnjeg Kolektivnog ugovora. To je jedno od pitanja kojeg su sindikati trebali urediti ovim Kolektivnim ugovorom, a ne da sve ponovo bude na milost i nemilost poslodavca. Trebalo im je jamčiti primjenu Kolektivnog ugovora HT-a u naredne tri godine i zabranu od otkaza u narednih pet godina uz kontinuitet radnog staža iz HT-a. Poslovodstvo se „zadužilo“ s povećanjem otpremnine kod svog vlasnika i mora napraviti iskorak u ono što većina radnika ne želi. Ukoliko radnici izađu iz HT-a bez nužne zaštite najveći krivac biti će ova dva „reprezentativna“ sindikata. Imali su veliku prigodu zaštiti ove radnike Kolektivnim ugovorom svi ostali putovi ne dozvoljavaju najradikalnije industrijske akcije kao što je štrajk.

KOLEKTIVNI UGOVOR BITI ĆE POTPISAN

No, bez obzira na sve, poznajući i jednu i drugu stranu znamo da će se Kolektivni ugovor potpisati bez obzira koliko on loš bio za radnike. Njihova politika je prvenstveno sačuvati svoja stečena prava, a među njima ima mnogih koji su dobili povlastice od strane poslodavca. A radnicima kako bude. Na žalost, neće se dogoditi ono što je prigodom potpisivanja zadnjeg Kolektivnog ugovora najavio predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a to je da novi Kolektivni ugovor MORA biti bolji od prethodnih, jer je dosta smanjivanja prava radnika HT-a.

JEDINI SINDIKAT BEZ PUTRA NA GLAVI

Jedini sindikat bez „putra na glavi“ je Sindikat telekomunikacija Hrvatske, drugi po jačini sindikat u Radničkom vijeću, iza Hrvatskog sindikata telekomunikacija i u ovom trenutku najbrže rastući Sindikat, a koji se brzo približava drugom po redu Republičkom sindikatu radnika Hrvatske. S opravdanjem se postavlja pitanje što bi bilo da su i oni sudjelovali u pregovorima. Ni poslodavcu ni podobnim sindikatima nisu odgovarali. Sukladno takozvanom Zakonu o reprezentativnosti mogli su sudjelovati u pregovorima da su podobni sindikati to dozvolili.

Oni znaju i umiju i jedini cilj im je dobrobit radnika Hrvatskog Telekoma. Oni ne uživaju niti jednu povlasticu, koju im je poslodavac dao, poslodavac im nije nikoga zaposlio u Društvu, nitko od njih nije dobio nakaradno povećanje plaće zbog sindikalnih zasluga… Oni normalno obavljaju svoje dnevne poslove i svakodnevno proživljavaju sve ono, što i proživljavaju ostali radnici na svojim radnim mjestima.

Netko bi rekao čudni neki sindikalisti, no očito su oni ti na kojima moramo graditi svoju budućnost. Moramo im dati potporu kako bi skinuli ovu ljagu sa sindikalnog obraza. Istina je da su naša konkurencija, ali i konkurenciji moramo priznati zasluge ako se bori za dobrobit svih nas.

NOVINARI PONOVO IZBJEGLI SUOČENJE

Novinari Jutarnjeg lista i po treći put nisu se odazvali na poziv suca kako bi iznijeli svoju obranu zbog napisa u ovoj tiskovini, a koji se odnosi na „blaćenje“ predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, i glavne tajnice, Vlaste Mesarić. Ovo sve poprima istu priču kao kod novinarke koja je nedavno uhićena jer se nije odazivala sudskom pozivu dvije i pol godine. Ova naša priča stara je skoro godinu dana, no kako izgleda neće trajati dvije i pol godina kao u prethodnom slučaju, sutkinja je odlučila privesti novinare na slijedeće ročište. Ročište se održava 3. ožujka na Kaznenom sudu u Zagrebu.

No, to je tek početak priče. Iza toga kreću druge tužbe prema onima koji su im dostavili te nakaradne informacije i zahtjevi za odštetu.

KAKO VJEROVATI LAŽNIM BRANITELJIMA

Kako vjerovati onima koji se lažno kite braniteljskim stažom, a posebno ako se i predstavljaju kao branitelji prava radnika. Prevarili su sve nas koji smo bili na ratištu i one koje smo branili, napravili su budalu od nas i na sebi svojstven način omalovažili status branitelja. Žalosno je to da im mnogi i danas vjeruju. Ako su prevarili sve nas jednom, varati će nas stalno.

Recite im NE, recite NE tim ratnim profiterima jer oni su pravi neprijatelji svih nas.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

IZDAJA!!!

Sindikati su potpisali katastrofalan i diskriminirajući Aneks Kolektivnog ugovora. Ono što smo najavljivali, desilo se. Radnici nemaju više jubilarnih nagrada, regresa, Božićnice, …Oni koji se već godinama „prodaju“ poslodavcu, nastavili su kontinuirano rušiti, ono što smo godinama gradili i što smo mukotrpno izgradili štrajkom 1996. i trodnevnim štrajkom 2002. godine. Bili smo strpljivi, uvažavali teškoće Društva, davali mogućnost poslodavcu da izađe iz krize, da smanji broj zaposlenih za više od 2500 uz solidne otpremnine, „zamrznuli“ smo plaću od 2006. godine… i na kraju dolazi prošlotjedni biser Vidakovića i Dumbovićke: smanjujemo sve i sva. I to što su napravili možemo samo nazvati:

izdajom radnika i njihovih prava.

Upozoravali smo vas, da ovaj Pregovarački odbor nije kompetentan za pregovore s poslovodstvom. Naime, kako objasniti radnicima da su Željko Vidaković i Jadranka Dumbović do nedavno bili savjetnici predsjednika Uprave. Kada je Jadranko Vehar, predsjednik RSRH, počeo prosvjedovati kod Uprave, ugovori su im promijenjeni u „stručni suradnik“. Sada su pokazali i dokazali što im je „stručnost“: smanjivanje prava radnika. Vidakoviću je tada, kao savjetniku Predsjednika Uprave, porasla plaća za više od 300% i približila se 25.000,00 kuna. Stoga ne čudi da se prioritetno bori za svoja i prava poslodavca, oni ga nagrađuju, a ne bori se za one koje bi trebao predstavljati. Uostalom, on nikada nije ni izabran za legalnog predsjednika.

Sada se pričaju naivne priče: da nismo popustili bod bi se smanjio na 6,00 kuna, otpustilo bi se još 1000 radnika, Hrvatska pošta bi otišla u stečaj… i to sve kako bi opravdali svoju rabotu, čime su oštetili svakog radnika za oko 5000 kuna, a dugoročno i 3 do 4 puta više. Pri čemu su najstariji, najvjerniji radnici najviše oštećeni. Naime, svima je poznato da se prava koja se jednom oduzmu teško ili nikako vraćaju.

ČESTITKE POSLOVODSTVU!!

Moramo im čestitati na ovom uspjehu i odigranoj simultanki u pregovorima. Uputili su se oštro, napali na prava sindikata i radnika. Sindikalisti u strahu od gubitka svojih prava,  popustili su odmah bez prijetnji industrijskim akcijama. Što je najgore pokazali su svoje nakane, već od samog početka, od nepotrebnog i štetnog pristanka za kolektivne pregovore. Poslovodstvo je obavilo prethodne razgovore sa „socijalnim partnerima“ i pokrenulo „nalog Vlade“ i što je najvažnije za njih, uspjelo u svojim nakanama. Radnici se sada pitaju, gdje su ona dobra vremena kada su nas sindikati zastupali, kada su sindikati bili nepotkupljivi i kada  se nisu ustezali da izađu na ulice i da kažu poslovodstvu što mu ide. Poslodavac se u ovim pregovorima pokazao da je ozbiljniji i zreliji pregovarač i da su pred sobom imali diletante kojima je jedini interes bio sačuvati sve benefite koje im oni daje.

NOVA VREMENA!

Pred nama su nova, obećavajuća vremena. Uvjet je da zaboravite i napustite ovakve RSRH i HSP. Spasite se od njih što prije možete, oni rade samo za sebe,uključite se i ojačajte sindikate koji ne gledaju samo svoju zadnjicu i koji ne ovise o poslodavcu. Nova vremena trebaju vama i nama, ako ne riješite to sami sa sobom, onda od novih vremena ništa. Pokrenite se, raskrstite s onima koji rade protiv vas. Zahvaljujući njima samo ćete završiti na ulici.

OD DANAS JE VAŠA BUDUĆNOST U VAŠIM RUKAMA

UNAPREĐIVAČI PRODAJE

 Definicija tog radnog mjesta?

U teoriji – netko tko bi trebao pratiti što se, koliko i gdje isplati prodavati. U praksi – kolegice koje su strah i trepet kada uđu u poštanski ured.  Meni  je postrojavanje šalterskih djelatnika i rešetanje pitanjima smiješno, nepotrebno i nekorektno ali to sam samo ja. Ono što smatram da bi trebao biti njihov posao je problem ostvarivanja ciljeva zbog nedovoljnog ispitivanja tržišta ( u našoj firmi ustvari – KOJEG  ispitivanja tržišta??!!). Na primjer :

1. prodaja bonova i kartica – ciljevi su imbecilno previsoki jer ako bi netko istražio tržište shvatio bi da je današnja ponuda pretplate iznimno povoljna i bonovi se jednostavno više ne koriste u velikoj količini.
2. Prodaja mobitela – potpuno isti problem, ponuda u pretplati je iznimno povoljna a izbor mobilnih aparata u poštama je mizeran i nepovoljnih cijena
3. Otvaranje tekućih računa i SMS usluge – da li itko u prodaji uopće prati kolika je količina štednih knjižica u opticaju? Većina poštanskih ureda zaista ima sindrom „tko je jamio, jamio je“ jer što se uspjelo „uvaljati“ prošle godine „uvaljalo“ se  a ciljevi istih za ovu godinu su jednaki kao i prošle godine…….
4. Stambena štednja – tko u našoj firmi prati zakone RH? Ciljevi su isti kao i prošle godine a poticaj države na štednju se ukida…..mislim da je svaki daljnji komentar suvišan
5. HPB invest – usluga koja se ne smije reklamirati, cilj koji je nedostižan ali u strahu od loše ocjene radnici su počeli sami uplaćivati svoj novac. Jedini komentar – sramota
6. Diners kartice – opet se pojavljuje onaj sindrom „ko je jamio jamio je“ jer gospodo draga, gdje ste bili prije deset godina kada su kartice bile tražene i teško ih je bilo dobiti? Sad kada se ljudi rješavaju kartica jer u državi vlada kriza stoljeća ( neki kao da nisu toga svjesni ) sada ste se vi sa nevjerojatnim oduševljenjem u fantastičan poslovni potez sjetili nuditi kartice. Radnik dobije velik broj kartica za cilj i što je najvažnije nekako ga i uspije ostvariti u prošloj godini, a onda dođe do preokreta. Od deset kartica koje je uspio ostvariti računaju mu se samo tri jer ostalih sedam nije aktivirano iz tko zna kojih razloga. Da li je to problem šalterskog djelatnika? On je svoj cilj ostvario ali ne dovoljno dobro za našu upravu pa zato, bez obzira na njegov trud – dobije npr. Dvojku…
7. Ugovorne uplate – kako utjecati na tako nešto? Kako jedan šalterski djelatnik može utjecati  na vrstu računa koju će mu korisnik donijeti na šalter? Prošle godine je taj cilj bio 100 000 kn na jednom području a ove godine bi trebao biti 3% veći. Opet postavljam pitanje TKO PRATI TRŽIŠTE, ZAKONE…….. Plinara je raskinula ugovor a cilj je 3% veći ! Gdje je tu logika i tko je bio tako pametan

Jedini zaključak koji ja vidim je taj da je Pošta u gubitcima i treba ih nadoknaditi bez obzira koliko nedostižni, glupi i nelogični ciljevi bili. Radnici nisu ti zbog kojih je Pošta u lošem stanju i radnici ne bi trebali biti ti koji će svojim zdravljem  ( i mentalnim i fizičkim ) izvlačiti poštu. 

MI smo    „Otporni na sve i svakog“

SINDEXPRESS 28.01.2013

SINDIKAT PODIJELIO NEZAKONITE OTKAZE

Kako zaštititi radnike kada i sam Sindikat dijeli nezakonite otkaze svojim zaposlenima. Jesu li za to krivi čelnici Sindikata ili prava služba? Sada je uopće nebitno tko je napravio takav promašaj koji je postavio Sindikat na stup srama kao i sve ostale poslodavce, koji se rješavaju radnike na ovaj ili onaj neprimjeren način. Naime, kao osvetu predsjedniku RSRH i onima koji su im ostali lojalni sadašnji sindikalisti nestatutarno su izbacili iz sindikata dio povjerenika i dali otkaz dijelu zaposlenih. Radnici su ih tužili i nakon nekoliko rasprava ustanovilo se da je Sindikat doveden pred zid,a da se spase od dalje bruke i još veće štete traže da se sve riješi putem nagodbe.

Posebnu ulogu u ovom procesu imala je takozvana „predstavnica radnika“, a za koju ni sam takozvani Predsjednik Sindikata, prema njegovom iskazu na sudu, ne zna da postoji. Imala je ključnu ulogu u ovom slučaju. Sve je poduzimala kako bi postala navedeni predstavnik da bi iza toga i zaboravila što joj je funkcija. Iza toga je i sam takozvani Predsjednik zaboravio na nju kada je trebalo tražiti njeno mišljenje o otkazima radnika, odnosno članovima Sindikata iz njenog djelokruga rada. Teško je tu grešku pravdati u jednoj takvoj organizaciji koja se mora brinuti o pravima radnika. Umjesto da se sankcionira ovakvo bahato ponašanje koje ruši dignitet radničke institucije predstavnicu radnika se dodatno nagrađuje kako to priliči samo sadašnjem RSRH.

Prema nama dostupnim informacijama otpušteni radnici prihvatiti će ponuđenu nagodbu. Dosta im je ovog natezanja sa sindikatom koji im je, i njihovim obiteljima pokušao uništiti život i izbacio ih na ulicu zbog „političke podobnosti“. Otpušteni radnici ni u snu se ne žele vratiti u tu nezdravu klimu, klimu u kojoj vladaju podmetanja, nepovjerenje i bolesni karijerizam. Već su se zaposlili na boljim i bolje plaćenim radnim mjestima, na radnim mjestima na kojima ih poštuju i gdje je jedino mjerilo dobar rad.

LJUTIM SE NA TEBE!

Jedan od “poštenih“ povjerenika navodno nesklon zapošljavanju rodbine, kumova, prijatelja došao je u poziciju da „priupita“ svog direktora, da urgira za njegovu suprugu, koja se javila na natječaj za voditelja tima. Direktor, sličnih uvjerenja, koji smatra da je jedini kriterij za zapošljavanje i napredovanje: stručnost, odbio je njegovu urgenciju uz argumentaciju: do sada nisam za nikoga urgirao pa neću ni za tvoju suprugu. Dotadašnja idila u odnosima najednom se poremetila. Sindikalni povjerenik, koji je ujedno i član Radničkog vijeća, preko noći je promijenio odnos prema svom direktoru. Najednom je postao arogantan, pa čak i bezobrazan prema njemu, tražeći i ono što smije i što ne smije. Tu promjenu su svi osjetili, no nikoga ne čudi navedena promjena poznajući tog inače sujetnog i osvetoljubivog povjerenika. I sada u tom Radničkom vijeću imamo nakaradni socijalni dijalog u kojem glavnu ulogu igra „uvrijeđena princeza“. Žrtva je sada očito direktor i pitanje je tko bi ga sada trebao zaštititi od bezrazložnih napadaja i mobbinga sujetnog povjerenika. Sindikat neće, a poslodavac ne zna kako, i tako će direktor ostati i postati žrtva nečijeg iživljavanja. Umjesto da radi svoj posao biti će opterećen mogućim nepotrebnim nesporazumima i šikaniranju i na taj način smo na putu da uništimo jednog kvalitetnog i sposobnog menadžera, a posebno moramo napomenuti, poštenog.

TUŽBE, TUŽBE…

Krenule su prve „punomoći“ za pokretanje tužbi zbog neisplate Božićnice. Uz to se vezuju i mnoge kontraverze oko navedenih pokretanja tužbi. Dok se naveliko prikriveno pokušava uvjeriti članstvo da se trebaju bojati da će biti proglašeni tehnološkim viškom ukoliko potpišu „punomoć“, s druge strane dvojbeno objavljuju da su prikupili više od tisuću punomoći. Pri tome navode da ipak svi neće dobiti otkaz!!!

Ono što je najvažnije nitko ne govori i ne piše: zastara za pokretanje tužbe je tri godine. Sukladno navedenom tužbu (punomoć) možete predati do kraja 2015. godine. Kamata koju u tom trenutku primate je 15%, kamata koju niti jedna banka ne daje. Pored ovih punomoći biti će i drugih kao što je regres za godišnji odmor, jubilarne nagrade… Stoga imate vremena, no, ipak, nemojte zaboraviti potpisati punomoć.

PRESTANIMO TROŠITI!!!!

U prošlim brojevima sugerirali smo sindikatima i poslovodstvu kako da smanje troškove na razini godine za oko 10.000.000 kuna i na taj način spase od otkaza skoro 200 radnika. Sindikati bi samo trebali troškove koje im sada nudi i plača poslodavac za održavanje njihovih profesionalaca te korištenja prostora, telefona, poštanskih usluga, službenih automobila… solidarno prebaciti sebi na teret i na taj način napraviti uslugu svojim članovima i svim radnicima Hrvatske pošte.

U Hrvatskoj pošti postoji još jedan bunar bez dna, a on se odnosi na improvizaciju koju provode „Ljudski resursi“. Konkretno radi se o besmislenom anketiranju, testiranju ili kako bi ga već nazvali, maltretiranju, radnika, koje ničemu ne služi i lošije je od onog propalog „Radićevog“ eksperimenta za koje je također bačeno u vjetar nekoliko milijuna kuna. Ovaj eksperiment ne provode ni puno bogatije firme jer su shvatili da je to samo prikupljanje nedefiniranih podataka i da su samo izvor prihoda nekome izvana, odnosno, u ovom slučaju prelijevanje novca iz Pošte u neku drugu tvrtku. Postoje mnogi drugi efikasniji, konkretniji i korisniji načini skupljanja podataka. Zanimljivo je, napomenuti da su pojedini radnici bili testirani nekoliko puta te da je trošak za testiranje ti radnika daleko veći. Često ti podaci ne pokazuju pravu sliku radnika, kao radnika u Pošti, a nas on ne zanima kao poznavatelja biologije, muzike, sporta i slično. Po našim procjenama radi se o milijunskim iznosima i naš prijedlog poslovodstvu je „okanite se ćorava posla“ i dajte ljudskim resursima da napokon rade svoj posao. Uzmemo li u obzir prvi i drugi naš prijedlog ušteda je po našoj procjena već oko 20.000.000 kuna.

KOLEKTIVNI PREGOVORI

Kako smo informirani, na žalost, od strane poslodavca jer reprezentativni sindikati šute, tijek kolektivnih pregovora ne ide u korist sindikata. Poslodavac se jada zbog teških uvjeta poslovanja, mogućnosti još većeg otpuštanja radnika, a sindikati klimaju glavom i solidariziraju se s njima. Pregovori protiču bez većih animoziteta i nesporazuma. Za promatrača to bi bila idila u kojoj i jedna i druga strana rade zajednički na smanjivanju radničkih prava. Kako i ne bi bila idila kad predvodnici sindikalnog tima imaju primanja oko 25.000 kuna, a koja ovise i samom poslodavcu. Naime, poslodavac ih je „nagradio“ tako visokim plaćama kako bi provodio zacrtano i zadovoljio vlasnika.

MI smo    „Otporni na sve i svakog“

I NADALJE: STANOVI, STANOVI…

Jedno od pitanja koje se već godinama povlači, je pitanje stanova u kojima stanuju naši sadašnji i bivši radnici. Radi se o stanovima koji nisu otkupljeni ili o prostoru u kojem žive ti naši radnici, a nisu okarakterizirani kao stambeni prostor. Konkretno radi se o službenim prostorijama, zajedničkim prostorijama koje su oni svojim radom i sredstvima osposobili za stanovanje. U to uređenje uložena su ne tako malo sredstva. Predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, u više navrata tražio je od Uprave rješenje navedenog problema za koje je zainteresirano stotinjak naših kolegica i kolega.

Problem bi se i riješio da je tada HST pokazao više zanimanja za ovaj problem i podržao zahtjeve predsjednika Vehara. No, za njih je to očito samo bio samo problem nekolicine članova za koje nisu imali vremena.

PO ŠUMAMA I GORAMA…

Registar branitelja unio je mnogo zbrke, nemire među političarima i braniteljima ali i nemiran san među onima koji su dali i imaju krive (lažne) podatke. Neki će možda kazati, što se to nas tiče, no ukoliko su u to povezani neki, koji su dužni promicati poštenje i koji su među nama onda nas se i te tako tiče. Posebno ako imamo saznanja ili ako sumnjamo da su to zlorabili i s time stekli nezakonitu korist. Upisom u Registar branitelja i povlastice koje su imali i imaju branitelji nisu zanemarive, iako je većina branitelja išlo u rat, ne zbog povlastica, nego zbog osjećaja odgovornosti i časti da daju svoj doprinos u obrani Domovine. Njih još više boli činjenica da su se neki pokušali okoristiti pravima koji ih ne pripadaju. Oni koji su bili kod kuće daleko od prvih borbenih linija, sigurni, na toplom, siti, suhi, porodica je bila uz njih i nije živjela u neizvjesnosti, preko noći postali su ratni profiteri.

Jedna takva osoba je među nama. Izazvala je mnogo ogorčenja u svojoj radnoj cjelini, a posebno u svom malom mjestu. Posebno iz razloga što se stalno busa u prsa da je poštenjačina, iako je već odavno svima jasno da to nije. Čak ga je jednom i sindikat spašavao zbog opravdanog otkaza. Nikome nije jasno gdje i kako je skupio oko tri godine braniteljskog staža za koje je dobio bodove za dionice, povlastice za kupovinu automobila, opreme… Njegove kolege koje su bile u istom položaju kao i on uspjeli su skupiti svega stotinjak dana, a što je desetak puta manje od njegovog „braniteljskog staža“.

Na ovom se neće stati. Prema našim saznanjima već je otišlo nekoliko prijava protiv navedene osobe kako bi se utvrdio na koji način je stekao ovo pravo. U redu je, da on sada loše spava u iščekivanju „narodnih organa“ jer je dobro spavao dok su branitelji pod udarom granata, loše spavali.

IGRE OKO KOLEKTIVNOG UGOVORA

Iz dana u dan sve je očitije da je većina u Pregovaračkom timu sindikata ponovo dogovorila sve važnije što se tiče Kolektivnog ugovora. O tome svjedoče i neke od izjava na skupovima radnika u Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Ponovo su predstavnici RSRH izigrani i na taj način omalovažavani. Spočitavaju HST-u organizaciju skupova u vrijeme pregovaranja i smatraju predsjednika RV i predsjednika HST-a neozbiljnima. Po meni oni su nadasve ozbiljni, ionako je svejedno kada je sve dogovorena i kada nedostaje samo potpis.

U ovom trenutku nije ni čudno ovo omalovažavanje, jer je sadašnja ekipa dovela RSRH na najniže grane, a ispisi i nezadovoljstvo članova zbog politike uzurpatora i dalje se ne smanjuje. HST je ispunio očekivanja, prvo je pomogao „uzurpatorima“ da maknu Vehara, pokupio popriličan broj članova i sada im oni više ne trebaju. Očekuje se da, nastavi li se ovim trendom, broj njihovih članova RSRH padne i ispod broja 500. S druge strane treći sindikat po snazi postao je Sindikat telekomunikacija (STEH) i koji će se opasno po broju članova približiti RSRH-u. SRHT ostao je i nadalje minoran. Životari zahvaljujući materijalnoj potporu RSRH.

Mnogi su pitali gdje su ti predstavnici RSRH na skupovima, prema onome što je procurilo iz Ciottine u Rijeci, imaju financijske probleme i moraju štedjeti te nisu imali novaca za gorivo i cestarinu. Jedan od kolega je komentirao skup u Splitu na način: Dok je bio Vehar na skupu netko je i nešto konstruktivno rekao u korist radnika, danas je to sve demagogija i ulagivanje poslovodstvu.

RADNIČKO VIJEĆE

U četvrtak 31. siječnja održati će se 32. sjednica Radničkog vijeća na kojoj će se definirati popis radnika za „dragovoljni“ odlazak iz HT-a. Trenutno je na popisu više od 350 radnika. Broj radnika se u zadnjem trenutku povećao jer je dio radnika, zaštićenih kategorija, shvatilo da im je ovo zadnji trenutak da ugrabe nešto više otpremnine. Kako su se sindikati razmahali s dragovoljnošću odlaska postoji velika mogućnost da poslodavac na cjelokupni iznos plati porez, kao što se već jednom desilo.

U SPOMEN

SMILJAN JONČIĆ

S tugom i nevjericom zatekla nas je vijest da nas je prerano napustio naš vjerni član, prijatelj i povjerenik: Smiljan Jončić. Teško nam je povjerovati da među nama nema više velikog prijatelja, širokog srca i nemirnog duha. Svojim djelovanjem unutar Sindikata dao je velik doprinos njegovom funkcioniranju i njegova zasluga je, da je velik dio naših članova ostvarilo kvalitetniju zaštitu i osjetila ono što je on zastupao: pravdu. Nije podnosio aroganciju, omalovažavanje i nepravdu koja nas okružuje. Tako je i srcem i dušom ostao do zadnjeg trenutka odan nama iako je sve ono što se nama dešavalo i on teško proživljavao te je i to djelovalo na njegovo zdravstveno stanje.

Kolega Smiljan, hvala ti za tvoje riječi potpore i ponovo ti ponavljamo ono što smo ti prije tjedan dana govorili: Ne odustajemo i vratiti ćemo RSRH-u ono za što si se i ti borio. To je za nas još jedna velika obveza i ostvariti ćemo je, cijena nije važna. Tvoja riječ i spomen na tebe za nas su sada svetinja.

Vječna ti hvala i slava.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

SINDEXPRESS 21.3.2013

NOVINARI BJEŽE OD ODGOVORNOSTI?!

Nakon objave objeda u Jutarnjem listu protiv predsjednika RSRH Jadranka Vehara i glavne tajnice Sindikata Vlaste Mesarić prije desetak mjeseci pokrenuli smo  krivični postupak protiv urednika i novinara. Do danas je dva puta sazivano ročište no novinari i Jutarnji list izbjegavaju dolazak, pravdajući se ranije dogovorenim službenim putom. Naredno ročište održati će se 23. siječnja ove godine i očekuje se da će se novinari napokon pojaviti na sudu kako bi obranili objavljene objede. Ukoliko se ne pojave slijedi privođenje.

Sve ovo miriše na nešto lijepo za nas jer je očito da novinari nemaju čistu savjest i igraju na kartu iscrpljivanja. Već smo upoznati s neistinitom izjavom novinarke da smo je „istjerali“  s našeg Izvanrednog sabora iako smo je dobrano zatrpali našim radnim materijalima, a ona se, kada se trebala verificirati, neometano digla, sa svim materijalima i napustila dvoranu.

Neki koji su širili laži o predsjedniku i glavnoj tajnici RSRH već  su se ponadali da je tužba povučena i da neće imati nikakvih sankcija. No, moraju znati da oni ne odustaju tako lako i da im je cilj uložiti sav trud kako bi raskrinkali one koji šire laži i objede na njihov račun te da se oni koji šire objede, oni koji su ih optužili, poslali prijave državnom odvjetništvu, moraju i adekvatno i kazniti.

POSLODAVAC PROTIV POHLEPNIH SINDIKATA

Sindikatima su očito najveća svetinja: prava i beneficije koje imaju putem Kolektivnog ugovora ili fantomskog sporazuma, a ne prava radnika i budućnost Hrvatske pošte. Na sve načine se trude zadržati ih i ne žele ih se odreći. Ne zanima ih, da li će zbog toga 100, 200 ili više radnika biti proglašeno tehnološkim viškom ili će se radnicima zbog toga smanjiti neko od prava: jubilarna nagrada, prijevoz sa posla i na posao, dnevnice i terenski dodatak, Božićnica, Uskršnjica, regres, dodatak za rad subotom, nedjeljom, noćni rad ...

Sindikatima je važno da jedan Vidaković, Mendeš, Kovač, Sušanj (Prpić), Seketin, Hrgović, Perkovićka, Jukićka, Semrenica, Franjić, Šuderla, Bakša … imaju popriličan dodatak na plaću jer klimaju glavom poslodavcu. No, to nije sve, tu je plaćanje poštarine za sve i svakoga, a ne samo za radnike Pošte (pa čak i privatnu poštu), službeni mobiteli, službeni automobili, telefoni, kancelarijski materijal…

Reprezentativni sindikati RSRH i HSP) ne žele smanjiti svoja prava u korist radnika, ostali sindikati nemaju nikakvih prava i njihova opstojnost žulja ova dva „reprezentativca“ poslodavca. Očekujemo da će poslovodstvo u interesu Hrvatske pošte i njenih radnika biti dovoljno odgovorno da napokon kažu ne ovoj pohlepnosti Vidakovića i Dumbovičke. Imati će malo više problema ali će zajedno s radnicima lakše disati. Nekoliko milijuna kuna troškova koje sada ima, preseliti će se na račun sindikata, a koji se sada ponašaju kao pijani bogataši. Većina tih „sindikalca“ ima na uporabi službene automobile, ali uz to nemilice koriste naknadu za prijevoz s posla i na posao. Čuli smo da među njima ima onih koji su kao prijavljeni na adresama udaljenima i 80 kilometara od mjesta u kojima realno stanuju. Kažu da su poslane poslovodstvu prijave, no poslovodstvo nije nikada poduzelo ništa protiv tih povjerenika. Prema običnim „smrtnicima“, radnicima postupa se bez milosti, a prema povlaštenim, još povlaštenije!

Tražimo od poslovodstva, krenite u raščišćavanje odnosa i stvorite korektne odnose sa onima koji pošteno odrađuju svoj posao, a to su radnici. Oni to zaslužuju, a ne da žive u strahu dok drugi (sindikati) žive u blagodatima zaštićeni kao „lički medvjedi“. Svjesni smo, da se ne želite zamjerati svojim „socijalnim partnerima“, no sve ima svoje granice, jer ovi socijalni partneri zbog svog pristupa izvlačenja novaca iz Pošte postaju asocijalni.

STRATEGIJA POŠTE, STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

Slušajući, gledajući i čitajući prezentaciju Strategijskog plana Hrvatske pošte do 2018. godine ne možemo, a ne konstatirati da ovo nije strategija razvoja nego strategija preživljavanja te da joj nedostaju mnogi elementi, a koje je imala strategija koju smo prihvatili prije par godina.

Kao prvo, nedostaje zajednički stav socijalnih partnera kao i poslovodstva s radničkim institucijama. Sukladno tome ne čudi činjenica da je Strategija samo plan nedorečenih želja bez nužnog sadržaja. Ona je „forma“ koja se morala napraviti kako bi vlasnik bio zadovoljan i kako bi se zadovoljili njegovi apetiti. Na žalost „apetit“ se odnosio samo na otpuštanje radnika, pošto nitko u ovom trenutku u ovoj Vladi ne poznaje problematiku Hrvatske pošte i jedini način je, po njima, smanjivanje troškova i ostvarivanje optimizacije troškova, a to je optimizacija (smanjivanje) broja radnika. Pri tome se stavljaju sa strane kvalitetniji i efikasniji oblici poboljšanja racionalizacije rada kao što su efikasnija unutarnja organizacija, kvalitetniji način vrednovanja rada i stimuliranje istog. Na žalost ova dva temelja kvalitetne Strategije ni izdaleka nisu zadovoljeni.

Unutarnja organizacija postala je tromija i nije se prilagođavala novim uvjetima poslovanja u protekle dvije godine. Postala je tromija prvenstveno iz razloga što su se Divizije nakon prvog zamaha počele zatvarati u sebe, zaboravljajući jedinstvo funkcioniranja, no s druge strane ni prateće službe, koje su trebale servisirati divizije nisu bile na visini zadaće, odnosno nisu bili u mogućnosti isprofilirati se, odnosno nisu uspjele nametnuti svoje konstruktivne stavove oko unapređenja funkcioniranja Hrvatske pošte kao cjeline. Loš odnos među divizijama reflektirao se i na stanje među radnicima „na dnu“ hijerarhije. Gubi se motivacija za rad, odgovornost se prebacuje s jednih na druge, a oni koji bi trebali to vidjeti, jednostavno zatvaraju oči. I tako umjesto da imamo manje problema, mi ih nadalje generiramo gubeći  doticaje među divizijama kao i među radnicima iste divizije.(nastavak u slijedećem broju)

KOLIKO NAS IMA VIŠKA???

Nije više tajna zna se koliko i tko je tehnološki višak. Kad se izašlo s brojem onda se kod svakog normalno odgovornog poslovodstva podrazumijeva, da se zna i područje iz kojeg radnici odlaze i da se znaju imena onih koji odlaze. Prema našim neslužbenim podacima najviše radnika odlazi iz Divizije Pošte oko 500, Divizija Mreže oko 490, Divizija HPE oko 120, Divizija Podrške oko 60 i Ured Uprave oko 30. Na žalost ovaj višak je i smiješan i žalostan, a po nama većim dijelom neopravdan. Još jedan veliki minus upravljanju ljudskih resursa.

MI smo    „Otporni na sve i svakog

SINDIKAT PODIJELIO NEZAKONITE OTKAZE

Kako zaštititi radnike kada i sam Sindikat dijeli nezakonite otkaze svojim zaposlenima. Jesu li za to krivi čelnici Sindikata ili prava služba? Sada je uopće nebitno tko je napravio takav promašaj koji je postavio Sindikat na stup srama kao i sve ostale poslodavce, koji se rješavaju radnike na ovaj ili onaj neprimjeren način. Naime, kao osvetu predsjedniku RSRH i onima koji su im ostali lojalni sadašnji sindikalisti nestatutarno su izbacili iz sindikata dio povjerenika i dali otkaz dijelu zaposlenih. Radnici su ih tužili i nakon nekoliko rasprava ustanovilo se da je Sindikat doveden pred zid,a da se spase od dalje bruke i još veće štete traže da se sve riješi putem nagodbe.

Posebnu ulogu u ovom procesu imala je takozvana „predstavnica radnika“, a za koju ni sam takozvani Predsjednik Sindikata, prema njegovom iskazu na sudu, ne zna da postoji. Imala je ključnu ulogu u ovom slučaju. Sve je poduzimala kako bi postala navedeni predstavnik da bi iza toga i zaboravila što joj je funkcija. Iza toga je i sam takozvani Predsjednik zaboravio na nju kada je trebalo tražiti njeno mišljenje o otkazima radnika, odnosno članovima Sindikata iz njenog djelokruga rada. Teško je tu grešku pravdati u jednoj takvoj organizaciji koja se mora brinuti o pravima radnika. Umjesto da se sankcionira ovakvo bahato ponašanje koje ruši dignitet radničke institucije predstavnicu radnika se dodatno nagrađuje kako to priliči samo sadašnjem RSRH.

Prema nama dostupnim informacijama otpušteni radnici prihvatiti će ponuđenu nagodbu. Dosta im je ovog natezanja sa sindikatom koji im je, i njihovim obiteljima pokušao uništiti život i izbacio ih na ulicu zbog „političke podobnosti“. Otpušteni radnici ni u snu se ne žele vratiti u tu nezdravu klimu, klimu u kojoj vladaju podmetanja, nepovjerenje i bolesni karijerizam. Već su se zaposlili na boljim i bolje plaćenim radnim mjestima, na radnim mjestima na kojima ih poštuju i gdje je jedino mjerilo dobar rad.

DRAGOVOLJCI

Prema dosad prikupljenim podacima oko 260 naših radnika, zaštićenih kategorija izrazilo je želju za odlaskom iz Društva i kako izgleda većina zaštićenih kategorija radnika njih će i napustiti „velebnog i socijalnog osjetljivog“ poslodavca. Ovim anketnim, dragovoljnim, pristupom poslovodstvo se ogradilo od bilo kojih prozivanja sindikata, no svi sa strepnjom očekuju rezultate pregovora za novi Kolektivni ugovor i nove otpremnine.

KREĆE RasT

Jedna od kvalitetnih ideja koju provode Ljudski resursi i koju je uvela bivša  članica Uprave za ljudske resurse Branka Skaramuča, nastavlja se. U iduća tri tjedna biti će pozvani svi naši radnici na razgovor kod menadžera. To nije samo ispit za radnike nego i za menadžere, koji tim putem stvaraju kompletnu sliku o samom radniku kao i o njihovom promišljanju svoje budućnosti. Radnici sve ono što su skupljali tijekom prošle godine i dulje sada mogu iznijeti svom menadžeru i zadiviti ga svojim viđenjem unapređenja poslovanja. Nadamo se samo da među menadžerima neće biti onih koji će biti ljubomorni na znanje i sposobnosti svojih podređenih. Na žalost, poznajući dio njih očekujemo i takav scenarij, kao i scenarij „krađe ideja“, stoga smo i ranije tražili da razgovoru budu nazočni, ukoliko radnici žele, i predstavnici radničkih institucija.

NEKRETNINE, NEKRETNINE

Znate li da HT nije više vlasnik zgrade u Jurišićevoj, a da je postao vlasnik cijelog kompleksa u Splitu u Sinjskoj? Naime, u raščišćavanju stanja nekretnina između Hrvatske pošte i Hrvatskog Telekoma, nakon više od dvanaest godina, došlo je do stvaranja vlasništva nad nekretninama po sustavu 1/1. Tako su se dogovorili da većina objekata na kojima su imali vlasništvo i jedni i drugi, pređe u vlasništvo samo jednoga, a u slučaju da nema mogućnosti zamjene, HT je otkupljivao dio koji je pripadao Pošti. Tako je prema podacima iz Pošte, HT postao bogatiji za oko 30 milijuna kuna dugotrajne imovine. Po nama to je bio izuzetno dobar posao za HT u trenucima kada je vrijednost nekretnina niska. No, koliko je to bio za Poštu, pitanje je, koje će morati raspraviti sindikati u Pošti, a i sam vlasnik.

KOLEKTIVNI PREGOVORI-IGRA BEZ GRANICA

Poslodavac se nadalje lijepo igra „mačke i miša“ sa sindikatima, potpiše Aneks Kolektivnom ugovoru da on važi do 31.01. 2013. ali se i dogovori sa sindikatima da pregovora nema do 15. siječnja. Razlog je sigurno skijanje. Prošao je i taj 15, a još uvijek se ne zna kada će se nastaviti pregovori. Sindikati su ili već sve dogovorili, pa se igraju živcima radnika ili pak od radnika stvaraju kolateralne „žrtve“. Neodgovorno je, da nisu ništa dogovorili u ova protekla dva mjeseca, neodgovorno je, da dva tjedna prije okončanja pregovora ne znaju kada će biti novi sastanak pregovaračkih timova, neodgovorno je i da radnike ostave bez Kolektivnog ugovora, a što je nova opcija u taktici i scenariju poslodavca.

Poslodavac se odlučio da silom dođe do željenog: želite li smanjena prava ili želite ostati bez Kolektivnog ugovora. Zbog inertnosti sindikata nemamo novih Pravila o radu tijekom štrajka. Zadnji je dogovorio Pupić prije pet, šest godina i koji je i za tadašnje uvjete bilo nepovoljan. No, tada se bolje nije ni moglo. Po Pravilima svaki drugi, treći radnik trebao bi raditi. Ako tu dodamo kooperante, studente… u HT-u bi se u slučaju jednodnevnog štrajka normalno radilo. Jedini izlaz za boljitak radnika je višednevni štrajk, no za to nema ni snage ni povjerenja među radnicima.

SINDIKATI SE SVAĐAJU

Sindikalna koalicija se raspada sukladno našim ranijim najavama i procjenama. Odgovornost se počela prebacivati s jednih na druge. Sada se u RSRH najednom postavljaju upitnim stručnost i sposobnost predsjednika Radničkog vijeća i čelništva HST-a. Bezrazložno ih prozivaju, umjesto da uzmu ogledalo i pogledaju glavnog krivca za sadašnju situaciju. Na žalost RSRH je sebe doveo u poziciju da budu „mali poteci“ prvenstveno zbog neznanja, nesposobnosti i prevelike ovisnosti o poslodavcu. Sve dok im poslodavac daje veći broj profesionalaca (6) od onog što im pripada (1), kuhinja i klanjanje poslodavcu je tu. Stoga su tako i nahvalili nedavno otišlu Sunčanu Runje, a koja nije baš simpatizirala nasilno smijenjeno čelništvo RSRH.

Pred nama je razdoblje koje ne bih poželio ni jednom našem kolegi, razdoblje kakvo još nikad nismo imali. Jedva čekamo da se Jadranko Vehar i njegova ekipa vrate. Biti će svima bolje, osim poslovodstvu.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

SINDEXPRESS 14.01.2013

OVO JE KATASTROFA

Uoči samih pregovora netko pametan iz onog RSRH objavio je u njihovom glasilu da svaki radnik HP-a ima prihod od 19.500 kuna godišnje koje im ne pripada sukladno Zakonu o radu- Tako radnici HP-a godišnje „neopravdano“ dijele 200.000.000 kuna. Da nije ozbiljno napisano netko bi i pomislio da je to neslana šala. Čak su nas nazvali i neki direktori, čudeći se ovakvim nerazumnim raščlambama, a u strahu da ovo nakaradno tumačenje ne našteti njihovim radnicima. Prema informacijama bliskim Upravi oni su se slatko nasmijali ovoj gluposti koju namjeravaju iskoristiti u predstojećim kolektivnim pregovorima, dok se u HSP zgražaju nad nakaradnim istupom svog „koalicijskog partnera“.

POBRKANI LONČIĆI

Autor teksta zagubio se u pokušaju pravdanja svog dodvoravanja poslodavcu te je jednostavno zaboravio koja je njegova pozicija i dužnost. Ušao je svojim promišljanjima u „crnu zonu“ i pokazao temeljno nepoznavanje zakonskih odrednica i radnih prava radnika, a koja su rezultat konvencija Međunarodne organizacije rada, Ustava i Kolektivnog ugovora. Nabrajajući sve ono što radnike Pošte kao „ne pripada“ sukladno odrednicama Zakona o radu zaboravlja da su radnici Pošte već šest godina na istoj plaći (osim onih na vrhu i potkupljivih sindikalaca) te da su dodaci na plaću i naknade jedne od najnižih među javnim poduzećima. Kriviti radnike za neka štrajkom izborena prava u iznosu od 200 milijuna kuna je više nego isprazno.

Autor ove nebulozne raščlambe očito da ne zna da postoje i drugi zakoni i podzakonski akti koji određuju materijalna prava radnika, kao što su: Zakon o minimalnoj plaći, Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak.

PREGOVORI SU KRENULI

Prema napisima koje su objavili „reprezentativni sindikata“  pregovori su otpočeli. RSRH u ovom trenutku predstavljaju nelegalni predstavnici, što je za radnike dobro, no za poslodavca loše. Naime, kada Upravni sud poništi njihovu registraciju sve njihove radnje se poništavaju. U ovom trenutku jedni i drugi strepe, jer bi se scenarij oko Kolektivnog ugovora mogao urušiti. Prema nama dostupnim podacima poslovodstvo traži maksimalno smanjivanje određenih prava i to:

• ukidanje dodatka za rad subotom, rada u smjenama
• smanjivanje dodatka za noćni rad
• ukidanje regresa, Božićnice i Uskršnjice
• ukidanje dodatka na minuli rad
• smanjivanje prijevoza s posla i na posao…

SMANJITI PRAVA SINDIKATA

Zanimljivo je da nitko ne spominje smanjivanje prava sindikata, očito je da se umjesto onog što se može smanjiti, a da ne ide na štetu radnika, sindikati ne žele opredijeliti. Važnije su im njihove fotelje nego interes radnika. Godišnji trošak poslodavca za sindikate iznosi oko 10.000.000 kuna. No, taj novac nije predviđen za sve sindikate, nego samo za one reprezentativne, odnosno poslušne. Naime, mali sindikati, odnosno oni koji izražavaju „opasne“ tendencije ne mogu se financirati na taj način. Veliki jačaju, a mali, pravi, istinski predstavnici radnika, nestaju sa sindikalne scene. Najveći motivator uništavanja malih sindikata je poslodavac koji financira velike i od njih stvara još veće, još ovisnije, još potkupljivije. Ovih deset milijuna kuna sindikatima nisu toliko potrebna, koliko su potrebni poslodavcu i radnicima. Poslodavcima su potrebna jer bi lakše disali pred svojim vlasnikom, a u tome se vidi žrtva i potreba poslodavca da „potplati“ sindikate i ima koliko, toliko mir. Naime, sve dok Pošta pozitivno posluje, vlasnik neće previše „prčkati“ po njenom poslovanju te mu neće zapeti za oko ovaj izdatak. No, pri tome se oštećuju radnici, navedena sredstva, trošak, mogao se preliti u neka njihova prava kao što je prijevoz s posla i na posao ili manji broj radnika koji bi se pojavili kao tehnološki višak.

Kroz zadnje ukidanje prava na prijevoz poslodavac je pokušavao uštedjeti oko 5.000.000 kuna, odnosno samo pola od iznosa  koji se troši na kupovinu sindikata. Nakon tog „gafa“ Pregovaračkog tima sindikata, Jadranko Vehar, predsjednik RSRH, ozbiljno se zakačio sa svojim dopredsjednikom Željko Vidakovićem i glavnim našim pregovaračem zbog lošeg pregovaranja i popuštanja poslodavcu. Postavlja se pitanje da li je ta kooperativnost rezultirala i njegovim postavljanjem za „savjetnika predsjednika Uprave“ u istoj poziciji je bila i predsjednica HSP-a Jadranka Dumbović sa više od 2300 bodova. Drugi član našeg tima Irena Majerić stalno se žalila na loš pristup pregovaranju i popuštanje poslodavcu. No, odlukom Vijeća Pošta RSRH, Kolektivni je potpisan iako je Vehar izrazio svoje negodovanje prilikom potpisivanja, koje zbog toga nije imalo planirano slavljeničko obilježje.

SINDIKATI IMAJU DOVOLJNO

Svaki od reprezentativnih sindikata u ovom trenutku raspolaže s više od 20.000.000 kuna, a da ne govorimo o ulaganjima u odmarališta Hrvatske pošte. Pored toga RSRH je vlasnik i dvije nekretnine: jedne u Mrkoplju, a druga se nalazi u blizini Koprivnice. Pored toga sindikati imaju i desetak službenih automobila, najmoderniju informatičku opremu, idealne, klimatizirane, uvjete za rad što se tiče prostora i namještaja. No, pored toga jedan od njih idealno koristi dobavljače Hrvatske pošte i preko njih kupuje ono što im treba od automobila do kišobrana. Da li se to zove sposobnost ili iskorištavanje teško je odrediti, no očito je da bi možda i Državno odvjetništvo moglo nešto kazati o tome. Pošta se „muze“ na sve strane.

Sindikati ako žele dobro Hrvatskoj pošti moraju se odreći beneficija koje imaju, a posebno visokih plaća koje su više i od 20.000 kuna a koje su dobili na dvojbeni način. Sav teret tih plaća kao i dodataka na plaću, koje prima pedesetak sindikalnih povjerenika trebali bi teretiti sindikate, a ne Poštu i njene radnike. Na taj način bi pokazali da se u pravom smislu  bore za prava radnika i da žele Hrvatskoj pošti da se kvalitetnije isprofilira na ionako turbulentnom poštanskom tržištu, a na kojem se baš i ne snalazi dobro.

Pored toga što bi Pošta imala manje troškova to bi i manji broj radnika trebalo napustiti Poštu. Vidljivo je da se u sadašnjem procesu vrti oko toga da se sindikati moraju odmaknuti od poslodavca i autonomno se boriti, čistog obraza, za prava radnika. U tu borbu ne smiju ući oni koji imaju „putra na glavi“.

MI smo    „Otporni na sve i svakog“

NOVINARI BJEŽE OD ODGOVORNOSTI?!

Nakon objave objeda u Jutarnjem listu protiv predsjednika RSRH Jadranka Vehara i glavne tajnice Sindikata Vlaste Mesarić prije desetak mjeseci pokrenuli smo  krivični postupak protiv urednika i novinara. Do danas je dva puta sazivano ročište no novinari i Jutarnji list izbjegavaju dolazak, pravdajući se ranije dogovorenim službenim putom. Naredno ročište održati će se 23. siječnja ove godine i očekuje se da će se novinari napokon pojaviti na sudu kako bi obranili objavljene objede. Ukoliko se ne pojave slijedi privođenje.

Sve ovo miriše na nešto lijepo za nas jer je očito da novinari nemaju čistu savjest i igraju na kartu iscrpljivanja. Već smo upoznati s neistinitom izjavom novinarke da smo je „istjerali“ s našeg Izvanrednog sabora iako smo je dobrano zatrpali našim radnim materijalima, a ona se, kada se trebala verificirati, neometano digla, sa svim materijalima i napustila dvoranu.

Neki koji su širili laži o predsjedniku i glavnoj tajnici RSRH već  su se ponadali da je tužba povučena i da neće imati nikakvih sankcija. No, moraju znati da oni ne odustaju tako lako i da im je cilj uložiti sav trud kako bi raskrinkali one koji šire laži i objede na njihov račun te da se oni koji šire objede, oni koji su ih optužili, poslali prijave državnom odvjetništvu, moraju i adekvatno i kazniti.

POSLODAVAC:SINDIKATI 3:0 ???

Sindikati samo dalje tonu u vlastitu zamku. Pitanje je da li će im to poslodavac i nadalje dozvoljavati i na taj način otkrivati svoje karte. Radnici ih lakše otkrivaju i zbog toga je sve manje onih koji su „oduševljeni“ idejom da se starijim radnicima „pokloni“ još dodatnih 150.000 kuna. Shvatili su ideju „razdora“ koji se stvara i kako se radnici okreću jedni protiv drugih. Poslodavac će ponuditi veću otpremninu ali će se s druge strane tijekom godine i narednih godina pojaviti veći broj onih koji će otići s manjom ili bez otpremnine.

To i sindikati već objavljuju u svojim pismenima, izražavaju strah radnika, no oni i dalje „pile“ po svome i pokušavaju „spasiti“ svoje poslušnike. Jednostavno ne žele čuti „glas naroda“

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“