SINDEXPRESS 09.07.2012

SVE SMO JAČI

Nakon sastanaka naših povjerenika u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Bjelovaru, Vinkovcima, Osijeku, Križevcima, pa ponovo u Rijeci i Zagrebu, te najnoviji u Vodicama, sve je jasnije da naša frakcija jača i jača. Zanimljivo je napomenuti, da niti jedan od naših povjerenika izabranih na proteklim izborima nije prešao na stranu onih koji su do nedavno bili isključeni iz Sindikata i nisu mogli biti vraćeni u članstvo. Trenutno su povjerenička mjesta preuzeli neki koji po Statutu RSRH ne mogu biti povjerenici, a to su povjerenici SRHT-a. Bez obzira na ovu uzurpaciju „ovlasti“ o čemu će svoju riječ uskoro donijeti Upravni sud, normalno, pozitivno za nas, svakodnevno nam se javljaju članovi zainteresirani da budu „baš naši“ povjerenici. To nam daje dodatni poticaj za funkcioniranje i borbu, no poticaj dobivamo i od onih koji su nam bili do jučer najveći protivnici, naše sindikalne konkrencije, kao i od velikog dijela naših kolega sindikalnih čelnika sindikata udruženih u NHS, a s kojima imamo redovne kontakte.

KOLEKTIVNI UGOVOR ZA HT GRUPU

Uzimajući u obzir činjenicu da se radnici Combisa i Iskona sindikalno organiziraju, možemo uskoro očekivati da će osvanuti i Kolektivni ugovor za HT grupu. Višegodišnji pregovori i razgovori s poslovodstvom HT-a, da se ujednače prava unutar HT grupe mogli bi napokon "sjesti" na plodno tlo. Do sada nije bilo logično da radnici Combisa nemaju pravo na neka od prava koja imaju radnici Iskona ili radnici HT-a, no nije bilo ni logično da su imali veća određena prava bivši radnici T-Mobilea u odnosu na ostale radnike HT-a. No, o tome smo već pisali i upozoravali.

Sklapanjem Kolektivnog ugovora za HT grupu napravio bi se jedan dodatan kvalitativan korak naprijed u rješavanju unutarnjih problema, kao i u rješavanju migracije radnika iz jednog u drugo društvo. Poznato je koliko problema je bilo kada su radnici IT-a trebali iz HT-a preći u Combis i koliko ih je prešlo. Minoran broj rezultat je neriješenih odnosa unutar ta dva društva, a naročito nepostojanje zajedničkih akata, kao što je Kolektivni ugovor.

ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN U T-CENTRIMA

Radničko vijeće je dugo odoljevalo zahtjevima poslodavca da radno vrijeme u T-centrima bude raspoređeno u šest radnih dana. No, došlo je i do toga. Kriza, smanjivanje broja usluga, zaostajanje u novim tehnologijama zbog nenormalnog pritiska HAKOM-a, povećanje broja nezaposlenih, nefunkcioniranje ekonomske politike vladajućih, začinjeno s nesnalaženjem dijela poslovodstva HT-a... dovelo je Radničko vijeće pred zid. Analizirajmo malo sebe i naše ponašanje u krizi. Koliko je naših obitelji smanjilo potrošnju u mobilnoj telefoniji, koliko ih je otišlo kod drugih operatera, koliko više ne koristi MAXtv... Ne možemo pred tim zatvarati oči.

Zahvaljujući činjenici da je ovo Radničko vijeće, istina govoreći u prošlom mandatu, diglo ne malu bunu oko zatvaranja nekih T-centara i na taj način upozorilo poslovodstvo da se neće tako lako tolerirati daljnje zatvaranje, pa je poslovodstvo krenulo tražiti nove načine racionalizacije poslovanja. Jedan od tih je i promjena radnih vremena. Isti broj radnika, a duže radno vrijeme T-centara. Članovi RV-a, svjesni činjenice da može doći do zatvaranja T-centara i smanjivanja broja zaposlenih, radije prihvaćaju ovaj prijedlog poslovodstva, kako  ne bi doveli u upitnost radnu i socijalnu budućnost radnika. Odluka je bila teška, jer njome otvaraju poslovodstvu nove mogućnosti. Nadamo se da je poslodavac ipak neće zlorabiti i da će ova kriza, nije baš ohrabrujuće, za godinu, dvije biti iza nas.

NOVI IZAZOVI ZA SINDIKATE

Prije nekoliko godina uspjeli smo spriječiti izdvajanje: izgradnje, kontakt centara, T-centara... Pregovori su bili mukotrpni, kompromisi teški, no našli smo zajednički jezik s poslovodstvom o načinima kako sačuvati ove dijelove naše djelatnosti i osigurati rad radnika unutar HT-a. Mnogo toga se ne zna kako bi se sačuvao autoritet poslovodstva. No, dvije osobe su obilježile te najteže trenutke, Josip Pupić, mladi umirovljenik i još uvijek aktualni, Jadranko Vehar.

Poslovodstvo sada ponovo testira strpljenje sindikata i ispituje njihovu odlučnost u zaštiti radničkih prava. Na žalost, sindikalna scena se sve više svodi na jedan sindikat, HST, jer samozvano čelništvo našeg RSRH, misli samo na svoje osobne interese, pa je za očekivati da će poslovodstvo dobro iskoristiti tu situaciju.

Poslovodstvo „glasno razmišlja“, o onom što smo mi najavili prije tri, četiri godine. Razmišljaju o tome kako bi „izbacili“ iz sustava radnike koji rade na održavanju tehničkog sustava, kao i na ukopčanjima novih korisnika. Velik dio tih poslova već je prebačen vanjskim izvođačima, a koji su se vremenom isprofilirali. Njihovo profiliranje možemo zahvaliti prvenstveno činjenici da se dio naših bivših radnika zaposlilo kod istih. No, ima i takvih vanjskih izvođača, koji ni u kom slučaju ne pomažu imageu HT-a i te, prema našim saznanjima, HT uspješno disciplinira.

Među radnicima u „field ekipama“ trenutno vlada nesigurnost, apatija... Informacija je izašla prerano, prije no što su je sindikati „prožvakali“ s poslovodstvom i preispitali sve moguće varijante. Možda je i taj proces okončan, no informacija nije izašla van i u tom trenutku su sindikati napravili veliku grešku. Izgubili su se u prostoru i na taj način ostavili radnike na cjedilu. Posebno su radnici razočarani i nezadovoljni, jer je "procurila"  informacija da radnici koji neće prihvatiti odlazak kod „strateškog partnera“ neće dobiti otpremninu. To bi bio prvi slučaj takvog ponašanja poslovodstva, obzirom da su otpremnine dobili radnici "neosnovnih" djelatnosti, a koji nisu htjeli preći u tadašnji Eurest.

Vremena su teška, radnici prestrašeni, sindikati slabi... Stanje nije ohrabrujuće... Traži se izlaz. Možda ipak sami radnici moraju preuzeti stvari u svoje ruke...

SVE SMO JAČI

Nakon sastanaka naših povjerenika u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Bjelovaru, Vinkovcima, Osijeku, Križevcima, pa ponovo u Rijeci i Zagrebu, te najnoviji u Vodicama, sve je jasnije da naša frakcija jača i jača. Istina je, da je dio povjerenika podleglo pritiscima iz straha da im se ne skinu dodatni bodovi koje im je poklonio poslodavac, no umjesto njih dobili smo druge, koji se žele bezkompromisno boriti za prava radnika. Sindikalna scena polako, ali sigurno jača i to u korist onih koji nisu potkupljivi i koji nemaju visoke plaće s kojima se hvale, a koje im je neopravdano dodijelio poslodavac (Kovač više od 15.000 kuna) i Vidaković (oko 25.000 kuna), te onih koji imaju poslodavčev dodatak na plaću od 3400 kuna (Ingrid Sušanj, Siniša Seketin, Domagoj Mendeš, Gordana Perković, Marina Bakša, Cvetan Kovač...).

No, dio računa nam kvari i „Feniks-hrvatski sindikat“, za sada najbrže rastući sindikat u Hrvatskoj pošti, a koji nama i HSP-u  „jede“ članstvo i povjerenike.

DIREKTOR SE „OTRGAO“

Na zadnjem sastanku s direktoricom Divizije Mreže neki takozvani sindikalisti „opanjkavali“ su kadrovsku politiku jednog od direktora geografskog područja. Nije razlog bio to, što je on narušavao već ustaljene oblike „kadrovske politike“ unutar Hrvatske pošte, nego što se "otrgnuo" iz ruku „sindikalista“. Odlučio se da će sam voditi kadrovsku politiku bez zadiranja sindikata u njegove ovlasti. To je diglo buru među pojedincima jer nije omogućeno „povlaštenima“ da sjednu na pozicije koje su im  obećane. Na tu negativnu kadrovsku sindikalnu selekciju, koja se koristi za kupovanje članstva, upozoravamo već duže vrijeme Upravu, jer je uspoređujemo sa stranačkim i "netjačkim" kadroviranjem, a pri čemu se zapostavlja stručnost i znanje.

Nadamo se da ovo neće biti „bič božji“ prema drugim direktorima i da će oni koji su podložni sindikalnom kadroviranju odustati od toga i pridružiti se ovom pozitivnom primjeru.

SKUP RADNIKA U VARAŽDINU

„Moramo reagirati nakon vašeg napisa o Skupu radnika u Varaždinu i slabe posjećenosti“, tako počinje e-mail našeg kolege (ili kolega) iz Varaždina. Ne možemo objaviti cjelokupni tekst jer u njemu ima previše teških riječi upućenih određenim osobama, riječi ogorčenja i bijesa. Kolege tvrde da namjerno nisu došli na Skup radnika jer jednostavno ne mogu sjedeti u prostoru s dvoličnim osobama. Osobama koje bi trebale zastupati radnika, a kontinuirano se "ulizuju" poslodavcu i sastaju se s njim tajno u „birtijama“ svojih bližnjih. Na Skupu, kada bi nešto i rekli tada bi izvukli „deblji kraj“ ili pak ne bi dobili odgovor. Često su izvukli deblji kraj baš od onih koji bi ih trebali zaštititi od poslodavca.

„Nagovarali smo kolege da ne dolaze na Skup“, izjava je koja nam se baš nije sviđala. Bez obzira na sve na Skup je trebalo doći što više radnika i na Skupu se treba „obračunati“ s onima koji svoju demagogiju i licemjerje skrivaju pod plaštom sindikalizma. Pred nama su teška vremena i ne smijemo se povlačiti pred takvima. Odgovornost za to što će biti s nama u naredne dvije, tri godine leži na svima, od direktora, dostavljača, čistačice, voditelja, operatera...

STOLCI

Problem stolaca ponovo se pojavljuje kao top tema na skupovima radnika i sjednicama radničkih vijeća. Samo ta činjenica dovodi nas do zaključka da smo ponovo dosegli dno,  kako u funkcioniranju, tako i u investiranju. Nekada, u socijaizmu, kada im cijena i kvaliteta nije bila zanemariva, to je bila česta tema razgovora kao i početkom ovog stoljeća. No, kada je Uprava pokrenula kontinuiranu nabavku stolaca taj problem je nestao, odnosno, ako se i pojavio tada bi se brzo i rješavao. Za stolce je novaca uvijek bilo. Nedostatak kontinuiteta nabavke, loša kvaliteta stolaca, loše poslovanje Pošte, nefunkcioniranje radničkih institucija... samo su neki od razloga koji su nas doveli do toga da su stolci ponovo „top tema“.

Svi se moramo zabrinuti ovom situacijom koju očito više nemaju pod kotrolom ni poslodavac ni sindikati i koja bi mogla rezultirati još gorim stanjem, ne u stolcima, nego oko ukupnog stanja unutar Pošte.

GUBITAK VEĆI OD 40 MILIJUNA KUNA

Nakon informacije sa skupova radnika da smo tijekom prva četiri mjeseca poslovali s gubitkom većim od 34 milijuna kuna, došli smo i do nove, za sada neslužbene informacije, da se gubitak povećao na više od 40 milijuna kuna. Zabrinutost naših kolegica i kolega koji rade u financijama u Jurišićevoj je više nego zamjetna. U ovom trenutku ne želimo pričati o nekim njihovim „zlonamjernim“ primjedbama, a koje mogu biti rezultat neostvarenih kadrovskih ambicija.

Gubitak od 40 milijuna kuna ne znači još katastrofu kao što neki žele u ovom trenutku prikazati i nama i javnosti. To je samo slijed sadašnje krize, a za koju treba hitno naći izlaz u nekim novim poslovnim potezima. Neke stvari su već vidljive, no vidljiva je i improvizacija koja se može kao bumerang vratiti prvenstveno radnicima. Oprez i trezvenost mora biti nazočna na svim nivoima, te se svi moramo mobilizirati kako bi se stanje popravilo.

ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN U HPE

Zašto su članovi RV-a popustili pritiscima poslodavca?

Prilikom prvog odbijanja zahtjeva poslodavca naveli smo jednu činjenicu koja se pokazala istinitom: sindikati (ili neki njihovi čelnici) prihvatili su zahtjev poslovodstva da se uvede šestodnevni radni tjedan unutar hpe. Priprema, uvjeravanja članova RV da je to korisno za sve, a posebno za radnike, nije bila dobro provedena i radnička vijeća nisu prihvatila takvu velikodušnu ponudu. Nakon odbijanja izvršeno je „pranje stavova“ i danas imamo situaciju da je RV GP1 prihvatilo (čast izuzecima iz naših redova) šestodnevni radni tjedan, na ogorčenje radnika. Kakva će biti reakcija radnika na takvu odluku još ćemo vidjeti, jer ista ne ide na čast ni Radničkom vijeću GP1, a ni takozvanim sindikalcima.

SINDEXPRESS 02.07.2012

KOLIKO NAS IMA?

U protekla dva, tri mjeseca bombardira se članstvo o broju onih koji još uvijek daju potporu ovakvom ili onakvom RSRH. Prvo se objavljuje na jednom blogu optužba da smo broj članova smanjili na 6000 u svim djelatnostima, nedugo iza toga se pojavljuje podatak da nas ima 10.000, a zatim 9.000. Sve ove informacije degradiraju „čelništvo“ Sindikata, jer se zbunjuje i dezinformira članstvo. Prava istina je da smo u proteklih četiri, pet mjeseci izgubili oko 500 članova i da smo pali ispod 8.000 članova. Na žalost taj trend se nastavlja, zbog nezadovoljstva osobama koje su „prigrabile“ vlast, lažnih obećanja oko isplata pozajmica, te neargumentiranog blaćenja samog Sindikata. Trenutno je naš broj blizu onog ili ispod onog koji nas ograničava u reprezentativnosti, a to je 20% od ukupnog broja radnika. Netko, unutar Sindikata, namjerno urušava našu poziciju za naredne kolektivne pregovore i želi nas po svaku cijenu izbaciti iz istih. Traži sebi alibi za stanje koje je pred nama, a to je smanjivanje prava zaposlenih.

HT je doživljavao posebnu „kataklizmu“ u broju članova. Prilikom prebrojavanja prije sedam, osam godina kroz sindikate je bilo organizirano oko 120% radnika. Dobro ste pročitali 120%, a to je bio rezultat činjenice da su pojedinci bili uključeni u dva, tri sindikata. Četiri godina kasnije, nakon odlaska nešto manje od tri tisuće radnika,  postotak onih koji daju potporu sindikatu smanjuje se na samo 80%. Prema našoj procjeni trenutno je u sindikate uključeno oko 60% od ukupnog broja radnika. Radikalno se približavamo europskom prosjeku od oko 45% sindikalne organiziranosti radnika.

JADRANKO VEHAR NIJE VIŠE RADNIK HT-a

Od 1. srpnja čelnik našeg Sindikata, Jadranko Vehar, više nije radnik Hrvatskog Telekoma. Odluka je njegova i hrabra u trenucima kada se vodi pravna borba oko budućnosti Sindikata. Za one koji i dalje imaju povjerenje u njega, a to su među ostalima svi povjerenici legalno izabrani od članova na izborima, moramo napomenuti da on i nadalje ostaje na funkciji na kojoj je bio i da će se i nadalje svesrdno i nekorumpirano boriti za prava radnika. Njegova potpora i dragocijeno iskustvo nadasve će nam biti potrebno u predstojećim pregovorima za novi kolektivni ugovor.

Naime zbog stanja koje trenutno vlada u Lijepoj našoj, te kontinuirani pritisci Deutsche Telekoma, nedvojbeno će rezultirati smanjivanjem određenih prava, kao prvo visine otpremnine, te ostalih materijalnih prava do oporezivog dijela. Za očekivati je i smanjivanje visine iznosa dnevnice (terenskog dodatka)...

PLOČE I DALJE PADAJU

Pala je još jedna, četvrta, neki kažu čak i peta po redu staklena ploča s HOTO-a i to u tijeku radnog dana. Sreća u nesreći je ponovo da nitko nije ozbiljnije ozlijeđen, jedan od zaštitara samo je pukom srećom izbjegao teže ozlijede. No ovaj put je nastradao osobni automobil koji je bio parkiran pred ulazom. Već smo kroz naše glasilo upozoravali na činjenicu da bi trebali zabraniti rad u Ho-To tornju i prestati koristiti ovu nesigurnu zgradu. Sada, nakon svih ovih upozorenja i bez obzira na drvenu zaštitnu skelu, poslovodstvo HT-a preuzima na sebe dio odgovornosti za moguće posljedice, ukoliko dođe do težih ozljeda, kako naših radnika, korisnika ili slučajnih prolaznika.

KADA ĆE DOĆI DO USKLAĐIVANJA PLAĆA?

Bez obzira na činjenicu da se velik dio radnika opredijelio na „politiku nezamjeranja“ te ne pokušava tražiti zasluženu plaću, sukladno svim kriterijima koji su se godinama razvijali unutar Hrvtaskog Telekoma, ipak se nazire veliko nezadovoljstvo radnika trenutnom situacijom u nagrađivanju i određivanju plaća. Moramo priznati da je „novi sustav nagrađivanja“ nadograđivan, mijenjan na način kako su to sindikati tražili, a posebno se svojom tvrdoglavošću u tome isticao naš Sindikat, odnosno njegovi dopredsjednici, Franjo Jezerčić i Mato Nađ. Prvotna zamisao sustava koji je robovao dirigiranom nagrađivanju uspjeli su preokrenuti „na glavu“ i doveli ga do nivoa koji je bio primjenjiv i koji je bio zadovoljavajući za radnike na kraći period.

Zašto „kraći period“? Naime nakon svih tih naših urgencija, pritisaka, prijetnji industrijskim akcijama, odlaskom u Bonn dogovorili smo da će se godišnje povećavati kvota za usklađivanje plaća, a na teret uštede koja će se ostvariti odlaskom dijela radnika kao tehnološki višak, kao i temeljem ocjena za ostvarene ciljeve. Tim sredstvima se godišnje trebalo usklađivati plaće radnih mjesta unutar pojedine grupe složenosti. Naime, “novi sustav“ napravio je nered u kojem su mlađi radnici na istom radnom mjestu imali plaću i do 4000 kuna manju od kolega koje su obavljale isti posao. Čak ni maksimalni bonus kojeg bi ti radnici dobivali, ne bi pokrio tu razliku. 

Namjenskim sredstvima trebalo se sve dovesti u normalu. Nakana poslovodstva da se to provede u djelo trajala je nešto više od godine dana, a usklađivanje je „masovnije“ provedeno tri puta. I sve je stalo. Stoga ne čudi ovo tinjajuće nezadovoljstvo radnika, koji očekuju da će napokon dobiti plaću koju zaslužuju. Ne moramo spomenuti da je ova inertnost poslovodstva djelovala i nestimulativno na dio radnika.

No, nismo zaboravili glavnog krivca za ovu situaciju. Nadzorni odbor HT-a i većinskog vlasnika, koji kontinuirano traže smanjivanje troškova poslovanja, a to je broj radnika ili trošak njihovih plaća. Na „zapadu“ je već postalo normalno da sindikati žrtvuju dio prava kako bi zaštitili radna mjesta. Naša dobit je još uvijek dovoljno velika, u odnosu na drugo „vlasništvo“ DT-a, pa ne bi trebao biti takvog pritiska. DT je dosljedan maksimalno smanjivati prava radnika izvan Njemačke, dok se u „njihovom dvorištu“ ipak može nešto i dogovoriti. Prisjetimo se naših odlazaka u Bonn, iza toga je nastao mir godinu, dvije... Bez obzira na troškove smatramo da bi trebali i nadalje, najmanje jednom godišnje, upriličiti jedan odlazak u dvorište "Velikog DT-a. 

Što kazati o održanim skupovima radnika u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu?

Sve ukazuje da se interes radnika smanjuje, a da se razočaranje djelovanjem sindikata produbljuje i proširuje na druge radničke institucije. Nakon ovih skupova, ukoliko ne dođe do preokreta u funkcioniranju radničkih institucija, jasnog i javnog informiranja, ne možemo garantirati da će se stanje popraviti. Uz to će se sustavno narušiti socijalni dijalog. Ono što je jako važno napomenuti je da skupovima nije bio nazočan ni određeni broj sindikalnih povjerenika. Oni koji bi se trebali pojačano angažirati da se što veći broj radnika odazove, nisu se pojavili. Hoće li sindikati napokon početi sankcionirati ovakvo ponašanje sindikalnih tribuna, pitanje je na koje trebaju odgovoriti tijela sindikata. Mi smo donijeli zaključak da naših 67 povjerenika mora biti nazočno na skupovima radnika, a da svaku nenazočnost moraju opravdati.

ZATVARAJU SE POŠTANSKI UREDI

Na sastanku s Izvršnom direktoricom Divizije mreže prezentirani su podaci o „privatizaciji“, odnosno davanju u zakup poštanskih ureda. Rezultati ovog procesa nisu niti malo ohrabrujući za radnike, ali za nas su očekivani. Kriza i loš Pravilnik napravili su svoje. Na sve to smo upozoravali i bez obzira na činjenicu da je dio naših „sindikalaca“ prihvatilo Pravilnik i nadalje smo se protivili njegovoj primjeni. Nije nas zadovoljila ni činjenica što smo zahvaljujući pregovaračkim sposobnostima predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, uspjeli osigurati radna mjesta za sve radnike u poštanskim uredima koji se zatvaraju ili koji će se dati u zakup. To je bio samo polovičan uspjeh, zbog nedovoljne potpore (korumpiranosti) unutar Sindikata.

Od predviđenih 103 poštanska ureda za davanje u zakup, trenutno je zatvoreno čak više od 75%, dok za samo 25 njih traju pregovori s lokalnom upravom i samoupravom. To znači da će još desetak njih biti zatvoreno. Ovaj proces „zatvaranja“ poštanskih ureda mora biti dobra pouka za sve, posebno za socijalne partnere kojima bi na pameti trebala prvo biti sigurnost radnih mjesta.

Prema našim, neslužbenim informacijama, pripremljen je popis dodatnih dvjestotinjak poštanskih ureda koji bi se tijekom ove godine trebali „privatizirati“.

HSP NAS PODRŽAO

Na istom sastanku predstavnici HSP-a podržali su naš stav o tajnim kupcima i njihovom štetnom nastupanju prema našim radnicima. Naime, tajni kupci ocijenili su izuzetno loše naše kolegice i kolege u dijelu koji se odnosi na nuđenje drugih usluga ili  proizvoda, prema tim podacima svega 1,5% radnika ponudilo je neku drugu uslugu. Upozorili smo na temelju osobnog iskustva (voditelj prodaje na području tri županije), da je to moguća politika agencija, kako bi na neki način zadržali dugoročnije angažiranje u nekom društvu. Kako je to izuzetno „sklisko područje“ moraju naći nešto što je između ostalog dobro, a što bi koristilo da se dodvore poslodavcu. Tako je dano pozitivno mišljenje za izgled poštanskih ureda kao i za kulturu ophođenja.

Nadasve smo zadovoljni činjenicom da se i HSP protivi ovakvom načinu „uhođenja“ naših radnika, te se nadamo da će poslovodstvo saslušati naše stavove i sugestije kako bi se stanje u sustavu promjenilo.

RADNICI NAM PADAJU U NESVJEST

Na Skupu radnika u Zagrebu, poslodavac je upozoren na enormne vrućine koje vladaju u uredima  na „južnoj strani“ Branimirove. Naime, ti uredi su cijeli dan na udaru sunca i nemaju adekvatnu mogućnost rashlađivanja prostora, u odnosu na sjevernu stranu, koja nije cjelodnevno na udaru sunca i na kojoj su montirani, djelomično, rashladni uređaji. Isprika poslovodstva, da je nemoguće instalirati nove rashladne uređaje, niti izdaleka nije opravdana. Ona je više isprika za nedostatak sredstava, čekanje na projekt logističkog centra i povlađivanje onima koji bi trebali brinuti o uvjetima rada svojih zaposlenih.

Što nam preostaje?

Pozvati Državni inspektorat? Ako smatramo da je to jedini način, da. No, na žalost, poslodavac je imun na takve prijetnje i radije će platiti kaznu od nekoliko tisuća kuna, nego montirati uređaje koji koštaju isto toliko. U tom dijelu zakazali su svi: radnici, povjerenici zaštite na radu, sindikalci, poslodavac. Nužno je zbog enormnih ljetnih vrućina učiniti sve da se uvjeti rada poboljšaju i učine snošljivima, bez obzira na najave preseljenja u logistički centar u Veliku Goricu. Važnije bi nam trebao biti zdravlje radnika, od tih nekoliko tisuća kuna, ili pak ne?

Što predlažemo da se odmah učini? Promjena radnih vremena i njihovo skraćivanje za sve radnike koji rade na nenormalnim vrućinama. Potez je na Radničkom vijeću i Povjereništvu zaštite na radu.

Ujedno sugeriramo da se netko pobrine i za naše POŠTARE (pješake), pa da se sklopi ugovor sa Konzumom, Tiskom.. da besplatno mogu dobiti bočicu rashlađene vode, dok hodajući  užarenim  ulicama raznose poštu. Naime, voda koju ponesu sa sobom, brzo se zagrije, pa ih ne može osvježiti. Barem to, kad već ne mogu dobiti ljetnu uniformu (kratke hlaće, kape, majice).

KOLIKO NAS IMA?

U protekla dva, tri mjeseca bombardira se članstvo o broju onih koji još uvijek daju potporu ovakvom ili onakvom RSRH. Prvo se objavljuje na jednom blogu optužba da smo broj članova smanjili na 6.000 u svim djelatnostima, nedugo iza toga se pojavljuje podatak da nas ima 10.000, a zatim 9.000. Sve ove informacije degradiraju „čelništvo“ Sindikata, jer se zbunjuje i dezinformira članstvo. Prava istina je da smo u proteklih četiri, pet mjeseci izgubili oko 500 članova i da smo pali ispod 8.000 članova u svim djelatnostima. Na žalost taj trend se nastavlja, zbog nezadovoljstva osobama koje su „prigrabile“ vlast, lažnih obećanja oko isplata pozajmica, te neargumentiranog blaćenja samog Sindikata. 

Trenutno u Pošti imamo oko 4.000 članova, što je oko 3.000 manje od našeg konkurenta Hrvatskog sindikata pošte. U odnosu na ukupan broj radnika mi imamo oko 40%, dok HSP ima 70%. Nekada je ukupan postotak sindikalno organiziranih radnika u HP-u bio oko 130% (zbog dvojnog ili trojnog članstva). Realno je danas u sindikatima oko 85% radnika i neminovno se približavamo europskom prosjeku od oko 45% sindikalne organiziranosti radnika.

SINDEXPRESS 26.06.2012

U

UKINUT "HARAČ"

Nakon više mjesečnog "natezanja" s Vladom RH i obostranim ucjenama, napokon se Vlada otrijeznila i odlučila ukinuti "harač" na mobilne usluge. No, u tom dijelu veliku ulogu imala je i Europska komisija, koja je upozorila na apsurdnost uvođenja takvog načina oporezivanja, svega i svačega. Na žalost, ova odluka Vlade došla je prekasno za nekoliko stotina naših radnika, koji su tijekom ove godine proglašeni tehnološkim viškom. Možemo u tom proglašavanju pronalaziti glavnog krivca u poslovodstvu, no to je samo zatvaranje očiju pred objektivnim stanjem u našem Društvu. Kriza radi svoje, no da je i poslovodstvo zatečeno dubinom krize i da se dio njih jednostavno ne snalaze, nepobitna je činjenica.

Tvrdoglavost naše Uprave i drugih mobilnih operatera da zaustave i uspore investicije u nove tehnologije urodila je plodom. Hoće li i najava novih investicija, uvođenja novih tehnologija i novih usluga uroditi plodom, pa podignuti profitabilnost Društva i na taj način smanjiti apetite većinskog vlasnika za smanjivanjem troškova, odnosno smanjivanjem broja zaposlenih? Vjerojatno ne, no, pitanje je, hoće li krajem ove ili početkom slijedeće godine iz HT otići 500 ili za 250 radnika. Ono što je za nas jako dobro je informacija, a koju smo dobili od naših kolega iz Njemačkog sindikata komunikacija, da je naša Uprava "tvrdi orah" kada se radi o smanjivanju broja radnika, te da su neki sindikati od svojih uprava počeli zahtijevati da se slično ponašaju.

NOVA PRIZNANJA JADRANKU VEHARU

Bez obzira na probleme koji trenutno postoje u funkcioniranju Sindikata, Jadranko Vehar, svakodnevno dobiva nova priznanja i pozive za sudjelovanje na mnogim međunarodnim skupovima, koji većim dijelom nemaju nikakvih poveznica sa funkcijama koje obnaša kao potpredsjednik Europske federacije sindikata u javnim službama i potpredsjednik Konfederacije europskih nezavisnih sindikata. Trenutno je dobio pozive za tri takva skupa: jedan u Sjedinjenim američkim državama, u Los Angelosu, te dva u Europi,  Bugarska i Ukrajina. Očito je da bi mu bilo draže da se skup u Ukrajini održavao u lipnju, tijekom nogometnog prvenstva, a ne u listopadu. No, svi ovi pozivi predstavljaju priznanje našem Sindikatu, a koji je zahvaljujući njegovim aktivnostima postao prepoznatljiv i izvan naših granica, a što rijetkima uspijeva.

PRED NAMA, NOVI PREGOVORI ZA KOLEKTIVNI UGOVOR

Kao i pred svake druge kolektivne pregovore, pozivamo vas da se uključite u kreiranje naših prijedloga, kojima želimo popraviti vaša radna i materijalna prava. Početak pregovora očekujemo početkom rujna.

Nova Uprava i nova "metla". Projekti koji su najavljivani od strane bivše Uprave kao nadasve uspješni, preko noći se mijenjaju i postaju manje važni ili čak i nebitni za daljnji razvoj Hrvatske pošte. No, u navedenim procjenama i nadalje ima dosta lutanja, pa čak i nekih procjena koje bi se mogle negativno odraziti na daljnju budućnost našeg Društva. Voljeli bi da se varamo, no do sada sve naše procjene i procjene naših ekonomskih analitičara pokazale su se više nego točnim.

PROJEKT VJESNIK

Naša reakcija, nakon objave u tisku, o kupnji tiskare Vjesnika, bila je poprilično oštra iz  razloga što smo, poznavajući trenutnu situaciju na tržištu "tiskovina" i tiskarske djelatnosti, smatrali da je to isključivo politički potez, kojim se trebala spasiti tiskara s jedne strane, a s druge strane, spriječiti revolt radnika tiskare, zbog mogućnosti neisplate plaća. Zbog te naše reakcije došli smo i na udar bivšeg predsjednika Uprave, a posebno naš predsjednik Jadranko Vehar. Tada smo zatražili i odgovornost Nadzornog odbora, no od toga nije bilo ništa, jer su se i oni u strahu pokrili ušima. Sada ova nova Uprava odustaje od ovog projekta, jer je očito došla do istih saznanja, koja smo imali i mi kada smo dali svoju procjenu o ovoj, za Hrvatsku poštu, nepotrebnoj investicijskoj avanturi. Ponovo se postavlja pitanje, hoće li napokon netko i odgovarati zbog loših procjena, a posebno oni koji su tada bili članovi Nadzornog odbora i koji su šutke popratili ovu investiciju, vjerojatno zbog straha od gubitka privilegija.

LOGISTIČKI CENTAR KASNI

Sve radnike Pošte iznenadila je vijest da će novi logistički centar ugledati svjetlo dana tek "početkom 2015. godine". Znači li to da je gubitak kontinuiteta koji je nastao smjenom Uprave rezultirao i kašnjenjem ili su rokovi stare Uprave bili "prenapuhani". Razlozi leže i na jednoj i na drugoj strani. Divizijsko zatvaranje, loša koordinacija, čudan sastav Uprave bili su razlozi nedovoljne informiranosti poslovodstva o tijekovima poslovne angažiranosti našeg Društva. Sukladno toj činjenici, neki planovi, promišljanja ostali su u glavama onih koji su ih i zacrtali u prijašnjim okvirima. Nekoliko mjeseci će ipak trebati "novoj" Upravi da pohvata sve konce, pa i konce koji diktiraju realizaciju "logističkog centra". Zanimljivo je da smo i mi upozorili bivšu Upravu da će glavni problem biti nabavka opreme. Naime zbog velike modernizacije logističkih centara u Njemačkoj, glavni dobavljač opreme, Siemens, ne može isporučiti novu opremu u roku kraćem od dvije godine. Ovdje ne možemo zaobići ni moguće probleme oko glasina da se budući objekt nalazi na vodozaštitnom području, a koje Uprava u niti jednom trenutku nije demantirala. Čak suprotno, "nalila je ulje na vodu", Odlukom kojom se "stručne službe" ne sele u Veliku Goricu. Naša procjena je da će logistički centar biti u funkciji, uzimajući u obzir, sadašnji trend, tek u kasnu jesen 2015. godine.

DIGITALNA TELEVIZIJA

U jednom razgovoru poslovodstvo Pošte, iz osobnog iskustva, upozorili smo da su planovi oko digitalne televizije "prenapuhani". Upozorili smo da je to rizična investicija i da se njena uspješnost može očekivati dugoročno i to samo pod uvjetom da cijena usluge bude najmanje 40% niža od postojećih cijena i da je neće u budućnosti "pojesti" neka nova, kvalitetnija, tehnologija. Ekonomska kriza je velik, ograničavajući faktor u kojem niti jači igrači više nemaju prostora, pa ni projekti "za jednu kunu tri mjeseca" ili "TV prijamnik od 80 i više cm za 8 kuna", više ne prolaze. Ovu uslugu, ipak ne smatramo neperspektivnom  i spremni smo pomoći, koliko možemo, da se ona kvalitetno razvije. Nadamo se da će Uprava shvatiti da im možemo biti kvalitetan partner, te da su sve naše sugestije, prvenstveno, dobronamjerne.

PRINTING CENTAR

Još jedna naša investicija, koja je već odavno trebala biti u funkciji, izgleda kao da je u povojima. Moramo ponovo konstatirati da su osobe koje su taj projekt pokušavale gurati prije nekoliko godina, stavljene sa strane, a njihova nastojanja da taj projekat što prije zaživi, minorizirana su. Sjećate se jednog od bivših predsjednika Uprave, Milana Skoblara, koji je "odletio" zbog svojih futurističkih ideja i pokušaja da Hrvatska pošta bude uspješno, moderno društvo. Pitate se gdje je sada? Na žalost, ta osoba puna ideja i htjenja, sada se bavi "sporednim" stvarima, a njegovi kapaciteti niti izdaleka nisu adekvatno iskorišteni. Svjesni smo činjenice, da je njemu dat navedeni projekt, isti ne bi bio tek na "izradi studije", iako je u njega već "ubačeno" nekoliko milijuna kuna.

ARHIVA

O ovom projektu priča se u superlativima, no bez konkretnih pokazatelja poslovanja. Nadamo se da su priče utemeljene na argumentima, te da jedini korisnik navedene usluge našeg "poduzeća kćeri", neće biti samo Hrvatska pošta. Naime na tržištu "arhiviranja", istim poslom se bavi dvadesetak društava, a do sada nije pokazalo neku veću ekspanziju.

ČLAN NO POBJEGAO SA SKUPA RADNIKA

Prvi ovogodišnji Skup radnika završio je neslavno. Skup je organiziran u Rijeci i nazočilo mu je dvadesetak radnika. Ono što je bilo indikativno je činjenica da poslovodstvo baš i nije bilo dovoljno spremno da svojim podacima i odgovorima potaknu radnike da dođu na idući skup u većem broju. Ne znamo zašto još uvijek nema službenih podataka o poslovanju Hrvatske pošte, kada postoji obveza iz Zakona o radu kojom je poslodavac dužan kvartalno informirati radnike, o poslovanju i planovima poslovanja. Kao i do sada informacija može biti "službena" ili "neslužbena".

No, najveći "gaf" napravio je predstavnik radnika u NO, koji je bez riječi opravdanja napustio Skup, prije nego što je mogao odgovoriti na neka pitanja radnika. Pobjegao je glavom bez obzira i tako izbjegao pitanja o svojim primanjima (dobrano većim od 20.000 kuna) i drugim pogodnostima, kao i o činjenici da je kao "savjetnik predsjednika Uprave" bio predstavnik radnika u Nadzornom odboru.

SINDIKATI GUBE ODMARALIŠTA

Zahvaljujući napisima jednog "samozvanog" čelnika našeg Sindikata sve je izglednije da bi sindikati u Hrvatskoj pošti mogli ostati bez odmarališta. Taj čelnik optužuje "Poštu" da je štetnim Ugovorom za Poštu i Državu, prepustila odmarališta sindikatima u HP, što je potaklo neke državne institucije da se pozabave ovim problemom. Taj čelnik nije radnik Pošte i očito mu nisu važni interesi radnika Pošte, kao i ni tehnološki dio Sindikata koji "pokriva" ovo naše Društvo. U konačnici može doći do nesagledivih posljedica, da se radnicima onemogući korištenje odmarališta na dosadašnji način, da se ona prodaju trećim osobama, te da radnici i sindikati ostanu bez onog što smatraju svojim. Srećom naše institucije su spore, tako da ove godine ne bi trebalo strahovati od zatvaranja odmarališta, no slijedeće?

SINDEXPRESS 18.06.2012

VLADA RASKIDA KOLEKTIVNI UGOVOR U HRVATSKOJ POŠTI POČETKOM SRPNJA!?

Ovo je naslov s kojim smo završili prošlotjedni Sind. Iz dana u dan sve je očitije da će se to i desiti. Na kraju naslova ostati će samo uskličnik. Naime, prije nekoliko dana bili smo nazočni jednom sindikalnom skupu na kojem se razgovaralo o poticaju Vlade da se krene u izmjene Kolektivnog ugovora za javne službenike. Polemike o tome koliko su u ovom trenutku (ne)potrebna smanjivanja radnih i materijalnih prava, ne želimo ni spominjati, no zanimljive su bile diskusije pojedinih sindikalnih čelnika koji su počeli miješati kruške i jabuke i na taj način počeli povlačiti vodu na mlin poslodavaca, a posebno onih koji su u sustavu javnih poduzeća, kao što je naše.

Naime, već duže vrijeme se u tisku povlače navodne "povlastice" koje imaju radnici javnih poduzeća i koje na sve načine pokušavaju dovesti te radnike i njihove sindikate u "crnu kroniku". Često novinari koji pišu, te nazovimo ih analize, niti ne znaju o čemu pišu, ne poznaju temeljne postavke funkcioniranja u  tim društvima, a da ne govorimo da ne poznaju ni temeljne postavke Zakona o radu. Jedno od prava koje se našlo  na "tapeti" takvih nadobudnih novinara, bila je odšteta za ugriz pasa. Ne želimo spominjati da je novinar od toga htio napraviti "sprdačinu", a svi mi koji znamo koliko problema psi stvaraju našim dostavljačima, najradije bi mu dali torbu i stavili ga u sredinu čopora pasa. No, ova fama o pravima naših radnika, stvara famu i među nekim sindikalnim čelnicima i oni u toj euforiji "linča" pokušavaju pokrenuti smanjivanje radnih i materijalnih prava radnika u državnim poduzećima, te nesmotreno u javnost izlaze sa zahtjevima, da se uz smanjivanje prava državnih službenika moraju smanjiti i prava radnika u javnim poduzećima. Pri tome izlaze iz svih okvira proklamirane sindikalne solidarnosti.

Smanjivanjem prava radnika u državnim poduzećima direktno se utječe i na smanjivanje prava državnih službenika. Manja prava uzrokuju i smanjivanje potrošnje, a time i smanjivanje punjenja državnog proračuna, koji je opet izvor za isplatu plaća javnih službenika. Sukladno navedenom ti sindikalni čelnici jednostavno ne shvaćaju da svojim traženjima dodatno potkopavaju svoju poziciju. U toj svojoj borbi za veća prava državnih službenika moraju shvatiti, da rušenjem tuđih prava, ruše i svoja. Ako se svima ukine prijevoz s posla i na posao, učiniti će se to i njima, ako se svima ukine minuli rad,  ukinuti će se i njima i obratno. Mi smo svi, u toj borbi za veća prava, povezani "pupčanom vrpcom". Uspjeh jednoga je uspjeh svih, a neuspjeh, neuspjeh svih.

Pred nama je dugo toplo ljeto, a kako izgleda i duga topla jesen. Ono što su do sada pokazale sindikalne središnjice, nije ohrabrujuće. Na zahtjev Vlade za neargumentirano smanjivanje prava radnika, nije bilo očekivane ratoborne reakcije, kao i na zahtjev da se krene u "zaobilazno" mijenjanje Zakona o radu. Možda je nama koji to gledamo sa strane, jednostavan proces, no on je za većinu radnika izuzetno bolan. Sve veći broj nezaposlenih znači i da u obiteljima radi samo jedan član, da se primanja smanjuju i da je borba za preživljavanje sve jača i ogorčenija.

Sve ovo će pokazati i koliko će se u narednom periodu smanjiti naša "poštanska" prava. Na tapetu su nam dnevnica, terenski dodatak, minuli rad, jubilarne nagrade, Božićnica, regres, dar dijeci... Dok radnici strahuju za svoja prava neki sindikalisti pokazali su da im je draža "korupcija" nego prava radnika. U proteklom periodu postali su "pozamašni trošak" za Hrvatsku poštu. Umjesto da se odreknu tih prava i na taj način smanje pritisak poslovodstva na uobičajena radnička prava, oni ih pokušavaju i dalje gomilati, gubeći iz dana u dan svoj kredibilitet među članstvom.

ISKLJUČENI IZ SINDIKATA

Zbog točnosti informiranja moramo vas izvijestiti o nekim kadrovskim promjenama unutar Sindikata. Tako su iz članstva Sindikata isključeni:

Željko Vidaković, Cvetan Kovač, Ingrid Sušanj, Siniša Seketin, Gordana Perković, Marija Mandić (koja je smjenjena i kao direktorica sindikalnog poduzeća RSR94), Domagoj Mendeš, Marina Bakša, Herbert Hrgović.

Razlog za isključenje je sudjelovanje u nezakonitim radnjama, te kršenje Statuta RSRH.

ČLANARINA 40 KUNA

Zbog same činjenice da unutar Sindikata već duže vrijeme vrijedi neravnopravnost  oko plaćanja članarine, zaštitari imaju maksimalnu članarinu 39,98 kuna, naše  najviše tijelo, Središnji odbor razmišlja o uvođenju jedinstvene članarine u Sindikatu od 40 kuna maksimalno i to od 1. srpnja ove godine. Na taj način ćemo se odužiti i našim vjernim članovima i na sebe preuzeti teret dijela krize. Zaposleni  u Sindikatu neće biti oštećeni, ako to nekoga brine, naime njihova prosječna plaća je viša od 8.000 kuna, a što je za oko 3.000 kuna više od prosjeka koji je u Hrvatskoj pošti uz sva ostala prava, koja su definirana prosjekom između HP-a i HT-a. Navedena prava su najmanje 20% viša od onih u Hrvatskoj pošti.

Ono što nas je potaklo na razmišljanje o visini članarine je i smanjivanje broja članova, samo u ovoj godini oko 200, te pojava novog sindikata "Feniksa-hrvatskog sindikata" koji nudi članstvo u sindikatu za samo 10 kuna.

NIJE PROŠAO ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN

Radnička vijeća nisu prihvatila prijedlog poslodavca da se u "hpekspresu" uvede šestodnevni radni tjedan. Odluka je očekivana iako se u javnosti pojavila informacija da su neki čelnici sindikata istu već i prihvatili. Sada se postavlja pitanje, ako je informacija točna, da li su radnička vijeća napokon shvatila da moraju djelovati samostalno, a ne kao produžena ruka nekih nesposobnih sindikalnih čelnika.

Koliko je ova odluka ispravna, vrijeme će pokazati, no da je poslovodstvo iz ove odluke moralo povući neku pouku, točno je. Da li su članovi radničkog vijeća loše informirani ili loše educirani ili je poslovodstvo krenulo s lošijih pozicija, mora pokazati raščlamba, a koju mora napraviti poslovodstvo, ozbiljno i nesubjektivno. Do sada takvih raščlambi nije bilo. Situacija na tržištu nije jednostavna i svim događanjima u Društvu mora se prići ozbiljno, a ne paušalno.  

U nekoliko navrata već  smo spominjali nekretnine kao mogući izvor uštede Društva, s jedne strane i kao amortizer za smanjivanje broja radnika koji će  biti proglašeni tehnološkim viškom. Naime, često nam izgleda kao da poslovodstvo HT nema ideju što raditi s našim nekretninama. Dio njih je zapušten i neiskorišten, dio se održava u "hladnom pogonu" i za to održavanje se troše milijuni kuna, dok se s druge strane iznajmljuju prostori i za njih se ponovo izdvajaju milijuni, kako za njihovo održavanje, tako i za "režije". Poslovanje s našim nekretninama sliči rupi bez dna. U nju bacamo novac, a koristi ne izvlačimo nikakve. Istina je, da smo prije nekog vremena iskazali želju za prodajom nekih od nekretnina. Pušten je "probni balon" no, zainteresiranih nije bilo. Je li razlog tome neatraktivnost nekretnine ili njena ponuđena cijena, sada je sporedno. Važno je da troškovi ostaju i dalje.

Pohvalno je s druge strane što se napokon netko i potrudio, pa se sada malo aktivnije radi na razdiobi nekretnina između pravnih sljednika bivšeg HPT-a: Hrvatske pošte i Hrvatskog Telekoma. Prošlo je trinaest godina od razlaza, a do danas dio nekretnina nije podjeljen na pravne sljednike, što je neodgovorno od potencijalnih vlasnika.

ODMARALIŠTA

Već je deseta godina da se naša odmarališta ne koriste. Odmarališta su zapuštena i na žalost dio njih treba potpuno obnoviti kako bi se osposobila za daljnju upotrebu. Godinama pokušavamo dogovoriti način raspodjele odmarališta po receptu i ključu koji je dogovoren u Hrvatskoj pošti. Naime tamo su reprezentativni sindikati preuzeli na sebe odgovornost održavanja odmarališta kao i pružanje usluga. Kapaciteti su podijeljeni dogovorno i do sada su sindikati Pošte uložili u odmarališta više od 10.000.000 kuna. Hrvatski sindikat pošte oko 7.000.000 kuna, dok je naš  Sindikat uložio nešto više od 3.000.000. Sindikati u Pošti su pokazali da imaju snage i mogućnosti da odgovorno vode odmarališta, a hoće li se takav dogovor napokon postići u Hrvatskom Telekomu, ovisi o dobroj volji socijalnih partnera. U suprotnom ih je bolje prodati i na taj način spriječiti da manje radnika napusti HT kao tehnološki višak.

ZABRANITI RAD U HO-TO TORNJU

Nakon pada i treće staklene stijene u Ho-To tornju smatramo da bi Povjereništvo zaštite na radu trebalo zatražiti zabranu rada u ovom "velebnom" iznajmljenom objektu. Do sada je bila ozlijeđena jedna radnica, srećom bez težih posljedica. Kada i koliko će još staklenih stijena pasti, nitko ne zna. Opasnost je tu i treba je žurno otkloniti, a odluka o iseljenju HT-a, trebala bi vlasnika objekta prisiliti da preuzme odgovornost i učini sve kako bi se spriječila moguća tragedija. Kada je pala prva ploča, mogli smo smatrati da je bio slučaj, pa i druga... ali treća. Tako sada rad u Ho-Tu postaje "ruski rulet".  

SINDEXPRESS 11.06.2012

ZAKON O POŠTANSKIM USLUGAMA (5)

Člankom 40. Prijedloga zakona određeni su rokovi uručenja poštanskih usluga kao i iznimke od navedenih rokova. Tako davatelj univerzalne usluge mora osigurati, u unutarnjem poštanskom prometu, uručenje 85% poštanskih pošiljaka najbrže kategorije u roku od jednog radnog dana, odnosno 95% u roku od dva dana, a za sve ostale pošiljke u roku od tri radna. Drugim stavkom navedenog članka određeno je da se u rokove uručenja ne uračunavaju: dan prijama pošiljke, vrijeme kašnjenja zbog netočne i nepotpune adrese primatelja, vrijeme kašnjenja zbog više sile ili zastoja u prometu nastalog bez krivnje davatelja univerzalne usluge te neradni dani i dani kada se ne obavlja uručenje poštanskih pošiljaka.

Kako jedan od razloga kašnjenja u uručivanju poštanskih pošiljaka može biti i štrajk radnika davatelja univerzalne usluge, tražimo da se taj razlog uvede kao opravdani razlog za produženje rokova dostave. Neuvrštavanje ovog razloga može biti dodatan razlog za ograničavanje prava na štrajk, a što je suprotno odrednicama konvencija međunarodne organizacije rada.

SAGA SE NASTAVLJA – SORTIRNICA RIJEKA

Poslovodstvo je odlučilo: sortirnica u Rijeci ne seli se za sada u nove, neprimjerne prostore. Uspješni su bili prosvjedi kako sindikata, radničkih institucija tako i tehnologa. Ponovo se pokazuje da se upornost isplati te da ova Uprava, za sada, prihvaća sve konstruktivne argumente. Sreća u cijeloj ovoj priči je činjenica da Grad ne namjerava za sada krenuti s predviđenom investicijom na mjestu sadašnje sortirnice. Ponovo je postala aktualna investicija u Kukuljanovu, no za nju treba osigurati sredstva, a ona opet krije neke druge opasnosti «za radnike» i organizaciju rada, a na koje smo već ranije upozoravali kada se teren kupovao. Izgradnja Kukuljanova, značila bi prodaju «poštanske palače» na Korzu i na taj način bi se namaknula potrebna financijska sredstva. Takva kombinacija danas je loša, cijene nekretnina su niske, a zgrada bez obzira na centar grada, zbog nedostatka parkirnih mjesta nije baš na «cijeni». Trenutno je najbolja kombinacija bivše skladište HT-a, koje je jedna cjelina s parkiralištem HP-a. Brine nas činjenica da «naš» sindikalni povjerenik u sortirnici nije uopće u funkciji, da nije zainteresiran za uvjete rada, a ponajmanje za «novi prostor» i da bez obzira što nitko nije zadovoljan s njim, ne mogu ga smijeniti zbog «veza s onima gore». Istina je da intenzivno traži novo radno mjesto, no na njegovu žalost i žalost njegovih kolega, nitko ga takvog «radišnog» ne želi u svojoj ekipi. 

SKUPOVI RADNIKA

Već smo mislili da neće biti, u ovoj prvoj polovici godine, skupova radnika. No, oni ipak kreću kako bi se radnici mogli kvalitetnije informirati o planovima ove, osme po redu Uprave Hrvatske pošte. Za sada ništa ne ide u korist našim radnicima: gubitak iz prvog kvartala raste i u drugom. Vlada stišće sindikate državnih službenika i namještenika na smanjivanje prava po kolektivnim ugovorima, proziva se javna poduzeća za rasipništvo i neracionalnost… Radnici su izgubljeni i prestrašeni u svoj ovoj masi informacija i dezinformacija i potrebno im je rame za plakanje kao i dodatna injekcija povjerenja.

Skupovi radnika su pravo mjesto na kojima se može pričati i postavljati pitanja o problemima koja tište radnike, a poslodavac bi trebao imati obvezu odgovarati na ista. Radnici ne mogu, za postavljena pitanja ili komentare, snositi posljedice. Stoga pozivamo sve radnike da se odazovu na skupove radnika i bez zapreke postavljaju pitanja.

Unapređivači prodaje

Hrvatska pošta pokrenula je jedan hvale vrijedan projekt, a to su «unapređivači prodaje». No, kao i u svim dosadašnjim projektima i u ovom su ostale praznine. Kao da netko namjerno ne vidi što bi trebali unapređivači prodaje raditi. Njihov posao se na žalost, što se može iščitati iz primjedbi šalterskih radnika, premetnuo iz pomoći u represiju. Unapređivači prodaje, čast izuzecima, bivše kolege i kolegice šalterski radnici, često ulaze u poštanske urede kada su najveće gužve, ometaju radnike svojim primjedbama i opaskama o izloženim predmetima, upozoravaju ih, povišenim glasom o tome i na taj način stvaraju nelagodu, kako kod korisnika, tako i kod radnika. Ne možemo tvrditi da su oni sami krivi za to, kriv je onaj tko bi trebao raditi s njima. Sve više dolazimo do saznanja da ih se pokušava, u korist, nekih vanjskih partera marginalizirati.

Ono što bi našim «unapređivačima prodaje» pomoglo, je da oni budu «tajni kupci». Povremenim njihovim seljenjem iz jednog u drugi GP, stvarali bi dodatna korisna iskustva, uklanjali korektnije greške svojih kolegica i kolega i ono što je važno, smanjili  troškove unajmljivanja «dvojbenih» tajnih kupaca. Iz naših iskustava moramo priznati da se takvi «vanjski ispitivači» ponašaju nekritično prema radnicima kako bi podaci bili što lošiji i kako bi ih se i dalje zadržalo u «poslovnom odnosu».

Druga stvar koja je važna u njihovom djelovanju je snimanje slike na tržištu artikala s kojima Hrvatska poštželi «trgovati». Dosadašnja iskustva nam pokazuju da je bilo mnogo lutanja u odabiru artikala i ažurnosti naše prodaje u nabavci i opskrbi poštanskih ureda artiklima zanimljivim za lokalno stanovništvo ili za turiste. Samo zahvaljujući pojedincima, moramo spomenuti Dubrovnik, prodaja je koliko, toliko funkcionirala. Naime u nekim poštanskim uredima, pojedini artikli se nisu prodavali, zbog lokalne konkurencije, dok drugi koji bi "išli", jednostavno nisu našli mjesto na policama poštanskih ureda. Snimanje konkurencije na tržištu, kao i asortimana po policama poštanskih ureda trebao bi biti jedan od glavnih preokupacija «unapređivača prodaje», a rezultate prodaje poštanskih ureda treba vezati uz njihove ciljeve.

VLADA RASKIDA KOLEKTIVNI UGOVOR U HRVATSKOJ POŠTI POČETKOM SRPNJA!?

Vrlo često se zapitamo kakvi smo zapravo mi ljudi i što je to, što nas tjera da budemo baš takvi kakvi jesmo i da li smo ustvari baš takvi kakvi se u javnosti prikazujemo. U svima nama postoji ona svjetla, ali i ona tamna strana, jer gdje god postoji svjetlo, postoji i sjena, a gdje se vidi sjena postoji i izvor svjetla. Svjetlo i tama se međusobno uvjetuju, a to vrijedi i za ljude, određene stvari naše ličnosti pokušavamo prikriti ili ostaviti čak posve u tami.

Slika o nama koju pokazujemo okolini, odgovara našoj predodžbi o tome kako bi nas drugi ljudi htjeli vidjeti. Volimo se učiniti ljepšim nego što ustvari jesmo, malo je onih koji dragovoljno pokazuju svoje manje ljepše strane.

U suočavanju sa stvarnošću, bez sredstava uljepšavanja čovjek se pokazuje kakav jest i pokazuje ono što je prije skrivao.

Do svog ovog podugačkog uvoda došao sam razmišljajući o jednom našem kolegi koji je sada trenutno u otkaznom roku, jer je dobio otkaz ugovora o radu kao „tehnološki višak“. Dugo godina poznajem kolegu i uvijek je bio dobar i korektan i svoj posao je  tako odrađivao. Nije se u ničem isticao, čak su svi govorili da je malo samozatajan i čudan na svoj način, ali svi su ga poštovali, jer je i on druge poštivao i nikoga nije dirao.

Slučajno sam neki dan susreo tog istog kolegu i već na prvi dojam mi se učinio drugačijim od onoga kakvog ga znam. On je mene prvi vidio i izdaleka mahao, sav veseo i razdragan, prvi pruža ruku i sa smiješkom kaže; „Prijatelju, ja sam sretan čovjek“. Pomalo zbunjeno sam gledao u njega i pitam ga, pa dobro što se dogodilo (pomislih da ženi sina ili kći ili da je možda dobio na lutriji), no on mi odgovori.

Sada sam konačno svoj čovjek, sve ove godine ja sam u cijelosti pripadao kompaniji i bio sam  neprestano zaokupljen poslom ( neprestano učenje i edukacija, strah da neću nešto dobro napraviti, pritisak, ciljevi, nervoza, pa i taj višegodišnji strah od otkaza…i još on meni puno toga nabroji) i nisam sve ove godine primjećivao ljude oko sebe, svoju rodbinu, prijatelje, susjede. Svi su oni živjeli pored mene ali ih ja nisam primjećivao u jurnjavi za poslom. Sada susjedima kosim travu, idem s prijateljima na kavu, obilazim rodbinu, posvećujem se svojoj djeci i obitelji, sve što sam do sada propustio moram nadoknaditi i sebi i drugima. Kao da sam se ponovo rodio i kao da je sa mene spala neka ljuštura, osjećam se lagano i sretno.

Doista sam ga gledao sa čuđenjem i dozom ljubomore, ali mi je bilo izuzetno drago da je njegova promjena u pozitivnom smislu, da je barem puno više takvih sretnih ljudi.

Ponekad mi ljudi i ne znamo što je za nas dobro, jer kad se desi nešto loše, mi to uvijek i isključivo gledamo u negativnom svjetlu, tek kada prođe određeni vremenski rok vidimo da je to ustvari za nas bilo dobro. Ponekad u životu je čak i potrebno da nas nešto protrese, pa da ponovo živnemo i shvatimo da svijet uvijek treba gledati s pozitivne strane, bez obzira što nam se dogodilo. Nije to lako, ali to je uistinu jedino ispravno.

Ni slučajno ne želimo pravdati ovaj neistiniti „tehnološki višak“, samo želimo reći da život teče dalje i da ga moramo prihvatiti na pozitivan način poput ovog dragog kolege, jer mi pokušavamo mijenjati sve oko sebe, ali ne i samoga sebe. Stoga neka ona svjetla strana u nama s početka ovog teksta prevlada i onda nigdje ne moramo tražiti sreću, jer ona je u nama. (m.n.)   

Imamo li vizije i strategije ???

Često se pitamo znamo li što radimo, kako kod kuće, u svakodnevnom ponašanju, ali isto tako i na poslu. Mi radnici obično vjerujemo kako naše rukovodstvo treba znati kako upravljati procesima rada i kako napredovati, a istovremeno pratiti tehnologiju.

Vizija je nešto što vidimo unaprijed kako bi finalni proizvod trebao izgledati, a strategija je način kako doći do tog cilja.

Poslovna strategija menadžerima pokazuje kako stvoriti i održati dinamičan profitabilan posao, te donijeti učinkovite strateške odluke.

Strateške odluke su izbori koji određuju smjer i uspjeh organizacije. Iako se među strateškim donositeljima odluka uglavnom nalaze viši menadžeri i direktori, sve odgovorniji za donošenje strateških odluka postaju oni koji su niže na hijerarhijskoj ljestvici, jer su bliže procesu rada i više su upoznati s praktičnim dijelom posla.

U posljednjih desetak godina u našoj kompaniji često smo se pitali (naročito mi radnici) ima li naše rukovodstvo viziju, a samim time i strategiju kako doći do prosperiteta.

Neprestana otpuštanja radnika, gašenje TK-Centara, osnivanje regija, zakupi mnogobrojnih skupih prostora, dok naši zjape prazni, smanjivanja prava radnika, gašenje T-prodajnih centara, izdvajanja nekih djelatnosti, formiranje T-Mobile tvrtke kćeri, pa vraćanje u okrilje HT-a, sukobi s regulatorom, neslaganja sa socijalnim partnerima, kupnja Iskona, KDS-a, Combisa i još puno, puno drugih stvari, navodi nas na mišljenje da se uglavnom radilo stihijski, odnosno od slučaja do slučaja ili od potrebe do potrebe i ponekad su odluke izgledale kao da netko namjerno želi uništiti kompaniju.

Danas sa potpuno novom tehnologijom i sa svladanim novim znanjima i vještinama i mi radnici možemo naslutiti slijedeće korake u tehnologiji, ali još više u načinu poslovanja i sada nam se čini da se konačno radi planski i da ipak ima i vizije i strategije.

Ima li to veze s našim platomatima ???

Prije nekoliko godina uveliko su i kod nas najavljivali uvođenje platomata, iako tada nismo bili oduševljeni (ne zbog samih platomata, nego zbog dodatnog posla za naše kolegice i kolege u T-Centrima), platomati su se ipak pokazali kao vrlo dobro rješenje, a i korisnici su bili zadovoljni zbog toga što su naše račune mogli platiti bez provizije. No nakon dvogodišnje uporabe iznenada su platomati povučeni bez obrazloženja, a na žalost naših mnogih korisnika. Sada kako vidimo iz članka objavljenog u Lideru platomati se pojavljuju u Crnoj Gori, a instalirala ih je tvrtka Combis koja je u stopostotnom vlasništvu HT-a. Ono što se pokazalo dobro, nama više ne treba, a drugima itekako koristi.

SINDEXPRESS 04.06.2012

U nekoliko navrata pojavljuju se napisi o formiranju «novog sindikata» unutar Hrvatske pošte. Ono što se pisalo o toj novoj pojavi na sindikalnoj sceni sve više liči na paniku i strah od nečeg novog, kvalitetnijeg i borbenijeg. Ne možemo shvatiti takvu paniku pošto radnicima Hrvatske pošte, u periodu koji je pred nama, trebaju novi poticaji koji će im osigurati veću sigurnost u ostvarivanju njihovih prava. Nas nije strah ničeg novog i pozdravljamo svaki poticaj da se popravi stanje unutar Pošte, a koje nije sjajno. Svatko novi je dobrodošao sa svojim idejama, htjenjima kako zaštititi prava radnika, a na njima je da se svojim radom izbore za svoj status među radnicima. Mi radimo i nadalje svoj posao kvalitetno, neovisni i nepotkupljivi od poslovodstva, a o čemu svjedoči i sve veća potpora radnika Hrvatske pošte. Nije nam važno u ovom trenutku da li je netko naš član ili nije, zbog specifične situacije u kojoj se nalazimo, važno je, da radnici prepoznaju što činimo za njih.

Pozdravljamo ulazak na sindikalnu scenu novog sindikata «Feniksa – Hrvatskog sindikata» kako bi i nama i svim radnicima Hrvatske pošte omogućio da što lakše i sigurnije uđemo u ovo turbulentno i nesigurno razdoblje koje stoji pred nama. Kako čujemo poslovodstvu baš i nije svejedno, kao i nekim sindikatima, kada su čuli da se pojavio «Feniks» na sindikalnoj sceni.

Uprava ne ide u Veliku Goricu?

Nova Uprava, nova pravila igre. Prema izvorima bliskim Upravi dobili smo informaciju da se «krešu» ambicije u gradnji logističkog centra u Velikoj Gorici. Umjesto velikog poslovno-logističkog centra pristupit će se izgradnji samo logističkog centra, odnosno objekta koji će biti namijenjen samo «proizvodnji». Neki «zlobnici» tvrde da je tome presudila činjenica što će poslovodstvu biti preskupo i predaleko putovati u Veliku Goricu i da se ne žele odreći ugodnosti koju im pruža Jurišićeva. Prioritet im je ipak njihova osobna lagodnost u odnosu na racionalizaciju poslovanja. Pri tome nitko ne postavlja ni pitanje, što će i kako preživjeti onih nekoliko stotina «Zagoraca» kojima će se povećati troškovi putovanja iznad iznosa određenog Kolektivnog ugovora (katastrofalna greška sindikalnih pregovarača), a vrijeme putovanja će im se povećati dnevno i za sat vremena.

Ukida se «Kalmetina Gubernija»

Korisno je svako toliko prošetati hodnicima i uredima u Jurišićevoj ulici. Uvijek se dozna nešto novog. Uvijek ima onih koji nam žele u povjerenju prišapnuti nešto o organizacijskim promjenama, kadrovskim dolascima i odlascima, "muljanjima" ovog ili onog sindikata, tračevima… Jedna od «buba» koju smo tijekom proteklog tjedna načuli je, da se spremaju i određene racionalizacije u funkcioniranju Hrvatske pošte, a posebno u funkcioniranju divizija. O nekim «pričama» još ne želimo razglabati, no u uhu nam je zapela informacija o ukidanju GP 4 ili kako smo ga mi nazvali «Kalmetina Guberinja». Poznato je da smo odmah nakon uvođenja ove «neprirodne» cjeline reagirali i nazvali je neracionalnim projektom, te politički motiviranom dodatnom podjelom Hrvatske pošte. Naš predsjednik, Jadranko Vehar, tada je imao ne malih problema zbog svog stava oko ovog GP-a.

Po novoj ideji sve bi se vratilo u stare «prirodne okvire». Bivša SP Zadar i Šibenik ušli bi u sadašnji GP 3, a Gospić u GP 6.

Drago nam je da je ova naša primjedba ostala u nečijim «sivim vijugama» i da će se uskoro realizirati i na taj način stvoriti tehnološku ravnotežu unutar postojećih GP-a bez političkog prekrajanja i ugađanja pojedincima.

Kontakt centar- šestodnevni radni tjedan

Radnici u kontakt centru trebali bi raditi šest dana u tjednu. Ovaj prijedlog, bez obzira tko ga je donio, nema niti malo «blage veze» s poznavanjem tehnologije rada i odnosa prema radnicima koji rade ovaj zahtjevni posao. Umjesto da se stvore još humaniji uvjeti rada netko je odlučio da psihički i fizički uništi radnike uskraćujući im nužan dvodnevni tjedni odmor. Onaj tko je to predložio ne shvaća koje je to psihičko i fizičko opterećenje, a posebno za radnike koji ovaj posao rade više od deset godina.

Radnici su ogorčeni jer su navodno sindikati dali zeleno svjetlo na ovu nakaradnu odluku. Mi je nismo dali i tražimo od radničkih vijeća, koja ipak u konačnici odlučuju, da se ne dozvoli da se ova nehumana i štetna odluka primjeni.

Troškovi prijevoza-pismo čitateljice

Poštovani,

Ja sam jedna od onih koje se nisu žalile na prijevoz na posao. Nisam se htjela zamjerati svojoj direktorici, jer je ona uvijek u pravu. Sada je više nema, pa imam više slobode i mogu malo otvoriti dušu. Nisam bila tako neborbena kako bi se moglo suditi po ovom uvodu. Pitala sam svog povjerenika što mi je raditi. Popili smo kavu, koju sam ja platila i digla se lakša za dvadesetak kuna, ali bez korisnog savjeta. Njegova priča je išla: ne zamjeraj se, oni u kadrovskoj imaju dugu ruku, pratiti će te… Kratko, malo mi smo u staljinizmu, zamjeriš se, letiš. Tako se nisam žalila, ostala sam bez 162  kune mjesečno, a taj moj povjerenik, stanuje u gradu, prima prijevoz za mjesto udaljeno stotinjak kilometara, vozi službeni sindikalni auto… ima maksimalni (ne)pošteni iznos prijevoza i sam kaže nitko mu ništa ne može. On ima prijatelja gore. Često si postavljam pitanje: Kada će u Pošti prevladati poštenje i kada će maknuti «one gore»?

Neuredni direktor

Slušali smo o njemu ovo i ono. Poznajući ga nismo vjerovali da se netko može tako zapustiti, sve dok ga nismo sreli. Nekad poznati «šminker», šarmer, postao je «pustinjak». Neobrijan, u neurednom odijelu, poprilične širine trbušnog obujma… niti malo ne liči na ozbiljnog direktora, još ozbiljnije Pošte. Do nedavno slušali smo o njemu priče kako svojim izgledom djeluje poticajno na svoje podčinjene, no danas, on je daleko od toga. Sada bi se on trebao ugledati na njih. Nadamo se da će uskoro ponovo «naći sebe» i postati uzor mlađima. Prijateljski savjet – direktore držanje do vanjskog izgleda ponekad puno govori o osobi, a naročito ako je na "poziciji", stoga poduzmite sve da se vaš izgled vrati u prvobitno "uredno" stanje. 

U srijedu 30. svibnja 2012. godine održana je dvadeset treća sjednica Radničkog vijeća sa slijedećim temama i dnevnim redom na koji ću se osvrnuti odrađenim redoslijedom. 

1. Verifikacija zapisnika sa 22. sjednice                                                                             

2. Revizija procjene opasnosti u HT-u. (zamjerka članova Radničkog vijeća Poslodavcu što je Reviziju Uprava prihvatila i usvojila prije savjetovanja s Radničkim vijećem)

3. Osobno uvjetovani otkazi ugovora o radu – savjetovanje.

Osamnaest naših kolegica i kolega otišli su iz kompanije po svojim osobnim svojstvima.

4. Prijedlog zatvaranja prodajnog T-Centra Split (Riva).

Svima nam je teško kada se zatvaraju naša prodajna mjesta, bez obzira o kojima se radi. Riva nam je godinama više stagnirala, nego što je radila, da li zbog neadekvatnog prostora, manjka ljudi, samo dopodnevnog rada, nebrige oko samog centra ili sve skupa po malo. Bez obzira na činjenicu što je bila na atraktivnom mjestu, jednostavno je zanemarena. Da li s pravom ili ne, sada se konačno zatvara i to je gotova priča. Sigurni samo da Split (kao drugi grad u zemlji po broju stanovnika), ima potrebu za otvorenjem barem još dva ili tri nova prodajna mjesta, jer ne mogu svi doći u Marmontovu ili u «Jokera».

5. Prijedlog zatvaranja prodajnog T-Centra u Dubrovniku (Lapad).

Slično kao u Splitu i o prodajnom T-Centru Lapad malo se vodilo računa jer je prostor doista premalen, bez prostora za voditelja, bez skladišnog prostora, bez sanitarnog čvora, sa vrlo loše riješenom klimatizacijom i to ide na dušu onim koji su odabirali takav neadekvatan prostor. Kao i u Splitu i u Dubrovniku postoji potreba za otvorenjem barem jednog novog T-Centra.

6. Prijedlog odluke o rasporedu radnog vremena u odjelima RS 1,1 – savjetovanje

Kako su predstavnici Prodaje tražili da se u tom odjelu ponovo uvede šestodnevni radni tjedan, a nisu ispoštivali dogovor da se u tom odjelu neće smanjivati broj radnika, Radničko vijeće nije za sada dalo suglasnost za produljenje na šestodnevni radni tjedna.

7. Prijedlog odluke o rasporedu radnog vremena u odjelima RS 1,2

Niti za ovaj odjel za zadržavanje korisnika, Radničko vijeće nije dalo suglasnost za uvođenje šestodnevnog radnog tjedna, jer se radi o vrlo malom odjelu i nije potreban takav raspored radnog vremena. Ukoliko postoji manjak radnika, neka se zaposle novi radnici.

8. Odgovori Poslodavca na pitanja članova Radničkog vijeća.

Pitanja;

- koje je radno vrijeme montera i tehničara, odnosno kada počinje i kada završava

- za koje fakultete i pod kojim uvjetima studenti primaju stipendiju od HT-a

- pauza za odmor prilikom rada na računalu

- tehnička unapređenja i inovacije

9. Razno.

Pod razno su članovi Radničkog vijeća obaviješteni da je bilo 137 prigovora na bonus, od toga je samo jedanaest (11) rješeno pozitivno, a odgovor će se slati samo onima koji su pozitivno riješeni, iako su predstavnici Poslodavca na skupovima radnika obećali da će svi dobiti pisane odgovore, bez obzira na ishod - obećanje l…. radovanje.

Studente nitko ne zastupa…

Prije nekoliko dana razgovarali smo slučajno sa nekoliko studenata koji rade u našim call centrima i po prvi puta su se odlučili progovoriti i otvoriti svoje srce. Žalili su nam se na nekorektno ponašanje i iskorištavanje, žalili su se da nema jednakosti u pristupu prema njima, žalili su se na povlašteni status pojedinaca, no molili su nas da ne iznosimo njihova imena i podatke, kako im se ne bi trajno zatvorila vrata u kompaniji. Najveći dio njih radi zbog nasušne potrebe da nešto zarade, kako bi mogli dalje studirati, no dio njih radi kako bi mogao jednostavno preživjeti jer kako kažu nitko u obitelji ne radi.

Njih se „primorava“ kako bi obavljali složenije poslove, a za nižu plaću od njihovih kolegica i kolega koji su zaposleni na određeno ili neodređeno. Moraju raditi u udarnim terminima, subotama, nedjeljama, praznicima i blagdanima…jer oni nemaju dodatke po Kolektivnom ugovoru, niti imaju bilo kakva druga prava, oni naprosto samo rade. Našoj kompaniji izuzetno dobro dođu, jer pokrivaju manjak naših radnika, a uz puno manju cijenu. Pitamo kada će se pokrenuti pitanje rada studenata, na studentskim zborovima i koliko dugo će dugo studenti raditi poslove uz manju plaću i nikakva prava, jer sada doista nitko ih nigdje ne zastupa.

Prigovori….

Čemu služe prigovori,  kada je čovjek nezadovoljan, kada je čovjek nepravedno zakinut, kada ga se ocjenjuje, a da nema mogućnosti reći svoje mišljenje. Kada radite stručno kvalitetno i odgovorno i kada na kraju budete ocijenjeni ocjenom koja vas apsolutno ne zadovoljava i koja je daleko od stvarne istine, naravno da ćete reagirati, u ovom slučaju uložiti prigovor.

A onda se postavlja pitanje, ima li taj prigovor uopće svrhu, jer „kadija te tuži, kadija ti sudi“, i zbog toga mnoge kolegice i kolege nisu niti uputili prigovor. Druga stvar je strah, da se bilo gdje uopće pojavi vaše ime, jer je realna opasnost da se na slijedećem tehnološkom višku nađete na "listi za odstrel" (ovo pišemo iz iskustva).

Sramota je da se od sto trideset sedam (137) podnesenih prigovora, usvoji svega, kao opravdano i bude uvaženo samo jedanaest (11). Zar su svih ostali 126 kolegica i kolega podnijeli prigovor neopravdano i još se izložili riziku da se njihovo ime igdje spomene, samo reda radi. Valjda ti ljudi stoje iza svojeg posla i svoje odluke.

A što je tek sa onima koji su od svojih prvih pretpostavljenih dobili najbolje ocjene ( i to si još spremili i isprintali kao dokaz), a na kraju su im te ocjene smanjene ili svedene na nulu. I onda kome poslati prigovor, kada ti je netko "tamo gore" prekrižio zasluženu ocjenu i teško je očekivati da će se ista osoba predomisliti.

Stoga je pitanje treba li nam prigovor radi prigovora ili još bolje, treba li nam takav način vrednovanja koji apsolutno nije pravo mjerilo našeg rada, a onda se postavlja pitanje i treba li nam uopće sustav bonusa….nekome treba…radnicima najmanje.