SINDEXPRESS 4.02.2013

IGRE BEZ GRANICA

Oglasio se takozvani RSRH pljujući na svoje pregovaračke partnere između ostalog i zbog toga što su demonstrativno napustili sastanak na kojem se utvrđivao tekst Kolektivnog ugovora. Očito zaboravljaju da je to uobičajen način prosvjedovanja ukoliko suprotna strana nije fleksibilna i ne pokušava naći kompromisno rješenje. Na taj način Pregovarački tim sindikata može puno više dobiti nego izgubiti. Naime, druga strana ne zna koji je slijedeći sindikalni korak: povratak u pregovore ili industrijske akcije. HST je napravio još jedan dobar potez, u završni dio pregovora nije delegirao svog predsjednika, tako da je uvijek omogućeno dodatno savjetovanje.

To sve nije htio prepoznati manjinski dio pregovaračkog tima (RSRH) koji je namjerno ostao u sali za sastanke zajedno s drugom stranom u pokušaju da sačuvaju prava koja ih ne pripadaju ni po Kolektivnom ugovoru ni po Zakonu o radu. Naime, sukladno navedenim aktima imaju pravo na jednog profesionalca, no, oni ih imaju šest i to pravo žele zadržati neumoljivo se ulagujući poslodavcu nudeći im potporu. Kada bi se digli i napustili pregovore, kao predstavnici HST-a, pokazali bi svoju zrelost, no znano je da toga nemaju i da manipuliranjem pokušavaju preživjeti sve veći gubitak članova. Tako u navedenom osvrtu na kolektivne pregovore pokušavaju upozoriti na mogućnost smanjivanja prava na prijevoz s posla i na posao, kojeg radnici mogu izgubiti ukoliko sindikati budu kooperativni kao RSRH. No, njihov čelnik je već naučen da tijekom pregovora sa sadašnjom članicom Uprave za ljudske resurse njegov račun bude podebljan za nekoliko desetaka tisuća kuna.

IZLAZAK TEHNIKE

Nakon velikodušnosti Uprave s „visokim otpremninama“ uskoro dolazi i otrežnjenje: izlazak „tehnike“ iz sustava HT-a. I to bez otpremnina i tko zna s kojim „otkaznim rokom“ odnosno, koliko dugo će uživati prava iz sadašnjeg Kolektivnog ugovora. To je jedno od pitanja kojeg su sindikati trebali urediti ovim Kolektivnim ugovorom, a ne da sve ponovo bude na milost i nemilost poslodavca. Trebalo im je jamčiti primjenu Kolektivnog ugovora HT-a u naredne tri godine i zabranu od otkaza u narednih pet godina uz kontinuitet radnog staža iz HT-a. Poslovodstvo se „zadužilo“ s povećanjem otpremnine kod svog vlasnika i mora napraviti iskorak u ono što većina radnika ne želi. Ukoliko radnici izađu iz HT-a bez nužne zaštite najveći krivac biti će ova dva „reprezentativna“ sindikata. Imali su veliku prigodu zaštiti ove radnike Kolektivnim ugovorom svi ostali putovi ne dozvoljavaju najradikalnije industrijske akcije kao što je štrajk.

KOLEKTIVNI UGOVOR BITI ĆE POTPISAN

No, bez obzira na sve, poznajući i jednu i drugu stranu znamo da će se Kolektivni ugovor potpisati bez obzira koliko on loš bio za radnike. Njihova politika je prvenstveno sačuvati svoja stečena prava, a među njima ima mnogih koji su dobili povlastice od strane poslodavca. A radnicima kako bude. Na žalost, neće se dogoditi ono što je prigodom potpisivanja zadnjeg Kolektivnog ugovora najavio predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, a to je da novi Kolektivni ugovor MORA biti bolji od prethodnih, jer je dosta smanjivanja prava radnika HT-a.

JEDINI SINDIKAT BEZ PUTRA NA GLAVI

Jedini sindikat bez „putra na glavi“ je Sindikat telekomunikacija Hrvatske, drugi po jačini sindikat u Radničkom vijeću, iza Hrvatskog sindikata telekomunikacija i u ovom trenutku najbrže rastući Sindikat, a koji se brzo približava drugom po redu Republičkom sindikatu radnika Hrvatske. S opravdanjem se postavlja pitanje što bi bilo da su i oni sudjelovali u pregovorima. Ni poslodavcu ni podobnim sindikatima nisu odgovarali. Sukladno takozvanom Zakonu o reprezentativnosti mogli su sudjelovati u pregovorima da su podobni sindikati to dozvolili.

Oni znaju i umiju i jedini cilj im je dobrobit radnika Hrvatskog Telekoma. Oni ne uživaju niti jednu povlasticu, koju im je poslodavac dao, poslodavac im nije nikoga zaposlio u Društvu, nitko od njih nije dobio nakaradno povećanje plaće zbog sindikalnih zasluga… Oni normalno obavljaju svoje dnevne poslove i svakodnevno proživljavaju sve ono, što i proživljavaju ostali radnici na svojim radnim mjestima.

Netko bi rekao čudni neki sindikalisti, no očito su oni ti na kojima moramo graditi svoju budućnost. Moramo im dati potporu kako bi skinuli ovu ljagu sa sindikalnog obraza. Istina je da su naša konkurencija, ali i konkurenciji moramo priznati zasluge ako se bori za dobrobit svih nas.

NOVINARI PONOVO IZBJEGLI SUOČENJE

Novinari Jutarnjeg lista i po treći put nisu se odazvali na poziv suca kako bi iznijeli svoju obranu zbog napisa u ovoj tiskovini, a koji se odnosi na „blaćenje“ predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, i glavne tajnice, Vlaste Mesarić. Ovo sve poprima istu priču kao kod novinarke koja je nedavno uhićena jer se nije odazivala sudskom pozivu dvije i pol godine. Ova naša priča stara je skoro godinu dana, no kako izgleda neće trajati dvije i pol godina kao u prethodnom slučaju, sutkinja je odlučila privesti novinare na slijedeće ročište. Ročište se održava 3. ožujka na Kaznenom sudu u Zagrebu.

No, to je tek početak priče. Iza toga kreću druge tužbe prema onima koji su im dostavili te nakaradne informacije i zahtjevi za odštetu.

KAKO VJEROVATI LAŽNIM BRANITELJIMA

Kako vjerovati onima koji se lažno kite braniteljskim stažom, a posebno ako se i predstavljaju kao branitelji prava radnika. Prevarili su sve nas koji smo bili na ratištu i one koje smo branili, napravili su budalu od nas i na sebi svojstven način omalovažili status branitelja. Žalosno je to da im mnogi i danas vjeruju. Ako su prevarili sve nas jednom, varati će nas stalno.

Recite im NE, recite NE tim ratnim profiterima jer oni su pravi neprijatelji svih nas.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

IZDAJA!!!

Sindikati su potpisali katastrofalan i diskriminirajući Aneks Kolektivnog ugovora. Ono što smo najavljivali, desilo se. Radnici nemaju više jubilarnih nagrada, regresa, Božićnice, …Oni koji se već godinama „prodaju“ poslodavcu, nastavili su kontinuirano rušiti, ono što smo godinama gradili i što smo mukotrpno izgradili štrajkom 1996. i trodnevnim štrajkom 2002. godine. Bili smo strpljivi, uvažavali teškoće Društva, davali mogućnost poslodavcu da izađe iz krize, da smanji broj zaposlenih za više od 2500 uz solidne otpremnine, „zamrznuli“ smo plaću od 2006. godine… i na kraju dolazi prošlotjedni biser Vidakovića i Dumbovićke: smanjujemo sve i sva. I to što su napravili možemo samo nazvati:

izdajom radnika i njihovih prava.

Upozoravali smo vas, da ovaj Pregovarački odbor nije kompetentan za pregovore s poslovodstvom. Naime, kako objasniti radnicima da su Željko Vidaković i Jadranka Dumbović do nedavno bili savjetnici predsjednika Uprave. Kada je Jadranko Vehar, predsjednik RSRH, počeo prosvjedovati kod Uprave, ugovori su im promijenjeni u „stručni suradnik“. Sada su pokazali i dokazali što im je „stručnost“: smanjivanje prava radnika. Vidakoviću je tada, kao savjetniku Predsjednika Uprave, porasla plaća za više od 300% i približila se 25.000,00 kuna. Stoga ne čudi da se prioritetno bori za svoja i prava poslodavca, oni ga nagrađuju, a ne bori se za one koje bi trebao predstavljati. Uostalom, on nikada nije ni izabran za legalnog predsjednika.

Sada se pričaju naivne priče: da nismo popustili bod bi se smanjio na 6,00 kuna, otpustilo bi se još 1000 radnika, Hrvatska pošta bi otišla u stečaj… i to sve kako bi opravdali svoju rabotu, čime su oštetili svakog radnika za oko 5000 kuna, a dugoročno i 3 do 4 puta više. Pri čemu su najstariji, najvjerniji radnici najviše oštećeni. Naime, svima je poznato da se prava koja se jednom oduzmu teško ili nikako vraćaju.

ČESTITKE POSLOVODSTVU!!

Moramo im čestitati na ovom uspjehu i odigranoj simultanki u pregovorima. Uputili su se oštro, napali na prava sindikata i radnika. Sindikalisti u strahu od gubitka svojih prava,  popustili su odmah bez prijetnji industrijskim akcijama. Što je najgore pokazali su svoje nakane, već od samog početka, od nepotrebnog i štetnog pristanka za kolektivne pregovore. Poslovodstvo je obavilo prethodne razgovore sa „socijalnim partnerima“ i pokrenulo „nalog Vlade“ i što je najvažnije za njih, uspjelo u svojim nakanama. Radnici se sada pitaju, gdje su ona dobra vremena kada su nas sindikati zastupali, kada su sindikati bili nepotkupljivi i kada  se nisu ustezali da izađu na ulice i da kažu poslovodstvu što mu ide. Poslodavac se u ovim pregovorima pokazao da je ozbiljniji i zreliji pregovarač i da su pred sobom imali diletante kojima je jedini interes bio sačuvati sve benefite koje im oni daje.

NOVA VREMENA!

Pred nama su nova, obećavajuća vremena. Uvjet je da zaboravite i napustite ovakve RSRH i HSP. Spasite se od njih što prije možete, oni rade samo za sebe,uključite se i ojačajte sindikate koji ne gledaju samo svoju zadnjicu i koji ne ovise o poslodavcu. Nova vremena trebaju vama i nama, ako ne riješite to sami sa sobom, onda od novih vremena ništa. Pokrenite se, raskrstite s onima koji rade protiv vas. Zahvaljujući njima samo ćete završiti na ulici.

OD DANAS JE VAŠA BUDUĆNOST U VAŠIM RUKAMA

UNAPREĐIVAČI PRODAJE

 Definicija tog radnog mjesta?

U teoriji – netko tko bi trebao pratiti što se, koliko i gdje isplati prodavati. U praksi – kolegice koje su strah i trepet kada uđu u poštanski ured.  Meni  je postrojavanje šalterskih djelatnika i rešetanje pitanjima smiješno, nepotrebno i nekorektno ali to sam samo ja. Ono što smatram da bi trebao biti njihov posao je problem ostvarivanja ciljeva zbog nedovoljnog ispitivanja tržišta ( u našoj firmi ustvari – KOJEG  ispitivanja tržišta??!!). Na primjer :

1. prodaja bonova i kartica – ciljevi su imbecilno previsoki jer ako bi netko istražio tržište shvatio bi da je današnja ponuda pretplate iznimno povoljna i bonovi se jednostavno više ne koriste u velikoj količini.
2. Prodaja mobitela – potpuno isti problem, ponuda u pretplati je iznimno povoljna a izbor mobilnih aparata u poštama je mizeran i nepovoljnih cijena
3. Otvaranje tekućih računa i SMS usluge – da li itko u prodaji uopće prati kolika je količina štednih knjižica u opticaju? Većina poštanskih ureda zaista ima sindrom „tko je jamio, jamio je“ jer što se uspjelo „uvaljati“ prošle godine „uvaljalo“ se  a ciljevi istih za ovu godinu su jednaki kao i prošle godine…….
4. Stambena štednja – tko u našoj firmi prati zakone RH? Ciljevi su isti kao i prošle godine a poticaj države na štednju se ukida…..mislim da je svaki daljnji komentar suvišan
5. HPB invest – usluga koja se ne smije reklamirati, cilj koji je nedostižan ali u strahu od loše ocjene radnici su počeli sami uplaćivati svoj novac. Jedini komentar – sramota
6. Diners kartice – opet se pojavljuje onaj sindrom „ko je jamio jamio je“ jer gospodo draga, gdje ste bili prije deset godina kada su kartice bile tražene i teško ih je bilo dobiti? Sad kada se ljudi rješavaju kartica jer u državi vlada kriza stoljeća ( neki kao da nisu toga svjesni ) sada ste se vi sa nevjerojatnim oduševljenjem u fantastičan poslovni potez sjetili nuditi kartice. Radnik dobije velik broj kartica za cilj i što je najvažnije nekako ga i uspije ostvariti u prošloj godini, a onda dođe do preokreta. Od deset kartica koje je uspio ostvariti računaju mu se samo tri jer ostalih sedam nije aktivirano iz tko zna kojih razloga. Da li je to problem šalterskog djelatnika? On je svoj cilj ostvario ali ne dovoljno dobro za našu upravu pa zato, bez obzira na njegov trud – dobije npr. Dvojku…
7. Ugovorne uplate – kako utjecati na tako nešto? Kako jedan šalterski djelatnik može utjecati  na vrstu računa koju će mu korisnik donijeti na šalter? Prošle godine je taj cilj bio 100 000 kn na jednom području a ove godine bi trebao biti 3% veći. Opet postavljam pitanje TKO PRATI TRŽIŠTE, ZAKONE…….. Plinara je raskinula ugovor a cilj je 3% veći ! Gdje je tu logika i tko je bio tako pametan

Jedini zaključak koji ja vidim je taj da je Pošta u gubitcima i treba ih nadoknaditi bez obzira koliko nedostižni, glupi i nelogični ciljevi bili. Radnici nisu ti zbog kojih je Pošta u lošem stanju i radnici ne bi trebali biti ti koji će svojim zdravljem  ( i mentalnim i fizičkim ) izvlačiti poštu. 

MI smo    „Otporni na sve i svakog“