nedjelja, 22. srpnja 2012.

SINDEXPRESS 22.7.2012


SINDIKATI : VLADA = 1 : 1
Ovo je simboličan prikaz rezultata pregovora između predstavnika sindikata organiziranih u javnim službama i predstavnika Vlade. Sve je očitije da je Vlada krenula u pregovore s javnim službama (prosvjeta i zdravstvo) nespremna i da joj je jedan, jedini argument: planirana sredstva u proračunu. Na taj način su postali i kreatori i suci. Oni su odlučili da tako mora biti - i kraj. Sindikati su u pregovore ušli više nego nespremni, prvenstveno strahujući za svoje osobne interese, dok interese članstva ostavljaju u drugom planu. Dok se u svijetu, a posebice Europi na ovakve poteze Vlade odgovara prosvjedima, mi smo specifučni i tako dajemo za pravo onima koji svojim potezima ugrožavaju radni i materijalni status članova sindikata.
Pomalo diletantski pristup Vlade shvatio je i iskoristio jedan od doajena sindikalne scene, Vilim Ribić. Sam tijek kolektivnih pregovora i njegova forma, nije bio sukladan Zakonu o radu, te ga u svakom trenutku može osporiti svaki član sindikata u državnim službama. Vilim Ribić se pokazao kao pravi sindikalni lider, dok je strana Vlade, ponavljajući kao papagaj, razloge za smanjivanje prava, pucala po svim šavovima. Prijetnje su padale, no samo poznavatelji stanja i kolektivnog pregovaranja (dr. Gotovac) svjesni su da je "puška" Vlade više nego prazna.
Na žalost sva htjenja sindikata oko Ribića razbijena su sastankom Vlade sa sindikatima državnih službenika, a koji su jednostavno prihvatili, na oduševljenje ministra financija, Slavka Linića, sve zahtjeve Vlade. Sadašnje stanje nikome ne odgovara, jer će ono u konačnici izazvati lančano smanjenje prava radnika bez obzira da li oni rade u državnom ili realnom sektoru. Na žalost moramo konstatirati da je ova Vlada krenula putem kojeg nitko ne odobrava, a to je zakidanje onih od kojih ovisi hoće li se kvalitetno i brže riješiti gospodarska kriza. Vlada je motor za rješavanje krize, no radnici su gorivo koje pokreće taj motor i ako goriva nema, ni motor nam nije potreban. Uskraćivanjem radnika i njihovim osiromašivanjem gubi se nužan stimulans za pokretanje posrnule industrije, stoga je stav sindikata oko Ribića opravdan i treba ga podržati i na taj način zatražiti od Vlade da napokon konkretno postave gospodarske programe. Dosta nam je obećanja: gospodarstvo će krenuti u travnju, svibnju, na jesen,  u ožujku naredne godine, u rujnu naredne godine... uskoro će slijediti: do kraja mandata, pa iza toga trebati će nam još jedan mandat... i kraja nema, a mi smo sve siromašniji i sve dublje u krizi...
TKO JE KRIV ZA ISTRU?
Nakon napisa „onog RSRH“ o problemima radnika u Puli, zaprimili smo nekoliko ogorčenih e-mailova i telefonskih poziva radnika i naših povjerenika. Većina njih se odnosila na djelovanje naše bivše sindikalne povjerenice. Svi ovi osvrti terete navedenu povjerenicu za sadašnje stanje u Istri i zaostajanje Istre za ostalim dijelovima Lijepe naše.
Moramo priznati da su sve primjedbe istinite, no na žalost, dio te krivice snosimo i mi, čelnici Sindikata, jer smo tolerirali takav njen "šminkerski" pristup problemima radnika. Navedeni pristup bio je bliskiji poslodavcu nego radnicima, jer je povjerenica prvenstveno intimno komunicirala s poslovodstvom na način da pokrije neke svoje osobne interese. Koristila je sve načine i mogućnosti da što manje obavlja svoju sindikalnu obvezu i posvećivala se prvenstveno svojim privatnim poslovima i dodatnim zaradama. Na žalost, bez obzira što smo tražili zamjenu, oko nje je stvoren krug ljudi koji je, također zbog svojih interesa, to sprječavao.
Stanje u Istri, od Labina, Pule, Pazina, Rovinja, Poreča, pa do Savudrije je više nego loše, bez obzira na koju diviziju se odnosi i kao takvo se ne može više tolerirati. Zaostajanje je sve očitije od kada se odlučivanje preselilo u Rijeku, odnosno u Zagreb. Radnici su nezadovoljni, kako poslovodstvom, tako i sindikatima i krajnje je vrijeme da se pokrenu akcije i aktivnosti kojima će se istači osobe, koje će se napokon početi boriti za prava radnika, a ne samo za svoja osobna.
OPATIJA
Upornost se isplati!
Pitanje poštanskog ureda u Opatiji vuče se već godinama. Prvi je Darko Jambrek pokrenuo proces rješavanja uvjeta rada. Dio problema je riješen, no godine ignoriranja zahtjeva za poboljšanjem radnih uvjeta, te inertnost poslovodstva u traženju novog, adekvatnijeg i korisnicima bližeg prostora, ipak su napravili svoje. Nezadovoljstvo i  nestrpljivost radnika je rasla, a s tim i upornost i inat povjerenika zaštite na radu, Nedeljka Nikolića. Njegova upornost bila je toliko izražena da se u konačnici nešto i moralo napraviti kako bi se popravili uvjeti rada. Nekima je njegova upornost toliko smetala da su ga, u obrani poslovodstva, „isključili“ iz Sindikata.
Na kraju ispada da osoba koja se bori za prava radnika mora „letjeti“ iz organizacije koja bi se morala boriti da se ta ista prava provedu. Razlog je prozaičan, naime treba udomiti nečijeg „muža“ kod direktora pod kojim se nalaze poštanski uredi, pa bolje pokazati privrženost direktoru, nego dozvoliti povjereniku da ugrozi taj proziran plan. Srećom direktor je dovoljno sposoban da prepozna jednu takvu igru i ne dozvoljava da se uvuće u međusindikalne igre. Moramo priznati da je jedan od rijetkih koji je imun na utjecaj sindikata.
Što smo to uspjeli napraviti. Tijekom ovog tjedna trebali bi početi radovi na klimatizaciji ureda, te otklanjanju manjih nedostataka, a koji se mogu izvršiti tijekom turističke sezone. Ideja o novoj lokaciji poštanskog ureda, prema informacijama iz Divizije, i dalje postoji. Nadamo se da će kolega Nikolić istjerati i taj projekt do kraja.
POZIV
Pozivamo sve naše povjerenike koji još nisu potvrdili dolazak na sindikalni skup koji se održava na Krku u subotu i nedjelju da se prijave. Skup se održava zahvaljujući domaćinstvu jednog od sindikata udruženih u NHS i uz financijsku pomoć jednog nama prijateljskog inozemnog sindikata. Teme skupa su: Izdvajanje „tehnike“ iz HT-a, Optimizacija poslovnih procesa u HP d.d. (materijal VRH), te TGKU za zaštitarstvo i daljnje širenje „Securitasa“. Broj sudionika ograničen je na 60. 
 
KOLEKTIVNI PREGOVORI
Od našeg zadnjeg poziva dobili smo desetak e-mailova vezano za vaša promišljanja o predstojećim pregovorima za novi kolektivni ugovor. Samo jedan od tih e-mailova odnosi se na „vaše želje“, svi ostali su komentari o bespomoćnosti sindikata i „neminovnosti“ smanjivanja prava radnika. Većina radnika smatra da su svi čelnici sindikata korumpirani pošto uživaju veća prava no što im to omogućava kolektivni ugovor. Smatraju i licemjernim „dizanjem bune“ sadašnjih čelnika RSRH, znajući za sve što su dobili kako bi zaštitili prvenstveno sebe i pojedince oko sebe. Sama činjenica da je već do sada "ubrao" od poslodavca nekoliko stotina tisuća kuna, da se godinama tolerirala njegova nesposobnost da obavlja „svoje redovne poslove“, pa je "stručno vegetirao"... pokazuju njegov legitimitet da „diže bunu“.
ŠTO POSLODAVAC NUDI?
Sve ono što se dešava oko nas i kod nas daje nam za pravo da potvrdimo neke informacije koje smo dobili iz izvora bliskih poslovodstvu. Pritisak, na poslovodstvo HT, iz "T-Bonna" je velik, kako bi se smanjila materijalna prava radnika. "T-Bonn" ažurnije prati kretanja na tržištu nego što ih mi pratimo. Znaju kolika je prosječna plaća u našoj konkurenciji, kolike su naknade i ostala radna i materijalna prava. No, najviše ih ipak muči činjenica da su otpremnine za 50% više od konkurencije i traže od našeg poslovodstva da se maksimalno smanje, a sva ostala prava dovedu u neoporezive okvire.
Prema navedenom „neslužbenom“ prijedlogu možemo očekivati smanjivanje otpremnina i za 25%, te smanjivanje naknada u neoporezive okvire, a što znači da će regres i Božičnica ukupno iznositi 2.500 kuna. No postoji još jedna solucija, da naknade ostanu u sadašnjim okvirima, no otpremnine bi se svele na 1 plaću po godini radnog staža u HT-u. Koju alternativu će sindikati prihvatiti, teško je u ovom trenutku kazati. No, radnici će u svakom slučaju biti prikraćei za velik dio svojih sadašnjih prava.
BILI SMO U BONNU
Prilikom našeg nedavnog posjeta Bonnu i našim sindikalnim kolegama. imali smo prigodu popiti kavu s jednim, nama izuzetno „dragim“, bivšim članom Uprave DT-a za ljudske resurse. Bili smo impresionirani njegovim pamćenjem i njegovom "brigom" za naš Sindikat. Bilo nam je drago čuti, bez obzira na činjenicu da smo bili s njim u „ratu“, izuzetno visok nivo uvažavanja. Već sama činjenica da nas je on prepoznao u šetnji Bonnom i pozvao na čašicu razgovora, puno toga govori. Sve to samo dokazuje da smo ostavili dubok trag u politici DT-a, te da nas ne zaboravljaju tako lako.
Na žalost zbog situacije koju trenutno imamo unutar Sindikata, neke informacije o stanju unutar DT-a ne želimo iznositi, no dobrano ćemo ih iskoristiti u našoj borbi za prava naših članova.
NOVI SINDIKAT
Na sindikalnoj sceni HT-a ukazao se novi sindikat: Sindikat telekomunikacija Hrvatske. Sindikat koji vuče korijenje iz Sindikata HT TKC Vukovar. Očito je da neki smatraju da postojeći sindikati nisu oni koji će se boriti i izboriti za sadašnja radna i materijalna prava. Simbolika je tu, Sindikat dolazi iz Vukovara, grada heroja. Hoće li ovaj Sindikat slijediti svoj ideal pokazati će vrijeme. Želimo im puno uspjeha u borbi za prava radnika i za istu borbu nudimo im potpunu potporu.
POZIV
Pozivamo sve naše povjerenike koji još nisu potvrdili dolazak na sindikalni skup koji se održava na Krku u subotu i nedjelju da se prijave. Skup se održava zahvaljujući domaćinstvu jednog od sindikata udruženih u NHS i uz financijsku pomoć jednog nama prijateljskog inozemnog sindikata. Teme skupa su: Izdvajanje „tehnike“ iz HT-a, Optimizacija poslovnih procesa u HP d.d. (materijal VRH) te TGKU za zaštitarstvo i daljnje širenje „Securitasa“. Broj sudionika ograničen je na 60.

nedjelja, 15. srpnja 2012.

SINDEXPRESS 16.07.2012


CIRKUS U KONTAKT CENTRU
Netko u kontakt centru krenuo "trenirati strogoću" i od struke radi cirkus. U cijeloj „ozbiljno provedenoj“ racionalizaciji poslovanja uvedeno je novo radno mjesto „promatrač dizanja ruku“. Naime radnice u kontakt centru, kada žele ići u toalet, kada žele popiti malo vode, osvježiti se, kihnuti, obrisati nos... moraju za realizaciju svoje nakane dignuti ruku. Radnice se često moraju i takmičiti u brzini dizanja ruku ili pak iskoristiti dizanje ruke kako bi se došlo na red za sve navedene aktivnosti. Kako sada stvari stoje, trebati će postojati i predbilježbe, dan ili možda koji mjesec ranije, za moguće neugodnosti, jer nikad se ne zna kada nas uhvati „sila“, pa bolje imati već predodređen termin. Hoće li proraditi i „crno tržište“ u prodaji brojeva za redoslijed, pitanje je dana.
Čuli smo da je proradila i kladionica. Tko će više i brže osvojiti naklonost „promatrača dizanja ruku“, jedan je od tipova za klađenje. Moramo uzeti u obzir da  je „promatrač“ ipak ljudskog roda, te da u njemu prevladava subjektivizam bez obzira koliko se trudio da toga ne bude. Uvijek ima privilegiranih na koje treba tipovati. Na temelju njih rade se i rasporedi za odmor, a koji nisu baš usklađeni sa zakonskim normativima.

DOSTAVA, AH, TA DOSTAVA
O dostavi se najviše priča u trenucima nepovoljnih atmosferskih (ne)prilika. Tako je i sada u ovim paklenim vrućinama. Neadekvatna odjeća, neadekvatne torbe, neljubazne stranke, nedostatak poštanskih sandučića, agresivni psi, nedorečene usluge... samo su dodatak ovim teškoćama naših najvrednijih ambasadora. Nedorečenost normi jedna je od stvari koja u ovom trenutku muči i radnike i socijalne partnere. Obećanja da će se nesklad između rada i plaće uskladiti u najkraćem mogućem roku nisu ostvarena. Prošlo je više od dvije godine od obećanja, a naše kolegice i kolege još uvijek rade bez adekvatne odjeće i obuće i najvažnije, adekvatne plaće.
Sindikati su zakazali, osim prosvjeda u Rijeci, kojeg je organizirao predsjednik RSRH, Jadranko Vehar, uz pomoć povjerenika Nedeljka Nikolića, Suzi Hreljac i Nikole Barića, ništa više nije napravljeno kako bi se položaj naših dostavljača popravio. Kao da su  svi, osim onih kojih se to tiče, zavukli svoju glavu pod oklop, očekujući što će se desiti u narednom periodu. Krajnje je vrijeme da kolegice i kolege koji rade na dostavi, pokrenu svoja egzistencijalna pitanja putem radničkih vijeća i povjereništava za zaštitu na radu.
TRENERI I TRENINZI
Radnici nisu zadovoljni, treneri su nezadovoljni. Edukacija nam je na niskom nivou. Dobra ideja, izgleda da je ostala negdje u nečijem zapečku. Dugo smo insistirali na edukaciji, dolazili i do sukoba s prošlim upravama zbog neinventivnosti u edukaciji naših radnika i konačno je prethodna Uprava pokrenula proces edukacije trenera. Kada smo mislili da je sve to krenulo i da u poslovodstvu postoji ideja kako angažirati trenere, nastala je praznina, a pojedini treneri tjednima nisu obavljali edukacije. U njih se uvukao strah i nespokoj da će postati tehnološki višak.
Prema našim saznanjima do sada su treneri bili u organizaciji edukacije prepušteni sami sebi. Sami su se dogovarali s radnicima kada mogu doći na edukaciju, sami su organizirali svoj prijevoz, prostor za edukaciju, potrebna materijalna sredstva... Ova neriješena organizacijska pitanja djelovala su i na radnike koji su trebali biti uključeni u edukaciju, te navedenu edukaciju nisu smatrali ni potrebnom ni obveznom. Tako da su sami treneri morali, takoreći, moliti radnike da pristupe edukaciji.
Netko unutar ljudskih resursa trebao bi napraviti prioritete, koga i kako educirati, jer je naprosto šteta da nam kvalitetni ljudi "vegetiraju" i da nisu "iskorišteni" u segmentu za kojim Hrvatska pošta vapi. Pitanje je samo da li odgovorne osobe shvaćaju ili imaju prioritete u jednom ovako važnom segmentu kao što je edukacja i uvođenje novih usluga.

ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN U HPE (2)
Zašto nitko iz takozvanih reprezentativnih sindikata nije imao hrabrosti razgovarati s radnicima HPE oko uvođenja šestodnevnog radnog tjedna?
Strah od njihove reakcije, nepovjerenje u svoje članove, gubitak osjećaja za mišljenje članstva, omalovažavanje članova, nepoznavanje tehnologije, obećanje poslovodstvu, koje je rezultat sindikalne „korumpiranosti“ ... samo su dio razloga nedostatka komunikacije sa članstvom. Pitanje koje se postavlja je i to, tko se to u ime članstva pozitivno izjasnio o šestodnevnom radnom tjednu? Očito oni čija je plaća 17.000, 25.000 kuna mjesečno i koji su izgubili sva mjerila socijalne osjetljivosti. Za njih je u ovom trenutku najvažnije kako se "slikavati" s predsjednikom Uprave, Ministrom, a članstvo ionako tko „šljivi“. Dobri su im samo kada trebaju platiti članarinu.
Dok su članovi RV-a u Zagrebu bili ipak malo čvršći i odobrili šestodnevni radni tjedan samo na dva mjeseca, Splitski "klimavci" su to napravili na šest mjeseci. Pitamo se gdje je nestao taj splitski dišpet?
Materijal koji su članovi RV-a u Zagrebu dobili je više nego omalovažavajući. U tom materijalu nema ničega što bi na neki način opravdalo uvođenje šestodnevnog radnog tjedna. Splićani nam tvrde da su prošli još gore.
Radnička vijeća nisu se pokazala kao zastupnici radnika, više su bili promotori loše poslovne politike poslodavca, a i produžena ruka sindikata. Tek što smo se na neki način ponadali da su ipak predstavnici svih radnika, kada su se izjasnili protivno mišljenju sindikata, sami su, nakon nove odluke, poljuljali to povjerenje koje su imali radnici u njih. Pogledamo li ipak njihov sastav, onda nam i može biti jasno zašto je to bilo tako. U Zagrebu su, prema nama dostupnim informacijama, glasovale protiv Žuvela i Majerić, dok je suzdržana bila Debogović-Šlezinger. 

Skup radnika u Zagrebu prikazao je radnicima i socijalnim partnerima otvoreni scenarij smanjivaja broja zaposlenih unutar Hrvatskog Telekoma. Mnogi radnici ostali su zabezeknuti navedenim scenarijem, iako o istom mi već govorimo i pišemo od davne 1996. godine. Tada su nas neki sadašnji sindikalci prozivali, a sada isti ti bi, najradije prolijevali „krv na ulici“, da zamagle oči radnicima. Zaustaviti proces je nemoguća misija, naime sve to je već po Europi viđeno, a posebno u društvima u vlasništvu Deutsche Telekoma. U nekim procesima usklađivanja poslovanja, što neminovno  znači smanjenje broja radnika, dobrano "kasnimo", prvenstveno zbog nekih aktivnosti „neprijatelja DT-a br.1“, Jadranka Vehara. Njegovi odlasci u Bonn, njegovo djelovanje kao potpredsjednika Eurofedopa, te kontakti sa čelništvima DT-a i Europske Komisije, označili su veći dio ovog perioda vlasništva DT-a nad HT-om. Naš Sindikat, odnosno njegov predsjednik, Vehar, poznat je i po tome da je „ujedinio“ sindikate koji djeluju unutar DT-a, te da su na zajedničkim sastancima dogovarali aktivnosti koje se baš nisu sviđale većinskom vlasniku.
VRUĆA JESEN
Pred nama je vruča jesen, no, jesen koja će trebati i trezvene glave. Pored  postojeće racionalizacije, pred nama su i kolektivni pregovori. Uprava je u ovom trenutku izabrala pravi termin za provedbu racionalizacije i zagrijavanje atmosfere između socijalih partnera. Radnicima i sindikatima je poručeno: „ili ovce ili novce“. Već duže vrijeme poslodavac priprema teren za smanjivanje nekih materijalnih prava radnika: otpremnina, regresa, Božićnice, jubilarnih nagrada, terenskog dodatka, dodatka za rad nedjeljom, subotom, noćni rad... kako bi nadoknadio ono što je izgubio smanjenjem, odnosno zasićenjem broja usluga. Do kojih granica će ići sindikati ovako pritješnjeni uza zid, teško je reći. Sve je u stvari velika lutrija u kojoj će zbog dosadašnje inertnosti sindikata, ipak, najveći gubitnici biti radnici.
A RADNICI?
Jesu li ovogodišnji skupovi radnika pravi pokazatelji raspoloženja radnika?
Ne, nisu, jer ih sindikati nisu animirali svojim djelovanjem, svojim zahtjevima i svojim ponašanjem. Namjerno ili nenamjerno, nastalo je zatišje nakon potpisivanja Aneksa kolektivnog ugovora i produženja važenja otpremnina do kraja ove godine. Sindikalci kao da su zahvalni poslodavcu što su se udostojili navedeno pravo proširiti do kraja ove godine. Ovo zatišje sindikata dodatno zbunjuje radnike, uz sve logične i nelogične „pritisake“ poslodavca  u cilju povećanja prometa i kvalitete usluga, dok je stanje na tržištu radne snage sve gore.  Poslodavac je napravio snimanje stanja na tržištu radne snage u telekomunikacijama, analizirali su prava radnika, njihove plaće i došli do zaključaka koji im odgovaraju. Sve je koliko, toliko bilo u redu dok smo se samo mi u HT-u borili protiv tehnološkog viška, no, danas pored nas, radnike otpuštaju i drugi telekomunikacijski operateri. Gubimo adute iz rukava.


POSLODAVAC
Poslodavac je dobio ciljeve od svog poslodavca. U ovom trenutku predstavnik njihovog poslodavca je Nadzorni odbor, a u kojem radnici imaju svog predstavnika, Juku Cikojevića. Njegova funkcija je zahvalna, uzimajući u obzir i činjenicu što je predsjednik većinskog sindikata u Hrvatskom Telekomu. Koliko je ona zahvalna zbog samih informacija koje prima na sjednici Nadzornog odbora toliko je i nezahvalna, jer navedene informacije ne smije plasirati u javnost zbog „poslovne tajne“. Na žalost, naše zakonodavstvo još nije do kraja definiralo ulogu „predstavnika radnika u nadzornom odboru“, no, ni sindikalne središnjice, koje imaju utjecaj, istina minoran, na zakonodavca, nisu pokrenule proces definiranja uloge „predstavnika radnika“ u tim tjelima.
Sindikalne središnjice jednostavno nisu shvatile da moraju razvijati radničke institucije i da je to, njihov, jedan od prioritetnih ciljeva. Kroz radničke institucije kao što su radnička vijeća, povjereništva zaštite na radu i u konačnici, predstavnik radnika u nadzornom odboru, mogu biti izuzetno kvalitetan izvor informacija koje mogu koristiti radnicima da bi se izbjegle neželjene posljedice. Sindikalne središnjice, nakon raspada Saveza samostalnih sindikata, čini se postaju svrha same sebi. Stoga ne čudi činjenica da je danas, prema podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, u sindikalnom sustavu svega 30 posto radnika.
POSLODAVAC KAŽE, NEMA OTPREMNINA
Na Skupu radnika predstavnik poslodavca bio je izričit: neće biti otpremnina za radnike koji će na ovaj „novi“ način biti izdvojeni iz HT-a. To je novina, jer su do sada svi izlasci iz HT bili „dragovoljni“, pa čak i onaj najradikalniji - „izdvajanje neosnovnih djelatnosti“. Otpremnine tada nisu bile današnje visine, no i 100.000 kuna bilo je dovoljno za neke da se odluče za iste, a ne na odlazak u „novo društvo“.
Na ove izjave poslodavca, do sada nije bilo sindikalnih reakcija, pa se pitamo je li moguće da su sindikati odustali od ovog egzistencijalnog pitanja radnika?
KOLIKO RADNIKA IZLAZI
Prema našem izvoru „bliskom poslodavcu“ u izdvajanje bi trebalo ići oko 800 radnika. To je ipak puno manje od podatka kojeg neki šire, a koji je više nego duplo veći od navedenog. Tu moramo pribrojiti i još jednu grupu od cca 400 radnika koji će se „igrati“ tehnološkog viška, a koji bi trebao do kraja godine, po sadašnjim stimulativnim uvjetima, napustiti HT.
"ČEKALI SU DA VEHAR ODE"
Bio je jedan od komentara koji se čuo na kraju Skupa. Zanimljivo je da se do sada "javno" šutjelo o ovom sustavu „izbacivanja radnika“, iako se o njemu razgovaralo u sindikalnim krugovima. Stoga „iznenađenost“ nekih od sindikalaca, koji se sada prave da prvi put čuju jednu takvu ideju, zabrinjava. Bez obzira što su sve napravili kako bi Vehar otišao i čekali na ovaj proces do njegovog odlaska, Vehara se nisu riješili. Njegov imidž, njegove ideje, još uvijek su tu, duboko su u jednom i drugom reprezentativnom sindikatu, a na to djeluje i trend prelazaka članova RSRH u HST, razočaranih samozvanim čelnicima RSRH.

nedjelja, 8. srpnja 2012.

SINDEXPRESS 09.07.2012


SVE SMO JAČI
Nakon sastanaka naših povjerenika u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Bjelovaru, Vinkovcima, Osijeku, Križevcima, pa ponovo u Rijeci i Zagrebu, te najnoviji u Vodicama, sve je jasnije da naša frakcija jača i jača. Zanimljivo je napomenuti, da niti jedan od naših povjerenika izabranih na proteklim izborima nije prešao na stranu onih koji su do nedavno bili isključeni iz Sindikata i nisu mogli biti vraćeni u članstvo. Trenutno su povjerenička mjesta preuzeli neki koji po Statutu RSRH ne mogu biti povjerenici, a to su povjerenici SRHT-a. Bez obzira na ovu uzurpaciju „ovlasti“ o čemu će svoju riječ uskoro donijeti Upravni sud, normalno, pozitivno za nas, svakodnevno nam se javljaju članovi zainteresirani da budu „baš naši“ povjerenici. To nam daje dodatni poticaj za funkcioniranje i borbu, no poticaj dobivamo i od onih koji su nam bili do jučer najveći protivnici, naše sindikalne konkrencije, kao i od velikog dijela naših kolega sindikalnih čelnika sindikata udruženih u NHS, a s kojima imamo redovne kontakte.

KOLEKTIVNI UGOVOR ZA HT GRUPU
Uzimajući u obzir činjenicu da se radnici Combisa i Iskona sindikalno organiziraju, možemo uskoro očekivati da će osvanuti i Kolektivni ugovor za HT grupu. Višegodišnji pregovori i razgovori s poslovodstvom HT-a, da se ujednače prava unutar HT grupe mogli bi napokon "sjesti" na plodno tlo. Do sada nije bilo logično da radnici Combisa nemaju pravo na neka od prava koja imaju radnici Iskona ili radnici HT-a, no nije bilo ni logično da su imali veća određena prava bivši radnici T-Mobilea u odnosu na ostale radnike HT-a. No, o tome smo već pisali i upozoravali.
Sklapanjem Kolektivnog ugovora za HT grupu napravio bi se jedan dodatan kvalitativan korak naprijed u rješavanju unutarnjih problema, kao i u rješavanju migracije radnika iz jednog u drugo društvo. Poznato je koliko problema je bilo kada su radnici IT-a trebali iz HT-a preći u Combis i koliko ih je prešlo. Minoran broj rezultat je neriješenih odnosa unutar ta dva društva, a naročito nepostojanje zajedničkih akata, kao što je Kolektivni ugovor.

ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN U T-CENTRIMA
Radničko vijeće je dugo odoljevalo zahtjevima poslodavca da radno vrijeme u T-centrima bude raspoređeno u šest radnih dana. No, došlo je i do toga. Kriza, smanjivanje broja usluga, zaostajanje u novim tehnologijama zbog nenormalnog pritiska HAKOM-a, povećanje broja nezaposlenih, nefunkcioniranje ekonomske politike vladajućih, začinjeno s nesnalaženjem dijela poslovodstva HT-a... dovelo je Radničko vijeće pred zid. Analizirajmo malo sebe i naše ponašanje u krizi. Koliko je naših obitelji smanjilo potrošnju u mobilnoj telefoniji, koliko ih je otišlo kod drugih operatera, koliko više ne koristi MAXtv... Ne možemo pred tim zatvarati oči.
Zahvaljujući činjenici da je ovo Radničko vijeće, istina govoreći u prošlom mandatu, diglo ne malu bunu oko zatvaranja nekih T-centara i na taj način upozorilo poslovodstvo da se neće tako lako tolerirati daljnje zatvaranje, pa je poslovodstvo krenulo tražiti nove načine racionalizacije poslovanja. Jedan od tih je i promjena radnih vremena. Isti broj radnika, a duže radno vrijeme T-centara. Članovi RV-a, svjesni činjenice da može doći do zatvaranja T-centara i smanjivanja broja zaposlenih, radije prihvaćaju ovaj prijedlog poslovodstva, kako  ne bi doveli u upitnost radnu i socijalnu budućnost radnika. Odluka je bila teška, jer njome otvaraju poslovodstvu nove mogućnosti. Nadamo se da je poslodavac ipak neće zlorabiti i da će ova kriza, nije baš ohrabrujuće, za godinu, dvije biti iza nas.

NOVI IZAZOVI ZA SINDIKATE
Prije nekoliko godina uspjeli smo spriječiti izdvajanje: izgradnje, kontakt centara, T-centara... Pregovori su bili mukotrpni, kompromisi teški, no našli smo zajednički jezik s poslovodstvom o načinima kako sačuvati ove dijelove naše djelatnosti i osigurati rad radnika unutar HT-a. Mnogo toga se ne zna kako bi se sačuvao autoritet poslovodstva. No, dvije osobe su obilježile te najteže trenutke, Josip Pupić, mladi umirovljenik i još uvijek aktualni, Jadranko Vehar.
Poslovodstvo sada ponovo testira strpljenje sindikata i ispituje njihovu odlučnost u zaštiti radničkih prava. Na žalost, sindikalna scena se sve više svodi na jedan sindikat, HST, jer samozvano čelništvo našeg RSRH, misli samo na svoje osobne interese, pa je za očekivati da će poslovodstvo dobro iskoristiti tu situaciju.
Poslovodstvo „glasno razmišlja“, o onom što smo mi najavili prije tri, četiri godine. Razmišljaju o tome kako bi „izbacili“ iz sustava radnike koji rade na održavanju tehničkog sustava, kao i na ukopčanjima novih korisnika. Velik dio tih poslova već je prebačen vanjskim izvođačima, a koji su se vremenom isprofilirali. Njihovo profiliranje možemo zahvaliti prvenstveno činjenici da se dio naših bivših radnika zaposlilo kod istih. No, ima i takvih vanjskih izvođača, koji ni u kom slučaju ne pomažu imageu HT-a i te, prema našim saznanjima, HT uspješno disciplinira.
Među radnicima u „field ekipama“ trenutno vlada nesigurnost, apatija... Informacija je izašla prerano, prije no što su je sindikati „prožvakali“ s poslovodstvom i preispitali sve moguće varijante. Možda je i taj proces okončan, no informacija nije izašla van i u tom trenutku su sindikati napravili veliku grešku. Izgubili su se u prostoru i na taj način ostavili radnike na cjedilu. Posebno su radnici razočarani i nezadovoljni, jer je "procurila"  informacija da radnici koji neće prihvatiti odlazak kod „strateškog partnera“ neće dobiti otpremninu. To bi bio prvi slučaj takvog ponašanja poslovodstva, obzirom da su otpremnine dobili radnici "neosnovnih" djelatnosti, a koji nisu htjeli preći u tadašnji Eurest.
Vremena su teška, radnici prestrašeni, sindikati slabi... Stanje nije ohrabrujuće... Traži se izlaz. Možda ipak sami radnici moraju preuzeti stvari u svoje ruke...

SVE SMO JAČI
Nakon sastanaka naših povjerenika u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Bjelovaru, Vinkovcima, Osijeku, Križevcima, pa ponovo u Rijeci i Zagrebu, te najnoviji u Vodicama, sve je jasnije da naša frakcija jača i jača. Istina je, da je dio povjerenika podleglo pritiscima iz straha da im se ne skinu dodatni bodovi koje im je poklonio poslodavac, no umjesto njih dobili smo druge, koji se žele bezkompromisno boriti za prava radnika. Sindikalna scena polako, ali sigurno jača i to u korist onih koji nisu potkupljivi i koji nemaju visoke plaće s kojima se hvale, a koje im je neopravdano dodijelio poslodavac (Kovač više od 15.000 kuna) i Vidaković (oko 25.000 kuna), te onih koji imaju poslodavčev dodatak na plaću od 3400 kuna (Ingrid Sušanj, Siniša Seketin, Domagoj Mendeš, Gordana Perković, Marina Bakša, Cvetan Kovač...).
No, dio računa nam kvari i „Feniks-hrvatski sindikat“, za sada najbrže rastući sindikat u Hrvatskoj pošti, a koji nama i HSP-u  „jede“ članstvo i povjerenike.
DIREKTOR SE „OTRGAO“
Na zadnjem sastanku s direktoricom Divizije Mreže neki takozvani sindikalisti „opanjkavali“ su kadrovsku politiku jednog od direktora geografskog područja. Nije razlog bio to, što je on narušavao već ustaljene oblike „kadrovske politike“ unutar Hrvatske pošte, nego što se "otrgnuo" iz ruku „sindikalista“. Odlučio se da će sam voditi kadrovsku politiku bez zadiranja sindikata u njegove ovlasti. To je diglo buru među pojedincima jer nije omogućeno „povlaštenima“ da sjednu na pozicije koje su im  obećane. Na tu negativnu kadrovsku sindikalnu selekciju, koja se koristi za kupovanje članstva, upozoravamo već duže vrijeme Upravu, jer je uspoređujemo sa stranačkim i "netjačkim" kadroviranjem, a pri čemu se zapostavlja stručnost i znanje.
Nadamo se da ovo neće biti „bič božji“ prema drugim direktorima i da će oni koji su podložni sindikalnom kadroviranju odustati od toga i pridružiti se ovom pozitivnom primjeru.
SKUP RADNIKA U VARAŽDINU
Moramo reagirati nakon vašeg napisa o Skupu radnika u Varaždinu i slabe posjećenosti“, tako počinje e-mail našeg kolege (ili kolega) iz Varaždina. Ne možemo objaviti cjelokupni tekst jer u njemu ima previše teških riječi upućenih određenim osobama, riječi ogorčenja i bijesa. Kolege tvrde da namjerno nisu došli na Skup radnika jer jednostavno ne mogu sjedeti u prostoru s dvoličnim osobama. Osobama koje bi trebale zastupati radnika, a kontinuirano se "ulizuju" poslodavcu i sastaju se s njim tajno u „birtijama“ svojih bližnjih. Na Skupu, kada bi nešto i rekli tada bi izvukli „deblji kraj“ ili pak ne bi dobili odgovor. Često su izvukli deblji kraj baš od onih koji bi ih trebali zaštititi od poslodavca.
Nagovarali smo kolege da ne dolaze na Skup“, izjava je koja nam se baš nije sviđala. Bez obzira na sve na Skup je trebalo doći što više radnika i na Skupu se treba „obračunati“ s onima koji svoju demagogiju i licemjerje skrivaju pod plaštom sindikalizma. Pred nama su teška vremena i ne smijemo se povlačiti pred takvima. Odgovornost za to što će biti s nama u naredne dvije, tri godine leži na svima, od direktora, dostavljača, čistačice, voditelja, operatera...

STOLCI
Problem stolaca ponovo se pojavljuje kao top tema na skupovima radnika i sjednicama radničkih vijeća. Samo ta činjenica dovodi nas do zaključka da smo ponovo dosegli dno,  kako u funkcioniranju, tako i u investiranju. Nekada, u socijaizmu, kada im cijena i kvaliteta nije bila zanemariva, to je bila česta tema razgovora kao i početkom ovog stoljeća. No, kada je Uprava pokrenula kontinuiranu nabavku stolaca taj problem je nestao, odnosno, ako se i pojavio tada bi se brzo i rješavao. Za stolce je novaca uvijek bilo. Nedostatak kontinuiteta nabavke, loša kvaliteta stolaca, loše poslovanje Pošte, nefunkcioniranje radničkih institucija... samo su neki od razloga koji su nas doveli do toga da su stolci ponovo „top tema“.
Svi se moramo zabrinuti ovom situacijom koju očito više nemaju pod kotrolom ni poslodavac ni sindikati i koja bi mogla rezultirati još gorim stanjem, ne u stolcima, nego oko ukupnog stanja unutar Pošte.

GUBITAK VEĆI OD 40 MILIJUNA KUNA
Nakon informacije sa skupova radnika da smo tijekom prva četiri mjeseca poslovali s gubitkom većim od 34 milijuna kuna, došli smo i do nove, za sada neslužbene informacije, da se gubitak povećao na više od 40 milijuna kuna. Zabrinutost naših kolegica i kolega koji rade u financijama u Jurišićevoj je više nego zamjetna. U ovom trenutku ne želimo pričati o nekim njihovim „zlonamjernim“ primjedbama, a koje mogu biti rezultat neostvarenih kadrovskih ambicija.
Gubitak od 40 milijuna kuna ne znači još katastrofu kao što neki žele u ovom trenutku prikazati i nama i javnosti. To je samo slijed sadašnje krize, a za koju treba hitno naći izlaz u nekim novim poslovnim potezima. Neke stvari su već vidljive, no vidljiva je i improvizacija koja se može kao bumerang vratiti prvenstveno radnicima. Oprez i trezvenost mora biti nazočna na svim nivoima, te se svi moramo mobilizirati kako bi se stanje popravilo.

ŠESTODNEVNI RADNI TJEDAN U HPE
Zašto su članovi RV-a popustili pritiscima poslodavca?
Prilikom prvog odbijanja zahtjeva poslodavca naveli smo jednu činjenicu koja se pokazala istinitom: sindikati (ili neki njihovi čelnici) prihvatili su zahtjev poslovodstva da se uvede šestodnevni radni tjedan unutar hpe. Priprema, uvjeravanja članova RV da je to korisno za sve, a posebno za radnike, nije bila dobro provedena i radnička vijeća nisu prihvatila takvu velikodušnu ponudu. Nakon odbijanja izvršeno je „pranje stavova“ i danas imamo situaciju da je RV GP1 prihvatilo (čast izuzecima iz naših redova) šestodnevni radni tjedan, na ogorčenje radnika. Kakva će biti reakcija radnika na takvu odluku još ćemo vidjeti, jer ista ne ide na čast ni Radničkom vijeću GP1, a ni takozvanim sindikalcima.

nedjelja, 1. srpnja 2012.

SINDEXPRESS 02.07.2012


KOLIKO NAS IMA?
U protekla dva, tri mjeseca bombardira se članstvo o broju onih koji još uvijek daju potporu ovakvom ili onakvom RSRH. Prvo se objavljuje na jednom blogu optužba da smo broj članova smanjili na 6000 u svim djelatnostima, nedugo iza toga se pojavljuje podatak da nas ima 10.000, a zatim 9.000. Sve ove informacije degradiraju „čelništvo“ Sindikata, jer se zbunjuje i dezinformira članstvo. Prava istina je da smo u proteklih četiri, pet mjeseci izgubili oko 500 članova i da smo pali ispod 8.000 članova. Na žalost taj trend se nastavlja, zbog nezadovoljstva osobama koje su „prigrabile“ vlast, lažnih obećanja oko isplata pozajmica, te neargumentiranog blaćenja samog Sindikata. Trenutno je naš broj blizu onog ili ispod onog koji nas ograničava u reprezentativnosti, a to je 20% od ukupnog broja radnika. Netko, unutar Sindikata, namjerno urušava našu poziciju za naredne kolektivne pregovore i želi nas po svaku cijenu izbaciti iz istih. Traži sebi alibi za stanje koje je pred nama, a to je smanjivanje prava zaposlenih.
HT je doživljavao posebnu „kataklizmu“ u broju članova. Prilikom prebrojavanja prije sedam, osam godina kroz sindikate je bilo organizirano oko 120% radnika. Dobro ste pročitali 120%, a to je bio rezultat činjenice da su pojedinci bili uključeni u dva, tri sindikata. Četiri godina kasnije, nakon odlaska nešto manje od tri tisuće radnika,  postotak onih koji daju potporu sindikatu smanjuje se na samo 80%. Prema našoj procjeni trenutno je u sindikate uključeno oko 60% od ukupnog broja radnika. Radikalno se približavamo europskom prosjeku od oko 45% sindikalne organiziranosti radnika.

JADRANKO VEHAR NIJE VIŠE RADNIK HT-a
Od 1. srpnja čelnik našeg Sindikata, Jadranko Vehar, više nije radnik Hrvatskog Telekoma. Odluka je njegova i hrabra u trenucima kada se vodi pravna borba oko budućnosti Sindikata. Za one koji i dalje imaju povjerenje u njega, a to su među ostalima svi povjerenici legalno izabrani od članova na izborima, moramo napomenuti da on i nadalje ostaje na funkciji na kojoj je bio i da će se i nadalje svesrdno i nekorumpirano boriti za prava radnika. Njegova potpora i dragocijeno iskustvo nadasve će nam biti potrebno u predstojećim pregovorima za novi kolektivni ugovor.
Naime zbog stanja koje trenutno vlada u Lijepoj našoj, te kontinuirani pritisci Deutsche Telekoma, nedvojbeno će rezultirati smanjivanjem određenih prava, kao prvo visine otpremnine, te ostalih materijalnih prava do oporezivog dijela. Za očekivati je i smanjivanje visine iznosa dnevnice (terenskog dodatka)...

PLOČE I DALJE PADAJU
Pala je još jedna, četvrta, neki kažu čak i peta po redu staklena ploča s HOTO-a i to u tijeku radnog dana. Sreća u nesreći je ponovo da nitko nije ozbiljnije ozlijeđen, jedan od zaštitara samo je pukom srećom izbjegao teže ozlijede. No ovaj put je nastradao osobni automobil koji je bio parkiran pred ulazom. Već smo kroz naše glasilo upozoravali na činjenicu da bi trebali zabraniti rad u Ho-To tornju i prestati koristiti ovu nesigurnu zgradu. Sada, nakon svih ovih upozorenja i bez obzira na drvenu zaštitnu skelu, poslovodstvo HT-a preuzima na sebe dio odgovornosti za moguće posljedice, ukoliko dođe do težih ozljeda, kako naših radnika, korisnika ili slučajnih prolaznika.

KADA ĆE DOĆI DO USKLAĐIVANJA PLAĆA?
Bez obzira na činjenicu da se velik dio radnika opredijelio na „politiku nezamjeranja“ te ne pokušava tražiti zasluženu plaću, sukladno svim kriterijima koji su se godinama razvijali unutar Hrvtaskog Telekoma, ipak se nazire veliko nezadovoljstvo radnika trenutnom situacijom u nagrađivanju i određivanju plaća. Moramo priznati da je „novi sustav nagrađivanja“ nadograđivan, mijenjan na način kako su to sindikati tražili, a posebno se svojom tvrdoglavošću u tome isticao naš Sindikat, odnosno njegovi dopredsjednici, Franjo Jezerčić i Mato Nađ. Prvotna zamisao sustava koji je robovao dirigiranom nagrađivanju uspjeli su preokrenuti „na glavu“ i doveli ga do nivoa koji je bio primjenjiv i koji je bio zadovoljavajući za radnike na kraći period.
Zašto „kraći period“? Naime nakon svih tih naših urgencija, pritisaka, prijetnji industrijskim akcijama, odlaskom u Bonn dogovorili smo da će se godišnje povećavati kvota za usklađivanje plaća, a na teret uštede koja će se ostvariti odlaskom dijela radnika kao tehnološki višak, kao i temeljem ocjena za ostvarene ciljeve. Tim sredstvima se godišnje trebalo usklađivati plaće radnih mjesta unutar pojedine grupe složenosti. Naime, “novi sustav“ napravio je nered u kojem su mlađi radnici na istom radnom mjestu imali plaću i do 4000 kuna manju od kolega koje su obavljale isti posao. Čak ni maksimalni bonus kojeg bi ti radnici dobivali, ne bi pokrio tu razliku. 
Namjenskim sredstvima trebalo se sve dovesti u normalu. Nakana poslovodstva da se to provede u djelo trajala je nešto više od godine dana, a usklađivanje je „masovnije“ provedeno tri puta. I sve je stalo. Stoga ne čudi ovo tinjajuće nezadovoljstvo radnika, koji očekuju da će napokon dobiti plaću koju zaslužuju. Ne moramo spomenuti da je ova inertnost poslovodstva djelovala i nestimulativno na dio radnika.
No, nismo zaboravili glavnog krivca za ovu situaciju. Nadzorni odbor HT-a i većinskog vlasnika, koji kontinuirano traže smanjivanje troškova poslovanja, a to je broj radnika ili trošak njihovih plaća. Na „zapadu“ je već postalo normalno da sindikati žrtvuju dio prava kako bi zaštitili radna mjesta. Naša dobit je još uvijek dovoljno velika, u odnosu na drugo „vlasništvo“ DT-a, pa ne bi trebao biti takvog pritiska. DT je dosljedan maksimalno smanjivati prava radnika izvan Njemačke, dok se u „njihovom dvorištu“ ipak može nešto i dogovoriti. Prisjetimo se naših odlazaka u Bonn, iza toga je nastao mir godinu, dvije... Bez obzira na troškove smatramo da bi trebali i nadalje, najmanje jednom godišnje, upriličiti jedan odlazak u dvorište "Velikog DT-a. 

Što kazati o održanim skupovima radnika u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu?
Sve ukazuje da se interes radnika smanjuje, a da se razočaranje djelovanjem sindikata produbljuje i proširuje na druge radničke institucije. Nakon ovih skupova, ukoliko ne dođe do preokreta u funkcioniranju radničkih institucija, jasnog i javnog informiranja, ne možemo garantirati da će se stanje popraviti. Uz to će se sustavno narušiti socijalni dijalog. Ono što je jako važno napomenuti je da skupovima nije bio nazočan ni određeni broj sindikalnih povjerenika. Oni koji bi se trebali pojačano angažirati da se što veći broj radnika odazove, nisu se pojavili. Hoće li sindikati napokon početi sankcionirati ovakvo ponašanje sindikalnih tribuna, pitanje je na koje trebaju odgovoriti tijela sindikata. Mi smo donijeli zaključak da naših 67 povjerenika mora biti nazočno na skupovima radnika, a da svaku nenazočnost moraju opravdati.

ZATVARAJU SE POŠTANSKI UREDI
Na sastanku s Izvršnom direktoricom Divizije mreže prezentirani su podaci o „privatizaciji“, odnosno davanju u zakup poštanskih ureda. Rezultati ovog procesa nisu niti malo ohrabrujući za radnike, ali za nas su očekivani. Kriza i loš Pravilnik napravili su svoje. Na sve to smo upozoravali i bez obzira na činjenicu da je dio naših „sindikalaca“ prihvatilo Pravilnik i nadalje smo se protivili njegovoj primjeni. Nije nas zadovoljila ni činjenica što smo zahvaljujući pregovaračkim sposobnostima predsjednika RSRH, Jadranka Vehara, uspjeli osigurati radna mjesta za sve radnike u poštanskim uredima koji se zatvaraju ili koji će se dati u zakup. To je bio samo polovičan uspjeh, zbog nedovoljne potpore (korumpiranosti) unutar Sindikata.
Od predviđenih 103 poštanska ureda za davanje u zakup, trenutno je zatvoreno čak više od 75%, dok za samo 25 njih traju pregovori s lokalnom upravom i samoupravom. To znači da će još desetak njih biti zatvoreno. Ovaj proces „zatvaranja“ poštanskih ureda mora biti dobra pouka za sve, posebno za socijalne partnere kojima bi na pameti trebala prvo biti sigurnost radnih mjesta.
Prema našim, neslužbenim informacijama, pripremljen je popis dodatnih dvjestotinjak poštanskih ureda koji bi se tijekom ove godine trebali „privatizirati“.

HSP NAS PODRŽAO
Na istom sastanku predstavnici HSP-a podržali su naš stav o tajnim kupcima i njihovom štetnom nastupanju prema našim radnicima. Naime, tajni kupci ocijenili su izuzetno loše naše kolegice i kolege u dijelu koji se odnosi na nuđenje drugih usluga ili  proizvoda, prema tim podacima svega 1,5% radnika ponudilo je neku drugu uslugu. Upozorili smo na temelju osobnog iskustva (voditelj prodaje na području tri županije), da je to moguća politika agencija, kako bi na neki način zadržali dugoročnije angažiranje u nekom društvu. Kako je to izuzetno „sklisko područje“ moraju naći nešto što je između ostalog dobro, a što bi koristilo da se dodvore poslodavcu. Tako je dano pozitivno mišljenje za izgled poštanskih ureda kao i za kulturu ophođenja.
Nadasve smo zadovoljni činjenicom da se i HSP protivi ovakvom načinu „uhođenja“ naših radnika, te se nadamo da će poslovodstvo saslušati naše stavove i sugestije kako bi se stanje u sustavu promjenilo.

RADNICI NAM PADAJU U NESVJEST
Na Skupu radnika u Zagrebu, poslodavac je upozoren na enormne vrućine koje vladaju u uredima  na „južnoj strani“ Branimirove. Naime, ti uredi su cijeli dan na udaru sunca i nemaju adekvatnu mogućnost rashlađivanja prostora, u odnosu na sjevernu stranu, koja nije cjelodnevno na udaru sunca i na kojoj su montirani, djelomično, rashladni uređaji. Isprika poslovodstva, da je nemoguće instalirati nove rashladne uređaje, niti izdaleka nije opravdana. Ona je više isprika za nedostatak sredstava, čekanje na projekt logističkog centra i povlađivanje onima koji bi trebali brinuti o uvjetima rada svojih zaposlenih.
Što nam preostaje?
Pozvati Državni inspektorat? Ako smatramo da je to jedini način, da. No, na žalost, poslodavac je imun na takve prijetnje i radije će platiti kaznu od nekoliko tisuća kuna, nego montirati uređaje koji koštaju isto toliko. U tom dijelu zakazali su svi: radnici, povjerenici zaštite na radu, sindikalci, poslodavac. Nužno je zbog enormnih ljetnih vrućina učiniti sve da se uvjeti rada poboljšaju i učine snošljivima, bez obzira na najave preseljenja u logistički centar u Veliku Goricu. Važnije bi nam trebao biti zdravlje radnika, od tih nekoliko tisuća kuna, ili pak ne?
Što predlažemo da se odmah učini? Promjena radnih vremena i njihovo skraćivanje za sve radnike koji rade na nenormalnim vrućinama. Potez je na Radničkom vijeću i Povjereništvu zaštite na radu.
Ujedno sugeriramo da se netko pobrine i za naše POŠTARE (pješake), pa da se sklopi ugovor sa Konzumom, Tiskom.. da besplatno mogu dobiti bočicu rashlađene vode, dok hodajući  užarenim  ulicama raznose poštu. Naime, voda koju ponesu sa sobom, brzo se zagrije, pa ih ne može osvježiti. Barem to, kad već ne mogu dobiti ljetnu uniformu (kratke hlaće, kape, majice).

KOLIKO NAS IMA?
U protekla dva, tri mjeseca bombardira se članstvo o broju onih koji još uvijek daju potporu ovakvom ili onakvom RSRH. Prvo se objavljuje na jednom blogu optužba da smo broj članova smanjili na 6.000 u svim djelatnostima, nedugo iza toga se pojavljuje podatak da nas ima 10.000, a zatim 9.000. Sve ove informacije degradiraju „čelništvo“ Sindikata, jer se zbunjuje i dezinformira članstvo. Prava istina je da smo u proteklih četiri, pet mjeseci izgubili oko 500 članova i da smo pali ispod 8.000 članova u svim djelatnostima. Na žalost taj trend se nastavlja, zbog nezadovoljstva osobama koje su „prigrabile“ vlast, lažnih obećanja oko isplata pozajmica, te neargumentiranog blaćenja samog Sindikata. 
Trenutno u Pošti imamo oko 4.000 članova, što je oko 3.000 manje od našeg konkurenta Hrvatskog sindikata pošte. U odnosu na ukupan broj radnika mi imamo oko 40%, dok HSP ima 70%. Nekada je ukupan postotak sindikalno organiziranih radnika u HP-u bio oko 130% (zbog dvojnog ili trojnog članstva). Realno je danas u sindikatima oko 85% radnika i neminovno se približavamo europskom prosjeku od oko 45% sindikalne organiziranosti radnika.