SINDEXPRESS 3.12.2012

KRAJ SOCIJALNOG MIRA

PRED NAMA ŠTRAJK!

JOŠ 13 DANA!

PREGOVORI ZA KOLEKTIVNI

FARSA TRAJE

Nakon prošlo tjednog nastavka pregovora, mi koji smo i ranije sudjelovali u pregovorima, možemo slobodno kazati da farsa traje. Scenarij koji je na neki način osmislio „stari lisac“¸Josip Pupić i dalje je moderna, ali za radnike štetna. Poslodavac je dao svoj radikalni zahtjev za smanjivanje prava, kako radnika tako i sindikata i to sve argumentira daljnjim boljitkom Hrvatskog Telekoma u cilju zadovoljstva vlasnika, korisnika i u cilju očuvanja kvalitete rada te radnih mjesta. Priča koja se  plete toliko je uvjerljiva, da bi onaj tko ne poznaje stanje unutar HT-a čak i povjerovao. Argumentacija, mješavina realnosti i nerealnosti, je uvjerljiva i već se godinama ponavlja.

Nakon poslodavca, svoje argumente dao je i sindikat. Većina zahtjeva ponavlja se iz godine u godinu bez konkretnih inovacija. Dio tih zahtjeva, ponavljanje je onih zahtjeva, koje smo mi ranije tražili, no predstavnici HST-a odbijali su ih kao nerealne. Sada najednom postaju realni i to u trenucima kada HT-u ne cvjetaju ruže. Zadovoljni smo je su ih ipak uvrstili u svoje zahtjeve, kasno i sada, po našem mišljenju, nerealno.

Poslodavac odbija zahtjeve za povećanje mase plaća, za povećanje radnih prava radnika i sve to iz već poznatih razloga. Poslodavac je svjestan naše tržišne pozicije, okruženja koje nas prati, raspolaže konkretnim i kvalitetnim pokazateljima, a s kojima se teško boriti. Igra je do sada klasična i da je sindikat spreman na pregovore napravio bi radikalni iskorak, iskorak koji bi mi napravili, jer je jedini mogući. No, kako je u sve skupa farsa do toga neće doći.

PREKID PREGOVORA

Ono što su sindikati trebali napraviti zbog nemilosrdnog i bezobzirnog odbijanja njihovog zahtjeva je prekid pregovora. Svaki drugi oblik nastavka pregovaranja samo šteti sindikalnoj poziciji i dovodi ga u sve težu poziciju. Vrijeme na, žalost radi za poslodavca i bez radikalizacije samog postupka teško da će doći do, za radnike, povoljnog Kolektivnog ugovora. Sve skupa i izgleda kao smišljena igra i to od samog ispitivanja reprezentativnosti sindikata do samog početka pregovora. Pregovori su trebali otpočeti početkom rujna, a ne krajem studenog. Kazati će, da je trebalo definirati reprezentativnost sindikata. Izjava predstavlja samo zavaravanje i povlađivanje poslodavcu. U Pregovarački tim trebalo je ubaciti samo jednog predstavnika Sindikata telekomunikacija Hrvatske (STEH) i sve bi bilo riješeno. Ionako su u pregovore ubacili dva stranca, a koja su više kontraproduktivna, nego produktivna.

Strah od predstavnika STEH-a bila je ipak prevelika. Za njih se zna da ne vole „darove poslovodstva“ i kao takvi bi predstavljali smetnju u pregovorima. Bolje gubiti vrijeme i sebe dovoditi u još nepovoljniji položaj nego dozvoliti da pregovarač STEH-a uđe u Pregovarački tim. Za one koji ne znaju, STEH ima nakon HST-a najveći broj članova Radničkog vijeća HT-a, a njihova borba za radnička prava daleko je iznad one koju pokazuju drugi.

Nitko ne bi imao primjedbu na neinventivnost Pregovaračkog tima da im nedavno to nije prezentirala Matica sindikata. Nakon odbijanja sindikalnih zahtjeva trebalo je prekinuti pregovore, a ne dogovoriti novi termin za naredni tjedan. U taj tjedan dana trebalo je organizirati održavanje referenduma za štrajk, pokrenuti proces mirenja, a iza toga pokrenuti štrajk upozorenja. To je ono što bi mi napravili, jer drugog izlaza nema. Trebamo pokazati zube poslodavcu, već dugo ih nije osjetio. Zadnji im je pokazao Jadranko Vehar, predsjednik RSRH, a koji je i prilikom potpisivanja zadnjeg Kolektivnog ugovora jedini rekao da nije zadovoljan s postignutim u pregovorima i da radnici HT-a zaslužuju više. Cilj im je bio da se riješe Vehara, uspjeli su i sada misle da su im svi putovi otvoreni. Greška. Ne misle, sigurni su, jer je, ipak, sve skupa jedna farsa.

DOGOVORI ISPOD STOLA.

No, ono što je najvažnije u toj farsi su dogovori koji se odvijaju paralelno s pregovorima. U konačnici sve izgleda kao korektno, školsko pregovaranje. Pred svako pregovaranje, veliki čelnik sindikata odlazi u odaje poslodavca i dogovara tijek pregovora. Bez obzira na dogovore, insceniraju se svađe, argumentacije,… no nikada se nije ulazilo u najavu štrajka, jer se u konačnici sve odvijalo kako se i dogovorilo u odajama. Sve ono što bi išlo na štetu poslodavcu, nije se odrađivalo, iako je to bilo jedino produktivno za prava radnika. Često se, kako bi se zaštitila prava poslodavca, išlo i na svađu unutar Pregovaračkog tima sindikata i na taj način davala se smišljena dodatna prednost poslovodstvu.

SINDIKALNA PRAVA SE NE SPOMINJU

Da postoji „pokvarena“ igra svjedoči i činjenica da se ne spominje ono, što je najvažnije za sudionike pregovora sa sindikalne strane, a to su prava sindikata i broj sindikalnih povjerenika i  profesionalaca. Sve ukazuje da su prvi dogovori ostvareni, da većina sindikalnih prava ostaje, da će mnogi ostati na pozicijama koja im ne pripadaju ni po Kolektivnom ugovoru ni po Zakonu o radu.

Predstavnici RSRH već su se ove godine iskazali na tome da rado potpisuju ono što odgovara poslovodstvu, a ne radnicima. Tako su između ostalog u Hrvatskoj lutriji potpisali Aneks Kolektivnog ugovora i radnicima HL-a oduzeli Božićnicu, bez obzira što HL posluje s debelom dobiti. U Erste banci dali su zeleno svjetlo za tehnološki višak po uvjetima koji su u mnogome lošiji od onih u HT-u (otpremnine manje za više od 40%), dok su zaštitare sveli skoro na minimalac. S druge strane oni koji su to pregovarali imaju sve pogodnosti od Božićnice pa do visokih plaća i do sedam puta veće od minimalne.

RADNICI OSUĐENI NA MANJA PRAVA

Očito je da se radnicima HT-a ne piše dobro. No i oni su za to krivi, daju potporu onima koji ih već godinama vuku za nos. Krajnje je vrijeme da im kažu DOSTA. Dok su njihova primanja viša od 20.000 kuna i stalno rastu, radnicima se primanja kontinuirano smanjuju.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

IDE BOŽIČNICA I DAR DJECI

Naši vjerni čitatelji opaziti će da nema više one prijetnje štrajkom, a zbog najavljenog smanjivanja radnih i materijalnih prava, a koja proističu iz Kolektivnog ugovora. Poznato je da je Vlada pokrenula, a iza toga povukla svoju odluku, kojom „zapovijeda“ upravama javnih poduzeća, da smanje prava radnika ili neka potpuno ukinu. Konkretno radi se o Božićnici, daru djeci, regresu, prijevozu s posla i na posao,… Uzimajući u obzir kooperativnost naših sindikata moglo se desiti da radnici Hrvatske pošte ostanu bez svih tih naknada.

Predstavnici RSRH već su se ove godine iskazali na tome da rado potpisuju ono što odgovara poslovodstvu, a ne radnicima. Tako su između ostalog u Hrvatskoj lutriji potpisali Aneks Kolektivnog ugovora i radnicima HL-a oduzeli Božićnicu, bez obzira što HL posluje s debelom dobiti. U Erste banci dali su zeleno svjetlo za tehnološki višak po uvjetima koji su u mnogome lošiji od onih u HT-u (otpremnine manje za više od 40%), dok su zaštitare sveli skoro na minimalac. S druge strane oni koji su to pregovarali imaju sve pogodnosti od Božićnice pa do visokih plaća i do sedam puta veće od minimalne.

RESTRUKTURIRANJE HRVATSKE POŠTE

Nastavljamo s prikazom poštanskih ureda koji bi trebali biti otvoreni nakon 2016. godine. U ovom broju navodimo poštanske urede na području bivšeg Središta pošta Koprivnica:

Koprivnica

Križevci

Đurđevac

U narednom broju nastavljamo s poštanskim uredima bivšeg SP Bjelovar .

KADA ĆE SE SREDITI STANJE U ŠIBENIKU?

Stanje u HP ekspresu u Šibeniku nikako da se dovede u normalu. O ovom problemu ovlaš je pisao jedan od „sindikata“. Tražili su preko svog glasila žurno rješavanje problema jer smatraju da je neizdrživo da naši radnici u HPE rade 2 do 3 sata dnevno prekovremeno. Radnici rade prekovremeno, a poslodavac im je to lijepo pretvarao u nezakonitu preraspodjelu. Poslodavac da bi sakrio svoju neorganiziranost ne plaća radnicima pošteno odrađen posao, ne plaća ga nego ga preraspodjeljuje.

Sindikalna povjerenica se iščuđuje nad stanjem i u stvari namjerno ne poduzima ništa. Šalje opomene poslovodstvu, no kako je nitko niti ne shvaća ozbiljno, zbog samog pristupa i pojave, sve ostaje kako je i bilo. Radnici pate i ogovaraju sindikate. Ta povjerenica ionako zna što bi trebala napraviti, no zašto se zamjerati direktorima i slati im Državni inspektorat. Toliko voli poslovodstvo da im nudi članstvo u sindikatu za samo 30 kuna članarine, da im daje pozajmice i to bez kriterija, a sve kako bi izvukla za sebe neku korist.

Pauza na šalteru, kazniti radnika

Često nam se radnici žale da ne mogu koristiti dnevni odmor u za to predviđeno vrijeme ili ga uopće ne mogu koristiti. Često je to, na žalost, samo subjektivna procjena samog radnika. Teško mu se odlučiti da napusti svoj šalter ili čak da zatvori poštanski ured u vrijeme kada ga salijeću korisnici. Time radi štetu prvenstveno sam sebi i  (ne)svjesno krši Zakon o radu i time dovodi u opasnost i poslodavca, da ga u slučaju dolaska Državnog inspektorata ne kazni i to ne s malim kaznama.

 Radnici moraju shvatiti da im je Zakonom osigurano pravo na odmor i da ga moraju iskoristiti, a da zbog toga što ga ne koriste i što dovode u opasnost poslodavca da plati kaznu, mogu biti i kažnjeni, jer su napravili štetu poslodavcu. Kazne za poslodavca su i do 50.000 kuna, a za odgovornu osobu 5.000 kuna.

Centralizacija dostave

Među radnicima jedan od sindikata diže  „nezamislivu“ buku oko uvođenja centralizacije u dostavi. Čak su pokušali organizirati i „skup radnika“ na kojem je inicijator uvođenja centralizirane dostave direktor Ivan Čulo, trebao biti ismijan i doveden u poziciju da povuče ovaj projekt. Štoviše nego nas čudi potez ovih „sindikalista“ jer su izuzetno dobro upoznati s nemilosrdnim postupcima poslodavaca u prilagođavanju novim trendovima na tržištu poštanskih usluga.

Smatramo da je ovaj potez poslodavca opravdan te da se njima na „usporeni“ način smanjuje broj zaposlenih u dijelu dostave poštanskih pošiljaka. Možda će ova izjava biti popraćena pogrdnim izjavama onih koji ne poznaju stanje ili ga namjerno ne žele poznavati, kao i onih koji ne žele dobro našim kolegicama i kolegama koji obavljaju ovaj nezahvalni posao. Pogledamo li realnosti u oči, pogledamo li u oči činjenici, a što je objavio i HSP, da broj usluga pada te okruženje u kojem pada cijena rada za ovu vrstu poslova, neminovno se postavlja pitanje, da li i Pošta mora nešto napraviti?

Ivan Čulo je ponudio model, model koji omogućava polako prilagođavanje novonastaloj situaciji na tržištu poštanskih usluga te se na taj način smanjuje mogućnost, većeg, divljeg otpuštanja radnika. Taj model je dobar, no nije i savršen. No, za sada jedini, koji je ipak prilagođen radnicima i njihovom socijalnom zbrinjavanju. Stoga je sindikatima bolje, ako nemaju bolji recept, da ovaj projekt prihvate kao „slamku spasa“ za naše kolegice i kolege dostavljače poštanskih pošiljaka.

PODOBNI I NEPODOBNI SINDIKATI

Ljudski resursi ponašaju se kao „guske u magli“ za njih su pojedini radnici organizirani u nepodobne sindikate, radnici druge kategorije. Na sve načine ih onemogućavaju u informiranju i dovođenje u poziciju jednaku svim u sindikat organiziranim radnicima. Time krše ustavno pravo na organiziranje te konvencije Međunarodne organizacije rada. Podobni, poslušni, sindikati nagrađuju se primanjima višim i od 20 i više tisuća kuna, nabavkom službenih automobila, neograničenim razgovorima s mobilnim telefonima, prostorima za rad…

MI smo

„Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata