SINDEXPRESS 17.12. 2012

PREGOVORI ZA KOLEKTIVNI

POSLODAVAC – SINDIKATI  1 : 0

Poslodavac igra svoju igru izuzetno kvalitetno, dok se sindikati muvaju i nikako da se snađu i prilagode u ovom pregovaračkom krajobrazu i igrokazu. Na žalost, očekivano. Kako vrijeme prolazi tako se i oštri sindikalni izričaji gube u magli. Poslodavac sve hrabrije grabi dalje i svaki njihov korak, za razliku od sindikalnog, ima određenog smisla. Tako i odluka o ne donošenju poslovnog plana ili odluka da se ne provodi tehnološki višak u ovoj godini imaju svoju proračunatu nakanu, a o čemu smo već pisali. Ovaj dosadašnji propust i olako prepuštanje prednosti sindikati će teško nadoknaditi i sve ponovo dokazuje da je u igri „velika igra“, igra u kojoj je najvažnije zadržati sindikalna prava.

UMIRUJUĆE IZJAVE, KUPOPRODAJA NA DJELU

U prošlotjednom „njihovom“ glasilu, objavljen je članak „Gdje smo sada“  koji otkriva svu strategiju sindikalnih pregovora. Muka nam je citirati cijeli članak tako da ćemo ga citirati samo u njegovom, drugom, dijelu:

„U takvom ozračju nije lako voditi pregovore i nama sa sindikalne strane, ali i pregovaračkom timu poslodavca. Teško je danas utvrditi koliko volje, želje, snage i u krajnjoj liniji nekog osobnog interesa imaju članovi uprave HT-a, kako bi popustili u svojim zahtjevima i barem pokušali približiti svoja stajališta našima. O tome kako će se oni postaviti prema nama i našim zahtjevima, ovisi u konačnici i uspjeh ovih pregovora“.

Ukratko:    KAKO POSLODAVAC KAŽE

TEHNOLOŠKI VIŠAK

Uprava namjerno odustaje od dosadašnjeg trenda otpuštanja radnika uoči Božića. No to će se zbiti samo ove godine, narednih godina ovaj trend će se nastaviti. Poslodavac ne želi više doći u poziciju da mu se poklope tehnološki višak s pregovorima za Kolektivni ugovor. Na taj način jača se i pozicija „sindikata“, naime poslodavac bez većih otpora uspijeva provesti i jednu i drugu nakanu bez većih otpora sindikata, a sindikati, posebno večinski, imaju već svoja uhodana opravdanja. Sindikati se ne iscrpljuju na uvjeravanje članstva o potrebi organiziranja ovih ili onih industrijskih akcija i s time dobivaju na “vjerodostojnosti“ među članstvom organizirajući minorne prosvjede ispred Ho-To tornja.

Problem u tehnološkom višku je i sam proces i planirana ušteda u Planu poslovanja. Iznos uštede se mora, po promišljanju većinskog vlasnika realizirati bez obzira koji broj radnika u konačnici odlazi. Odlaskom u mjesecu siječnju, otišao bi najmanji broj radnika jer je i ušteda najveća. Svakim odgađanjem tehnološkog viška odlazi sve veći broj kako bi se ostvarila planirana ušteda. Taj sustav radnicima ne odgovara. U prosjeku sa svakim mjesecom odgađanja odlazi 1/12 više radnika. DT ima cilj i na sve načine će ih pokušati ostvariti u ovo doba krize i najavljenih novih nameta.

SINDIKATIMA NEDOSTAJE HRABROSTI

Odlazak u Bonn ili pravi, višednevni štrajk jedino su rješenje za sindikate. Jedno zahtjeva trošak dok drugo treba kvalitetne pripreme. Da nije sve to igra u režiji Irene i sindikata nešto od toga bi se i desilo. Za Bonn je kasno, za same pripreme treba najmanje dva tjedna, dok za štrajk treba najprije napraviti istinsku, a ne režiranu, „barufu“ na pregovorima i prekinuti pregovore zbog „nerazumnih“ zahtjeva Uprave, iza toga najaviti štrajk, pa iza toga mirenje… Izuzmemo li tu i mogući referendum o štrajku, treba ponovo najmanje desetak dana. Štrajk bi trebao trajati do ispunjenja zahtjeva, ne jedan dan i to ne uoči blagdana kada su ionako skoro svi na godišnjem, slobodnim danima i sl. Nova godina je tu, pomaka nema ni u Upravi, a i Sindikati ono što su poduzeli nalik je na bijednu manifestaciju.

Prosvjed pred samu sjednicu Nadzornog odbora dobar je pokušaj, no samo dvadesetak povjerenika iz dva reprezentativna sindikata je žalost i pokazuje u pravom smislu kakva je budućnost radnika. Toliko smo samo mi uspjeli u ranijim prosvjedima, kao manjinski sindikat, skupiti i okupiti. Koliko je RSRH uključen vidi se po tome da su bila nazočna samo 4 (četiri) povjerenika, a da se ni predsjednik Sindikata nije udostojio nazočiti. Ponovo se dokazuje da rade sve kako bi zaštitili broj profesionalaca. Pa čak i ovaj prekid pregovora izgleda kao igra. Idemo prekinuti, najaviti štrajk, Kolektivni ionako prestaje vrijediti od početka naredne godine, radnici će biti sretni i biti će nam zahvalni da dobiju bilo što. Pokvareno ali istinito.

Današnji čelnici jednostavno nemaju osjećaj i potrebu za organizacijom radikalnijih aktivnosti. Od kada su Pupić i Vehar otišli kao da je u HT-u nastala sindikalna baruština. Ono što je tada jedan uprskao pokušavao je drugi spasiti, no ovi današnji rade samo u svoju korist i u korist poslodavca.

NEMA VIŠE GODINA MIRA

Ono što je uspio Vehar dogovoriti prije nekoliko godina, više se neće desiti. Godina mira bio je skup dogovor, no jamčio je radnicima mirno disanje. Ubrojimo li tu i njegov dogovor o povećanoj otpremnini (od 50 do 100%)  za zaštićene kategorije radnika onda možemo i vidjeti doseg njegovog sindikalnog djelovanja, a što se na žalost brzo zaboravlja. Rađe se pljeska onima koji se podaju i prodaju poslovodstvu. Nema godina mira, nema više ni uvećanih, a ni onakvih otpremnina koje vrijede do kraja ove godine. Na žalost članovi sindikata nemaju više ispred sebe onu snagu koju su do nedavno imali.

POSLOVNI PLAN SE ZNA!!!

Ne trebamo se zamarati s Poslovnim planom za 2013. godinu. Vlasnik zna što hoće, nikakav prosvjed u Hrvatskoj neće umanjiti njihove apetite. Naime, DT daje smjernice upravama u svom vlasništvu okvirne planove za tri godine unaprijed. Oni su ozbiljan vlasnik koji ne planira poslovanje samo za jednu godinu, on planira poslovanje za tri godine. O tome predstavnik radnika u Nadzornom odboru zna, tako i zna njihovu projekciju za narednu godinu kao i za 2014. godinu, a iz te projekcije vidljiva je velika ušteda na poziciji ljudskih resursa. Koliko će se preliti na prava radnika iz Kolektivnog ugovora, a koliko na leđa onih koji će se tijekom godine naći na ulici teško je reći.

Hoćemo li pristati na zadržavanje ovih otpremnina i povećati kvotu radnika koji će otići kao tehnološki višak, pitanje je na koje će dati odgovor pregovori. Otpremnine su sada ključno pitanje, sve ostalo je „šminka“.

MI SMO I NADALJE:

“OTPORNI NA SVE I SVAKOGA“

Čitajte naše glasilo i na blogu „otporni na sve i svakoga“

RESTRUKTURIRANJE HRVATSKE POŠTE

Nastavljamo s prikazom poštanskih ureda koji bi trebali biti otvoreni nakon 2016. godine. U ovom broju navodimo poštanske urede na području bivšeg Središta pošta Požega:

Požega

U narednom broju nastavljamo s poštanskim uredima bivšeg SP Virovitica .

Smanjivanje radnih vremena poštanskih ureda

U tijeku je mirno restrukturiranje Hrvatske pošte i slijed je dosadašnjih načina restrukturiranja, a koje je započeto prije tri, četiri godine. Ovo je sporiji, humaniji i na neki način i bezbolniji način rješavanja „viška zaposlenih“. Poznato je da se u našem susjedstvu zatvaraju poštanski uredi i da je to neminovan trend i u Hrvatskoj pošti. Broj poštanskih usluga pada, a nema nekog revolucionarnog trenda koji bi mogao to spriječiti. To neće spriječiti ni prodaja knjiga, otkup zlata, donjeg rublja, uredskog materijala… Mogu se izmišljati ciljevi, maltretirati radnike s njima, slati radnicima „tajne kupce“, kojima je cilj da samo nekim drugim tvrtkama osiguravaju život, trenirati strogoću nad operaterima… Sve dok nam je „prodaja“ takva, kakva je, sve dok trošimo novac za improvizacije i za zadovoljavanje nečijih hirova nema velikih budućnosti za Hrvatsku poštu. Jedini izlaz je smanjivanje troškova, a kako su najveći trošak radnici i njihova prava oni će biti prvi na udaru.

Prema nama dostupnim podacima procjene poslovodstva su u najvećoj mjeri korektne. Predloženo smanjenje radnog vremena poštanskih ureda imaju temelja iako bi bile nužne još neke promjene. Jedino sa čime nismo zadovoljni je činjenica da su sindikati premalo uključeni u ovaj proces. Ponovo moramo naglasiti da to nije greška poslovodstva nego nedovoljna educiranost i zainteresiranost sindikata za takve važne projekte. U ovom dijelu posebno zaostaje RSRH, a koji je izgubio najkvalitetnije kadrove u nezakonitom „puču“. Poslovodstvo se pokazalo ponovo socijalno osjetljivije od onih koji bi to trebali biti, čak i suprotno, predstavnici RSRH umjesto da surađuju sa svojim primjedbama i nađu najbolje rješenje, rade samo ono što ulazi radnicima u uhu. Oni su protiv svega, pa makar je to dugoročno protiv radnika. Kod njih je, na štetu radnika, nazočna politika diletantizma.

HRVATSKA POŠTA U GUBICIMA

Predsjednik Uprave bio je dovoljno jasan: Hrvatska pošta posluje s gubitkom. Ono što se dugo vrijeme stavljalo pod tepih i što se skrivalo i od onih koji su to sukladno odrednicama Zakona o radu morali znati, napokon je izašlo na vidjelo. Nakon „skandalozne“ izjave Vehara da će gubitak Hrvatske pošte biti oko 50 milijuna kuna, a koja je podigla ne tako malu buru u Upravi Hrvatske pošte i kod samog vlasnika, sve očito dolazi na svoje.

Ova Uprava radi nešto što ranije nisu radile, a to je krši Zakon o radu u dijelu informiranja radničkih vijeća o planovima i rezultatima poslovanja. S druge strane predstavnici sindikata također šute i ne stišću Upravu kako bi poštivala odrednice Zakona o radu. Do nedavno ti isti sindikati bi stiskali uprave, tužakali bi ih Državnom inspektoratu, a oni bi plaćali i plaćali kazne. Sada se najradikalnije uskraćuje pravo na informaciju koja radnicima život znači, a svi šute: sindikati i radnička vijeća. Pitamo se s pravom što će nam takve radničke institucije, koje štite poslodavca, a ne radnika i koja je to cijena koja je plaćena ili koja će biti plaćena.

DOŠLA NOVA ORGANIZACIJA

Radničkim vijećima je napokon dostavljena nova organizacija Hrvatske pošte. Što kazati u kratkim crtama o njoj: organizacija je loša i povratak je na staro. Ponavlja nam se priča koju je napravio Skoblar nakon Bolarića. Postajemo tromiji i robovi nekih promišljanja koja su već odavno odbačena. Imamo sreću da smo radili i s drugim društvima, naprednijima od Hrvatske pošte te nam je poznata situacija. Zanimljivo je da Pošti prodaju sada pamet oni koji su izgubili kredibilitet u nekim drugim društvima. Kako izgleda, poslovodstvo, na žalost, ne zna procijeniti što je dobro, a što nije i hvata se za nakaradne programe kao za slamku spasa. Glavna potporu su im needucirani sindikati, a kojima je najvažnija njihova osobna dobrobit.

Poslovodstvo novom organizacijom dodatno buja, a ona narodna „puno babica kilavo dijete“ već je uzelo maha. Iz ovog zagrljaja Pošta će se teško izvući. Broj direktora je veći nego kada je tadašnji HPT imao 23000 zaposlenih radnika. U svakoj kancelariji, bez kriterija i svrhe, sjedi po jedan direktor. Što rade to ni sami oni ne znaju, a služe samo nekima da se dodatno pohvale da su direktori mnogim direktorima. Zanimljivo je, da poslovodstvo uvijek govori da sluša „glas naroda“, ova organizacija dokazuje da sluša ali ne čuje.

Prošla Uprava se hvalila kako je smanjila troškove radnika u ukupnim troškovima, no zahvaljujući zapošljavanju nadobudnih, neproduktivnih menadžerčića trošak rada se ponovo opasno približio, a možda i preskočio 70%. Jedan od pravih primjera kako se ne treba raditi su ljudski resursi koji su se u svoj svojoj bezidejnosti prekapacitirali tako da su već sada počeli izmišljati i „toplu vodu“. Ušli su u labirint i samo se vrte, vrte.

Rezultat bezidejnosti sadržan je i u Strategiji razvoja Hrvatske pošte u narednih pet godina. Smatramo da je bilo bolje da su prepisali Elaborat o razdvajanju HPT-a na HP i HT jer taj Elaborat sadrži više kvalitetnih ideja nego ovaj uradak. Možda će se netko i uvrijediti zbog ovakve ocjene i procjene, no ona nije napisana da nekoga uvrijedi nego da poslovodstvu ukažemo da je put kojim kreće loš i da će na tom putu jedine žrtve biti oni vrijedni i kvalitetni radnici, koji sada vuku i pokrivaju sve improvizacije koje im se besmisleno uguravaju.

Jedino što se „kvalitetno“ može iščitati iz ove Strategije je smanjivanje broja radnika, a na čemu je ova „kratkovidna“ Vlada i inzistirala. Nekoliko tisuća radnika manje nakon ovog perioda je očekivano i s naše strane najavljivano, no ono neće biti zaustavljeno nakon ovog perioda. Lošom strategijom „razvoja“ ono će se i nastaviti pa s takvim promišljanjem možemo očekivati da Hrvatska pošta 2020. godine imati tri živa „stvorenja“: predsjednika Uprave, tajnicu i fikus.

MI smo

„Otporni na sve i svakog“

Članovi smo EUROFEDOP (Europske federacije sindikata u javnim službama) i osnivači Nezavisnih hrvatskih sindikata

Što kazati o sivim košuljama?

Mišljenja su više nego podijeljena, no većina ipak smatra da nisu dobre i da će ubrzo biti nefunkcionalne. Siva boja je osjetljivija od žute i one svjetlo plave. Poslodavac u opravdanju svoje odluke

Bolja pošta, pitaj direktora

Poslovodstvo se pokušava sve više približiti radniku, no često su to eksperimenti koji su već odavno napušteni u nekim drugim sredinama. Jedna od tih aktivnosti je i „Bolja pošta, pitaj direktora!“

DOSTA DIREKTORA

Ono što smo iščitali iz novih pravilnika, a koji određuju plaće radnika kao i sustav nagrađivanja

MI smo

„Otporni na sve i svakog“